Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru? (Uvod)

Backpack blog Postoje stereotipi i postoje STEREOTIPI. Primjerice, da su Škoti škrti, Česi siromašni ko crkveni miševi, Talijani vječiti romantici, Skandinavci dosadno pedantni, a Hrvati ultraradišni narod. Kod ovih posljednjih, cijela Vlada, zatim sto pedeset i tri tutleka u onoj zgradurini na Markovom trgu koju volimo nazivati Parlamentom, a zapravo je jednostavno najveća Spavaonica Hrvatske, i na kraju cijela armija drugih političara, tutleka nad tutlecima, koji svaki pripada nekoj od sto četrnaest registriranih političkih stranaka u “Lijepoj našoj” (oboje pod strogim navodnicima), najbolji su primjeri hrvatske radišnosti.
Ali ja nisam ovdje da baljezgarim o nama Hrvatima. Iako se o nama zaista naširoko može baljezgariti. Već me zanima koliko su stereotipni uistinu jedni Marokanci, narod koji broji nekih trideset i tri milijuna duša, i među njima sigurno ima tutleka, koji su se udomaćili tamo negdje u sjeverozapadnom kutku Afrike, oko nekakvog Atlasa i uz nekakvu Saharu. Jesu li svi Marokanci Berberi? Da li je jedino o čemu razmišljaju i sanjaju da jednog lijepog dana njihova patera sretno doplovi do Espańe (ili im je bolje da s obzirom na trenutno stanje na Pirinejima ipak ostanu doma i ne gube vrijeme jer Španjolska polako, ali sigurno tone)? Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru?
Ovo mi je treći put u Maroku. Prvi put obuhvatio sam središnji dio i Jug. Drugi put je bio samo Marakeš. Treći pohod je pohod na Sjever. Baš prije nekoliko dana strašio me jedan ludi Španjolac (mislim da je ovaj pridjev 'ludi' ovdje višak jer Španjolac kojemu ne fali barem jedna, a iz iskustva kažem i više daski u glavi, jednostavno ne postoji) da se pazim na Sjeveru jer oni na Sjeveru su opasni, smutljivci i lopovi. 'Moros' – tako ih je nazvao moj «dragi» Španjolac. Ali nisu li Sjever i Jug uvijek različiti? Nešto kao nebo i zemlja, crno i bijelo, sunce i mjesec? Uzmimo primjer divne Španjolske – Sjever bi se najradije odvojio od pijavičnog Juga. A tek Italija? Hmmm, Hrvatska? Nek mi se javi netko odozgo tko ne misli da su tamo dolje oni Dalmatinci lijenčine koje bi najradije dane provodili u krevetu, a da im istodobno netko šalje novac. No ofens pliz.
U Maroku su čini se zamijenili uloge pa je Jug taj koji bi najradije šutnuo Sjever nogom u guzicu. A ta guzica bi mogla biti Meknes, možda Chefchaouen ili pak Tanger. Dragi moji, pustite me da prođem, a onda se šutirajte koliko hoćete. Ipak, sjevernojužni antagonizam i ovdje dakle postoji.
Ovo moje putovanje dolazi na desetgodišnjicu mog prvog backpacking putovanja. Bilo je to na samom početku jednog ugodnog listopada Anno Domini MMI. Tjedan dana Budimpešte, Bratislave i Brna. Od tada sam donekle evoluirao i malo sam umorniji. Ali svijet i dalje volim promatrati. Doduše ne onim očima pomalo naivnog dvadesetogodišnjaka, već nešto malo zrelijim. A svijet je velik, bez obzira na onu poznatu da je svijet malen. I ima još puno mjesta koja bih volio posjetiti, kao i onih u koja bih se volio vratiti. Zato dragi moj, ne želim gubiti dragocjeno vrijeme na ovo svoje uvodno baljezgarenje. Pozdravljam vas iz Casablance. I vrijeme je da krenem!

26.09.2011. u 12:20 • 6 KomentaraPrint#^

Marokanci piju samo čaj od mente (Dan 1, 25.09.2011., Meknes)

Palača Dar Jamai, Meknes Pomislio bi čovjek da je Maroko na kraju svijeta. Nekima i jest. Ali nama Europljanima on je nadomak ruke. Niskotarifni avioprijevoznici «smanjili» su, ako ne svijet, onda barem kontinente. Kada sam prije sedam godina doputovao u Maroko, bilo je to klasičnim avioprijevoznicima, kombinacijom Royal Air Maroca i Iberije. Puno se promijenilo od mog prvog dolaska u Maroko. Marokansko je nebo danas jedna velika aviocesta niskotarifnih prijevoznika koji su učinili da je i nekakva selendara poput Nadora ili Oujde povezana sa svijetom. Ili bolje reći, Europom. Europljani su posljednjih godina poput ptica selica u hladnijim mjesecima nahrupili u Maroko. Ovdje bi samo luđak došao ljeti. Talijani, Slovenci, Nijemci, domaći na prisilnom radu na Zapadu – šaroliko društvo u sinoćnjem avionu. A čim je avion dotaknuo pistu u Casablanci, a stjuardese ubrzo otvorile vrata, šaroliko društvo se raspršilo. Ponoćna vožnja vlakom do centra Casablance u društvu uspavanih Marokanaca. Svi jedva drže oči otvorene. Ja također, pokušavajući ostati budan i paziti na svoje stvari. Vani mrkli mrak ispresjecan tu i tamo poluosvjetljenim naseljima.
Ujutro, nakon dobro prospavane noći, što i nije čudno s obzirom da sam u posljednja tri dana odspavao ukupno pet i pol sati, osjećam se kao nov. Doduše, ta svježina je ubrzo splasnula čim sam koraknuo van hotela gdje prži već u devet sati. Vlage nema puno, ali svejedno je vruće. Petnaestak minuta kasnije, na ulazu u glavni željeznički kolodvor, mokar, hvatam povjetarac koji se odnikud pojavio. Sušim se poput robe na špagi. Samo mi još fale štipaljke. Nekolicina drugih radi isto.
Medina u Meknesu Kako se približava vrijeme prvog jutarnjeg vlaka za Fes, kolodvor je sve puniji putnicima. Većina na prvom peronu čeka da vlak napokon uđe u kolodvor. Nema buke, nema prevelikog komešanja, ali ljudi kaplju na kolodvor. Starija žena u bijeloj dželabi i crnom maramom na glavi kroz koju priviruje nekoliko sjedih vlasi, dok lijevom rukom pridržava dječačića, vjerovatno unuka, desnom nudi svijetu na peronu poluzgužvan papirić koji nalikuje na voznu kartu. Peronski svijet odmahuje rukom.
U 10:15 vlak 117 za Fes ulazi u kolodvor. Svijet se sada uskomešao. Dižu se i oni sretnici koji su prethodno uspjeli uhvatiti onih par klupa. Vlak nije ni stao, a svijet se gura ne bi li svatko uhvatio što bolju startnu poziciju za skok u njega. Stariji je to vlak i, iako s vanjske strane uz vrata i veliku brojku 2 kao oznaku vagona drugog razreda stoji natpis 'air condition', vagon je već u 10:15 ujutro pećnica. Lim privlači vrućinu, prozori nisu namijenjeni da se otvaraju, a vlak je krcat. Iznenađujuće krcat za jednu nedjelju. Tek je tu i tamo koje sjedalo prazno. No, i ona bivaju popunjena nakon sljedeće dvije stanice.
Ja ne idem ovaj put u Fes. Iz vlaka ću iskočiti u Meknesu, jednom od četiri kraljevska grada Maroka. Posljednjih sam puta posjetio Rabat, Fes i Marakeš. Meknes je smješten na padinama srednjeg Atlasa, a brežuljkast teren odmah upada u oči. Pogled kroz prozor vlaka otkriva teren oprečno suprotan od onog na jugu, primjerice u Marakešu. Najprije žuti, opaljeni brežuljci. Polja koja su u kasno ljeto i ranu jesen već požnjeta i ovako ogoljela čekaju novu sezonu. Pred Meknesom sve više i više zelenila, uglavnom maslinika. Pravilno raspoređeni drvoredi šaraju padine brežuljaka. Meknes i okolica najveći su proizvođači maslina i maslinovog ulja u Maroku.
Na željezničkom kolodvoru u Meknesu mnogi napuštaju vlak. I ja zadovoljno napuštam limenu pećnicu. Ne okrećem se. Nakon tri i pol sata zaželio sam se svježeg zraka. Ni vani nije Bog zna savršeno, ali sve je bolje od biti zatvoren još koji sat u marokanskom vlaku. Sunce je u 13:40 visoko na nebu. Temperatura oko 32 stupnja, ali nasreću s manje vlage, nego smo mi naučeni doma u ljetnim mjesecima.
Medina u Meknesu «Ti si Vedran?», zaustavlja me na kolodvoru stranac. Tihomir je Puležan koji je na par dana skoknuo do Maroka. Nakon nekoliko dana u Marakešu, došao je na sjever i, kako su nam se ovdje ukrstili putevi, pravit ćemo društvo jedan drugome.
A za početak najbolje je odvalit jedan ručak. Blizu željezničkog kolodvora pronalazimo lokalnu kantinu. Nekoliko domaćih zauzima par stolova dok su mnogi drugi prazni. Malo nakon nas ulaze i dvije strankinje. A ne bi ovo bio Maroko da prvi obrok ne bude tajine. Za šačicu dirhama na stolu mi je ubrzo janjeći tajine, s mesom u tragovima. Ipak, hrana je ukusna.
«Što želite popiti?», pita nas konobar i dodaje: «Coca cola?».
U zemlji u kojoj je valjda nacionalno piće čaj od mente, ovaj nam konobar nudi coca colu. Pristajemo.
Nešto kasnije, nakon što sam se smjestio u tradicionalni riad u samom srcu mekneske medine, kojemu ne nedostaje luksuza, odlazim u istraživanje medine. Vani je još uvijek toplo, ali nisam ovdje došao da spavam.
Meknes danas broji oko 700,000 stanovnika, ali u usporedbi s Marakešom ili Fesom, grad je posve uspavan. Njegova medina i njegovi sukovi, u usporedbi s ova druga dva grada, veoma su skromni. U Fesu i Marakešu po sukovima prevladavaju tepisi i razne druge rukotvorine te hrana. U Meknesu je suk više baziran na odjeću i obuću, dok je za hranu ili rukotvorine rezerviran tek manji dio. I u Meknesu nema turista. Cijelo popodne nailazim na njih možda desetak. Stranac se ovdje ne osjeća kao krava muzara. Tek poneki prodavač pokušava te uvesti u «radionicu svog djeda»:
«Monsieur, ja živim u Francuskoj i ovo mi nije posao. Nije mi to potrebno. Dobro tamo zarađujem. Ali dođi barem nakratko vidjeti radionicu moje obitelji koja živi ovdje u Meknesu!».
Medina u Meknesu Ovakve situacije su u Meknesu, za razliku od Marakeša ili Fesa, rijetke i djeluju čak i pomalo simpatične.
Sunce rano u Maroku odlazi na počinak. Već do sedam je mrak. A s mrakom i temperatura naglo pada, toliko da je potrebno staviti laganu vestu. No, glavni se gradski trg Place el-Hedim, ili jednostavnije Grand Place, tada nakupi mnoštvom. Meknešani izlaze tada iz svojih kuća u šetnju, jednu partiju trača, možda ljubovanja, ili jednostavno baciti pogled na atrakcije kojima navečer obiluje Veliki trg. Glazbenici sa zmijama. Mađioničari. Puhač vatre. Naravno, i to je jako daleko od atrakcija na marakeškom trgu Djema el-Fna, ali ima svoju draž i povrh svega – autentičnost. Marakeški je trg danas nažalost postao jedan veliki zabavni park za turiste.
Promatramo trg s terase restorana Terasse des Idrissides, smještenom odmah na zidinama iznad trga. Dolazi konobar i pita nas što želimo popiti.
«Coca cola?», pitamo ga.
«Nažalost, nema. Nestalo je coca cole.», odgovara nam: «Ali možete dobiti čaj od mente!».
I tako je prvi stereotip već prvi dan snažno tresnuo o zid. U Maroku zaista piju čaj od mente, ali tek kada nestane coca cole. Baš čitam u današnjim novinama da se sprema nova kriza i da Goldman Sachs upravlja svijetom. Pa, ja bih rekao da to nije posve točno. Svijetom već neko vrijeme upravlja coca cola.
I uzeli smo na kraju dvije...


Place el Hedim, Meknes










Place el Hedim, Meknes










Place el Hedim, Meknes












BUS Croatiabus Zagreb-Trst HRK 135,00
VLAK Trst-Mestre EUR 10,50
Aerodromski bus Mestre želj. kolodvor-Aerodrom Marco Polo EUR 5,00
AVION Airarabia Venezia Marco Polo-Casablanca EUR 61,00
Smještaj u Hotelu Manzil u Casablanci EUR 40,00 (po noćenju u dvokrevetnoj sobi, www.booking.com)
Vlak Casablanca-Meknes DH 90, (2. razred)
Ručak u Marhaba Restaurant, Meknes DH 40 (janjeći tajine, coca cola)
Smještaj u riad Maison d'Acote, Meknes EUR 45,00 (po noćenju u dvokrevetnoj sobi, doručak uključen, www.booking.com)
EUR 1,00=HRK 7,45
DH 1,00=HRK 0,67

26.09.2011. u 12:19 • 0 KomentaraPrint#^

Harira, tajine, couscous i... coca cola, of kors (Dan 2, 26.09.2011., Meknes)

Medersa Bou Inania, Meknes Vjerovatno prvi put u Maroku, a možda i šire, u muslimanskom svijetu, nije me probudio onaj ranojutarnji poziv mujezina na molitvu. Kako to obično biva, tamo negdje u četiri i kusur. Naprotiv, u svom dobro zvučno izoliranom riadu naspavao sam se do, za putnika pristojnih, devet sati. Jednostavan, ali ukusan doručak (hvala Bogu, tu je i čaj od mente, jer coca colu za doručak ne bih mogao podnijeti) i ubrzo sam na nogama pokušavajući se izgubiti u medini. Novo mjesto najbolje se istraži ako se u njemu pokušaš izgubiti. Samo tako ćeš pronaći skrivene kutke, primjerice mekneške medine, koje ti niti jedan vodič neće pokazati. Iz medine ulazim u nekadašnju židovsku četvrt mellu, pa ponovno u medinu i tako cik cak. Izmjenjuju se boje fasada: malo crvene, malo bijele, puno žute... Prolaze ljudi. Muškarci redovito u dugim hlačama ili trapericama i košuljama, bez obzira na vrućinu, najčešće s dugim rukavima. Malo je onih u kratkim rukavima, a još manje onih u kratkim hlačama. Ovi drugi gotovo da i ne postoje. Žene uglavnom u džellabama i maramama preko glave, šarenih boja, ali nedostaje tu elegancije. Uvijek kada sam u muslimanskom svijetu, sjetim se Malezijki koje svoju kulturu prihvaćaju s daškom modernizma i elegancije. Igraju se sa svojim maramama i odjećom, pokazuju svoju senzualnost. Jebiga, Marokanke, ako ne izgledaju kao ninja ratnice, onda barem u najboljem slučaju izgledaju kao da su skinule nekakvu draperiju s nekakvog starog hotela iz 1950-i-neke i ogrnule su u nju. Čak i onim modernijima i ležernijima nedostaje ono čime zrače te moje Malezijke.
Medersa Bou Inania, Meknes Mrvicu umoran od uličica medine, mir pronalazim unutar zidina najčuvenije teološke škole u Meknesu, medrase Bou Inania. Ova građevina iz sredine 14. stoljeća nekada je bila škola, danas muzej, no i ovdje nailazim na samo šačicu turista. Mirno je, nema komešanja turista i škljocanja njihovih fotoaparata, i zvuči pomalo nevjerovatno da je ovaj prekrasan primjer merenidske arhitekture (dinastija Merenida vladala je ovim dijelom Maroka u 13. i 14. stoljeću) ostao sakriven od dodira i pogleda većine turista. Prekrasne štuko dekoracije i zellij keramičke pločice u islamskom stilu, izrezbareni drveni svodovi, polunapuknuta dekorativna fontana u unutrašnjem dvorištu zgrade. Oko dvorišta u prizemlju prostorije u kojima su spavali učenici od osam do deset godina starosti dok su na prvom katu spavali stariji učenici i njihovi učitelji.
Poslijepodne odlazim na drugi kraj Velikog trga. Iza impresivnih Bab el-Mansour vrata krije se četvrt Dar el-Kbir, još jedna četvrt labirint uskih uličica i tunela koji najčešće ne vode nikuda. Za razliku od medine koja je više usmjerena na trgovinu, i koja je relativno planski izgrađena pa se u njoj, za razliku od one marakeške ili feske, teško zapravo posve izgubiti, Dar el-Kbir je rezidencijalna četvrt. Trgovina je ovdje malo i uglavnom se ovdje živi. Prolaze muškarci i žene, mladi i stari. Poneki zastanu u nekom od tunela ne bi li se izljubili i odigrali jednu brzu partiju trača. Par klinaca igraju nogomet nekakvom jadnom očerupanom loptom u tako slabo osvjetljenom prostoru da jedva vidiš igrače, a kamoli loptu. Tko zna, možda neki od tih klinaca jednog dana postane novi Luka Modrić. Haha...
Medersa Bou Inania, Meknes Nekoliko malo odraslijih popločava jednu od mnogobrojnih uličica. Naravno, sve ručno. Mašinerije nema na vidiku. Susrećem se s ljubaznim pogledima i osmjesima, često pozdravima 'es salaam alaykun', a još češće 'fermée'. Zatvoreno. U mekneškoj medini je teško izgubiti se, ali u Dar el-Kbiru to je puno izvodljivije. A još je teže naći izlaz iz ovog labirinta. No, malo sporazumjevanja na arapsko-francusko-engleskom, više nogama i rukama, uvijek s osmjehom, nakon gotovo sat i pol nalazim izlaz iz Dar el-Kbira. Zadovoljan što sam se izgubio. Zadovoljan što za svog lutanja nisam naletio na niti jednog stranca. No, to zadovoljstvo je ubrzo splasnulo kada sam u mauzoleju Moulay Ismaila, velikog sultana iz 17./18. stoljeća, straha i trepeta Maroka, naletio na čitavi autobus paket-aranžmanaca, čini se Čeha (čarape na sandale, hmmm?), i smrad njihovih nogu. Želeći poživiti još koji dan i ne udaviti se u Meknesu, glavom bez obzira pobjegao sam iz mauzoleja smrada.
Navečer, još jedno promatranje života na Velikom trgu. Danas je manje živo. Može biti jer je ponedjeljak. Danas promatram odozdo, iz jednog od mnogobrojnih restorana-kafića koji okružuju trg. Na jelovniku harira, tajine, couscous... Uzimam hariru, marokansku gustu juhu nalik na maneštru, ali ipak preskačem tajine i couscous. Pogled na stolove mojih surestorančana otkriva da većina brsti meso s grilla, hamburgere, pomfrit. Toliko o autentičnoj marokanskoj kuhinji. Bit će da je i njima dopizdila. Tako i ja, onako trendovski, uzimam ražnjiće i pomfrit i čitav tanjur salate (iako ju nisam tražio, ali kada je već tu, naravno da ju neću pojesti). I coca cola... Oui monsieur!


Medina u Meknesu














Medina u Meknesu










Medina u Meknesu










Medina u Meknesu










Covered market, Meknes










Covered market, Meknes












Ulaznica u medresu Bou Inania DH 10,00
Večera u restoranu na trgu DH 75,00 (harira, ražnjići s pomfritom i salatom, coca cola)

26.09.2011. u 12:18 • 0 KomentaraPrint#^

«Hvala Canonu na podršci!», «Hvala Nike!» (Dan 3, 27.09.2011., Azrou)

Dar el Kbir, Meknes Čim sam pročitao da se u obližnjem Azrou utorkom održava velika tržnica, morao sam tamo otići. Još otkad sam po crnoj Africi vidio te tjedne predstave života, zagrizao sam udicu i, ako sam blizu neke tržnice, ne volim ju propustiti.
Azrou je svega sat vremena vožnje na jug od Meknesa. Dok se grand taxi uspinje u brege srednjeg Atlasa, promatram novo i nanovo maslinike. Dokaz da je ovo zaista regija maslina. Međutim, zapanjuje da se i usred tog suhog ništavila povremeno pojavljuju i posve zelena polja nečega, iz daljine, nalik na krumpir ili rajčicu. I vinova loza. Puno vinove loze. Čovjek jednostavno u muslimanskoj zemlji ne očekuje alkohol, ali Maroko proizvodi i pristojne količine vina. Barem tako piše u vodiču. Jer sinoć je moj pokušaj da naručim neko od tih marokanskih vina u jednom od restorana/kafića oko trga bio popračen onim tupim pogledom: «Koji kurac želi ovaj stranjo?». U konačnici sam of kors završio na coca coli. Ali vina mora negdje biti.
Azrou je gradić od pedesetak tisuća duša čiji bi se pojedini stambeni blokovi mogli savršeno uklopiti negdje na Zapad. Gotovo savršeno. Trebalo bi ih malo oprati šmrkom, skupiti svo ono smeće, uglavnom plastiku, što leži uokolo, i malo naparfemirati i voila! Ukratko, gradić je živa dosada i da nema te tjedne tržnice, sasvim sam siguran da se ovdje nikada ne bih ni pojavio.
Dar el Kbir, Meknes Kilometar i pol. Toliko ima pješke po uzavrelom suncu i bez imalo hlada do velike poljane gdje se odigrava tržnica. Ubrzo sve je više kamiona punih ovaca, kokoši, svakojakih stvari koji nam idu u susret. Znak da se približavamo.
U usporedbi s ostalim afričkim tržnicama ova u Azrouu je jad i bijeda. Princip je doduše isti: nema štandova, već se sva roba prostire na prostirkama na prašnjavom podu, a iznad se improvizira šator, najčešće toliko nizak da sam par puta dobrano opalio glavom o konope i šipke koji ga pridržavaju. Od toliko saginjanja na kraju me i leđa počinju zajebavati. Uglavnom je tu odjeća i obuća, dosta voća i povrća, a ostalih stvari je malo. Bit će da je sajam živina završio u jutarnjim satima. Nas strance pokušavaju ignorirati, ali znam da je to teško jer nas stranaca na čitavoj tržnici možda ima petero. Dvoje od tih petero smo Tihomir i ja. Poneki nam ponudi da probamo žutu dinju, čija je očito sezona jer se na svakom drugom štandu žuti od njih. Rado, ali znam da bih onda trebao kupiti barem jednu, ako ne i dvije ili tri. A kamo bih onda s njima?! Neki čiča pokušava nam uvaliti velike pletene košare. A kamo bih pak s njima?!
Prašnjavo je. Moj novi novcati Canon 60D (volio bih sada reći nešto tipa «Hvala Canonu na podršci!» bla bla bla, ali ja nisam Šalković i kupio sam ga svojim zarađenim novcem) više nije crn. Kao ni što moje Nike tenisice («Hvala Nike!», hahaha) više nisu bijele. Osjećam na svojoj koži jednu lijepu patinu. Uff, kako je dobro došao tuš natrag u Meknesu...
Navečer počinju problemi. Očito je sinoćnja hladna riža na salatu, koju sam pojeo pola žlice, bila dovoljna da napravi darmar u mom stomaku. Počinju grčevi, proljev, ubrzo i vrtoglavica i temperatura. Gore sam se osjećao (tata, ovdje prestani čitati!) kada sam se žestoko napušio u Amsterdamu prije par godina. Bilo je to jednom i nikada više. Tako jadno se osjećam i večeras. Nesposoban za i najmanju aktivnost. Sposoban jedino za ležanje u krevetu u polumrtvom stanju.


Tržnica utorkom, Azrou














Tržnica utorkom, Azrou
















GRAND TAXI Meknes-Azrou DH 25,00

26.09.2011. u 12:17 • 0 KomentaraPrint#^

Origanokif, maslachakif, pershinkif... Je li tko uopće vidio lokalca u Chefu da duva kif?! (Dan 4, 28.09.2011., Chefchaouen)

Chefchaouen Trčanje na zahod. Grčevi u stomaku. Temperatura. Glavobolja. Bol većine zglobova u tijelu. Tako bih mogao nekako najjednostavnije opisati moj cjelonoćni provod. Kada se sve smirilo, već je bilo negdje tri sata ujutro i tada sam odlučio da ipak neću biti u stanju u osam sjesti u bus, uz to još i lokalni, i tandrkati se četiri sata. Mlatnuo sam budilicu i odlučio pokušati odspavati dokad se spavati bude moglo. Ima i u podne bus za Chefchaouen.
Nakon tri dana stacionara opet sam na putu. Dok malo iza jedanaest posljednji put prelazim Grand Place, a sunce naravno već prži, teško je ne primijetiti osakaćene jadnike koji gmižu po trgu. Možda su ovdje bili i ranije, ali nisam ih primjećivao. Ipak, mislim da ih u ovakvom broju nije bilo posljednjih dana. Jedan ima atrofiranu ruku i duge prste smotane u pletenicu. Drugome na kraju atrofirane noge nedostaje stopalo. I gmižu po podu, na direktnom suncu, nema hlada.
Chefchaouen Na autobusnom kolodvoru bez imalo problema u džep hitam kartu za Chefchaouen. Voyages Anis – to je ime prijevoznika. Volio bih reći da ću se samo toga sjećati o ovome busu, ali jebiga, u Maroku sam. U Maroku je sve živopisno pa tako i ovi lokalni busevi. Porodica limenih škripavaca koji su u većem dijelu zapadnog svijeta izašli iz mode prije tridesetak i više godina. Primjerice kod nas, ovakve oldtajmere, viđam jedino svaki put kada sa svojim turistima dođem na autobusni kolodvor u Šibeniku. Vidite, tamo je to mojim turistima velika atrakcija. Ovdje nitko se na to ne obazire toliko jer je svaki drugi bus u zemlji jedan ovakav škripavac. Svaka čast, trude se oko njih. Ovaj moj današnji peru tik pred polazak, ali uzalud vam trud perači. Stara koka ostaje stara koka, bez obzira koliko ona napravila liposukcije i fejs liftinga. Sveukupnom dojmu ne pridonosi nabolje ni onaj veliki kamen koji služi kao improvizirana kočnica iza kotača.
Malom od busa dajem torbu za gepek. Uvijek me iznenadi kako u ovim zemljama trećeg svijeta posao koji može obaviti jedna osoba, na kraju ih radi njih troje, četvero, petero... Tu je vozač busa. Zatim kondukter. I na kraju mali od busa kojemu je jedini posao da brine za prtljagu i daje u vožnji znak šoferu (to je najčešće u obliku pljeskanja) kada treba stati. Sva trojica zamazana, usmrđena, razbužane odjeće. Posebice ovaj posljednji. I, kako to uvijek nekako biva kod mene, gospa Fortuna je htjela da u vožnji taj mali od busa sjedne baš do mene.
Chefchaouen «Ej, mali, jesi kad čuo za dezić?», došlo mi je da mu viknem. Sasvim sam siguran da me ni kurca ne bi razumio. Ali smislio sam ja i plan B. Zaustaviti bus, otvoriti svoju torbu u gepeku i pokloniti mu svoj stick. Strašno je koliko čovjek može razmišljati dok se četiri sata u tom limenom škripavcu tandrče u društvu skoro pedeset marokanskih rakuna i rakunki, a najveći od njih upravo sjedi pokraj tebe. Eh da.
Nakon nekoliko sati izmjenjivanja prazne, suncem popaljene zemlje i zelenih maslinika i smokava te kaktusa (čiji su plodovi ovdje delicija), pred Chefchaouenom počinju prvi borovi i nešto što bi se nategnuto moglo nazvati šumama. Borove dosad nisam viđao u Maroku.
Malo više od četiri sata kasnije napokon sam u Chefchaouenu, u planinama Rifa. Tek izlazim van, a već sam meta šefčauenskih komaraca. Ovaj gradić od nekih 45,000 stanovnika danas je jedno od turistički najposjećenijih mjesta Maroka. A gdje ima turista, tamo ima i komaraca. To je univerzalno u ovom svijetu. I dok tražim hotel, svakih dva metra zaustavljaju me nudeći smještaj, suvenire, mijenjanje novca i...kif. Haš. Marijuana. Sam Bog bi znao koliko sam varijanti čuo za travu u pet minuta hoda plavim gradom u potrazi za hotelom. Nekima odbijam pokretom ruke, druge pokušavam ignorirati. Ali komaraca je zaista puno.
Chefchaouen Radije se koncentriram na natpise: Hotel Madrid, Hotel Barcelona, Pansion La Castellana, bańos, almacén... Francuskog ovdje nema. Čak se i u trgovinama govori nekakav piđin španjolski. Tada mi naglo došlo do mozga. Ja sam došao u nekadašnji španjolski Maroko. Između 1920. i 1956. godine veći dio sjevernog Maroka pripadao je Španjolskoj. Tako i Chefchaouen. Godine 1956. Maroko je dobio nezavisnost i Španjolci su se povukli (ostale su im u sjevernom Maroku da dana današnjeg samo enklave Ceuta i Melilla te nekoliko utvrda), ali za sobom su ostavili svoje natpise, svoj jezik, dosta i svoju arhitekturu. I čistoću. Chefchaouen je iznadprosječno čist za Maroko i, ukupno gledano, na kraju izgleda kao neki gradić južne Španjolske. Iznenađujuće je koliko su ovdje Španjolci ostavili svoga, a bili su tek nešto više od trideset godina.
Pronalazim minijaturnu, ali dražesnu i čistu, sobu u jednoj od autentičnih plavih kuća u starom dijelu Chefchaouena. Ispod prozora sve trešti iz CD shopa, ali nema veze – naglasak je na lokaciji i autentičnosti.
Navečer s Tihomirom u jednom od mnogobrojnih (i zapadnjački uniformiranih) restorana na glavnom trgu Plaza Uta el-Hammam komentiramo grad i njegove ljude. Prilaze nam bez prestanka kifovci. Ali postajemo pomalo imuni na njih. I na druge komarce.
No, kada je riječ o tom čuvenom kifu, svi ga nude, a nitko od lokalaca ga duva. Okladio bih se u svoj proljev da je taj kif jedno obično prodavanje magle naivnim turistima. Origanokif, maslachakif, pershinkif... Bilo bi predosadno u Maroku da je samo jedan jedini kif... Yeeeehaaaa!


Chefchaouen














Chefchaouen














Chefchaouen
















BUS Meknes-Chefchaouen DH 45,00
Smještaj u hotel Koutoubia, Chefchaouen DH 200,00 (dvokrevetna soba s kupaonicom)
Večera u La Paloma, Plaza Uta el-Hammam DH 60,00 (janjeći kotleti s pomfritom, coca cola)

26.09.2011. u 12:16 • 1 KomentaraPrint#^

Tajine s piletinom i šljivama i nevidljivim bademima (Dan 5, 29.09.2011., Chefchaouen)

Chefchaouen Čepići za uši rade čuda. Negdje sam u pozadini čuo mujezina i komešanje ljudi na ulici ispod mog prozora, ali ipak sam mogao odspavati do deset sati. Kada sam se probudio, sunce je već dobrano usmjerilo svoje zrake prema mojim prozorima i čak ugrijalo sobu. Razmičem zavjesu i promatram nakratko život na ulici. Male trgovine hranom i pićem otvorene su. Kao i nekoliko trgovina rukotvorinama. Točno preko puta prozora izvješeno je na plavom zidu desetak kožnatih torbica. Tip ispred mene već trešti s glazbom u CD shopu. Prolazi lokalno stanovništvo. Prolazi i nekoliko magaraca. Koliko je god magarac kod nas na izumiranju, toliko se on još uvijek u Maroku koristi u svakodnevnom životu.
Chefchaouen Izlazim van i odlazim do kasbe. Nedavno obnovljena, nalazi se na glavnom gradskom trgu Plaza Uta el-Hammam. Svojim izgledom podsjeća jako na utvrde južne Španjolske, a posebice na Alcazabu u Cordobi. S vrha njenog tornja pruža se prekrasan pogled na trg i na čitav grad. Iznad Chefchaouena uzdiže se stijena na čijem su padinama smještene plave kućice i uske kamenom popločene uličice. Pri samom vrhu, ne baš vizualno lijepo, Atlas Riad Chaouen hotel, četverozvjezdaš i najbolji hotel u gradu. Betonska grdosija koja se nikako ne uklapa u vizuru grada. Za razliku od hotela, ostatak grada zadržao je svoju autentičnost. Bez obzira na velik broj turista koji svakodnevno hrle u Chefchaouen, arhitektura grada nije se promijenila uslijed masovnog turizma. Nema se puno što raditi u ovome gradu doli šetnje njegovim ulicama, provirivanjem u unutrašnja dvorišta i uživanjem u tzv. easy lifeu.
Chefchaouen by night Poslijepodne, dok malo chilam na terasu svog hotela, dolaze dvoje mladih Nizozemaca koji su na četverotjednom proputovanju Maroku. Ovo im je prvo backpacking putovanje izvan Europe i tek su stigli prije nekoliko dana. Odlučujem im dati nekoliko korisnih informacija uz večeru u jednom restoranu koji spominje Lonely Planet. La Lampe Magique je malo kičast i izvana i iznutra, na temu Aladina i 1001 noći, i nije baš marokanski autentičan, ali ni ne odskače previše od šefčauenskog prosjeka. Smješten je u jednoj od onih plavih kuća i na par koraka od glavnom trga. S vrha terase pruža se, vjerovatno u gradu najbolji, pogled na Plaza Uta el-Hammam. Naručujem tajine od piletine sa šljivama i bademima. Badema nema jer su, kako je naknadno rekao konobar kada je već donio hranu na stol, "upravo nestali", dok je šljiva toliko da previše dominiraju jelom. Piletina je koščata, a povrća s njom uopće ovaj put nema. Hrana je u La Lampe Magique srednja žalost, ali sve to nadoknađuje pogled. I dobro društvo. I tako pričajući o svakojakim stvarima, nismo ni primijetili da je došlo deset sati, vrijeme kada Maroko odlazi na počinak. Trg se dolje dobro ispraznio, a mnogi restorani na njemu već se zatvorili. Naš konobar stavlja nam račun na stol i diskretno daje do znanja da bi i on trebao zatvoriti. Ne prostaje drugo, nego vratiti se u hotel i na spavanje. Sutra je novi dan.


Ulaznica u kasbu u Chefchaouenu DH 10,00
Večera u La Lampe Magique, Chefchaouen DH 75,00 (tajine od piletine sa šljivama i nevidljivim bademima, dva soka od iscjeđene naranče)

26.09.2011. u 12:15 • 0 KomentaraPrint#^

Tangerski tango s prošlošću (Dan 6, 30.09.2011., Tanger)

Chefchaouen Iz straha da neću samo čuti ranojutarnje pozive na molitvu, nego i budilicu, čepići za uši ostali su na noćnom ormariću. Kako danas napuštam Chefchaouen i krećem prema Tangeru gdje imam na raspolaganju samo današnji dan, moram krenuti rano pa otud i budilica. Bus za Tanger kreće u 08:30.
No, budding se puno prije budilice. Oko četiri iz sna me trgnula serija jebenih mujezina iz džamija po gradu. Chefchaouen je malen grad i džamije nisu previše udaljene jedna od druge pa ujutro, kada su ulice mirne, pozivi na molitvu odzvanjaju cijelim gradom, a ja se osjećam kao da sam u nekom ludom muslimanskom diskaču. A onda kada pomisliš nakon nekoliko minuta da je sve napokon gotovo i da možeš nastaviti spavati, ulica ispod mog prozora naglo oživi, posve neobično u ove jutarnje sate. Zapravo neobično bilo gdje osim u muslimanskom svijetu. Svijet odlazi na molitvu. I onda opet zatišje. I tako do nekih devet sati.
Međutim, ja ne uspijevam ostati dugo u krevetu. Kada me netko jednom probudi ujutro, teško mogu ponovno utonuti u san. Pokušavam, ali ni jutros ne ide. I tako se u sedam već i ja nalazim na ulici, lutajući okolo ne bih li napravio nekoliko dobrih fotki na mekom jutarnjem svijetlu. Gotovo sam sam. Tek pokoji lokalac prođe. Jedan od njih ne propušta priliku da me već u sedam ujutro pozove u svoju radionicu na "neobvezan" razgled. Stranaca nema. Svi normalni spavaju o ovo doba. I Nizozemci također. Odlazim nažalost bez da se pozdravim s njima, ali bus ne čeka. Sljedeći ide tek u deset.
Bus u 08:30 je krntija nad krntijama. Pravi primjerak svoje vrste. Sjedala razderana. Iz većine vire žice. Prozori mali. Klima bi u njemu bila prava znanstvena fantastika, ali ona ujutro nije ni potrebna. Vruće još nije pa je putovanje po Maroku u ranim jutarnjim satima pravi pogodak. I autobus je skoro pa prazan pa nema ni onog smrada, zaštitnog znaka marokanskih autobusa.
Zavojita cesta vodi prema krajnjem sjeveru zemlje. I dalje je brežuljkasto, a padine su prekrivene maslinama i smokvama. Vozač vozi arapski luuđački pa na trenutke mislim da bih mogao odigrati jedan rigoleto s ono malo hrane što se nalazi u mom, još uvijek delikatnom, želucu. Ipak, ja sam dobro odgojena osoba, a autobus nije mjesto za jedan rigoleto. Hehehe...
Dva sata nakon Chefchaouena cesta prolazi uz veliko odlagalište otpada. Smrad je neizdrživ pa je još nevjerovatnije da se uz samo odlagalište nalazi nekoliko stambenih kuća. Tim ljudima koji tamo žive, skidam kapu! Možda pet kilometara kasnije bus ulazi u Tetouan. Posve bijeli grad, s medinom smještenom na brežuljku, još bi i mogao biti zanimljiv. Ali nakon onog smrada i odlagališta u neposrednoj blizini, nije baš mjesto u kojem bih se volio duže zadržati.
"Out! Change!", viče naš onaj vozač luđak pokazivajući na drugi bus na susjednom peronu. Ista firma, druga krntija.
Hotel Continental, Tanger Prebacujem se i ubrzo napuštam Tetouan. Listam vodič da vidim što piše o ovome gradu i ostajem iznenađen - Tetouan je bio glavni grad španjolskog protektorata u Maroku!
Kako se bus približava Tangeru i Atlantiku, diže se vjetar. Na vjetru je ugodnije, ali taj isti vjetar diže i mnogo prašine s tangerskih ulica. Uskačem u svijetloplavi taxi, jedan od zaštitnih znakova Tangera koji me kroz moderni dio grada vozi prema tangerskoj medini. Tanger je veliki grad. Šira gradska zona ima oko milijun stanovnika i mali je šok nakon jednog Chefchaouena. U posljednjih 25 godina broj stanovnika u Tangeru se učetverostručio, što je sa sobom povuklo i nestašicu resursa, a to je pak povisilo stopu kriminala u gradu. Prema nekima Tanger je najopasniji grad u Maroku i sam Lonely Planet ima odlomak posvećen kako se ponašati i na što obratiti pažnju za vrijeme boravka u ovome gradu. Ali ne dopuštam da me to prestraši jer su isto govorili i za Cape Town i Pretoriju i Johannesburg i Ciudad de Mexico pa se ništa loše nije na kraju dogodilo. Oprez nikada nije na odmet, ali neki znaju često pretjerivati.
Taxi se zaustavlja tik pred vratima u Hotel Continental. Ovaj hotel je vidio definitivno bolje dane, ali istovremeno je i jedan od najposebnijih hotela Tangera i uopće Maroka. Hotel s povijesti. Heritage hotel - kako bi rekli Ameri ili Englezi. Continental je izgrađen u 1870-tima, ali svoju je slavu stekao tijekom 1930-tih kada je Tanger bio igralište svjetske elite, a mnogi bogati i slavni upravo su odsjedali u ovome hotelu. Ulazak kroz glavna vrata otkriva recepciju koja se nije nimalo promijenila od tog doba. Ostatak hotela je također slika 1930-tih. Antikviteti, prekriveni većim slojem prašine, leže posvuda po hotelu. Ne znam da li bih ovaj hotel okarakterizirao kao Tutankamonovu grobnicu ili kao Aladinovu pećinu. Suvenirnica je prepuna kič suvenira koje, s obzirom na količinu prašine, nitko nije taknuo godinama.
Recepcioner mi daje ciglu od ključa, a s njim i ceduljicu s korisnim informacijama:

Hot water 18h-00h & 06h-11h
Breakfast 7h30-10h30

I baš kada sam pomislio da sam posve nekim čudom uletio u to prošlo vrijeme, na dnu ceduljice pronalazim mali natpis i nasreću mali dašak modernog doba.

Wifi code 20102011

Grand Socco, Tanger Dok hodam hotelskim hodnicima, osjećam se kao da će neki duh prošlih vremena izviriti iza ugla. Također tog istog duha očekujem i u svojoj sobi kada oprezno otvaram stari drveni ormar. No, duha nema. Ali zato ima prekrasan pogled na Atlantik i tangersku luku. Ljudi ne odsjedaju u Hotelu Continental u potrazi za luksuzom. Oni odsjedaju danas ovdje da bi osjetili duh onih prošlih, predratnih vremena kada u Tangeru granice nisu postojale. Ukratko, ne sjećam se da sam ikad spavao u bizarnijem hotelu.
Tanger je grad koji, poput mog hotela, na trenutke izgleda kao da je zapeo u prošlosti, a opet s druge strane živi punim plućima modernim životom. Danas je Tanger jedna od odredišnih luka mnogobrojnih kruzera na putu po Sredozemlju pa se i stanovništvo tome uveliko prilagodilo. Medina je opet, za marokanske pojmove, poprilično čista, istovremeno mnogo neorganiziranija od one u Meknesu ili Chefchaouenu pa se u ovom tangerskom labirintu puno lakše izgubiti, iako se nikad ne možeš posve izgubiti. Glavna ulica medine i par sporednih prepune su raznih kič suvenirnica, ne znam koliko sam se puta zapitao u proteklih tjedan dana tko uopće kupuje ovaj kič, namijenjene uglavnom onim kruzer jadnicima/turistima. Volio bih jednom otići na kruzer tek toliko da vidim kako to izgleda i da ne budem jedan od onih mnogih koji seru po nečemu, a nikad to nešto nisu probali. Ali već sam sad uvjeren da putovanje na kruzeru nije moj šalica marokanskog čaja od mente.
U potrazi sam za suvenirom za ženu svog frenda koja žarko želi u Maroko. I tek kada za nekoga tražiš nešto u Maroku, shvatiš koliko se to pretvara u nemoguću misiju. Par sati traženja i lutanja po ulicama medine, među toliko kičeraja, pronalazim, koliko toliko normalni, magnet za frižider u obliku tradicionalne marokanske papuče babouche. I znam da najjadnije što netko nekome s puta može donijeti je magnet za frižider. Taj magnet kao da istovremeno govori: "Gle, lijenčina! Nije se uopće potrudio! Magnet svatko može lako pronaći! Samo da me se riješi!". Uff, da samo ti isti znaju koliko je teško naći pristojan suvenir u Maroku!
Grand Socco je glavni trg Tangera. Nedavno obnovljen, s fontanom (s vodom) i palmama, izgleda dosta europski mediteranski. Prijatelji se ovdje nalaze. Poslovni ljudi također. Ali i mnogo prosjaka, kojih nema ništa više ni ništa manje nego u ostatku ove zemlje. Onih kojih je puno više, previše, su vrebači turista koji iskaču kao Jaca iz paštete. Kruzeri i turizam sa sobom uvijek privlače ovakve ljude i nažalost njih je puno u Tangeru.
"Please, dođi vidjeti trgovinu mog strica/djeda!", kaže jedan.
Malo dalje drugi se već približava i viče: "Tour guide! Tour guide! Mogu ti pokazati medinu!".
"Please come! Good restaurant!", treći će.
Osjećam se kao laki plijen ovako dok hodam, stoga sjedam u jedan od improviziranih restorana na Grand Soccu. Vidim da se okreću pilići i dugo nisam probao jednu jednostavnu, pečenu piletinu. Uzimam polovicu, malo pomfrita i bocu vode i na kraju me strefio račun. Za ovu jednostavnu hranu u improviziranom restoranu (ok, lokacija je lokacija, ali svejedno...) traže 90 dirhama! 60 kuna! Toliko bi za puno pristojniju hranu platio u nekom jeftinijem restoranu u Zagrebu! Jebi ga, i ovo je Tanger! Cijene su ovdje više, nego u ostatku Maroka. Kasnije sam se još nekoliko puta uvjerio u to.
Tanger Nakon popodnevnog odmora u hotelu, što je predstavljao bijeg od vrućine, koja postoji unatoč vjetru s Atlantika, predvečer uzimam taxi do Ville Nouvelle, do Novog Tangera, iliti Tangera koji su izgradili stranci. Ovdje namjerno ne spominjem Francuze ili Španjolce jer Tanger nije bio dio ni francuskog ni španjolskog protektorata u Maroku. Naime, između dva svjetska rata Tanger je bio tzv. Međunarodna zona. Poput Berlina nešto kasnije, grad je bio podijeljen između Francuske, Španjolske, Velike Britanije, Portugala, Švedske, Nizozemske, Belgije, Italije i Sjedinjenih Američkih Država i svaka je od tih zemalja imala svoju zonu u Tangeru. To je vrijeme, kao i ono neposredno nakon Drugog svjetskog rata, bilo vrijeme kada su bogati i slavni pohodili Tanger, poput Paula Bowlesa, Aristotela Onassisa, Rite Hayworth, Ingrid Bergman... Bilo je to vrijeme razvratnog života u Tangeru. Međutim, kada je 1956. godine Tanger vraćen pod vlast kralja od Maroka, sve se ovdje počelo mijenjati i do tek nedavno grad je klizio u ponor i bio zaboravljen. Tek u posljednjih nekoliko godina novi kralj Mohamed VI je odlučio puno novca uliti u obnovu ne samo izgleda grada, već i stare slave Tangera. Mnogi stranci se sada ponovno vraćaju u Tanger, sve više oni starije životne dobi, jer je život ovdje ponovno postao lagodan.
Novi dio grada, ovako navečer s upaljenim svijetlima, izgleda poput jednog europskog velegrada i lako bi me uspio zavarati da ne znam gdje se nalazim. Glavna avenija novog grada Bulevard Pasteur omeđena je nekoliko katova visokim zgradama izgrađenim u prvoj polovici 20. stoljeća. Tu su hoteli poput Hotela Rembrandt ili Hotel de Paris, poslovnice poznatih banaka poput Paribas, zapadnjačke trgovine i čak jedan novi moderan shopping centar, moderni restorani, kafići i slastičarnice... Dvije sam se stvari zaželio za svog boravka u Maroku - jedna je sladoled, a druga je jedno dobro hladno pivo. Ovo prvo mogu na kile pojesti na dan. Ovo drugo baš i ne volim previše, nisam neka pivopija, ali opet kada ne potegnem pivo sedam dana, uhvati me želja za jednim.
Patisserie da Vinci jedna je od onih modernih slastičarnica uzduž Bulevarda Pasteur. Mogla bi se lako uklopiti u Pariz. Osim dvije stvari: 1) svi unutra puše ko Turčini/Marokanci (a to baš ne prolazi u zatvorenim prostorima u francuskom glavnom gradu); 2) kada malo bolje promotrim, u slastičarnici sjede samo muškarci i nema niti jedne jedine ženske glave! (pronađi ti mjesto u Parizu gdje nema neke naperlitane žene). Za sladoledni kup od 25 dirhama bez imalo premišljanja vrijedi prisustvovati polusatnoj muškoj promenadi u slastičarnici usred Tangera.
Svi su čuli za film Casablancu. To je onaj film iz ratne 1942. gdje se nešto kao žvale, pa ne žvale, pa tko bi uopće znao što rade, Humphrey Bogart i Ingrid Bergman. Mnogi da bi osjetili atmosferu tog filma odlaze u Casablancu. Oni upućeni odlaze u Tanger jer kažu da podloga za ovaj evergreen film nije uopće bila Casablanca, već Tanger. U petozvjezdažu El-Minzahu, ponosu tangerskog novog grada, odlazim da si ispunim onu svoju drugu želju. Znam da nekon sladoleda baš i nije poželjno zaliti sve jednim pivom, ali živo mi se jebe! Već danima imam proljev i kada je bal, neka je maskenbal! Hotelski Caid's Bar pokušava dobiti onu atmosferu Rick's Bara iz filma i donekle mu to polazi za rukom. Dok mi u ruci savršeno stoji boca hladne Casa pive, a još bolje klizi pivo niz grlo, uz besplatne canapee koje mi donosi konobarčić u rukavicama, uživam u zvucima predratne glazbe koju, ne crnac, već Marokanac, stvara na svom klaviru. Sa zidova me gledaju zvijezde koje su nekoć pohodile Tanger. A onda, po želji jedne Marokanke, ugođaj se naglo mijenja i onaj Marokanac stavlja CD s Enrique Iglesiasom. Vrijeme je da se krene na počinak.


BUS Chefchaouen-Tanger DH 35,00
Taxi autobusni kolodvor Tanger-Medina DH 15,00
Smještaj u Hotel Continental u Tangeru USD 59,75 (dvokrevetna soba s doručkom, www.agoda.com)
Ručak u resoranu na Grand Soccu DH 90,00
Taxi medina-Ville Nouvelle DH 10,00
Sladoledni kup u Patisserie da Vinci DH 25,00
Pivo casa (i besplatni canapei) u Caid's Baru u Hotel El-Minzah DH 60,00

26.09.2011. u 12:14 • 0 KomentaraPrint#^

I onda doma... (Dan 7, 01.10.2011., Tanger)

Zrake sunca direktno o moj prozor ne dozvoljavaju mi da duže odspavam. U luci se već radi. Ulica ispod mog prozora puna je automobila koji tko zna gdje jure. Oblačim se, perem zube i spuštam se na doručak. Još uvijek očekujem da će odnekud izletiti duh neke zvijezde iz 1930-tih. Na moje iznenađenje, pozdravljam sobaricu. Da, ipak postoji netko tko ovdje i čisti u ovom hotelu. No, debeli sloj prašine očito i dalje nitko od osoblja ne primjećuje. Kao da ih je strah da će, bez prsta prašine, hotel izgubiti tu "ekskluzivu" prošlog vremena.
Sala za doručak je grandiozna. Podovi, zidovi i posebice stropovi prekriveni su tradicionalnim ornamentima. Sa stropa visi luster u marokanskom stilu (i mnogo prašine). Soc-stolovi i stolice u sali za doručak malo umanjuju tu igru grandioznosti, ali jebiga ne možeš imati sve. A grandiozan zasigurno nije ni doručak. Na tanjuriću, malo većem od čajnog, konobar mi donosi točno sljedeće: jedno minijaturno pecivo s jednim sirom za mazanje (marokanska Zdenka), jednom malom marmeladicom i margarinom, jedan croissaint te dva mikroskopska kolačića. Na upit da li želim kavu ili čaj, odabirem čaj, jer kavu ne pijem. Ipak, ovu gozbu treba s nečime i zaliti.
Veći dio doručka ostavljam na tanjuriću. Neka se pogozbe i oni mravi koji neumorno hodaju po zelenom stolnjaku. Konobar ih je pokušao otjerati s nekoliko poteza krpom, ali bezuspješno. Ako ovakav doručak daju gostima, onda očito ni za mrave nema puno više.
Torba spakirana. Posljednji defile s nevidljivim duhovima zvijezda po prašnjavim hodnicima hotela Continental. Nerviranje dok čekam da nesposobni Španjolčić na jednom jedinom kompjuteru u hotelu pokušava nešto otipkati s jednim prstom i onda to isprintati. Olakšanje kada mi šef recepcije pokazuje na svoj kompjuter iza recepcije koji mogu koristiti da isprintam svoje boarding passove (ili kako bi to lijeponaški glasilo - ukrcajne propusnice, hahaha...) jer su i njemu očito dopizdili Španjolčići. Taxi, Mercedes naravno, iz 1970-i-neke (ali glavno da je Mercedes i njegova godina rođenja nije nimalo važna).
Vožnja do aerodroma traje oko četrdeset minuta, kroz nekoliko prolazaka kroz crveno svijetlo, uz psovačku salvu, i vožnju daleko iznad one dozvoljene. I nakon četrdeset minuta preda mnom je novi tangerski aerodrom Ibn Battouta. Izgrađen prije nekoliko godina koriste ga uglavnom low-cost avioprijevoznici, ali i nekoliko onih regularnih poput Royal Air Maroca, Iberije ili British Airwaysa. I opet ću se počešati po glavi (gdje imam sve manje i manje kose kako idu godine i putovanja) i zapitati se: "Kako dovraga čak i jedan Tanger ima super moderan aerodrom, a nama treba godinama da se nešto pokrene u Zagrebu i imamo onaj kontejnerski terminal?!". Svaka druga pripizdina na ovome svijetu, a primijetio sam to i po Aziji i Amerikama, ima bolji i moderniji aerodrom od zagrebačkog! Ovaj tangerski je malen, ali moderan, uredan i dobro organiziran. Check-in traje pune dvije minute, kontrola putovnice nešto duže, ali samo zato jer detaljnije provjeravaju svoje koji odlaze na rad u Španjolsku. Bez obzira na trenutnu ekonomsku krizu kod susjeda preko Gibraltarskog tjesnaca, Marokancima je Španjolska i dalje obećana zemlja. Onoliko koliko je samim Španjolcima Maroko obećana zemlja za jeftin odmor na suncu. Dok čekam svoj Easyjetov let za Madrid, na pisti Ryanair i Iberia već ukrcavaju svoje putnike također za Madrid. Tri aviona u razmaku od sat i pol lete na istoj relaciji. Na monitorima titra još nekoliko kasnijih odlazaka danas prema Madridu i Barceloni.
A ja iskorištavam vrijeme dok čekam svoj let da potrošim svoje posljednje dirhame i razmislim o svom "sjevernom krugu" po Maroku. Bilo je lijepo. Bilo je toplo (oh, da). Toplije nego posljednja dva puta u Maroku jer su mi Marokanci rekli da su i oni ove godine imali prokleto dugo, toplo i vlažno ljeto. Ja se samo nadam da iza njega slijedi prekrasno duga, hladna i snježna zima. Bilo je problema s probavom i lagan pokušaj nekakve viroze. Ali bila je tu i uživancija u Meknesu, bez horde turista; u Chefchaouenu šetnja (posebice ranojutarnja) čistim plavim uličicama i trgovima (bez obzira na zaustavljanja od strane tzv. "vodiča" i prodavača suvenira); Tanger i tango s prošlosti. U Maroku se zaista nemilice pije čaj od mente, ali zato je marokansko uživanje u coca coli dovedeno do apsurda. U Maroku se jede tajine i couscous, ali to je više za turiste. Pravi će se Marokanac dobro pogozbiti mesnim delicijama, bilo one obični ražnjići, janjeći kotlet ili merguez, pikantne crvene janjeće kobasice u Meknesu. A nakon dobre gozbe, pravi će Marokanac zapaliti jednu. Čovjek bi ovdje na Sjeveru pomislio na kif, haš, marihuanu. Pravi će Marokanac zapaliti jednu običnu cigaretu. A kif ponuditi naivnom turistu.
I tako dok čekam let za Madrid, razmišljam o svemu tome i proteklih tjedan dana koji se sada čine puno dužim. Razmišljam i o tome koliko ću se naputovati sada do doma: prvo jedan hop do Madrida, pa onda drugi hop do party meke Ibize, zatim nešto duži hop na sjever do Londona da bi naposljetku hopnuo natrag na jug do Zagreba. Nije loše, zar ne?

---------------------------------------- the end ----------------------------------------



TAXI Tanger medina-aerodrom DH 150,00
AVION Easyjet Tanger-Madrid EUR 18,65
AVION Easyjet Madrid-Ibiza-London Gatwick-Zagreb EUR 117,41
Smještaj u Hotel Nautico Ebeso, Ibiza EUR 29,00 (dvokrevetna soba, www.agoda.com)

26.09.2011. u 12:13 • 0 KomentaraPrint#^

Dostupni putopisi

Gutaš moje putopise? Ajd' onda ne budi cicija i stisni 'pay now' i plati mi gemišt!







Follow vanelicbackpack on Twitter

Dvije Afrike (Maroko & Mali)

Između neba i zemlje (Peru, Bolivija, Čile & Argentina)

Azija (Japan, Hong Kong, Makao, Kina)

Ne! Vijetnam, Kambodža i Laos nisu ratovi! (Vijetnam, Kambodža, Tajland, Malezija)

Kod strica Busha (SAD)

Moja Afrika (Egipat, Južna Afrika, Lesoto, Svaziland, Mozambik, Malavi, Zambija, Tanzanija)

Gram i pol curryja (Indija & Nepal)

U zagrljaju pernate zmije (Gvatemala, El Salvador, Honduras, Meksiko)

Bijeg u talijansku potpeticu (Bari, Ostuni, Polignano a Mare, Taranto)

Istok Ukrajina (Ukrajina)

Na čajanki s Hezbolahom (Libanon, Sirija)

Tamo gdje sam stao... (Južna Koreja, Burma, Singapur, Malezija, Tajland, Laos, Kina)

Podijeljena Afrodita (Cipar)

Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru? (Maroko)

Oman - Zlatni pijesci Arabije Felix

Buenos dias, buenas tardes y buenas noches - Overland od Asunciona do Arenasa... i još malo dalje (Paragvaj, Brazil, Urugvaj, Argentina, Čile)

Tunis none.inclusive

Pozdrav iz Chaikhanastana - Priče iz središnje Azije (Kirgistan, Uzbekistan & Afganistan)

Ples u sjeni vulkana (Indonezija)

Veliki ocean plavog neba (Cookovi otoci i Australija)

O cipelama...i još ponešto (Filipini)

Crni papar, crvena riža (Južna Indija)

Teranga (Cabo Verde, Senegal & Gambija)

O autoru

"Backpacking? Što je to?", upitao sam se pred nekoliko godina kada sam jednog dana slučajno ušao na jednu backpacking stranicu. To je bila terra incognita, ne samo meni, već i ljudima koji me okružuju. Počeo sam čitati tu stranicu, potom još jednu, i još jednu nakon nje... I tako je započela moja velika romansa s backpacking putovanjima...

Ime mi je Vedran Anelić. Imam «tek» 35 godine, ali i ja osjećam da me godine nemilosrdno gaze (rofl) pa stvari koje sam bez puno problema mogao napraviti prije desetak godina, sada me bolovi u križima, slab vid, senilnost i slične stvari sprječavaju. Zvučim sam sebi ko stari nonić... Šala mala... Rođeni sam Rječanin, ali sam kao crna ovca svoje obitelji otišao na studij u Zagreb i ostao. Ipak, Zagreb je Zagreb i u ovom trenutku grad baš po mojoj mjeri. Što će biti za 10-20 godina, ne znam. Nisam Nostradamus.
I da, ovisnik sam! Otvoreno priznajem. Drogiram se! A moja droga su putovanja. Kada sam započeo s backpackingom sada već daaaaavneeee 2001. godine, bilo je to jedno kratko i organizacijski lagano putovanje u Mađarsku, Slovačku i Češku, a nakon toga put me odveo u gotovo sve krajeve svijeta: Maroko, Mali, Peru, Bolivija, Čile, Japan, Kina, Vijetnam, Kambodža, SAD itd itd itd... Moja droga je skuplja od hašiša i heroina, ali s puno više vitamina zujo I ne pokušavajte! Ne želim na odvikavanje!
A gdje je bilo najljepše? Doma! Doma je uvijek najljepše! I nije to samo isprazna fraza. Svaka zemlja koju sam posjetio je drugačija od one prethodne i svaka je zanimljiva na svoj način. I ne postoje dvije iste zemlje. Ali istina je i da se nakon svakog puta uvijek najradije vraćam svojoj garsonjerici od 25 kvadrata. S novim uspomenama koje su moj «fiks» do nekog sljedećeg putovanja u neki novi neistraženi kutak našeg trećeg kamenčića od sunca.

Trenutna visina letvice: 122 zemlje. Nije da se hvalim... wave


Posjećene zemlje/teritoriji
01. Afganistan
02. Albanija
03. Alžir
04. Andora
05. Argentina
06. Armenija
07. Aruba
08. Australija
09. Austrija
10. Bahrein
11. Barbados
12. Belgija
13. Bjelorusija
14. Bolivija
15. Bosna i Hercegovina
16. Brazil
17. Bruneji
18. Bugarska
19. Burma (Mijanmar)
20. Cabo Verde
21. Cipar
22. Cookovi otoci
23. Crna Gora
24. Češka
25. Čile
26. Danska
27. Egipat
28. El Salvador
29. Estonija
30. Fidži
31. Filipini
32. Finska
33. Francuska
34. Gambija
35. Grčka
36. Gruzija
37. Gvatemala
38. Honduras
39. Hong Kong
40. Hrvatska
41. Indija
42. Indonezija
43. Iran
44. Irska
45. Island
46. Italija
47. Izrael
48. Japan
49. Jordan
50. Južna Afrika
51. Južna Koreja
52. Kambodža
53. Kanada
54. Kazahstan
55. Kenija
56. Kina
57. Kirgistan
58. Kolumbija
59. Kosovo
60. Kuba
61. Laos
62. Latvija
63. Lesoto
64. Libanon
65. Lihtenštajn
66. Litva
67. Luksemburg
68. Mađarska
69. Makao
70. Makedonija
71. Malavi
72. Malezija
73. Mali
74. Malta
75. Maroko
76. Meksiko
77. Monako
78. Mozambik
79. Nepal
80. Nizozemska
81. Norveška
82. Novi Zeland
83. Njemačka
84. Oman
85. Palau
86. Paragvaj
87. Peru
88. Poljska
89. Portugal
90. Ruanda
91. Rumunjska
92. Rusija
93. San Marino
94. Sejšeli
95. Senegal
96. Singapur
97. Sirija
98. Sjedinjene Američke Države
99. Sjeverna Koreja
100. Slovačka
101. Slovenija
102. Srbija
103. Svaziland
104. Sveti Vincent & Grenadini
105. Španjolska
106. Šri Lanka
107. Švedska
108. Švicarska
109. Tajland
110. Tajvan
111. Tanzanija
112. Tunis
113. Turska
114. Uganda
115. Ujedinjeni Arapski Emirati
116. Ukrajina
117. Urugvaj
118. Uzbekistan
119. Vatikan
120. Velika Britanija
121. Vijetnam
122. Zambija

Putovao preko zračnih luka
001. Abu Dhabi (UAE)
002. Adelaide (AUS)
003. Akureyri (ISL)
004. Algiers Houari Boumediene (ALG)
005. Almaty (KAZ)
006. Amsterdam Schiphol (NED)
007. Aruba Reina Beatrix (ARU)
008. Asuncion (PRG)
009. Auckland (NZL)
010. Ayers Rock (AUS)
011. Balaton (HUN)
012. Baltimore (USA)
013. Bamako (MLI)
014. Bandar Seri Begawan (BRN)
015. Bangalore Kempegowda (IND)
016. Bangkok Suvarnabhumi (THA)
017. Barcelona El Prat (ESP)
018. Bari (ITA)
019. Beijing Capital (CHN)
020. Beirut Rafik Hariri (LEB)
021. Beograd Nikola Tesla (SRB)
022. Bergamo Orio al Serio (ITA)
023. Bergen (NOR)
024. Berlin Schonefeld (GER)
025. Bilbao (ESP)
026. Birmingham (GBR)
027. Bishkek Manas (KGS)
028. Bogota El Dorado (COL)
029. Bologna G. Marconi (ITA)
030. Boston Logan (USA)
031. Bridgetown Grantley Adams (BRB)
032. Bruxelles Charleroi (BEL)
033. Bruxelles National (BEL)
034. Budapest Ferihegy (HUN)
035. Buffalo (USA)
036. Cagliari Elmas (ITA)
037. Cairo (EGY)
038. Cape Town (RSA)
039. Caracas Maiquetia Simon Bolivar (VEN)
040. Cartagena Rafael Nunez (COL)
041. Casablanca Mohammed V (MRC)
042. Catania Fontanarossa (ITA)
043. Cebu Mactan (PHI)
044. Chengdu Shuangliu (CHN)
045. Chicago O'Hare (USA)
046. Christchurch (NZL)
047. Cochin (IND)
048. Colombo Bandaranaike (LKA)
049. Copenhagen Kastrup (DEN)
050. Corfu Ioannis Capodistrias (GRE)
051. Cork (IRL)
052. Dakar Leopold Sedar Senghor (SEN)
053. Danang (VIE)
054. Denpasar Bali Ngurah Rai (IDN)
055. Denver (USA)
056. Doha (QAT)
057. Dortmund (GER)
058. Dubai International (UAE)
059. Dubai Al Maktoum (UAE)
060. Dublin (IRL)
061. Dubrovnik Čilipi (CRO)
062. Dusseldorf (GER)
063. Fort Lauderdale (USA)
064. Frankfurt (GER)
065. Girona Costa Brava (ESP)
066. Graz Thalerhof (AUT)
067. Grimsey (ISL)
068. Hahn (GER)
069. Hanoi Noi Bai (VIE)
070. Havana Jose Marti (CUB)
071. Herat (AFG)
072. Ho Chi Minh City (VIE)
073. Hong Kong (HKG)
074. Hyderabad Rajiv Ghandi (IND)
075. Ibiza (ESP)
076. Istanbul Ataturk (TUR)
077. Istanbul Sabiha Gokcen (TUR)
078. Jakarta Soekarno-Hatta (IDN)
079. Johannesburg O Tambo (RSA)
080. Kabul Khwaja Rawash (AFG)
081. Kathmandu Tribhuvan (NEP)
082. Kerry (IRL)
083. Kigali Gregoire Kayibanda (RWA)
084. Kijev Boryspil (UKR)
085. Kiruna (SWE)
086. Kingstown ET Joshua (VCT)
087. Koln/Bonn (GER)
088. Koror Roman Tmetuchl (PLW)
089. Krabi (THA)
090. Krakow Ivan Pavao II (POL)
091. Kuala Lumpur (MYS)
092. Kutaisi (GEO)
093. Laoag (PHI)
094. Larnaka (CYP)
095. Leh Kushok Bakula Rimpochee (IND)
096. Lima Jorge Chavez (PER)
097. Lisbon (POR)
098. Liverpool John Lennon (GBR)
099. London Gatwick (GBR)
100. London Heathrow (GBR)
101. London Luton (GBR)
102. London Stansted (GBR)
103. Los Angeles International (USA)
104. Ljubljana Brnik (SLO)
105. Madrid Barajas (ESP)
106. Madurai (IND)
107. Mahe (SYC)
108. Malta Luqa (MAL)
109. Manama (BAH)
110. Manchester (GBR)
111. Manila NAIA (PHI)
112. Marakesh Menara (MRC)
113. Maribor Edvard Rusjan (SLO)
114. Medellin Jose Maria Cordova (COL)
115. Melbourne Tullamarine (AUS)
116. Mexico City Benito Juarez (MEX)
117. Miami (USA)
118. Milano Malpensa (ITA)
119. Minsk 2 (BLR)
120. Miri (MYS)
121. Montevideo (URG)
122. Montreal Trudeau (CAN)
123. Moskva Sheremetyevo (RUS)
124. Moskva Domodedovo (RUS)
125. Mumbai Chatrapati Shivaji (IND)
126. Munchen (GER)
127. Muscat (OMN)
128. Nadi (FIJ)
129. Nairobi Jomo Kenyatta (KEN)
130. Napoli Capodichino (ITA)
131. New Delhi Indira Gandhi (IND)
132. Newark Liberty (USA)
133. New York JFK (USA)
134. New York La Guardia (USA)
135. Osaka Kansai (JPN)
136. Osh (KGS)
137. Osijek (CRO)
138. Oslo Rygge (NOR)
139. Peleliu (PLW)
140. Penang (MYS)
141. Pereira Maltecańa (COL)
142. Perth (AUS)
143. Phu Quoc (VIE)
144. Praia Nelson Mandela (CPV)
145. Priština (KOS)
146. Puerto Montt (CHI)
147. Puerto Princesa (PHI)
148. Punta Arenas (CHI)
149. Rarotonga (COK)
150. Reykjavik Domestic (ISL)
151. Reykjavik Keflavik (ISL)
152. Riga (LAT)
153. Rijeka (CRO)
154. Rio de Janeiro Galeao (BRA)
155. Rotterdam (NED)
156. Sal Amilcar Cabral (CPV)
157. San Francisco (USA)
158. Santander (ESP)
159. Santiago de Chile (CHI)
160. Santorini Thira (GRE)
161. Sao Paulo Guarulhos (BRA)
162. Sapporo New Chitose (JPN)
163. Sarajevo Butmir (BIH)
164. Seoul Incheon (KOR)
165. Shanghai Pudong (CHN)
166. Shannon (IRL)
167. Sharjah (UAE)
168. Shiraz (IRN)
169. Shymkent (KAZ)
170. Simferopol (UKR)
171. Singapur Changi (SIN)
172. Sofia (BUL)
173. Solo Adi Sumarmo (IDN)
174. Southend on Sea (GBR)
175. Split (CRO)
176. Stockholm Arlanda (SWE)
177. St Petersburg Pulkovo (RUS)
178. Stuttgart Echterdingen (GER)
179. Sydney Kingsford Smith (AUS)
180. Tabriz (IRN)
181. Tagbilaran (PHI)
182. Taipei Taoyuan (TWN)
183. Tallinn (EST)
184. Tanger Ibn Battouta (MRC)
185. Tapachula (MEX)
186. Tashkent (UZB)
187. Tehran Mehrabad (IRN)
188. Tehran Imam Khomeini (IRN)
189. Tel Aviv Ben Gurion (ISR)
190. Tijuana (MEX)
191. Timimoun (ALG)
192. Tokyo Narita (JPN)
193. Trieste Ronchi dei Legionari (ITA)
194. Tunis Carthage (TUN)
195. Udon Thani (THA)
196. Urgench (UZB)
197. Valencia (ESP)
198. Venezia Marco Polo (ITA)
199. Venezia Treviso (ITA)
200. Wien Schwechat (AUT)
201. Yangon (MYN)
202. Zadar (CRO)
203. Zagreb Pleso (CRO)
204. Zakynthos Dyonysios Solomos (GRE)
205. Zanzibar (TAN)
206. Zurich (SWI)

Letio s avioprijevoznicima
01. Adria Airways
02. Aer Lingus
03. Aeroflot
04. Aeromexico
05. Air Algerie
06. Air Arabia
07. Air Asia
08. Air Astana
09. Air Baltic
10. Air France
11. Air Iceland
12. Air India
13. Air Manas
14. Air Serbia
15. Air Seychelles
16. All Nippon Airlines (ANA)
17. ATA Airlines Iran
18. Austrian
19. Avianca
20. British Airways
21. Brussels Airlines
22. Cathay Pacific
23. Cebu Pacific
24. China Airlines
25. Clickair
26. Condor
27. Croatia Airlines
28. Easyjet
29. Egyptair
30. Emirates
31. Etihad
32. Fiji Airways
33. FlyDubai
34. Garuda Indonesia
35. Germanwings
36. Go Air
37. Iberia
38. Icelandair
39. Interjet Mexico
40. Iran Aseman
41. Japan Airlines
42. Jat Airways
43. Jet Airways
44. Jetstar
45. Kenya Airways
46. Liat Caribbean Airlines
47. Lufthansa
48. Malev
49. Myair
50. Niki (Air Berlin)
51. Nok Air
52. Norwegian
53. Qantas
54. Qatar Airways
55. Pacific Mission Aviation Palau
56. Pegasus
57. Pluna
58. Royal Air Maroc
59. Royal Brunei Airlines
60. Ryanair
61. Safi Airways
62. SAS Scandinavian
63. Sichuan Airlines
64. Sky Airline Chile
65. South African Airways
66. Southwest
67. Spicejet
68. Spirit
69. Sterling
70. Surinam Airways
71. Swiss
72. Taca Airlines
73. TACV Cabo Verde Airlines
74. TAM Linhas Aereas
75. TAP Air Portugal
76. Trade Air
77. TUI Fly
78. Tunisair
79. Turkish Airlines
80. Uzbekistan Airways
81. Vietnam Airlines
82. Virgin Atlantic
83. Virgin Australia
84. Volare
85. Volotea
86. Wizzair

Posjećena skijališta
01. Alpbachtal Wildschonau (AUT)
02. Alta Badia (ITA)
03. Arapahoe Basin (USA)
04. Are (SWE)
05. Aspen (USA)
06. Auron (FRA)
07. Axamer Lizum (AUT)
08. Bad Kleinkirchheim (AUT)
09. Bansko (BUL)
10. Beaver Creek (USA)
11. Bela (SLO)
12. Bergeralm Steinach (AUT)
13. Białka Tatrzańska (POL)
14. Boggvisstadafjall Dalvik (ICE)
15. Boreal (USA)
16. Bormio (ITA)
17. Borovets (BUL)
18. Breckenridge (USA)
19. Brixental SkiWelt (AUT)
20. Canyons (USA)
21. Cerkno (SLO)
22. Copper Mountain (USA)
23. Cortina d'Ampezzo (ITA)
24. Deer Valley (USA)
25. Dizin (IRN)
26. Flachau (AUT)
27. Furano (JPN)
28. Garmisch Partenkirchen (GER)
29. Gerlitzen (AUT)
30. Gerlos Zillertal Arena (AUT)
31. Goldeck (AUT)
32. Golte (SLO)
33. Grossglockner Kals-Matrei (AUT)
34. Gulmarg (IND)
35. Hammarbybacken Stockholm (SWE)
36. Heavenly (USA)
37. Hintertux (AUT)
38. Hlidarfjall Akureyri (ICE)
39. Innerkrems (AUT)
40. Ischgl Samnaun (AUT/SWI)
41. Isola 2000 (FRA)
42. Jahorina (BIH)
43. Jasna Chopok (SVK)
44. Kanin-Sella Nevea (SLO/ITA)
45. Kappl (AUT)
46. Katschberg (AUT)
47. Kaunertal (AUT)
48. Keystone (USA)
49. Kirkwood (USA)
50. Kitzbuhel (AUT)
51. Kitzsteinhorn Kaprun (AUT)
52. Kobla (SLO)
53. Kopaonik (SRB)
54. Kranjska Gora (SLO)
55. Kronplatz (ITA)
56. Krvavec (SLO)
57. Kühtai (AUT)
58. Lake Placid (USA)
59. Lenzerheide (SWI)
60. Lienz (AUT)
61. Livigno (ITA)
62. Madonna di Campiglio (ITA)
63. Malbun (LIE)
64. Malino Brdo Ružomberok (SVK)
65. Mariborsko Pohorje (SLO)
66. Mölltaler (AUT)
67. Mont Tremblant (CAN)
68. Nanshan (CHN)
69. Nassfeld (AUT)
70. Nauders (AUT)
71. Niseko (JPN)
72. Northstar (USA)
73. Obergurgl-Hochgurgl (AUT)
74. Obertauern (AUT)
75. Obertilliach (AUT)
76. Paganella (ITA)
77. Park City (USA)
78. Patscherkofel (AUT)
79. Phoenix Park (KOR)
80. Piancavallo (ITA)
81. Pitztal (AUT)
82. Popova Šapka (MKD)
83. Rogla (SLO)
84. Romme Alpin (SWE)
85. Saalbach Hinterglem (AUT)
86. Santa Caterina (ITA)
87. Sapporo Teine (JPN)
88. Schladming (AUT)
89. Seoul Woongjin Snowdoci (KOR)
90. Serfaus Fiss Ladis (AUT)
91. Sillian Hochpustertal (AUT)
92. Ski Dubai (UAE)
93. Sljeme (CRO)
94. Solden (AUT)
95. St Anton am Arlberg (AUT)
96. Steinplatte-Winklmoosalm (AUT/GER)
97. St Jakob im Deferegental (AUT)
98. St Johann in Tirol (AUT)
99. St Moritz (SWI)
100. Stubai (AUT)
101. Tarvisio (ITA)
102. Tochal (IRN)
103. Turracher Hohe (AUT)
104. Vail (USA)
105. Vogel (SLO)
106. Yongpyong (KOR)

Kontakt

Vedran Anelić

Linkovi


Forum.hr
Virtualtourist
Lonely Planet Thorntree travel forum
Hrvatski ski magazin
Punto Zagreb, tourism with a smile. Zagreb and Croatia sightseeing tours.


Ryanair
Easyjet
Germanwings
TuiFly
Wizzair
Aer Lingus
Vueling
Norwegian
Air Asia
Air Arabia
Fly Dubai

Putopisi-Moj putopis
Putopisi-Putna groznica


mixed martial arts
Free Web Counter
mixed martial arts

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se