Bahrain

Dragi nepoznati ljudici,

kao prvo jedna zahvala onome ko me je na naslovnici najavio kao mladu Zagrepcanku ... uvijek je lijepo dobiti komplimente :)

I tak. Vidim da ste me pronasli :)

Bas mi i nije to bila namjera, jer ove reportice pisem za prijatelje i obitelj, ali nonstop mi se prijavljuju neki novi 'pretplatnici' pa ih moram ponovno slat i forwardirat, te sam skuzila da bi mozda bilo prakticnije da ih objavim, pa nek ljudi citaju kak i kad ih je volja... nisam ga bas planirala reklamirati u siroj javnosti, ....no ne smeta, sta je tu je - necemo ga sad brisat. Citajte, pisite, komentirajte, ako vam mogu kojim svojim posticem uljepsati dan --- super, ako bude obrnuto --- jednostavno prestanite citati -- ne dajte da vam kvarim raspolozenje i izazivam ljutnju, to mi zbilja nije zelja.

Procitala komentare --- moram priznat bas me zaintrigiralo, jer kao sto kazem, pisem za ljude koji me poznaju i znaju kako razmisljam i disem, tako da ne trebam puno elaborirati sve sto izjavim, a ovdje je malo druga prica, pa sam i ocekivala neke gnjevne replike.

No, zbilja ste uglavnom pozitivni - barem vi koji ste nesto napisali, i vidim da su vam moja razmisljala uglavnom 'sjela'. Drago mi je zbog toga, i puno hvala na lijepim zeljama i komentarcicima.

Onih par koji nisu bas pozitivni... a sta da vam kazem ljudi - svatko ima svoj zivot, svoje izbore i svoj nacin gledanja na stvari. Ne kazem da je moj bolji ili pravedniji, ali za mene funkcionira. I kao sto rekoh, gledam svijet kroz svoje ruzicaste plavusaste naocalice, i vidim da je predivno mjesto. Kako u Hrvatskoj, tako i ovdje. Tako i svugdje... ako gledas zivot kao jednu veliku izazovnu igru. Svako iskustvo je prekrasno, i svaki nas dozivljaj vodi blize nama samima i nasoj osobnoj sreci. I zelim vam svima, od sveg srca da pronadjete svoje malo mjesto pod suncem -- bilo to u doslovnom ili prenesenom smislu -- na kojem cete biti sretni i zadovoljni.

Sve sto sam napisala u svrhu usporedbe Bahraina i Hrvatske, napisala sam da bi vam ukazala na to koliko imamo bogatstva doma, i sve sto trebamo je --- uvidjeti to, i konacno uciniti od te nase male prekrasne zemlje mediteranski eldorado. I zaista vjerujem da je to moguce, jer imamo sve preduvjete za to.

Eto, toliko od mene za danas.

Pusa i uzivajte u ovom prekrasnom danu!

ps. oni koji su napisali da im dam mail adresu, nemojte se ljutit ali bas je i ne bi javno objavljivala... ali javite se vi meni, postajte svoj mail u komentare pa cu ja vama otpisati.

Dragi moji ljudici!

Evo mene opet da vas malo ugnjavim :)

Ovaj put malo ozbiljnije nego inace... ali i dalje u slicnom 'Pero-revijalnom' tonu.

Neki od vas znaju da sam skoknula do Zagreba oko 1.6... a s nekima sam se i vidla na obostrano veeeliko zadovoljstvo :))) ... nekih 5-6 dana, potpuno neplanirano, ali kao sto uvijek biva u tim situacijama, tijek dogadjaja i dozivljaja je bio iznenadjujuce zanimljiv.

Ukratko o razlozima i povodima tog dolaska... povod je bio jedan dobar tulum :) ... ali naravno ne bi me bas samo to motiviralo da 'skoknem' par 1000 km sjevernije da popijem par pivica :) --- nego spoznaja da to – MOGU! Mogu na par dana skoknuti i posjetiti sve drage ljude doma, svoju super truper bakicu i nas Zagreb grad, jer imam financijska, vremenska i ina sredstva da napravim nesto tako super blesavo... i bas mi je to fora, a izmedju ostalog mi je to sve tako super i zato jer je direktna posljedica moje bliskoistocne avanturice.

No, jos puno bitnije --- tijekom i nakon tog izletica u domovinu sam zapravo shvatila zasto i kako sam se nasla u ovoj mojoj novoj zivotnoj prici, i te bih dojmove i pricicu zeljela podijeliti i s vama, mojim sarenim veselim drustvancem.

Kad sam odlazila iz Hrvatske, nisam zapravo imala bas puno pojma zasto idem. Imala sam neke razloge za i protiv, ali moj zivot u Zagrebu bio je sasvim OK, i cijelo sam se vrijeme pitala je li to pametan korak, i da li mozda iza tog putovanja cuci neki strahic i bijeg od dotadasnjeg zivota i pomalo 'istrosene' zagrebacke svakodnevice koja me je vec neko vrijeme zamarala.

Dosla sam u Bahrain bez puno ocekivanja, ali sa prilicno otvorenim srcem i duhom, nadajuci se da ce mi se moj novi dom svidjeti i da necu patiti od nostalgije i nedostatka dragih ljudi, zelenih krajolika i naseg krasnog plavozelenog mora... i nisam se prevarila. Naravno da mi ponekad fali sve gore navedeno, ali kao sto vidite mogu doci i posjetiti vas kad god pozelim! Btw, ovo je bilo totalno nevjerojatno, da su me uopce pustili s posla, jer jos nisam odradila ni prvih 3 mjeseca probnog roka, ali eto – moj plavusasti sarm i moc uvjeravanja se pokazala na djelu – cak sam im obecala da cu raditi par dana iz HR ureda firme iako naravno nitko nije realno ocekivao da cu to stvarno i napravit, nego su me otpravili sa smijeskom u stilu 'da, da, sve pet – sam se ti odmori'.

Ali, iako sam daleko od vas i svoje obitelji, svog malog slatkog stancica i ugodne ZG rutine, u zamjenu za tu komponentu gubitka pogodnosti poznatog i uhodanog zivota 'doma', dobila sam nesto puno puno vrednije --- slobodu duha i misli kakvu nisam imala nikada dosada u zivotu. A ta nova sloboda se bazira na sljedecim stvarima:

Po prvi put u zivotu imam dovoljno novaca za zaista ugodan zivot, te vremena za sebe i sve svoje gusteve (na prvom mjestu za putovanja koja obozavam). Naravno, radi se 10h na dan kao sto sam vam vec pisala, ali se zato van tog radnog vremena ne treba apsolutno nista drugo raditi, osim udovoljavati vlastitim interesima, zeljama i potrebama. Gustati!

Okruzena sam hrpom prekrasnih ljudi iz cijelog svijeta svih rasa, nacija, religija i zivotnih stilova koji se svakodnevno medjusobno druze na stotine prekrasnih nacina, jer su svi ovdje stranci i nitko nema svoj domaci kruzok – priredjujuci vecere, tulume, rodjendane, housewarming partyje, farewell partyje uz redovitu pozivnicu svima prisutnima da ih posjete na njihovoj sljedecoj destinaciji, posjecujuci ili gledajuci utakmice svih mogucih sportova, odlazeci u kazaliste, na koncerte, u kino, na izlozbe, veceri poezije skotskih i inih pjesnika – uz obavezni skotski viski naravno ;), odlazeci na izlete u pustinju gledati izlazak sunca, ili na jahanje na devama ili konjima, pecajuci, jedreci, surfajuci, plivajuci i roneci, obilazeci razne fitnes i spa centre (ovo prvo naravno kao prava ljenjivica bez ikakvog zaljenja preskacem :) ... da ne nabrajam dalje, popis je onoliko iscrpan koliko je iscrpna individualna masta.

Ti isti ljudi ne moraju brinuti o:

Bezobrazno skupim kreditima koje otplacuju cijeli zivot ziveci u stanu od 35 kvadrata, ili vozeci BMW koji si realno ne mogu priustiti, u silnoj zelji da bi bili najveci gazde u selu,

Jos bezobraznije sve skupljem benzinu (hehe jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje je to potpuno nebitan trosak u kucnom budzetu, a istovremeno porezi na proizvodnju nafte i plina pune drzavnu blagajnu, tako da su ostali porezi = 0, sto je nadasve zgodno – samo za ilustraciju tehnika je 30-50% jeftinija nego kod nas, a krpice, cipelice i sve ostale zivotno (ne)bitne sitnice barem 10tak %),

Ruznom vremenu - naravno ako kao i ja zaziru od zime i dosadnih kisa i bljuzgavog snijega --- btw ovdje naravno ne postoji koncept struganja leda sa sajbe u rano pospano zimuljavo jutro, vjecne dileme uzeti ili ne uzeti kisobran koji ti ne stane u malu seksi torbicu i smrzavanja vani unatoc 67 slojeva odjece, kapa, salova i ostalih zimskih modnih dodataka :),

Tome da li je Severina opet napravila neki seks skandal i kad ce se vec jednom udati i za koga --- koga briga!,

Glupim i nesposobnim politicarima, korupciji, mafiji, kriminalu i sporoj administraciji (btw nekih od tih stvari naravno ima i ovdje, ali se mene osobno i vecinu stranaca to bas previse ne dotikavlje, osim administracije --- ali to je kao sto vec spomenuh u nekim od mojih malih reportica, dio ovdasnjeg 'otocko-dalmatinskog' filma, i sto je najvaznije, gdje god ides – svi sluzbenici na svim salterima su ljubazni i nasmijeseni --- iako, da da da, sporiiiiii do bola --- ali opet, sve je to puno puno lakse podnijeti kad vidis taj njihovi blesavi topli smijesak),

Nitko me ne pita jesam li se i kad cu se vec jednom udati, niti me sazalno gledaju zato sto to jos nisam 'obavila', niti me dave s pitanjima zasto nemam djece i idejama da si 'napravim' bar jedno u kompi s nekim slucajnim partnerom ili bankom sperme --- ako vec, hebiga, jadna, ne moze 'nac nekog',

Nikog nije briga da li sam rvatica katolkinja ili gradjanka svemira, i sto je najvaznije, nitko se ne cudi sto sam ovo potonje,

Ljudi su – bili mali smijesni Indijci koji mi peglaju kosulje ili najveci sefovi u superturbomultinacionalnoj korporaciji --- u pravilu pristupacni, normalni, opusteni i zrace pozitivnom energijom, jer su sretni u svom malom ili velikom, relativno bogatom ili siromasnom filmu – naime: Bahrainci su jedna draga mala nacija (cca pol milijuna ljudi) koja je iskoristila svoj strateski polozaj i manjak nafte nadomjestila neutralnim statusom bliskoistocne Svicarske – svi tu drze pare i obrcu ih, a ovi domaci naravno od toga imaju visestruke koristi, privukli su strana ulaganja i brdo ljudi ovdje dolazi zivjeti i raditi, jer im je omogucen lagodan zivot bez egzistencijalnih briga (stranci svih nacija s diplomama i profesionalnim iskustvom) ili mogucnost da pobjegnu od svoje siromasne svakodnevice i prehranjuju mnogobrojnu obitelj doma radeci ovdje tzv. 'nize' poslove (Indijci, Pakistanci, Filipinci i ini azijski narodi). I svi su u pravilu na tome zahvalni, i ne traze kruha preko pogace niti se zale da slabo zaradjuju a da im se istovremeno ne da ni radit ni skolovat,

Kao zena ovdje sam u debeloj manjini (navodno je omjer oko 1:10 cca, konzervativnija procjena 1:5) tako da me na sve strane maze i paze, otvaraju mi vrata i pustaju u lift i iz lifta prvu, preko reda u ducanu itd... sto je usto i duboko ukorijenjeno u arapskoj kulturi i tradiciji, sta god mi mislili o njihovom 'robovlasnickom' odnosu prema zenama i mnogozenstvu – postoji veliki respekt prema istima, i zaista ih se tretira kao bica njeznijeg spola, postuje i priskrbljuje svim potrebnim za zivot i odgoj djece. Naravno da se mi emancipirane zapadne zene ne mozemo bas oduseviti s tim konceptom, ali ovdasnjim je zenama to sasvim normalno, i dapace – podjela uloga na muske i zenske ovdje nije liberalnija, ali je svakako prirodnija i podnosljivija od naseg suludog zapadnog koncepta 'majka-partnerica-poslovna zena-cistacica-kuharica-seksi njegovani komad' koji najcesce ne rezultira nicim osim opcom iscrpljenoscu u svim navedenim ulogama i konstantnim nezadovoljstvom.

I kao slag na kraju – u gore navedenom kontekstu (omjer komada i koka) – frajera ima na vagone – da ne ulazim sad u prevelike detalje :) – izbor je u svakom slucaju puno puno veci nego doma. Btw, tu ne racunam Arape, niti ostale muslimane i pripadnike ostalih religija s kojima ne mislim gradit buducnost jer nam se zivotni koncepti u tom smislu previse razilaze.

Hehe.

Ali, zasto vam sve to pisem, zapravo.

Zato jer sam, ovdje, na ovom malom smijesnom otocicu, po prvi put u zivotu udahnula svjezi, svemirski kozmopolitski zrakic u punom smislu, i zivim ga svake sekunde, svakog dana, i besramno, beskrajno i potpuno uzivam u tome!
I zato, sto sam nakon svog izletica u domaju osjetila pravu pravcatu nostalgiju prema ovom mjestu, koje je zbog svega gore navedenog u niti 2 mjeseca postao moj novi, prekrasni, veseli i blesavi dom. I jedva sam cekala da se vratim u njega, i kad sam sisla s aviona na +40 u 2 ujutro, premorena i iscrpljena od tulumarenja i stotina kava, plus 2 noci/dana u avionu, skakala sam u zrak od srece i dragosti i slala pusice velikom nebu :)

Mi svi dragi i slatki, ali uglavnom pomalo depresivni i nezadovoljni gradjani Hrvatske zivimo u toj nasoj prekrasnoj, predivnoj, prelijepoj zemlji, imamo neopisivo lijepo more i obalu – kakvo ovdje mogu samo sanjati (i nemamo ni pojma kolko je prekrasno i posebno, jer nikad nikam u pravilu ne odemo na more dalje od Dubrovnika), sume, livade, rijeke, jezera, mediteranske miriscice, plodnu zemlju i jos uvijek uglavnom netaknutu prirodu, odlican strateski, geografski, politicki i prometni polozaj, prirodnih resursa napretek (cista voda, turisticki potencijal, bogata povijest i kultura, tranzitno-prometni polozaj – kopneni i morski, potencijal za proizvodnju zdravog ica i pica i sve sto uz to ide, da nabrojim samo nekolicinu nasih prednosti, koje tako malo cijenimo i slabo koristimo).

Ne priznajem one spike da 'je, oni imaju naftu, lako njima!' – da se razumijemo, nafta ovdje nije glavni izvor prihoda, naime tolko su mali povrsinom (600tinjak kvadratnih km) da je ni ne mogu imati u takvom obilju ko vecina susjeda... i da, mi smo prezivjeli rat i razne druge nedace i okupacije i svasta nesto, ali svejedno – nismo u nista goroj poziciji nego ovi tu smjehuljci koji zive na minijaturnom komadu pustinje usred Perzijskog zaljeva, usred najturbulentnije svjetske politicke zone, i svakih par godina im netko od susjeda 'malkice' zarati.
Ali njih boli dupe za sve to, i ne misle se iselit sa svog malog pustog i prasnjavog otocica, vec furaju svoj film, a stranci dolaze hrpimice, i to mnogi iz mirnih i politicki puno sigurnijih zapadnih i inih zemalja. I ostaju ovdje po pet, deset, dvadeset godina, ne zato jer moraju, nego zato jer im je naprosto - predobro.

A za razliku od njih, mi samo jambramo kak nam je lose, kak je sve skupo, i kak smo mi jadni bez ikakvih mogucnosti, jer su nas svi opustosili, ne daju nam novce, ne pustaju nas u EU, ili nas pustaju pa nam je i to bad, i moramo radit da bi mogli imati dobar zivot, i bit na poslu cak 8 sati na dan!, i politicari su glupi i samo nas potkradaju - a sami smo ih izabrali i omogucili im da nam rade sve to sto nam rade... i tak. Da ne nabrajam dalje.

A ovi tu arapski blesavci, ovi tu, nasmijeseni i uglavnom opusteni ljenjivci :) su smislili kak ce od svoje ne bas idealne price izvuci najbolji moguci ishod – privukli su strana (pametna) ulaganja vrlo pametnim politickim i ekonomskim potezima – te kao sto rekoh, svi koji zele raditi ovdje jako dobro ili relativno dobro zive i privredjuju, naravno, u skladu sa svojim trudom i ulaganjem u sebe i svoju edukaciju (Indijci i Pakistanci se isto mogu obrazovati, pa dodju ovdje i budu veliki direktori, a ne peraci prozora, i takvih ima napretek, samo u mojoj firmi ima ih brdo na rukovodecim pozicijama), istovremeno ne radeci previse, da se razumijemo (tempo rada je barem duplo sporiji i 'fjakastiji' nego kod nas, da ne govorimo o usporedbi sa suludim tempom u zapadnim zemljama) – i grade cudesa, nasipavaju more i rade umjetne Venecije i turisticke seksi resorte, nude svojim ljudima odlicnu i (drzavno i od raznih tajkuna i domacih firmi) obilato u milijunima dolara subvencioniranu edukaciju i privlace strani kapital (bez ikakve bojazni da ce im neko 'ukrasti' zemlju ili novce, jer znaju da se sve to moze jako dobro kontrolirati i regulirati, i da ce i ovdasnjem puku i te kako ostati poprilican dio kolaca), privlace neupucene turiste koji nikad nisu culi za stoput ljepsa mjesta poput Hrvatske :) i ljude otvorena srca i duha iz cijelog svijeta, te da ne zaboravimo -- imaju i Formulu 1 :)

A sve to na pustari s minimalno zelenila, s vodom koju vade iz mora i preradjuju da bi mogli zalijevati tu svoju jadnu umjetnu travicu i suhonjave palme, uvozeci tresnje i lubenice iz Amerike i Australije. Btw najveca turisticka atrakcija i simbol Bahrainske 'prirode' je tzv. 'drvo zivota', koje raste usred nicega, usred pustinje i crpi vodu iz? -- bog te pitaj cega, ali na neki ludi nacin raste i prezivljava 355 przecih suncanih dana u godini (prosjek kisnih dana u godini je 10 cca, sto znaci nekad 3, nekad 20tak).
Ovdje se, dragi moji ljudici, osjecam kao da sam iz svog malog, lijepog ali ipak vrlo skucenog, ogranicenog i konzervativnog hrvatskog dnevnog boravka izasla na obalu velikog plavog oceana, i kao prava gradjanka velikog sarenog svijeta – tu sam u potpunosti ja: mala blesava plavusasta svemirka – i sretna sam!

I za kraj, kao zakljucak cijele pricice – slijedi mala pouka/poruka svima vama dragim ljudima dobre volje – uz malu digresiju: ne tvrdim da je Bahrain obecana zemlja za sve i da bi se svakome od vas svidjela, niti mislim da se svi sad odmah trkom trebate preseliti ovdje :) – ali, bez obzira na to --- pokusajte udahnuti moju strast i moje odusevljenje, i ovaj topli, slobodni pustinjski zrakic koji vam saljem svemirskim putanjama, i ucinite od svog zivota ono sto zelite! Jer mozete to, svi od reda, bas kao i ja --- otisnite se na obale nepoznatog oceana, riskirajte, napustite glupe poslove koji vas zivciraju i na kojima vas iskoristavaju, prestanite se druziti s ljudima koji vam isisavaju energiju, odselite se od staraca cije ste drustvo odavno prerasli, prestanite pizditi zbog guzve u prometu i redova na salterima, i zivite zivite zivite punim plucima!

Sve se moze, i sve, ama bas sve sto si pozelimo, apsolutno sve mozemo ostvariti. Evo ja zivi primjer toga -- osla u bijeli svijet ko mali slijepi putnik, nisam imala pojma sta zelim osim da mi treba promjena --- i nasla svoj mali novi dom i vibricu koja mi tolko super pase da sad imam stoput vise volje, energije i motivacije za ostvariti sve svoje snove.

Eto. Nadam se da nisam nikog uvrijedila ovim komentarima o nasoj HR svakodnevici...nije mi to bila namjera, namjera je bila dati vam malo drukciju perspektivu zivota nego sto je ona koju imate, i koju sam i ja donedavno imala, promatrajuci zivot iz nase 'domace', zgodne i ugodne, ali ipak vrlo jednodimenzionalne i 'hrvatski-patnicke' perspektive. Ali ako nekoga ipak jesam dirnula na neki neugodan nacin --- ispricavam se!

Volim vas sve, i saljem veliku pusu!

Dragi svi!

u petak smo proslavili Vesnin rodjendan, i to na plazi cijeli dan (Corona Beach Party), zatim smo otisli doma na kolace i klopicu i na kraju u klub znakovitog imena 'Club 7',... sto mi je fora jer me podsjeca na nasu Sedmicu iako je izgled, muzika i ekipa totalno drugi film :)

Super smo se zabavile, s nama je bila novopridosla kolegica Olivia, pola Francuskinja a pola Finkinja --- tata Finac je zbario mamu Parizanku dok je radio za Air France ;) -- i super je simpa curka, te jos neka ekipica ukljucujuci Berina (cimer), Jojoa (Filipinac), Nabsa (Omanac), Imada (Pakistanac), Lisu (Juzna Afrika), Donyu (Bahrainka), Marka (Srbin/Hrvat iz Australije) & Lil (njegova zena Australka), Mehrana (Kanadjanin, porijeklom negdje iz ovih krajeva --- zaboravih tocno otkud), jos jedan par Jen (Kanada) & i Paul (Englez)... te jos par dragih i simpaticnih likova s kojima se ovdje druzimo. Kao sto vidite, multi-kulti ekipa, svi su odsvukud, a cak i ti koji su od 'nekud', zapravo su najcesce zivjeli po cijelom svijetu i selili se svakih par godina... i to je skroz normalno, zapravo kad mene pitaju otkud sam svi se cude kak to da sam zivjela u jednoj drzavi i jednom gradu cijeli svoj zivot :) I mogu vam reci da kad pogledam zivot iz te 'nomadske' perspektive, zapravo je i meni cudno kak to da mi to vec prije nije palo na pamet... guba!

Imate tu slikice (dolje je link), s rockasa i s jos par nekih drugih mjesta, naseg house-warming partija koji je bio vec prije mjesec dana, ali eto tek sad sam malo sortirala slicke i napravila selekciju... par slika kuce i oko kuce koje ste uglavnom vec vidli, zatim s Taleinog rockasa (Talea je Talijanka)... i tak jos par nekih random detalja... izmedju ostalog ima i jedna s onog smijesnog ragbija od prije neki dan :)

Nadam se da ce vam se slicke svidjet i da ce vas motivirat da se zaputite na neku morsku destinaciju uskoro... vjerujte mi ovaj 'ljetni' zivot je stvarno drukciji nego nas zagrebacki... iako radis ipak imas osjecaj ko da si stalno na godisnjem... sto je stvarno genijalno :)

Pusa i pozdrav....sa sad vec +40 po danu.... huh, ha? Ali nije strasno, jer nije vlaga, ali kazu domaci... uskoro ce poceti pakao!

Dragi ljudici,

eto ne biste vjerovali, ali ja sam vam izasla u Bahrainskoj 'Gloriji'. Naime, prvi dan/vecer nakon sto sam sletjela na otok, bili smo na onom smijesnom Queen tribute partyju, i slikali su nas neki striceki s velikim foticima. I tak, prije dan-dva, osvanula ja na kioscima u punom sjaju :)

I sad ispada da samo tulumarim! :)))

Dokazni materijal u prilogu. (na Flickr.com --- link u gornjem lijevom kutu ove stranice)

Danas su me zvali da idem igrat ragbi. Mislim, ja i ragbi? Ja i sportovi, grupni, trcanje po nekoj travici sim-tam? Hvatanje lopte, koordinacija pokreta... vjerujem da vecina vas zna da sam u svim nabrojanim disciplinama totalna truba. Plus sto nemam ni bas neku zelju bavit se istima. .... ali neki ovdje decki su zakljucili da bi bas bilo fora da im se pridruzim. I jesam, osla pogledat, i bogme zaspala skoro od dosade. Mozete si zamislit sport u kojem ekipa dodaje loptu suigracima kroz noge unazad, a cilj igre je ubacit istu tu loptu prema napred, u rubni dio polja... nemaju ni golove, jadnicci. Svi trce ko muhe bez glave, dali su par golova a ja to nisam ni primijetila... heh. Drugi smijesni sport koji cu morat isto procheckirati je cricket, isto vrlo popularan ovdje jer su, osim Engleza, Australaca i inih anglosaksonaca navodno Indijci, kojih ima brdo na otoku, totalno ludi za tom igrom. Zivi bili pa vidjeli :)

Piknut cu vam danas i ponesto novih slikica na Flickr, od zadnjih par dana i dogadjaja. Probala jucer navecer ali nije uspjelo, pa saljem par komada u prilogu, a ostale ce bit na webu uskoro.

Onaj seksi bazen na vrhu zgrade je i uzivo isto toliko seksi, i zgrada je (stambena) genijalna, ali mozete si zamislit takvu jednu staklo/celik/mramor/veliki akvariji u predvorju/debeli tepisi i ine perverzije gradjevinu, koja se nalazi usred ogromnog gradilista, tako da nakon mini camel trophy voznje do nje izadjes van iz auta, a ono --- pijeska ko na plazi! Nije bas za hodat u sandalicama :) Ludnica. I naravno, pitanje je dana kad ce oko te trenutno najvece kuce u selu niknuti neki jos malo veci nebodercic i zaklonit ovome sunce...

Drugi bazen s travnjakom i plazicom vlasnistvo je jednog hotela, tam sam bila na kupanju prosli vikend.... opcenito mi se sve vise cini da su bazeni ocito jedan jako zgodan 'modni dodatak' u ovdasnjem podneblju... tako da sam primijetila da medju inim ducanima po gradu svako malo naletis na neki 'specijalizirani' za 'bazenske potrepstine' :)

pusa velika, uzivajte u proljecu!

Bok bok drustvance!!!!

za pocetak da se malo osvrnem na vase komentarice i zahvalim vam se svima koji ste mi otpisali ... puno puno hvala lijepo vas je cut i citat, i drago mi je da mislite na mene... neki su se doduse zalili da su mi reportici predugacki... ali kaj da vam velim, ako vam se ne da citat --- ne citajte. Ili se jednostavno unsunscribeajte s liste, postoji i ta opcija :) Btw usput se ispricavam svima sto vam ne odgovaram uvijek pojedinacno na mailove, ali lakse mi je ovak nego po sto puta pricat istu pricicu.

Nisam se javljala nekih dva tjedna, i to ne zato jer nisam imala kaj za pisat, nego --- pogadjate, konacno imam nekaj za radit :) Zapravo mi je na poslu postalo dosta intenzivno, i to uglavnom zato jer ima toliko ljudi i informacija koje moram popamtit i procesuirat, da na kraju dana jednostavno prokuham i onda mi se ne da jos dodatno buljit u kompjuter, a i iskreno, tesko mi se na ista koncentrirat nakon cijelog dana u uredu. Svaki dan upoznajem ljude s nevjerojatno ludim i vrlo tesko pamtljivim a jos teze izgovorljivim imenima... cini se da Arapi posebno vole imena koja pocinju sa slovom A i ko pravi streberi hoce bit prvi po abecedi :) ... zapravo kad malo bolje razmislim ko zna koje je njima prvo slovo u arabocedi :)

Tako, recimo, samo neka od njih su (ova su zapravo prilicno jednostavna, ali kak su vrlo slicna mozes vrlo lako fulat i covjeku krivo izgovorit i napisat ime):

Ahmed
Ahmad
Adil
Adeel
Ali
Ahmer
Ammar
Adnan
Aanand
Anand
Atul
Anil
Aftab
Azeem
Asjad
Abbas
Arif
Asad
Abdul
Abdulla
AbdulNasser
AbdulSamad
Asadullah
Omar
Omair (cita se Omer)
Umar
Sameer
Amir
Mir
Ir .......i mali R :)

Ali, nije to nista.... uz tonu tih AAAArapa, ne bi li mi dodatno zakomplicirali zivot, u prici se pojavljuju i puno ludja i fantasticnija imena ovdasnjih Indijaca, jedan od primjera (ovo nije fora, nego doslovce prepisujem s vizitke):

S. Venkatasubramanian

Heh.

Valjda mu jadnom ne bi stalo i ime i prezime na vizitku pa stoga ovaj inicijal na pocetku :)

I tak, zamislite se situaciju da vam neki od sefova veli... e da, daj pliz to i to pitaj tog i toga to i to, a ti onak u cudu stojis i ne znas da li je gore da se blamiras pitajuci da ti to speluje, ponovi jos nekoliko puta, ili da se jednostavno upustis u avanturu i probas nac lika u firminom imeniku (u kojem su btw neka imena krivo napisana, ofkors, sto sam skuzila usporedjujuci njihove mail adrese i popis!). Naravno, ne moram ni spomenut da pokusavam doskocit jadu skupljajuci vizitke od svih tih likova ko neka kolekcionarka, tak da me vec cudno gledaju ... ono u stilu, pa kaj ce ti sve te vizitke, kaj ti ne radis u nasoj firmi??? Usput, nemaju plocice s imenima na vratima ureda, naravno... tako da se stvarno moras osloniti na memoriju i pamtit face, imena, ko gdje sjedi i tak to.

Medjutim ne zalim se... i dalje je vrlo zabavno i zanimljivo, i zapravo uzivam u svim tim peripetijicama... svaki dan upoznam par novih ljudi, idem na nova mjestasca raznoraznih obiljezja... npr neki dan sam bila u jednom vrlo slatkom jazz klubu, pa onda jucer na rucku u restorancicu na obali --- malo podsjeca na doma, iako je nase more ma jedno barem sedam tisuca puta ljepse i plavije od ovdasnjeg... osim kad ovi tu blesavci nasipavaju more (prosiruju si povrsinu otoka i grade okolo svakakva cuda).... pa valjda stave neko 'plavilo' --- pojacivac boja pa izgleda onak azurno i seksi, ali nazalost samo iz daljine... kad se priblizis vidis da je i dalje mutljikavo, ... heh valjda nisu jos uspjeli izmislit i 'pojacivac bistrine' :)

I tak, sve je uglavnom pet plus, osim sto sam dosta premorena od svih informacija, ljudi, dogadjaja.... sve je bilo turboturbo u zadnjih 3 i kusur tjedana, i tek sam se ovaj vikend uspjela posteno naspavat i odmorit.... nista nije lose ali imam filing da sve te novosti ipak trebaju vremena da sjednu na svoje mjesto, i da se usemim i pocnem normalno funkcionirati.

A sad, da ne ispadne da samo hvalim kak je ovdje sve super..... jer moguce da je to samo moja percepcija, za nastavak danasnjeg druzenja ---- mali kviz, pa procijenite sami jel ovo zaista obecana zemlja ili mozda malo ipak pretjerujem ;)

Daklem, pitanje glasi: da li bi vas sljedeci dogadjaji zacudili i nasmijali --- ali u pozitivnom smislu, ili iznervirali i naljutili i pokvarili vam dan/tjedan/mjesec?:

1. Trebaju vam refundirat neke novcice, i nakon sto vam konacno nakon poprilicno dana sjednu na racun, skuzite da su u jednom retku preracunavajuci valute zabunom stavili nulu na krivo mjesto, pa ste umjesto 250 dinara dobili 25 (razlika u kunama je oko 2,5 soma)... na sto vam glavni i odgovorni lik, vrlo simpatican, s dragim toplim osmijehom veli... aaaaa... malo smo fulali. I onak slegne ramenima u stilu 'pa kaj, nije to nikakav bad'... i veli, bumo ti uplatili sa sljedecom placom. Mislim, super je to.... ali pitas se onak malo bi li oni skuzili da ja nisam sama skuzila... vjerojatno ne....

2. Taksist, vrlo jeftin i pouzdan, ali s kojim se jedva sporazumijevate jer je njegov indijski engleski nemoguc za skuzit, vozi vas na posao par dana (Vesna mi je bila u Istanbulu pa sam se morala snalazit jer nemam jos ovdasnju vozacku). Taxi Basha me pokupi ujutro u 6.45, sto je turbo prerano jer dolazim na posao sat vremena ranije, ali on ne moze kasnije jer ima druge musterije. Ali ipak jedan dan uspijem naci besplatni prijevoz, neki kolega koji stanuje blizu, i dogovorim se s njim u 7.15. I tak se ja lijepo dignem malo kasnije, i laganica se spremam... kadli zove taxi driver u 6.45 i veli: Petra, aj em hir, vejting autsajd. Naravno, krivo smo se razumjeli! I izadjem ja lijepo i velim cuj Basha, evo ti lova, nije bad, ali nisam jos spremna a i imam drugi prijevoz. ... Vjerojatno cete se slozit sa mnom da bi bilo koji hr taksist veselo uzeo lovu, opsovao vjerojatno sto sam ga natjerala da dodje uzalud (naravno, nije on kriv) i izgubio se u vidu magle... ali ne i Basha... ne, ne...neugodno mu je uzet lovu.... "I vejt for ju, noproblem noproblem!" ... i nis onda sam se navrat nanos spremila za 10 min (jer se njemu zuri pokupit druge ljude), ubacila sminku u torbicu i neku bananu za ekspresni dorucak i sve to konzumirala putem...

3. Dolazim u slasticarnu kupit kolace, koji stoje u vitrini, narezani. Odaberem kolace u sljedecih 2 minute, teta ih vrlo ljubazno odnese sve skupa u kuhinju samo da ih zapakira.... i onda cekam, cekam, cekam,..... i otprilike nakon 20 minuta dolazi paket.... u medjuvremenu sam mogla procitat par poglavlja neke knjigice!Btw skuzila sam da je jako korisno nosit sa sobom svugdje neko stivo, dobro dodje, ...cini mi se da bi samo u tim 'malim zastojima' vjerojatno tjedno mogla slistit jednog Dostojevskog :))))

4. Ova epizoda je specificna, zapravo u smislu gornjeg pitanja je challenge samo za decke... daklem, ovdasnji ducani ne prodaju alkohol, za to postoje posebni 'liqueur stores', koji petkom ne rade (sveti dan). Scena ide ovako: cetvrtak pola 7 (ti ducani rade samo do 7), Vesna i ja uletavamo kupit bocu vina, i skuzimo da je red otprilike 30-40 ljudi, svi s kashetama pive i raznim cudima. I vec se s vrata okrenemo na peti da odemo van, nije nam bas tolko stalo do tog vina da cekamo pol sata... ali security guy na ulazu nas zaustavlja, i pokazuje nam da nek samo uzmemo kaj nam treba i idemo direkt na blagajnu! Very nice :) Btw detalj koji sam zaboravila spomenuti je taj da smo bile jedine zene u ducanu, i kao takve imamo prednost po ovdasnjim standardima... nije lose, curke, ha? Ja sam si samo pokusavala zamislit sta bi se dogodilo u takvoj situaciji kod nas doma, vjerojatno bi nas barem 5-6 gnjevnih likova gadjalo bocama i limenkama, a ostatak bi nas naravno obasuo raznoraznim socnim komentarima i psovkama ;)

I tak, to vam je to drustvo od mene za ovaj put....za kraj samo jos jedna crtica, o Bahrainskoj princezi koja se odrekla svoje obitelji (i oni nje naravno) i pobjegla za svojom ljubavi na drugi kraj svijeta... tu su neki linkici pa citajte, zgodna je pricica. Btw to je bilo prije par godina i romansa je vec pukla, rastali su se.... a u medjuvremenu je cak snimljena i neka holivudska limunada o njima, u kojoj je navodno Bahrain prikazan kao zemlja visokih zimzelenih planina, sve u svrhu pojacavanja romanticnog efekta... he he kao sto znate ovdasnji krajolik je pustinja pustinja, prasina, prasina.... a najvise 'brdo' ima 100 m :)))

http://www.cbsnews.com/stories/2000/10/18/48hours/main242264.shtml

http://chinadaily.com.cn/english/doc/2004-12/02/content_396648.htm

http://www.visalaw.com/00jul2/17jul200.html

Bokic cmokic!

Bok drustvance,

evo nekih par fotkica Bahraina, nesto okolo naokolo, nesto s plaze ---- kupala sam se neki dan konacno u moru, tu u jednom naselju za bogate strangere (tzv. 'compound'), i mogu vam reci da iako plaza ne izgleda lose iz daljine, more im je prilicno bezveznjikavo --- ko sto smo vec konstatirali, ali sad iz prve ruke: totalno plitko i pretoplo, mozes prehodat do susjednog otoka u vodi do struka, okus je ko da si zasolio vodu iz pipe, a boja... a sta da vam kazem, mutno i pjescano, ali pjescano s travuljagama i kamencicima, nije bas ugodno za gackat. Zatim tu je jedna fotkica pogled s mog prozora od doma, te nekoliko naseg cimera Berina, te jedna na kojoj smo Berin, Jojo (smijesni Filipinac koji radi s B. na dvoru kralja Al-Khalife :) i ja.

Fotkice su ovdje:

http://www.flickr.com/photos/petrazzz/sets/72157604827323085/


Sto se tice Bahrainskog zivota ---- proslavila sam prvi mjesec ovdje prije tjedan dana, i dalje mi je dobro, blesavo i zabavno, druzimo se okolo naokolo, na poslu me ne stede ali nisu naporni....dapace, bas je ok.

Pisemo se, cujemo se, uzivajte mi svi u produzenom prvomajskom vikendu!

Btw mi ovdje isto imamo praznik rada i dugi vikend, te u to ime kuhamo grah danas... odnosno Vesna nam kuha a nas dvoje cemo samo klopat :) Zivio 1.maj!

Dragi ljudici,

evo mene opet... pisala bi vam i cesce ali dani lete otkad sam pocela radit .. he he ipak moram malo i to prakticirat tu i tamo da odrzim svoj novi financijski zahtjevni lifestyle :))) Btw radno vrijeme nam je ovdje od 8 do 6, u sto je ukljuceno 1 h pauze, pa ti to pojede veci dio dana... a i dugo je za sjedit 10 h,... pogotovo ako nemas bas puno sta za radit kao ja svoj prvi radni tjedan.... pa sjedis za compom i surfas i cituckas neke webove i brosurice o islamskom bankarstvu i inim neodoljivo interesantim temama :)

Ali na srecu to nije standard u Bahrainu, vecina firmi radi 8 h ko i kod nas.... no kako je max dozvoljeni radni tjedan 45 sati onda ovi tu Ernst&Young prasci koriste guzvu... ali, nesto se prica po ofisu da ce se to promijenit i da ce nam uskoro skratit radno vrijeme, sto bi bilo stvarno lijepo i very appreciated. Uostalom, kolko mi se cini zasad ljudi se poprilicno setkaju, klafraju i dzabalebare tih ekstra sat-dva, sto mi nije ni cudno za ove arapske Dalmoshe... ko bi ih natjerao da sjede na mjestu i skoncentrirano rade deset sati svaki dan :)

Te u tom smislu, kao sto rekoh.. malo su nam kratki dani, ali srecom dovoljno je toplo da se i navecer po mraku mozes bucnut u bazen... no dobro da vas vise ne pilam i ne pravim se vazna s tim kak imam bazen i koja sam strasna frajerica, evo malo novih pricica i dogadjaja iz proteklih par dana....

Npr, u Bahrain je stigla Formula 1, kao sto znate vjerojatno,... otprilike u isto vrijeme kad i nas dragi belosvetski brijac i zabavljac G.W.Bush u HR... i tak kak ste se vi patili ovaj cijeli vikend pod americkom cizmom, mi smo tu bili u F1 opsadi... gomila ljudi, tulumi i dogadjanja na sve strane, promet u kolapsu, kud god se okrenes sve oblijepljeno facama F1 vozaca + naravno obavezni trio fantastikus - King, Prime Minister i Crown Prince - neki od vas su vidjeli njihove fotke i culi vec pricu od mog prvog posjeta Bahrainu ... to su nam trojica ovdasnjih 'vladara' iz kraljevske obitelji, koji se odazivaju na imena: His Majesty the King Hamad bin Isa Al Khalifa, i druga dvojica isto nesto bin nesto Al Khalifa ("bin" je sin, a Al Khalifa je prezime .... znaci Hamad sin Isin Al Khalifa... tak nekak u slobodnom prijevodu)... i uglavnom njihove su fotke po cijelom gradu, otprilike onak ko sto je reko Mesic za Kosoricu ak se dobro sjecam.... 'iskacu iz svake pastete' :))) Ne pretjerujem, zbilja, imas ih na ugovoru za stan, pa ih imas na pozivnici za izlozbu, pa na onoj okrugloj naljepnici koju si zalijepis na staklo auta kad ga registriras... totalno blesavo a i malo 'bigbrotherish'... ali naviknes se brzo na njihove smijesne ili ozbiljne face posvuda, u sto poza ko pravi manekeni... pa ih nakog nekog vremena vise ni ne primjecujes zapravo.

I tak, formulica, svi totalno nabrijani,... putujuci cirkus! ali, dok ste mi neki od vas slali porukice i mailove tipa ... kaj, si na formuli, gledamo telku i trazimo te...i zavidimo ti... ja sam zapravo gljivila jucer cijeli dan u ofisu - nedjelja, radni dan, zaboravili ste! Ali najsmijesnije je bilo to sto je vecina ekipe zgibala oko 11 ujutro, s razno raznim izgovorima tipa.. boli me glava.... imam vazan sastanak kod klijenta i slicne bedastocice, i kad sam se vratila s pauze za rucak ured je bio potpuno prazan... i bas me zanima kak je to izgledalo kad su se svi kolektivno ponovno nasli na stazi he he ... kao niko nikog ne pozna? :)))

Ali ajde to se kao sve tolerira - presutno, i - ko i puno stvari ovdje, unatoc obicajima, zakonima i pravilima - 'prolazi'...

Na poslu je prilicno zabavno, upoznajem ljude jos uvijek, i pomalo se ufuravam... i dalje se osjecam ko velka egzota ali sad vec ipak malo manje.... i dalje su svi friendly i zbilja ok, malo te tu i tamo zacudi posvemasnja dezorganizacija i kaoticnost... ali unatoc tome nekak sve funkcionira, ljudi rade, zive, uzivaju i bas i nisu nesto previse optereceni, bar ovak na prvi pogled, time sto kad nekog nazoves i dogovoris da ti dodje npr popravit sudoper u utorak u 3 popodne on se pojavi u petak u 3 ujutro s priborom za okopavanje vrta :)))) recimo... to sam sad izmislila ilustracije radi, ali vise manje takvih smo slicnih epizodica imali vec napretek.... Vesna pogotovo jer je ona tu malo duze od mene, pa se svako malo smijemo i prepricavamo te zbunjole.

Npr, ova pricica je istinita... posta recimo ovdje dolazi prilicno sporadicno i ne bas uvijek u prave ruke... V je stoga svima dala da joj salju postu na poslovnu adresu, a i selila se par puta vec i tak to, pa da ne bi bilo... i tako su joj neke frendice slale razglednice, i pitaju uredno cure jel ti stiglo... ona veli nije, zagubilo se valjda. I onda ode jedan dan kod u HR odjel (po naski kardrovska :) i jedna od curki tam koja se zove nesto tipa Vinous veli: e Vesna, hvala ti na onim razglednicama..... I sad je Vesna naravno pogleda sa sto upitnika iznad glave, kad tamo.....ispalo da ne samo da je dostavljac krivo dostavio razglednice (Vesna, Vinous, sve je to isto.... he he) nego je i ona smjehuljka misla da su razglednice napisane na hrvatskom, i adresirane na Vesnu, zapravo bile poslane od Vesne njoj!... btw, ljudi, samo da vam skrenem paznju, to je HR sluzba!!!! I to u EY-u, smrtno-ozbiljno-profesionalnoj-multinacionalnoj-firmi.....onda mozete mislit kak druge stvari funkcioniraju... btw dodatna informacija, Vinous nije plavusa :)

hehe... i tak to. Ludo, ha?

E, da mi je neko reko prije godinu dana da cu se preselit u zemlju u kojoj ce moj rodjendan padat u ljeto, btw bio je prekjucer i totalno smo se dobro zabavile na nekom beach partyju u povodu F1 (ofkors!)... i u kojoj sve tak ne funkcionira a opet funkcionira i svi zive ko mali bubrezici u loju (btw ipak samo lokalci i stranci zapadnjacko-europske orijentacije, ovi mali Indijci, Pakistanci i ostali siromasni Azijati su i tu siromasci i rade za sitne pare, ali ipak za puno vece nego tam otkud su tako da doma prehranjuju siru i uzu rodbinu s pol Bahrainske place)... tesko da bi mu povjerovala!

Jos samo jedna crtica, za modno osvijestene citace... bile smo neki dan u nekoj galeriji? - zove se Bahrain Exhibition Center pa valjda tamo daju izlozbe obicno... reklo bi se ;) - ali ovaj put je povod za okupljanje naroda bila rasprodaja Max Mara i inih skupih krpica, i to po principu - nesto sto je prije kostalo 1500 kn sad je oko 150, ... naravno ne moram ni spominjat da sam, usprkos tome sto mi u Zagrebu otprilike ne bi ni na pamet palo da uopce zalazim u takve ducane, jer su mi se uvijek cinili nedostupni i bespotrebno skupi ... ovom prilikom sasvim solidno pazarila par dobrih komada ;)

Ima jos puno toga sto se desava, osim sto radimo i partijamo naveliko... sad je to vec malo teze uskladit he he, ali rekla sam si, dat cu si oduska ovih prvih par tjedana dok jos nije naporno na poslu, mogu malo i odspavat na radnom mjestu, tesko da ce neko primijetit ;))))

Pusa velika pisem dalje kad uhvatim malo vremena i - naspavam se ;)

ps. par fotki u prilogu, veseli trojac Al Khalifa ;) ---- pogledajte na Flickr.com

Bok svima opet ja :)

evo vam fotkice od kuce, snimila jos dok smo useljavali pa ponegdje fali namjestaja - npr u mojoj sobi krevet, koji je u medjuvremenu stigao. A decki koji igraju bilijar su Berin (cimer) i njegov frend s posla Filipinac Jo-Jo - ne znam bas da li se tak pise ali izgovara se Djodjo :)

btw znam da namjestaj i dekoracija nije bas neki ludi dizajn... ali iskreno, nekak mi je to dosta nebitno s obzirom na prostranost, zbilja ne smeta jer je sve vrlo comfy i nije prenatrpano.

ciaos!

ps. slicke su na Flickr.com, link je u gornjem lijevom cosku.

Dragi svi,

evo mene opet.... hvala svima koji su mi se javili i pohvalili moj prvi knjizevni bahrainski uradak ... posto vam se vecini kolko vidim svidjaju moje caknute pricice iz Orijenta, evo stize nastavak!

Daklem, ova zemlja-otok je definitivno mala (jako jako mala, ponesto preko 600 km2 sto je po mojoj slobodnoj procjeni velicina Krka ili tu negdje)... ali na svojoj prilicno neprivlacnoj pustinjsko-prasnjavoj povrsini sadrzi toliko zanimljivosti i cudesa da vam definitivno preporucam da me posjetite u blizoj ili daljoj buducnosti... mjesta za spavanje ima, naime u cetvrtak smo se preselili u 'kucicu' velicine omanjeg dvorca iz 'Dinastije' :) Mi - nas troje - osim mene i Vesne, moje drage kolegice i frendice iz bivse i nove firme, tu je i Berin, jedan simpaticni Australac, zakupili smo 'kucicu' od svojih 7 i kusur soba, od kojih je svaka veca od mojeg cijelog stana u Zagrebu, sto i nije tolko tesko jer doticni stancic kao sto znate ima cijelih 24 kvadrata :)

Samo ukratko da vam opisem to velebno zdanje (uskoro stizu i fotke) - prizemlje i kat, 4 spavace sobe na katu, u svakoj je zasebna kupaona, ugradbeni ormari i veliki bracni krevet..., zatim 2 dnevna boravka, ogromna kuhinja, radna soba, jos jedna kupaona u prizemlju (za goste :))), bilijarski stol (za one koji su upuceni u obrnuto proporcionalni omjer mog znanja i entuzijazma za doticnu igricu - vjezbam vjezbam vec naveliko...), vani je bazencic povrsine cca 6x4 m, natkriven - da ga ovdasnje sunce koje vec przi ko u najzescim danima naseg ljeta ne bi slucajno previse zagrijalo... na krovu imamo terasu - krovovi su svi ovdje ravni, jer naime, kise nema ni od korova - btw u skladu s tim nema bas ni korova :))) ... i uz sve to imamo posebnu sobicu tzv 'laundry room' s perilicom i susilicom za ves, te jos jednu malu jadnu izbicu - soba za 'maid' iliti kucnu pomocnicu (ta soba je btw bez prozora!!!) ... nije da imamo neku takvu tetu, ali ko zna, kak je krenulo, mozda cemo uskoro i imati... u skladu s novim fensi smensi lifestyleom i devizom - za sve sto ti se ne da radit mozes nac nekog ko ce ti to napravit za sitne pare ;)

I tako, jedva se snalazim u tom ogromnom prostoru, a bogme i iscrpi to hodanje gore-dolje-kupaona-kuhinja-simte-tamte ... znam znam malo pretjerujem ali znate me svi koja sam ljenjivica, i navikla sam da mi je doma sve vise manje na 3 i pol koraka.... tak da je sad ovo velika promjena --- ali u svakom slucaju dobrodosla, bar cu svaki dan malo vjezbat, makar i prisilno :) - po stengama gore dolje, i trckarajuci oko bilijara ... he he, a da ne spominjem plivuckanje u bazencicu. Btw, i ciscenje svega toga naravno placamo, da ne bi neko mislio da cu svoja slobodna popodneva i vikende provoditi ribajuci kupaone, taman posla :)

I tako, nasa "Villa Croaussie" je dobila nove stanare, fali nam jos ponesto namjestaja - vise manje poneka sitnica tipa ormaric za cipele ----- hehe, da, btw uspjela sam sve svoje kofere raspakirat i poslozit i bogme sam se dobro uznojila pritom! :) A da ne spominjem cinjenicu da je ormar, bez obzira sto je barem 3 puta siri nego moj doma krcat nakrcan do vrha... Zapravo mi sad uopce nije jasno kak mi je to sve doma stalo! - bit ce da je bilo dobrano nagurano :)

Inace, kao sto rekoh, vrijeme je vrlo toplo, po danu vec oko 30+, ali jos nije sparno pa se jos uvijek moze hodat po vani usred bijela dana bez da dobijes suncanicu i uznojis se ko prasac. Naravno svi prostori su klimatizirani, kako auti tako i sve kuce, shopping centri, uredi, valjda i djamije :) ... mi osim klima uredjaja u svakoj bozjoj sobi i kuhinji (cini mi se da ih jedino nema u kupaonama) imamo i velike bijele totalno guba stropne ventilatore... i tako smo nakon brzinskog preseljenja iz 4-sobnog stana koji se u usporedbi s ovom kucom cini prilicno skucen, proveli vikend uz bilijar, kupanac, pivice, kavice i mjuzu... ko da smo na nekom maturalcu... he he pravi dokolicari.

Ali, danas je pocela sljakica, stigla sam u ured i pomalo se snalazim. Btw, samo da napomenem, da su mi iz ureda u srijedu poslali ogroman buket cvijeca za pretrpljene neugodnosti na aerodromu (ona frka s vizom)... i mogu samo reci da se isplatilo cekati na aerodromu u zamjenu za taj buketic, jer je i cvijece ovdje prilicno vrijedna i rijetka pojava, i uzgaja se uglavnom uz puno truda muke i skupog navodnjavanja tako da se vani moze vidjeti samo kako visi preko ograda vrtova nekih od najraskosnijih viletina.... i to onih kojima nasa kucica, uz svo duzno postovanje njenoj prostranosti i udobnosti, nije niti blizu :)

I tako, eto me u ofisu, oko mene brdo ljudi i sve je jos pomalo konfuzno, stalno upoznajem ljude s cudnim imenima i lomim jezik izgovarajuci ih... npr jedna od kolegica ima posebno zanimljivo ime, kako je drugi cinicni kolega (Englez naravno) primijetio "a girl with a very unfortunate name of 'Seemen'" .. :))) Svi su i dalje simpa i dragi i svi su me redom pozdravili sa "Welcome to Bahrain!", uz opasku da ce mi bit super i da je ovo cool zemlja, i sve je easy-going, i da ce mi se sigurno svidjeti. Zapravo mi ekipa po ofisu djeluje puno vise zbunjeno od mene... valjda sam im cudna em bijela em plava em relativno visoka (cure su uglavnom dosta malecke, tako da se ja sa svojih metar i 66 i stiklama osjecam ko div) Jos uvijek ne znam ko mi je tocno sef niti sta cu raditi, ali rekose mi da je to sasvim normalno stanje za prvo vrijeme i da se previse ne nerviram... pa slijedim taj mudri savjet i surfam po internetu te pisem - kao sto se vidi iz prilozenog - privatne mailove :)

U zadnjih par dana bila sam par puta i vani - ofkors :) - jednu vecer na nekom "Queen tributeu" u jednom pubu - e to je bilo presmijesno, tip pjeva, i to nelose, imitirajuci naravno likom i djelom Freddyja M.... sa laznim isturenim zubalom i crnomanjastim olfo-seksi brcicima... zao mi je samo sto nisam tu vecer imala sa sobom fotic jer se to ne moze opisati... outfiti koje je mijenjao su bili jedan ludji od drugog, od nekog 70's bijelo-zutog odijela preko triko-tajica s jednom naramenicom - ostatak torza je naravno bio gol golcat i dlakav he he... a vrhunac veceri je bio kad je ostao samo u boksericama s engleskom zastavom! heh. Onda drugu vecer bila u nekom indijskom baru s plesacicama - njih pet obilato mrda guzama uz veselu mjuzu i pozadinsku dekoraciju na kojoj je nacrtan - a sta drugo nego - Taj Mahal! :)

I dalje upoznajem ljude svih vjera, nacija, rasa, stilova oblacenja i frizura... sto zapadnjaka sto inih, Azijata uglavnom...i to je sve prilicno fora, jer svatko ima neku svoju pricicu i perspektivu koja je naravno potpuno drugacija od nase hrvatske. Preko vikenda su nam se tako po kuci motala 3 Indijca, slagala namjestaj i vjesala zavjese - otprilike brzinom 1 zavjesa = 1 sat :) Inace nisam bas neki fan zavjesa ali ovdje je to prakticki neophodan modni dodatak za sve prozore jer je sunce jednostavno neumoljivo, u petak smo naime spavali bez njih u sobi koja ima 2 ogromna prozora i oba gledaju na istok, i bogami u pol 7 ujutro vise nisam mogla oka sklopit kolko mi je svjetlo islo u oci...

.....pa sam se zato ustala, spustila dolje u boravak, napravila kavicu i skocila u bazen :)

E da, ujutro se oko nase kuce cuju pticice i zrikavci!!! Sto je super super fora s obzirom na to da nema bas drveca na kojima bi obitavali :)

Pusa i veliki pozdrav od vase novopecene Bahrainke

Dobar dan!

Stigla ja evo jučer po planu, s ponekom peripetijom na aerodromu u Bahrainu - naime blesavci iz nove firme mi nisu poslali original vize na aerodrom (sa sobom sam imala samo kopiju isprintanu), pa sam zvala Vesnu da urgira i onda čekala jedno sat vremena dok oni to ograniziraju... srećom sve je prošlo bez puno problema, iako se Vesna već zabrinula i rekla da me već vidla kako provodim noć na tepihiću u čekaoni :)))

Kad je to bilo sređeno, išla sam na carinu s koferićima svojim dragim prekrcanim - pa me onda carinik pozvao na stranu i priupitao da kakve to alkoholne pare izlaze iz mog kofera ... naravno imala sam 2 boce rakijice :) Pa sam već mislila kako će mi ih oduzet, ali srećom to se nije dogodilo, samo me pitao kolko je to koštalo, ja reko 12 dinara (oko 170 kn), i pustio me uz smiješak i opasku 'enjoy your stay in Bahrain!' ... a ja sam samo dodala da će to biti 'long stay' he he ... isto sa mojim br 5 smiješkom, a sve u najboljoj namjeri da mu ne padne na pamet da dalje kopa po koferima, jer ko bi to natrag sve popakiro, sva ta čuda koja sam jedva ugurala, uključujući hard disk sa 300 i kusur GB mjuze (hvala hvala svima koji su mi je nasnimili) i fotkica, karte za belu - nek se nađu, bit će i tu rvata koji se kartaju, sigurno... he he, krpice, cipelice, torbice, kozmetikice, glupostice razne .... ma svašta, šta da vam pričam :)

Nakon toga zapuhnuo me topli ljetni zrakić, 26+ navečer, jako dobar filing ... onak ko kad putuješ na more i navečer hvataš zadnji trajekt za neki otočić i osjetiš ono pravo toplo ljeto u zraku, i miris mora lagano se nazire.... mmmm.

Pa smo onda još išle u cargo službu da pokupimo drugu polovicu od mojih 100 kila prtljage koja je stigla dan prije ... naime na kraju sam tolko imala sve skupa, vjerovali ili ne... ipak sam ja plavuša :) Ali baš je bilo fora to, osjećala sam se ko neka filmska zvijezda kad dođe u Cannes na 3 dana s 55 toaleta u 7 kofera :).... i onda su nas šetali jedno sat vremena sim tam dok smo obišle sve šaltere i pokupile sve moguće potpise i žigove, ... e ludi su ti Arapi, svi simpa, sve sa smiješkom, a spori do bola! Između ostalog, tip na nekom šalteru, stari deda, gleda u moj pasoš i potvrdu za podić prtljagu i gleda i gleda, i onda samo skomentira - ah ja tu niš ne vidim, nemam naočale (!) ... i tak smješka se i dalje blesavo i gleda te ko da očekuje da izvadiš neke cvike iz džepa i daš mu ih da bi konačno mogao obavit svoj posao :)

I tak jedno 2-3 čuke nakon što sam sletila obavile sve, ošle doma - stigle oko ponoći, još na neki fast food usput - neke kobasičice... i ravno u krevet, mrtva umorna nakon cijelog dana putešestvija. Evo me sad u stanu odmaram i bezvezarim, dok Vesna šljakari. Ja startam za par dana - u nedjelju naime, jer je ovdje vikend petak/subota, pa je nedjelja prvi radni dan :) Ali sam sad još par dana slobodna, da se odmorim i otpakiram i sve to... nisam još bila vani, vidim da je sunčeko i da grije - i to mi je za danas sasvim dovoljno ;)

Pusa svima i čujemo se, pišite ako vam se da...

bokić,

Petra