Kanali Kerale, Alleppey

Nakon što su prošlu noć zlouporabili moje gostoprimstvo, komarce su ovaj put dočekali čvrsto zatvoreni prozori. Bilo je u sobičku puno sparnije i zagušljivije, ali barem sam izbjegao cjelonoćnu akupunturu i uspio pristojno prespavati cijelu noć pod stropnim ventilatorom namještenim na najjaču moguću brzinu. Svejedno sam se probudio prije budilice. Jako danje svjetlo oko šest počelo je prodirati kroz zatvoren prozor i svjetložute lagane zavjese koje su se, zbog svoje kratkoće, tek djelomično mogle navuči preko prozora.
Ustao sam se, upakirao posljednje stvari u torbu i bio spreman da najkasnije do sedam krenem kroz grad prema stajalištu trajekta. Taman kad sam krenuo, sjetio sam se da nisam imao putovnicu. Ostavio sam ju na recepciji prvi dan i zaboravio na nju. Malo mi je nedostajalo da je i zaboravim potpuno i ovo jutro. A trebala mi je itekako. Napuštao sam Cochin.
Otišao sam do recepcije. Ondje ni žive duše. Pokucao sam na stražnja vrata, koja su vodila u hotelsku kuhinju, u nadi da je ondje možda netko. Nije bilo odgovora. Na nadvratnici je stajalo velikim štampanim slovima 'NO ADMITANCE'. Svejedno sam odgurnuo vrata i ušao unutra. Kuhinja je bila prazna.
Iznenada sam iza sebe čuo komešanje. Okrenuo sam se. Iz susjedne sobe provirio je Japanac. Ni on nije znao kome da se obratim u vezi moje putovnice. Odlučio sam ostaviti stvari u sobi i prošetati još jednom po gradu.
"Možda će se netko pojaviti za pola sata...", mislio sam.
Vani je bilo jako malo ljudi. Ulice su bile gotovo puste. I park Vasco da Gama bio je kao nakon egzodusa. Kineske ribarske mreže na obali također prazne. Trgovine sve redom zatvorene. Ali nije bilo još vruće. Vlaga je bila u granicama normale. Šetao sam tako više od pola sata po praznim ulicama starog Cochina. Fotografirao.
Vratio sam se malo iza osam u hotel. Bio je još uvijek prazan. Počela me polako hvatati panika. Hoću li stići uhvatiti vlak iz Ernakulama u 09:48? Od vlaka dijelile su me dvije vožnje autorikšom i jedna trajektom. I izgubljena putovnica. I dvadeset minuta kasnije recepcija je još uvijek bila prazna. Primijetio sam zaključanu ladicu u stolu recepcije. Bio sam uvjeren da je putovnica unutra. Što bi se drugo držalo pod ključem, razmišljao sam. Na prvu ladica nije popuštala. Ali onda malo jače povlačenje i brava je popustila, a ladica se otvorila. U njoj je bila moja plava putovnica.
Brzo sam sa stvarima izletio van na još uvijek praznu ulicu i srećom je baš tada prolazila rikša. Vozač je naravno odmah stao bez da sam mu ja dao ikakav znak.
"Ferry to Ernakulam!", kazao sam mu.
Naravno da mi je pokušao uvaliti vožnju svojom rikšom skroz do željezničke stanice u Ernakulamu. To bi me zadovoljstvo izašlo nekoliko stotina rupija. Ali htio sam iskusiti lokalni prijevoz - jedan od onih trajekata koji su neumorno plovili pred Cochinom dok sam ih ja promatrao s obale. Daleko je to od trajekata kakve mi poznajemo. Više je to ruzinavi brod Daleke obale. Iznenada, melodija je krenula u mojoj glavi.
Vozila ne mogu na ovaj trajekt. Osim povremenog bicikla, brod je bio rezerviran isključivo za putnike. Od oka njih pedesetak. Mjesta na tvrdim klupama bilo je tek za njih polovicu. Ostali su stajali. Izgledao je čudesno taj stari ruzinavi brod dok je preko susjednog otoka Vypeena i uz otoke Vallarpadam i Willingdom vozio prema glavnom pristaništu u Ernakulamu na kontinentu. Jedna samo usputna postaja na Vypeenu, gdje smo izgubili par tinejdžera u školskim uniformama, i ukupno dvadeset minuta vožnje. Cijena sitnica - četiri rupije ili 44 lipe. Može li javni prijevoz igdje biti jeftiniji od tog starog poluraspadnutog, ali šarmantnog broda u Cochinu?

Kako to biva u gotovo svakom indijskom gradu, postoji nekoliko željezničkih postaja. Ernakulam ih ima tri. Pet puta na tjedan vlak broj 12081 Jan Shatabdi kreće iz Kannura na sjeveru Kerale na 502 kilometara dugačak put do Trivandruma, glavnog grada Kerale na jugu ove savezne države. Za indijske pojmove ovo je kratka relacija i Jan Shatabdi ima funkciju lokalnog vlaka. Međutim, to ga ne čini manje egzotičnim od drugih indijskih vlakova. To što je lokalni može značiti samo jedno - više usputnih postaja, sporiji vlak, potpunija imerzija u lokalnu kulturu i indijski veliki željeznički bazar na kotačima.
Indijske željeznice, s više od 115,000 kilometara tračnica postavljenih preko ogromnog potkontinenta, s više od 7,000 postaja i 23 milijuna ljudi koji ih koriste svakoga dana, uz kineske su najveći poslovni poduhvat ikada na svijetu. Godišnje prevezu impresivnih 8.4 milijarde putnika, a zapošljavaju preko milijun i tristo tisuća ljudi, što ih čini sedmim najvećim poslodavcem na svijetu. A Indijske željeznice pokrenuli su Englezi još 1853. godine i, uz kriket, vjerovatno je najvažnije britansko kolonijalno nasljeđe kojeg se Indijci danas ne srame. Danas čitav jedan poseban svijet je na indijskim željezničkim kotačima da bismo Indijske željeznice mogli lako nazvati Indijom unutar Indije. "Lifeline to the Nation" prikladno je odabran moto Indijskih željeznica.
Jan Shatabdi kasnio je u svom dolasku na Ernakulam Town željeznički kolodvor. Svi moji strahovi da ću zakasniti, pokazali su se neutemeljenima. I da je stigao na vrijeme, ja sam svejedno bio na peronu petnaest minuta prije njegova službenog dolaska. Vlakovi u Indiji rijetko kasne. Ali Jan Shatabdi je jutros očito bio iznimka. Planirano u 09:48, vlak broj 12081 iz Calicuta ušao je u ernakulamski sjeverni željeznički kolodvor s dvadeset minuta kašnjenja. Bez previše komešanja na malom kolodvoru od samo dva perona. Šačica ljudi je ovdje napustila Jan Shatabdi. Mnogo više ih se ukrcalo prema Trivandrumu. Vlak je nakon štoperske tri minute stajanja nastavio prema jugu.
Iskoristio sam ovaj vlak samo za kratko putovanje šezdeset i dva kilometara na jug u Kottayam. Karta u drugoj klasi, najnižoj mogućoj na indijskim vlakovima, za sat vremena vožnje izašla me pišljivih 98 rupija ili 10,80 kuna. Nikada se ranije nisam vozio u indijskoj najnižoj klasi. Uvijek sam birao sleeper klasu, najjeftinija moguća spavaća kola. Ali spavaća kola mi za putovanje od sat vremena zaista nisu bila potrebna. I htio sam upoznati takozvani '2nd class'. Nisam znao što očekivati. U glavi sam stvorio sliku tvrdih drvenih klupa, toliko nakrcanih ljudima, živinama i svakojakim drugim stvarima da sam sebe vidio na nogama u nedostatku slobodnih sjedećih mjesta. Ulaz u vagon pokazao je nešto drugo. Izlizana, ali udobna kožna sjedala, mnoga sa stolićima u sredini, a ponad glava red ventilatora. Naravno, gotovo ni jedan nije radio, ali kako je danas bio hladniji dan, a prozori su širom bili otvoreni, nisu bili ni potrebni. Vagon je zaista bio dupkom pun, ali sjedala su imala svoje brojeve i lako sam pronašao svoje koje je bilo prazno i čekalo mene. Pogled kroz prozor otkrivao je kanale i polja i povremena sela - više zapravo nakupine nekoliko usamljenih kućica okruženima svom tom silnom vodom Kerale. Tu i tamo mogli su se primijetiti i poneki lokalci u polju, ali više goveda, ovce, koze te mnogo vodenih bizona, u vodi do vrata. To me malo iznenadilo jer nisam vidio vodene bizone, za razliku od nekih drugih zemalja, ovdje na meniju, niti su bili u ponudi u mesnici na Polakkandamu jučer. Zaključio sam da je za ovo siromašno seosko stanovništvo imati vodenog bizona velika stvar i neće ga se samo tako riješiti za meso. U nedostatku moderne mašinerije bizon je sasvim sigurno glavno oruđe na keralskim poljima.
Sva ta voda i zelenilo te lagani povjetarac koji je ulazio u vlak kroz otvorene prozore djelovali su jako umirujuće. Bio sam jedini stranac u vagonu, možda i cijelom vlaku, ali kao što sam ja očima hvatao vanjski svijet, tako su isto zapiljeni prema vani bili i Indijci. Iako im je ovo sigurno morala biti vrlo poznata okolina, i oni su se našli fokusirani na ono vani. Promotrio sam suputnike. Bilo ih je i mladih i starih, žena i muškaraca. Neobično tiho. Stariji Indijac preko puta mene listao je novine, a do njega dvije srednjovječne Indijke u šarenim sarijima povremeno bi tek izmijenile koju riječ, što bi bilo popračeno s malo smijeha i onda bi se brzo vratile u trans. Tišinu je povremeno tek uspijevao razbiti prodavač lutrijskih srećaka ili snackova, koji su glasno od ulaza do izlaza iz vagona davali do znanja što se nudilo. Od jednog sam uzeo dvije u mnogo ulja zapečene polpetice od krumpira i povrća, nalik na bondu. Uz njih dobio sam i puno pikantnog kečapa koji se svakog trena mogao početi razlijevati s papirnatog šarenog rođendanskog tanjurića na stol i u moje krilo, koliko ga je bilo na tanjuru. I drugi su uzimali te polpetice. Bile su još vruće i njihov miris širio se po čitavom vagonu. Ako ih i drugi naručuju, znači da ne bi trebalo biti loše, zaključio sam. A uostalom, u zemlji u kojoj je Delhi belly norma, ja još uvijek nisam sjedio na porculanskom tronu. Patio sam od konstipacije.
Život u vagon D4 Jana Shatabdija unijela je i Indijka u kasnim dvadesetima odjevena u tamnocrveni sari is nemirnim dijetetom od par mjeseci u naručju. Uspijevala je pridržavati dijete dok je na prstima obje ruke imala pričvršćene komadiće drva kojima je davala ritam svojoj indijskoj melodiji. Pjevala je u jako visokom tonalitetu, tugaljivo, i nekako je ta melodija odgovarala onim slikama iza prozorskih rešetaka vlaka. Onda je i ona nestala, a vagon se vratio svojoj tišini.

Izašao sam u Kottayamu. I ovdje je željeznički kolodvor imao svega dva perona, ali neočekivano je bilo ono što se u Kottayamu, gradiću zaboravljenog u keralskoj pozadini, odvijalo na izlazu iz kolodvora. Naučen na indijski kaos, dočekao me red. Ljudi su u svojim vozilima na jednom mjestu iskrcavali putnike, a na drugom preko puta kupili nove. To je vrijedilo i za taksiste i vozače rikši. Na suprotnoj strani ceste uhvatio sam natpis 'Prepaid taxi. Wait here.' - natpis koji se ne viđa ni na mnogim indijskim aerodromima, a kamoli na malom željezničkom kolodvoru negdje u Kerali. I ljudi su to poštovali. Dvije Indijke čekale su u redu.
Uzeo sam rikšu do dvadeset minuta udaljenog pristaništa. To je zapravo bio jedini razlog mog dolaska u Kottayam, grad u kojemu nema ništa, osim tog trajekta koji nekoliko puta dnevno povezuje Kottayam, na istoku keralskih kanala, s Alleppeyem, na njihovom krajnjem zapadu. Od Cochina do Alleppeya mogao sam i puno brže. Postoje direktni busevi. Umjesto da sam išao zaobilaznim putem, kao da se iz Zagreba do Karlovca ide preko Novog mesta. Ali znao sam da ću više osjetiti Indiju zaobilazno kroz vlak i trajekt.
Kerala je i dalje bila čista u Kottayamu, dok sam se rikšom vozio kroz grad prema pristaništu. Onda smo napustili grad i nastavili cestom kroz sela. I dalje je bilo iznadprosječno čisto za Indiju. Od dolaska u Keralu nisam se mogao prestati čuditi koliko je ovaj jug Indije drugačiji u mnogo točaka od njenog sjevera.
Pomislio sam da me vozač rikše krivo razumio kada ni nakon dvadeset minuta nismo stizali do nikakvog pristaništa. A onda je odjednom rikša skrenula na prašnjavi puteljak koji je počeo pratiti petnaestak metara širok kanal. S obje strane kanala bile su jednostavne, šarene prizemnice, a uz rub kanala neke su žene prale svoje rublje. Pozdravile su me ljubazno, iako s čuđenjem na licu jer nema puno stranaca koji "zalutaju" u Kottayam. Rikša se zaustavila pred uskim, ali dugačkim natkrivenim drvenim brodom od kojih desetak metara. Plava boja lagano se ljuštila s njega.
"Alleppey?", upitao sam.
Dobio sam odgovor u vidu klimanja glavom lijevo desno, što ovdje znači potvrdno.
"Kada?", zanimalo me vrijeme polaska. Na internetu sam ranije pronašao informaciju da postoji brod u jedan. Pogledao sam na sat. Bilo je pet do dvanaest.
"Twelve!", jedan je uzviknuo.
Kako to biva u Indiji, sve je podložno promjenama. Pa tako i vozni red tog malog drvenog broda koji me od Kottayama dva i pol sata i za nevjerovatnih 15 rupija ili 1,65 kuna trebao prevesti po kanalima i preko velikog Vembanad jezera do Alleppeya. Imao sam vremena da okinem tek par fotografija te kanalske idile u Kottayamu i brod je krenuo.
Postoji turistička vožnja po vodama Kerale i postoji ona lokalna. Većina stranaca odmah po dolasku u Cochin, Alleppey ili Kollam u jednoj od mnogobrojnih tamošnjih turističkih agencija uplati jednodnevni ili višednevni program krstarenja u tradicionalnom keralskom ketuvallamu, brodici od šiblja kojoj je prvotna namjera zapravo bila prijevoz tereta po kanalima Kerale, a tek prije par desetljeća par se lokalnih ljudi dosjetilo prenamijeniti ih u turističke brodove. S vremenom su ketuvallami postajali sve većima, dobivali prave pravcate spavaonice i kupatila, terase i kuhinje, sa svim mogućim zapadnjačkim perverzijama. Neki ketuvallami danas više ni ne nalikuju na ketuvallame, već na ogromne ploveće luksuzne palače.
Moj maleni drveni brod ne može biti dalje od ketuvallama. Dio je mreže brodova u vlasništvu vlade Kerale namijenjenima potrebama lokalnog stanovništva koji živi uz sve te kanale. Stane tamo gdje je potrebno ne bi li netko ušao ili izašao. Nema fiksnih stanica, osim dvije, početne i završne, u Kottayamu i Alleppeyu.
Prvih sat vremena brod je plovio sada po užim, sada po širim kanalima, dok su se izmjenjivale siromašne kućice raznih boja i u raznom stanju raspadanja. Iz nekih bi istrčala dječurlija i veselo nam mahala. Za mnoge je ovaj brod par puta dnevno jedina prava zanimacija. Ispred drugih kuća žene bi prale rublje ili posuđe ili pak čistile svježeulovljenu ribu za večeru. Kazano mi je da u ovim vodama ima dosta ribe, kao i slatkovodnih škampa i rakova. Mnoge su kuće imale privezane male drvene kanue koje su koristili za manje relacije i ribarenje. Za dalje, poput odlaska u opskrbu u Alleppey, bio je potreban ovaj veći brod u kome sam ja sada, u društvu isprva dvadesetak, a kasnije sve više lokalaca plovio prema Alleppeyu. Kako smo odmicali od Kottayama, putnika je bilo sve više. Oni koji su se iskrcavali bili su velikoj manjini naspram onima koji su se ukrcavali. Brod je u drugoj polovici puta bio već dobrano pun da se tražilo i mjesto više na tvrdim klupama.
Pejzaž je bio očaravajući. Puno vode, visoke palme koje se povijaju na laganom povjetarcu, trošne kućice, ribarske mreže i tek povremeno neko drugo plovilo. Lokalno stanovništvo koje se bavilo svojim svakodnevnim poslovima. Idilu je samo kvario bučan motor na krmi. A kada bi se i on ugasio na improviziranim pristaništima gdje je bilo potrebno dulje pričekati ne bi li se ljudi i njihove stvari prebacili na brod pa se tako štedilo gorivo, nagla tišina zavladala je kanalima. Ni lagana priča nekih od putnika, ni dvoje klinaca koji su se vješali oko jedne brodske šipke, nisu mogli razbiti dojam tišine.
Sat vremena nakon što smo napustili Kottayam, kanali su počeli biti sve širima i širima, sve dok konačno nismo "izronili" na veliko Vembanad jezero. Tu su se počeli sve češće pojavljivati turistički ketuvallami. Kako ih je brzinski odjednom bilo sve više i više, bilo je očito da smo se približavali košnici. Alleppeyu. Mjestu od kojih sto sedamdeset tisuća stanovnika i s, po nekima, preko dvije tisuće brodova, uglavnom turističkima. Mir, idilu i autentičnost onih prvih kanala u blizini Kottayama razbili su sada brojni ketuvallami raznih veličina na kojima su se prpošno pokazivali strani turisti.
Dva sata od kretanja iz Kottayama moj je maleni plavi drveni brodić ušao iznenada u uski kanal s obje strane zatvoren visokim modernim zgradama. Znao sam da sam stigao u Alleppey. Nešto ovakve veličine nije moglo biti ništa drugo doli Alleppey. I brod je uskoro pristao, a svi se putnici redom krenuli iskrcavati. Izgubio se onaj povjetarac i zrak kao da je stao na vrhuncu dana u ovome gradu. Napravio sam par stepenica i uspeo se do ceste. Na karti sam primijetio da postoji turistički ured u blizini. Još jedna stvar koja će se teško pronaći u ostatku Indije. Pitao sam za lokalni bus za Mararikulam, dvadesetak kilometara sjevernije od Alleppeya. Znao sam da postoji i da skupa autorikša ne bi trebala biti opcija, ali pitao sam se gdje mu je stanica. Ljubazno osoblje označilo ju je na fotokopiranoj karti. Nekoliko blokova dalje.
Prešao sam jedan od mostova preko glavnog kanala. S njegove lijeve i desne strand ulaz su mu čuvala dva prosjaka. Bili su to prvi prosjaci koje sam vidio u Kerali. Nekako bojažljivo su ispružili ruku. Za razliku od njihovih sjevernih kolega, nisu bili nametljivi. Ostajali su sjediti. Čak i kada je most odlučio prijeći jedan stranac.
S druge strane mosta naletio sam na Thaff, lokalnu zalogajnicu koju su mi preporučili u turističkom uredu. Vrvila je ljudima i životom, dok su se indijski mirisi širili i iz kuhinje i sa stolova. Mirisalo je primamljivo. A s obzirom na broj ljudi koji pohode ovu zalogajnicu, nisam mogao pogriješiti. Posjeli su me za slobodno mjesto za metalnim stolom za kojom su već sjedila trojica dvadesetogodišnjaka u nekakvim tamnoplavim uniformama. Lagano smo si u znak pozdrava kimnuli glavom i potvrdili jedni drugima svoju prisutnost za stolom. Nisam se ni okrenuo, a naručeno jelo već se nalazilo ispred mene. Popularna zaloganica značila je i ranije pripremljenu hranu u velikim količinama. Uzeo sam odličnu piletinu u lagano pikantnom umaku od čilija i češnjaka te nekoliko vrućih chapatija. Rukama sam otkinuo komad chapatija i zagrabio u piletinu i umak. Okus mi je bio bliži nekom kineskom jelu, ali svejedno jako ukusno i zasitno. Mogao sam ovo jesti jedno dulje vrijeme.
Jedan blok dalje kupio sam sočne mandarine na štandu uz glavni kanal i nastavio prema mjestu gdje je trebao biti lokalni autobus za Mararikulam. Alleppey se činio kao jedan ugodan gradić. Vidio sam sebe u predvečerje, kada vrućina spasne, kako šećem uz njegove kanale. U šetnji, s okolnih štandova uzimam neki lokalni zalogajčić. Uživam.
Ali vrijeme me gušilo na ovom kratkom putovanju. Za Alleppey nisam imao vremena osim za ovu kratku šetnjicu po najvećem suncu od brodskog pristaništa nekoliko blokova do stanice autobusa za Mararikulam.
Bus, kada je konačno pronađen na stanici bez oznaka i imena, bio je odavna izbijenih prozora, ulupljenih vratiju i kožnatih klupica koje su dobrano otvrdnule nakon desetljeća sjedanja raznih guzica na njih. U slučaju kiše, bus je imao ceradu koja je uredno bila zamotana uz gornji rub prozora i koja bi se spustila prema potrebi.
Meni ništa to nije bilo važno. Vozio sam se za osamnaest rupija i vozio sam se prema plaži.
Višekatnice Alleppeya vrlo su brzo ustupile mjesto poljima i svako malo selima. Uska, ali dobro asfaltirana cesta vijugala je od Alleppeya prema sjeveru u smjeru Cochina. S lijeve ocean nikada nije bio dalje od par stotina metara. S desne strane 'Kerala backwaters' i jezero Vembanad bili su nadohvat ruke. Opet sam vidio puno kršćanskih crkava, prvenstveno katoličkih. Svako je selo imalo barem jednu, ako ne i više. Od malih kapelica pa do velike neogotičke crkve od tamnog kamena u Chertali. Osim velikog broja crkava, uzduž ceste i u blizini obale izmjenjivale su se moderne i skupocjene vile kakve dotad nisam nigdje vidio u Indiji. Gledajući njih i one učestale prizemnice, nerjetko jedne pokraj druge ili jedne preko puta druge, nije se moglo oteti dojmu velike indijske društvene nejednakosti.

Nitko nije točno znao gdje se nalazio moj smještaj za sljedeća dva dana. Na karti je Marari Arthunal Beach Villa bila ucrtana kod Arthunkala. Po adresi činilo se kao Chertala. Nekoliko je kilometara udaljenosti između ova dva lokaliteta. Na dani telefonski broj do posljednjeg trenutka nitko se nije javljao. A onda je zazvonio telefon baš na vrijeme i ja sam iskočio iz busa na raskršću u Chertali. Iako je do plaže ovdje bilo svega petstotinjak metara, vlasnikov prijatelj pokupio me motorom na glavnoj cesti. Od raskršća i velike crkve na njoj put je vodio uz još jednu kapelicu prije nego li je cesta naglo stala na plaži. Kraj ceste označavao je veliki bijeli križ. Tu uz plažu nalazila su se ribarska naselja, a povezivao ih je makadam ispod kokosovih palmi. Marari Arthunkal Beach Villa nije mogla biti na boljoj lokaciji. S terase pružao se pogled prema plaži i Indijskom oceanu.
Jedan od najboljih načina za upoznavanje Kerale je odsjesti u jednom od mnogobrojnih homestaya s lokalnom obitelji i domaćom hranom. Marari Arthunkal Beach Villa jedno je takvo mjesto. Na donjem katu živi četveročlana obitelj - majka Jane, otac Michael, te dva sina, stariji Melvin i mlađi Anthony - a na gornjem su katu uređene dvije moderne sobe za goste, svaka s vlastitom kupaonicom i klima uređajem.
Homestay je projekt dvadesetosmogodišnjeg Melvina, koji je prije tri godine odlučio svoju sudbinu uzeti u svoje ruke i napraviti nešto:
"Nisam htio samo čekati nešto bolje. Jednog dana odlučio sam riskirati. Mnogi u ovoj sredini nisu voljni riskirati. Bez rizika nema profita. Ne znam kako sam uspio pronaći novac i krenuo u gradnju gornjeg kata za goste. Znao sam samo da je ovo još uvijek djevičanski teren, neiskvaren turizmom poput mnogih drugih dijelova Indije, i da homestaya nema u blizini. Zapravo, prema sjeveru sljedeći je tek za desetak metara. Prema jugu postoji jedan nakon kilometra, ali ovdje ima puno prostora za više njih."
Neriskiranje nije bio samo problem Indije, nego i mnogih drugih sredina, naročito hrvatske. Većina čeka da im dobar posao i dobra prilika padnu s neba, umjesto da se potrude i sami učine nešto.
"Prije tri godine započeo sam s gradnjom. Malo po malo. Prije godinu dana otvorili smo homestay.", nastavio je Melvin: "Imam ideju proširiti posao i kupiti susjednu parcelu."
Pokazuje mi preko ograde od tropskog grmlja parcelu na kojoj bi jednog dana podigao dvije samostojeće drvene kolibe. Reciklirao bi drvene kontejnere koje u cochinskoj luci može dobiti za trideset rupija po kilogramu. Izgradio bi ih svojim rukama. Ali čak i za takav pothvat, Melvinu treba početni kapital kojeg trenutno nema. Pokušat će uštedjeti nešto od iznajmljivanja dviju soba na prvom katu svoje kuće. Fascinantna je odlučnost i poduzetnost ovog dvadesetosamgodišnjaka iz malog ribarskog sela u blizini Chertale.

Marari plaža beskrajna je nakupina finog smećkastog pijeska. Na jednu stranu nije joj se nazirao kraj. Na drugu činilo se kao da završava na rustikalnom kamenom nasipu, samo da bi došao do njega i vidio da se plaža nastavlja i dalje. Nije nikako bila to najljepša plaža koju sam vidio u životu. Čak ni najčišća. Jer je dosta plastičnih čaša i boca, omota sladoleda, maramica, bešteka... Ali kad si se približio vodi, plaža je postala čista. Ocean je ovdje očito imao ulogu prirodnog čistača. Rakovi su provirivali iz mnogih rupa dok sam ja pokušavao pobijediti valove i ući u vodu iza granice njihovog razbijanja. U zimskim mjesecima ocean je miran. Čim se počnu pojavljivati veliki valovi, nagovještaj je to monsuna koji keralske obale počne terorizirati u lipnju. Valovi su izmješali pijesak pa je voda bila zamućena, ali čista. Imala je nekakvu sivkasto zeleno nijansu. Neprivlačnu. Ali vani je bilo trideset i pet Celzijaca i otvoreno sunce. I ono neprivlačno postalo je ubrzo privlačno. Bacio sam se posve u ocean u visoke valove i otkrio da keralski ocean baš i nije bio osvježavajući. Znajući kakav je osjet u našem Jadranu pri dvadeset i pet, dvadeset i šest stupnjeva, ovdje je morala temperatura vode ići preko tridesetice. Bila je prevruća. Toplije more bilo je samo ono u Omanu. Ma ja se i doma u kadi kupam u vodi koja je hladnija od ovog Indijskog oceana u Kerali. To je bila moja jedina zamjerka na Mararikulam. More je, oprostite na izrazu, bila pišaka na kvadrat.

Prošetao sam bosonog niz plažu u jednom smjeru. Ako nešto obožavam, to je onda šetnja niz dugu pješčanu plažu u suton. Sunce je polako zalazilo na zapadu i šepurilo se svojim bojama. Manje vrućine i zalazak sunca privukli su ljude iz svojih kuća. Puno je svijeta bilo na plaži te subotnje večeri krajem travnja. Gotovo nitko se nije kupao u oceanu, osim nekolicine klinaca. Mnogi su nijemo sijedili ili stajali s pogledom prema zalazećem suncu. Na dva mjesta na plaži skupine od po desetak dvadesetgodišnjih Indijaca svom snagom udarale su u bubnjeve. Njihovi zvukovi čuli su se nadaleko. Vježbali su za razne svečanosti kada su se nadali nekom angažmanu.
Ribari su spremali svoje mreže. Neki su se već u kanuima mogli vidjeti u daljini na površini oceana.

Dostupni putopisi

Gutaš moje putopise? Ajd' onda ne budi cicija i stisni 'pay now' i plati mi gemišt!

Dvije Afrike (Maroko & Mali)

Između neba i zemlje (Peru, Bolivija, Čile & Argentina)

Azija (Japan, Hong Kong, Makao, Kina)

Ne! Vijetnam, Kambodža i Laos nisu ratovi! (Vijetnam, Kambodža, Tajland, Malezija)

Kod strica Busha (SAD)

Moja Afrika (Egipat, Južna Afrika, Lesoto, Svaziland, Mozambik, Malavi, Zambija, Tanzanija)

Gram i pol curryja (Indija & Nepal)

U zagrljaju pernate zmije (Gvatemala, El Salvador, Honduras, Meksiko)

Bijeg u talijansku potpeticu (Bari, Ostuni, Polignano a Mare, Taranto)

Istok Ukrajina (Ukrajina)

Na čajanki s Hezbolahom (Libanon, Sirija)

Tamo gdje sam stao... (Južna Koreja, Burma, Singapur, Malezija, Tajland, Laos, Kina)

Podijeljena Afrodita (Cipar)

Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru? (Maroko)

Oman - Zlatni pijesci Arabije Felix

Buenos dias, buenas tardes y buenas noches - Overland od Asunciona do Arenasa... i još malo dalje (Paragvaj, Brazil, Urugvaj, Argentina, Čile)

Tunis none.inclusive

Pozdrav iz Chaikhanastana - Priče iz središnje Azije (Kirgistan, Uzbekistan & Afganistan)

Ples u sjeni vulkana (Indonezija)

Veliki ocean plavog neba (Cookovi otoci i Australija)

O cipelama...i još ponešto (Filipini)

Crni papar, crvena riža (Južna Indija)

Teranga (Cabo Verde, Senegal & Gambija)

O autoru

"Backpacking? Što je to?", upitao sam se pred nekoliko godina kada sam jednog dana slučajno ušao na jednu backpacking stranicu. To je bila terra incognita, ne samo meni, već i ljudima koji me okružuju. Počeo sam čitati tu stranicu, potom još jednu, i još jednu nakon nje... I tako je započela moja velika romansa s backpacking putovanjima...

Ime mi je Vedran Anelić. Imam «tek» 38 godina, ali i ja osjećam da me godine nemilosrdno gaze () pa stvari koje sam bez puno problema mogao napraviti prije desetak godina, sada me bolovi u križima, slab vid, senilnost i slične stvari sprječavaju. Zvučim sam sebi ko stari nonić... Šala mala... Rođeni sam Rječanin, ali sam kao crna ovca svoje obitelji otišao na studij u Zagreb i ostao. Ipak, Zagreb je Zagreb i u ovom trenutku grad baš po mojoj mjeri. Što će biti za 10-20 godina, ne znam. Nisam Nostradamus.
I da, ovisnik sam! Otvoreno priznajem. Drogiram se! A moja droga su putovanja. Kada sam započeo s backpackingom sada već daaaaavneeee 2001. godine, bilo je to jedno kratko i organizacijski lagano putovanje u Mađarsku, Slovačku i Češku, a nakon toga put me odveo u gotovo sve krajeve svijeta: Maroko, Mali, Peru, Bolivija, Čile, Japan, Kina, Vijetnam, Kambodža, SAD itd itd itd... Moja droga je skuplja od hašiša i heroina, ali s puno više vitamina I ne pokušavajte! Ne želim na odvikavanje!
A gdje je bilo najljepše? Doma! Doma je uvijek najljepše! I nije to samo isprazna fraza. Svaka zemlja koju sam posjetio je drugačija od one prethodne i svaka je zanimljiva na svoj način. I ne postoje dvije iste zemlje. Ali istina je i da se nakon svakog puta uvijek najradije vraćam svojoj garsonjerici od 25 kvadrata. S novim uspomenama koje su moj «fiks» do nekog sljedećeg putovanja u neki novi neistraženi kutak našeg trećeg kamenčića od sunca.

Trenutna visina letvice: 127 zemalja. Nije da se hvalim...


Posjećene zemlje/teritoriji
01. Afganistan
02. Albanija
03. Alžir
04. Andora
05. Argentina
06. Armenija
07. Aruba
08. Australija
09. Austrija
10. Bahrein
11. Barbados
12. Belgija
13. Bjelorusija
14. Bolivija
15. Bosna i Hercegovina
16. Brazil
17. Bruneji
18. Bugarska
19. Burma (Mijanmar)
20. Cabo Verde
21. Cipar
22. Cookovi otoci
23. Crna Gora
24. Češka
25. Čile
26. Danska
27. Dominika
28. Egipat
29. El Salvador
30. Estonija
31. Fidži
32. Filipini
33. Finska
34. Francuska
35. Gambija
36. Grčka
37. Gruzija
38. Gvatemala
39. Gvineja Bissau
40. Honduras
41. Hong Kong
42. Hrvatska
43. Indija
44. Indonezija
45. Iran
46. Irska
47. Island
48. Italija
49. Izrael
50. Japan
51. Jordan
52. Južna Afrika
53. Južna Koreja
54. Kambodža
55. Kanada
56. Katar
57. Kazahstan
58. Kenija
59. Kina
60. Kirgistan
61. Kolumbija
62. Kosovo
63. Kuba
64. Kuvajt
65. Laos
66. Latvija
67. Lesoto
68. Libanon
69. Lihtenštajn
70. Litva
71. Luksemburg
72. Mađarska
73. Makao
74. Makedonija
75. Malavi
76. Malezija
77. Mali
78. Malta
79. Maroko
80. Meksiko
81. Moldova
82. Monako
83. Mozambik
84. Nepal
85. Nizozemska
86. Norveška
87. Novi Zeland
88. Njemačka
89. Oman
90. Palau
91. Paragvaj
92. Peru
93. Poljska
94. Portugal
95. Ruanda
96. Rumunjska
97. Rusija
98. San Marino
99. Sejšeli
100. Senegal
101. Singapur
102. Sirija
103. Sjedinjene Američke Države
104. Sjeverna Koreja
105. Slovačka
106. Slovenija
107. Srbija
108. Svaziland
109. Sveti Vincent & Grenadini
110. Španjolska
111. Šri Lanka
112. Švedska
113. Švicarska
114. Tajland
115. Tajvan
116. Tanzanija
117. Tunis
118. Turska
119. Uganda
120. Ujedinjeni Arapski Emirati
121. Ukrajina
122. Urugvaj
123. Uzbekistan
124. Vatikan
125. Velika Britanija
126. Vijetnam
127. Zambija

Putovao preko zračnih luka
001. Abu Dhabi (UAE)
002. Adelaide (AUS)
003. Akureyri (ISL)
004. Algiers Houari Boumediene (ALG)
005. Almaty (KAZ)
006. Amsterdam Schiphol (NED)
007. Aruba Reina Beatrix (ARU)
008. Asuncion (PRG)
009. Atena Elefterios Venizelos (GRE)
010. Auckland (NZL)
011. Ayers Rock (AUS)
012. Balaton (HUN)
013. Baltimore (USA)
014. Bamako (MLI)
015. Bandar Seri Begawan (BRN)
016. Bangalore Kempegowda (IND)
017. Bangkok Suvarnabhumi (THA)
018. Barcelona El Prat (ESP)
019. Bari (ITA)
020. Bastia Poretta (FRA)
021. Beijing Capital (CHN)
022. Beirut Rafik Hariri (LEB)
023. Beograd Nikola Tesla (SRB)
024. Bergamo Orio al Serio (ITA)
025. Bergen (NOR)
026. Berlin Schonefeld (GER)
027. Berlin Tegel (GER)
028. Bilbao (ESP)
029. Birmingham (GBR)
030. Bishkek Manas (KGS)
031. Bissau Osvaldo Vieira (GNB)
032. Bogota El Dorado (COL)
033. Bologna G. Marconi (ITA)
034. Bordeaux (FRA)
035. Boston Logan (USA)
036. Bratislava (SLK)
037. Bridgetown Grantley Adams (BRB)
038. Brisbane (AUS)
039. Bruxelles Charleroi (BEL)
040. Bruxelles National (BEL)
041. Budapest Ferihegy (HUN)
042. Buffalo (USA)
043. Cagliari Elmas (ITA)
044. Cairns (AUS)
045. Cairo (EGY)
046. Cape Town (RSA)
047. Caracas Maiquetia Simon Bolivar (VEN)
048. Cartagena Rafael Nunez (COL)
049. Casablanca Mohammed V (MRC)
050. Catania Fontanarossa (ITA)
051. Cebu Mactan (PHI)
052. Chengdu Shuangliu (CHN)
053. Chicago O'Hare (USA)
054. Chisinau (MOL)
055. Christchurch (NZL)
056. Cochin (IND)
057. Colombo Bandaranaike (LKA)
058. Copenhagen Kastrup (DEN)
059. Corfu Ioannis Capodistrias (GRE)
060. Cork (IRL)
061. Dakar Leopold Sedar Senghor (SEN)
062. Danang (VIE)
063. Denpasar Bali Ngurah Rai (IDN)
064. Denver (USA)
065. Doha (QAT)
066. Dortmund (GER)
067. Dubai International (UAE)
068. Dubai Al Maktoum (UAE)
069. Dublin (IRL)
070. Dubrovnik Čilipi (CRO)
071. Dusseldorf (GER)
072. Fort de France (MTQ)
073. Fort Lauderdale (USA)
074. Frankfurt (GER)
075. Girona Costa Brava (ESP)
076. Graz Thalerhof (AUT)
077. Grimsey (ISL)
078. Hahn (GER)
079. Hanoi Noi Bai (VIE)
080. Havana Jose Marti (CUB)
081. Herat (AFG)
082. Hobart (AUS)
083. Ho Chi Minh City (VIE)
084. Hong Kong (HKG)
085. Hyderabad Rajiv Ghandi (IND)
086. Ibiza (ESP)
087. Istanbul Ataturk (TUR)
088. Istanbul Sabiha Gokcen (TUR)
089. Jakarta Soekarno-Hatta (IDN)
090. Johannesburg O Tambo (RSA)
091. Kabul Khwaja Rawash (AFG)
092. Kathmandu Tribhuvan (NEP)
093. Kerry (IRL)
094. Kigali Gregoire Kayibanda (RWA)
095. Kijev Boryspil (UKR)
096. Kijev Zhulany (UKR)
097. Kiruna (SWE)
098. Kingstown ET Joshua (VCT)
099. Koln/Bonn (GER)
100. Koror Roman Tmetuchl (PLW)
101. Krabi (THA)
102. Krakow Ivan Pavao II (POL)
103. Kuala Lumpur (MYS)
104. Kutaisi (GEO)
105. Kuwait (KWT)
106. Langkawi (MYS)
107. Laoag (PHI)
108. Larnaka (CYP)
109. Leh Kushok Bakula Rimpochee (IND)
110. Lima Jorge Chavez (PER)
111. Lisbon (POR)
112. Liverpool John Lennon (GBR)
113. London Gatwick (GBR)
114. London Heathrow (GBR)
115. London Luton (GBR)
116. London Stansted (GBR)
117. Los Angeles International (USA)
118. Luxor (EGY)
119. Ljubljana Brnik (SLO)
120. Macau (CHN)
121. Madrid Barajas (ESP)
122. Madurai (IND)
123. Mahe (SYC)
124. Malta Luqa (MAL)
125. Manama (BAH)
126. Manchester (GBR)
127. Manila NAIA (PHI)
128. Marakesh Menara (MRC)
129. Maribor Edvard Rusjan (SLO)
130. Medan Kualanamu (IDN)
131. Medellin Jose Maria Cordova (COL)
132. Melbourne Tullamarine (AUS)
133. Melville Hall (DMA)
134. Mexico City Benito Juarez (MEX)
135. Miami (USA)
136. Milano Malpensa (ITA)
137. Minsk 2 (BLR)
138. Miri (MYS)
139. Montevideo (URG)
140. Montreal Trudeau (CAN)
141. Moskva Sheremetyevo (RUS)
142. Moskva Domodedovo (RUS)
143. Mumbai Chatrapati Shivaji (IND)
144. Munchen (GER)
145. Mykonos (GRE)
146. Muscat (OMN)
147. Nadi (FIJ)
148. Nairobi Jomo Kenyatta (KEN)
149. Napoli Capodichino (ITA)
150. New Delhi Indira Gandhi (IND)
151. Newark Liberty (USA)
152. New York JFK (USA)
153. New York La Guardia (USA)
154. Niš Konstantin Veliki (SRB)
155. Olbia Costa Smeralda (ITA)
156. Osaka Kansai (JPN)
157. Osh (KGS)
158. Osijek (CRO)
149. Oslo Gardermoen (NOR)
160. Oslo Rygge (NOR)
161. Paphos (CYP)
162. Pariz Charles de Gaulle (FRA)
163. Pariz Orly (FRA)
164. Peleliu (PLW)
165. Penang (MYS)
166. Pereira Maltecańa (COL)
167. Perth (AUS)
168. Phu Quoc (VIE)
169. Pointe a Pitre (GLP)
170. Porto (POR)
171. Praia Nelson Mandela (CPV)
172. Priština (KOS)
173. Puerto Montt (CHI)
174. Puerto Princesa (PHI)
175. Punta Arenas (CHI)
176. Rarotonga (COK)
177. Reykjavik Domestic (ISL)
178. Reykjavik Keflavik (ISL)
179. Riga (LAT)
180. Rijeka (CRO)
181. Rio de Janeiro Galeao (BRA)
182. Rotterdam (NED)
183. Sal Amilcar Cabral (CPV)
184. San Francisco (USA)
185. San Salvador Comalapa (ESA)
186. Santander (ESP)
187. Santiago de Chile (CHI)
188. Santorini Thira (GRE)
189. Sao Paulo Guarulhos (BRA)
190. Sapporo New Chitose (JPN)
191. Sarajevo Butmir (BIH)
192. Seoul Incheon (KOR)
193. Sevilla San Pablo (ESP)
194. Shanghai Pudong (CHN)
195. Shannon (IRL)
196. Sharjah (UAE)
197. Shiraz (IRN)
198. Shymkent (KAZ)
199. Simferopol (UKR)
200. Singapur Changi (SIN)
201. Sofia (BUL)
202. Solo Adi Sumarmo (IDN)
203. Southend on Sea (GBR)
204. Split (CRO)
205. Stockholm Arlanda (SWE)
206. St Petersburg Pulkovo (RUS)
207. Stuttgart Echterdingen (GER)
208. Sydney Kingsford Smith (AUS)
209. Tabriz (IRN)
210. Tagbilaran (PHI)
211. Taipei Taoyuan (TWN)
212. Tallinn (EST)
213. Tanger Ibn Battouta (MRC)
214. Tapachula (MEX)
215. Tashkent (UZB)
216. Tehran Mehrabad (IRN)
217. Tehran Imam Khomeini (IRN)
218. Tel Aviv Ben Gurion (ISR)
219. Tijuana (MEX)
220. Timimoun (ALG)
221. Tokyo Narita (JPN)
222. Trieste Ronchi dei Legionari (ITA)
223. Tunis Carthage (TUN)
224. Udon Thani (THA)
225. Urgench (UZB)
226. Valencia (ESP)
227. Venezia Marco Polo (ITA)
228. Venezia Treviso (ITA)
229. Wien Schwechat (AUT)
230. Yangon (MYN)
231. Zadar (CRO)
232. Zagreb Pleso (CRO)
233. Zakynthos Dyonysios Solomos (GRE)
234. Zanzibar (TAN)
235. Zurich (SWI)

Letio s avioprijevoznicima
01. Adria Airways
02. Aegean Airlines
03. Aer Lingus
04. Aeroflot
05. Aeromexico
06. Air Algerie
07. Air Antilles
08. Air Arabia
09. Air Asia
10. Air Astana
11. Air Baltic
12. Air France
13. Air Iceland
14. Air India
15. Air Macau
16. Air Manas
17. Air Serbia
18. Air Seychelles
19. All Nippon Airlines (ANA)
20. ATA Airlines Iran
21. Austrian
22. Avianca
23. British Airways
24. Brussels Airlines
25. Cathay Pacific
26. Cebu Pacific
27. China Airlines
28. Clickair
29. Condor
30. Croatia Airlines
31. Cyprus Airways
32. Easyjet
33. Egyptair
34. Emirates
35. Etihad
36. Fiji Airways
37. FlyDubai
38. Garuda Indonesia
39. Germanwings
40. Go Air
41. Iberia
42. Icelandair
43. Interjet Mexico
44. Iran Aseman
45. Japan Airlines
46. Jat Airways
47. Jazeera Airways
48. Jet Airways
49. Jetstar
50. Kenya Airways
51. Lauda Air
52. Level
53. Liat Caribbean Airlines
54. Lufthansa
55. Malaysia Airlines
56. Malev
57. Myair
58. Niki (Air Berlin)
59. Nok Air
60. Norwegian
61. Qantas
62. Qatar Airways
63. Pacific Mission Aviation Palau
64. Pegasus
65. Pluna
66. Royal Air Maroc
67. Royal Brunei Airlines
68. Ryanair
69. Safi Airways
70. SAS Scandinavian
71. Sichuan Airlines
72. Singapore Airlines
73. Sky Airline Chile
74. South African Airways
75. Southwest
76. Spicejet
77. Spirit
78. Sterling
79. Surinam Airways
80. Swiss
81. Taca Airlines
82. TACV Cabo Verde Airlines
83. TAM Linhas Aereas
84. TAP Air Portugal
85. Tigerair
86. Trade Air
87. TUI Fly
88. Tunisair
89. Turkish Airlines
90. Ukraine Int Airlines
91. Uzbekistan Airways
92. Vietnam Airlines
93. Virgin Atlantic
94. Virgin Australia
95. Volare
96. Volotea
97. Vueling
98. Wizzair

Posjećena skijališta
01. Alpbachtal Wildschonau (AUT)
02. Alta Badia (ITA)
03. Arapahoe Basin (USA)
04. Are (SWE)
05. Aspen (USA)
06. Auron (FRA)
07. Axamer Lizum (AUT)
08. Bad Kleinkirchheim (AUT)
09. Bansko (BUL)
10. Beaver Creek (USA)
11. Bela (SLO)
12. Bergeralm Steinach (AUT)
13. Białka Tatrzańska (POL)
14. Boggvisstadafjall Dalvik (ICE)
15. Boreal (USA)
16. Bormio (ITA)
17. Borovets (BUL)
18. Breckenridge (USA)
19. Brixental SkiWelt (AUT)
20. Canyons (USA)
21. Cerkno (SLO)
22. Copper Mountain (USA)
23. Cortina d'Ampezzo (ITA)
24. Deer Valley (USA)
25. Dizin (IRN)
26. Flachau (AUT)
27. Furano (JPN)
28. Garmisch Partenkirchen (GER)
29. Gerlitzen (AUT)
30. Gerlos Zillertal Arena (AUT)
31. Goldeck (AUT)
32. Golte (SLO)
33. Grossglockner Kals-Matrei (AUT)
34. Gulmarg (IND)
35. Hammarbybacken Stockholm (SWE)
36. Heavenly (USA)
37. Hintertux (AUT)
38. Hlidarfjall Akureyri (ICE)
39. Innerkrems (AUT)
40. Ischgl Samnaun (AUT/SWI)
41. Isola 2000 (FRA)
42. Jahorina (BIH)
43. Jasna Chopok (SVK)
44. Kanin-Sella Nevea (SLO/ITA)
45. Kappl (AUT)
46. Katschberg (AUT)
47. Kaunertal (AUT)
48. Keystone (USA)
49. Kirkwood (USA)
50. Kitzbuhel (AUT)
51. Kitzsteinhorn Kaprun (AUT)
52. Kobla (SLO)
53. Kopaonik (SRB)
54. Kranjska Gora (SLO)
55. Kronplatz (ITA)
56. Krvavec (SLO)
57. Kühtai (AUT)
58. Lake Placid (USA)
59. Lenzerheide (SWI)
60. Lienz (AUT)
61. Livigno (ITA)
62. Madonna di Campiglio (ITA)
63. Malbun (LIE)
64. Malino Brdo Ružomberok (SVK)
65. Mariborsko Pohorje (SLO)
66. Mölltaler (AUT)
67. Mont Tremblant (CAN)
68. Nanshan (CHN)
69. Nassfeld (AUT)
70. Nauders (AUT)
71. Niseko (JPN)
72. Northstar (USA)
73. Obergurgl-Hochgurgl (AUT)
74. Obertauern (AUT)
75. Obertilliach (AUT)
76. Paganella (ITA)
77. Park City (USA)
78. Patscherkofel (AUT)
79. Phoenix Park (KOR)
80. Piancavallo (ITA)
81. Pitztal (AUT)
82. Popova Šapka (MKD)
83. Rogla (SLO)
84. Romme Alpin (SWE)
85. Saalbach Hinterglem (AUT)
86. Santa Caterina (ITA)
87. Sapporo Teine (JPN)
88. Schladming (AUT)
89. Seoul Woongjin Snowdoci (KOR)
90. Serfaus Fiss Ladis (AUT)
91. Sillian Hochpustertal (AUT)
92. Ski Dubai (UAE)
93. Sljeme (CRO)
94. Solden (AUT)
95. St Anton am Arlberg (AUT)
96. Steinplatte-Winklmoosalm (AUT/GER)
97. St Jakob im Deferegental (AUT)
98. St Johann in Tirol (AUT)
99. St Moritz (SWI)
100. Stubai (AUT)
101. Tarvisio (ITA)
102. Tochal (IRN)
103. Turracher Hohe (AUT)
104. Vail (USA)
105. Vogel (SLO)
106. Yongpyong (KOR)

Kontakt

Vedran Anelić

Linkovi

Ryanair
Easyjet
Germanwings
TuiFly
Wizzair
Aer Lingus
Vueling
Norwegian
Air Asia
Air Arabia
Fly Dubai

Putopisi-Moj putopis
Putopisi-Putna groznica

mixed martial arts