Eto, prošao je i jučerašnji dan D. Led je probijen i sada ostaje samo vjerovati u pozitivan ishod svega. Znati da sve neće biti ružičasto je realno ali nadati se, letjeti na oblacima, ne može mi nitko braniti. Znam da će mi time razočaranje biti veće ali, jebi ga, barem će biti moje. A ono što te ne ubije ojača te da možeš šetrati prostranstvima života malo hladnija i neosjetljivija na vanjski svijet. Sve što trebaš je u tebi i sada samo to treba izvući na dnevnu svijetlost. Ali kada dozrije vrijeme za to, jer ništa nije gore nego pokušavati nešto a to nije to- još.
