Jedan običan a tako poseban dan...
 Danas je poseban dan. Poseban je za mene i vidjeti zašto je tako mogu samo ja. Danas gledam zvijezde...iako su daleko. Polako plutam svemirom, a na Zemlji sam. Promatram taj svemir, gledam planete. Svaki poseban na svoj način, tako poseban. Zvijezdice te sjajne zvjezdice danas su tu, danas su za mrvicu blže nego inače. Vidim ih. Danas se smijem s njima. Jedan sasvim neobičan dan kada sam odlučila poslušati savjet jedne lisice i pripitomiti nekoga. Zašto baš lisice? Neki će znati, a neki ne. Prvo se moram se popeti na vrh planine, moram doći iza sedam gora, preko sedam mora, preko sedam dola do kućice u cvijeću. Vrijeme je da probudim iz sna svog uspavanog princa, da priča završi sa : živjeli su sretno do kraja. Vrijeme je da posjetim onaj ljubičasti planet kojem sam to obečala davnih dana, da posjetim svog kita koji me mirno čeka u skrivenoj luci. Vrijeme je da se ponovno provozam u njegovom zubu. Pričat ćemo o onom što se dogodilo otkad smo se zadnji puta vozili morima svijeta. Pjevat ćemo i smijati se, ja i moj kit baš kao nekada. Možda ću prošetati do šume u nadi da ću sresti Bambija i malog zeca. Možda je već narastao? Možda je sada već veliki jelen? Hoće li me prepoznati? Nadam se da hoće. Nakon igre s Bambijem poželit ću vidjeti i dragog mi bijelog klauna koji i dalje luta svijetom u nadi da će pronaći ljude koji se ne smiju klaunima. Nadam se da ne nosi više bijelo odjelo te da je netko izbrisao malu plavu suzicu s njegova obraza. Ako nije morat ću otići do prijatelja koji je čarobnjak u gradu Ozu. On je veliki čarobnjak koji može pomoći svima, pa i mom prijatelju bijelom klauna. Oz je jako blizu kućice u kojoj živi Crvenkapicina baka. Starica je i dalje čila i jedra. Idem ju posjetiti i vidjeti kako je malena i jel ju posjetila u zadnje vrijeme. Nadam se samo da se i dalje čuva onog opasnog vuka. Hodajući po proplancima sigurno ću sresti i male šumske duhove, te starog vilenjaka. Njegova sijeda brada vijorit će se uz zvuke vijetra što fijuće šumom a vrbin štap uputit će me do jezera na kojem pliva divni labud. Nekad ružno pače ponosno će mi pokazati u šta je izraslo. Samo ću se nasmijati pogladiti ga po glavi i reći mu da nisam ni sumnjala u njegovu ljepotu. Divan je... tako bijel, elegantnog dugog vrata i dugačkih krila. Odletit će moj labud a ja ću nastaviti svoj put ovim prostranstvom. Doći ću i do grada, do grada u kojem živi nesretna djevojčica koja i dalje prodaje žigice na hladnoći i nada se da će ih netko kupiti. Ovaj puta ću pokušati spasiti malu djevojčicu, ovaj puta neće umrijeti. Neće se smrznuti, neću to dozvoliti. Sjest ću pored nje i zagrliti ju. Pričat ću joj priče, i objasniti joj kako male princeze kao ona uvijek nađu svog princa. Kada dođe jutro krenuti ćemo dalje na put prema zemlji u kojoj žive Liliputanci, potražit ćemo Gulivera jer je on jedini naše veličine. Zamolit ću ga da nas odvede do obale mora da pokažem maloj djevojčici prijateljicu, moju malu sirenu. Ona će nam dati čarobni napitak kojim ćemo i mi na nekoliko sati moći roniti s njom do njezinog kraljevstva. Tamo ćemo ići na vožnju s plavim delfinom i plesati s malim rakovima i ribama. Kada dođe vrijeme rastanka odvest ću malu djevojčicu do dobre vile i zamoliuti ju neka joj ona bude kuma. Dobra vila će se pobrinuti za moju malenu bolje nego što bi to mogla ja. Poljubit ću malenu u čelo i reći joj neka nikada ne zaboravi da nosi jednu sjajnu zvijezdu u srcu i da ju mora čuvati. Suzice će biti nepotrebne, znati će malena da ćemo se vidjeti opet. Na kraju će me čekati još samo jedan put, još jedno posebno mjesto koje ću obići. Otići ću do jedne pustinje i tamo pričekati poseban let iz Mickeytransa. On će me odvesti na jedan asteroid i to ne bilo kakav asteroid. Idem na jedan mali planet, asteroid B-612. Tamo će me čekati jedan mali princ. Moj mali princ. Smješkat će se kao i uvijek i gledati me svojim pametnim očima kao da me pita : gdje si bila do sada..čekam te. Tamo će biti i jedna ruža, jedna posebna ruža koja nosi veliku tajnu u sebi, koja nosi iskrenu ljubav. Mali princ će me odvesti i do zločeste ovce koja sada ima brnjicu i nije više prijetnja njegovoj ruži. Zagrlit ću mog malog princa i sjesti ćemo s malom lisicom pored ruže. Gledati ćemo prema nebu i slušati naše zvijezde.... slušati zvijezde? Da, slušat ćemo naše zvijezde jer se one znaju smijati. Ostat ću tamo, i nikada neću otići, ni kada budem stara i sijeda. Uvijek ću ostati tamo, nikada neću potpuno odrasti. Uvijek ću se smijati kad pogledam u nebo jer ću znati da se na asteroidu B-612 sa mnom smije mali princ i njegova ruža, a u ušima će mi uz zvukove zvončića odjekivati tiho riječi jedne male lisice koja mi je jednom šapnula:...čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo... Jedan neobičan dan...i danas želim podijeliti dio toga svega s nekim, s onima koji vjeruju, ljudima s dušom djeteta. Zato tebi koji/a sad ovo čitaš dajem nešta što su jednom meni dali...dajem ti zvijezdice...malene zvijezdice, zvijezde koje se znaju smijati. Uzmi ih i nemoj ih zaboraviti...ma koliko male bile nemoj ih nikad izgubiti jer ti mali zvončići na nebu zvone samo za tebe zauvijek... |
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv