Balance of life
Sve je tako čudno ovih dana. Svatko ima svoju priču i svi su u pravu, a ja znam da nisu. I nemam srca im to reći. Jer tko sam ja da rušim njihovu kulu od karata. Znam da je moja velika poput dvorca. Skrivam se u njegovim hodnicima i iako bih znala izaći u još uvijek glumim da sam izgubljena među njegovim zidovima i istražujem svaku prostoriju iznova i iznova.
15.06.2007. u 11:52 | 1 Komentara | Print | # | ^
Ponekad mi se cini da je sve oko mene iskrivljeno i nekako cudno. Hodam i sve se nekako mjenja dok prolazim, i znam da se to ne bi smjelo dogadati, da u stvarnost to tako nije...
Kroz mucne minute i sate
mracne misli mene prate
dok se ne skrase
i pocnu me izjedati.
Ode plavuša na led i napravi rupu u ledu da bi pecala. Kako tako počne pecati začuje glas s visine: "Ovdje nema riba!".
Plavuša uopće ne trzne, ali se glas začuje još jednom: "Ovdje nema ribe!".Pogledava ona oko sebe, ali ne vidi nikoga i nastavi pecati. Nakon kratkog vremena opet začuje glas: "Ovdje nema ribe!" Uzdigne ona pogled i upita stidljivo: "Bože, jesu li to ti?" "Ne, ja sam speaker ove dvorane za hokej na ledu!!!
Sunce je ponovo provirilo. Proljece nam se vratilo. Uranilo. Sjeta me obavila poput magle i nikako da krene dalje. Ako pustim suzu na ovaj dan, nije da sam tužna.
krv teče
i sunce peče
i more je toplo i mirno
ti ležiš kraj mene
i ne osjećaš miris krvi
niti ljubav moju
i dan se polako bliži kraju
mjesec je izašao,
nije ni pričekao da sunce ode.
prve zvijezde se javljaju
udišem zadnje daške života
i razmišljam o tebi
moja ljubav nestaje
poput izgorjele svijeće
nema više dana,ni krvi
a ni mene -
došao je kraj!