CONFESSIONS OF MY MIND
23.04.2007., ponedjeljak
|
RIJEKA SNOVA Udahnula sam smrt... Zavladala je smrtna tišina! Nitko više ne plače, Nitko se više ne smije... Ptice više ne pjevaju, Usamljene duše više ne lutaju... Rijeka snova je presušila... Zvuk jeseni se ugasio, Gube se svijetla Eiffelovog tornja, Zvuk djetetovog plača guta tišina, Sunčeva svjetlost se pretvorila u pepeo... Nestao je svijet, Nestao si ti... Ne sanjam, Ne ljubim, Ne volim... Sama... Brišem otrovne suze s lica, Praznina na postelji još uvijek postoji... Kovanica mog života u fontani blijedi... Moja rijeka snova je presušila...  |
11.04.2007., srijeda
NEDOSTATAK INSPIRACIJE
|
Čudno kako te neko vrime uvati neka inspiracija za pisanje pisama,a onda te odjednom napusti... Ali nije samo pitanje pisama već i crtanja,muzike... Ah...meni se to dešava...jednostavno nemam onog osijećaja da napišem jednu onako prosječno dobru pismu... Možda i neće dugo proći da ću opet zaviriti u dubinu svoje duše i iskopati neke riječi koje su zatrpane prašinom i izliti to na papir... Tko to zna... Možda u ovom trenutku ne osijećam ništa pa stoga me nema ono nešto natirati da prospem par riječi na papir... Zbunjena sam... Inače kada svaki put pogledam u sunce ili kada pogledam u zvijezde obuzme me osijećaj, koji mi govori da sam tu,sada na ovom svijetu, govori mi da sam živa... Ah...a kada pogledam njega(oni koji me poznaju,znaju o kome je riječ),on me tjera da živim... zbog njega ja još uvijek dišem... Čudno na kakve sve načine ljubav može pogoditi čivjeka... na koji način može utjecati na njega... Uglavnom...veliki pozdrav svima vama... |
04.04.2007., srijeda
|
STRANAC Tišina... Čuje se tvoj šapat... Opet tišina... Čuje se tvoj jecaj... Ugledah lice... Lice jednog stranca... Tama te progutala... Nestao si! Družice su mi sada tuga i bol... Otkako si nestao, Hvatam se za zadnje niti života, Života kojeg je smrt zagrlila... Predamnom stoji stranac, Stranac bez duše... Tišina... Čuje se otkucaj sata... Opet tišina... U strancu ugledah tebe...  |