Rodin kraj

Nakon dubokog sna otvorih oči i ugledah kako sićušne sunčane zrake prodiru u moju sobu. Razlijevaju se sobom u tisuće, tisuće pramenova. Potpunu raskoš tih prvih sunčanih zraka upotpunjuje glasna pjesma pijetla, koja dolazi do svakog kutka moje sobe i javlja da je vrijeme za još jedan dan u prekrasnoj Slavoniji.

No, ta veličanstvenost ne bi imala potpun sjaj da nema i ptičica koje veselo skakuću pod mojim prozorom. Njihov je pjev veličanstven kao i svaki dan, sat i trenutak u Slavoniji.

Svoj život ne bih mijenjala ni za što. Onaj najveći bogataš zasigurno nikada nije shvatio da postoji nešto ljepše i veličanstvenije od sveg bogatstva. Nešto što se uistinu može takvim imenom zvati. Moja Slavonija je u mojemu srcu, u mojoj duši. U oku mom njena su polja i oranice što se pružaju u daljinu i izgledaju poput zagonetne pjesme. Kad spomenem to ime "Slavonija", srce mi zaigra, zadršće, poleti... Tu sam rođena i tu se osjećam slobodnom. Slobodnom poput ptice koja leti u visine i daljine. Ljubav prema Slavoniji neizreciva je ma koliko se tko trudio opisati. Život u Slavoniji za svakog Slavonca je nešto posebno jer samo oni, koji su upoznali sve njezine čari, doista se mogu ponositi što su Slavonci i što su svoj život posvetili upravo toj grudi zemlje u kojoj ima i boli i patnje, ali i radosti, veselja, sreće i ponajviše lijepih uspomena.




Zbog te tvrde i teške zemlje svi smo se pomučili da bismo bili sretni. Upotrijebili smo sve svoje snage i to ne uzalud jer sve nam je trostruko vraćeno. Svoj život, ovdje u Slavoniji, ne dam ni za što jer znam da sam ovdje najbogatija. Ono prelijepo jutro uz pijetlov pijev, prelijevanje sunčanih zraka i ptičji cvrkut, doživljava samo onaj koji je istinski posvetio sebe i svoj život u Slavoniji. Samo pravi Slavonci to doživljavaju.




Mateja Maričić, VIII. raz.
Osnovna škola "August Cesarec"
Ivankovo