subota, 30.12.2006.

Hoće li ova godina samo odletjeti... Ili otići u velikom stilu?

Evo me. Blagdani su ispali odlični. Na početku tjedna nije se činilo tako. Zaklela bih se da jedva čekam da prođe ova godina i sve s ezavrši. Ali, ovi zadnji dani 2006. pretvorili su se u odlično provedeno vrijeme. I, sad dok gledam film Zameo ih vjetar po pitaj-Boga-koji put, sjetila sam se kako sam se osjećala prvi put kad sam ga pogledala. Bilo je to u sedmom razredu, zima... Isto praznici. 5. siječnja. Da, znam i datum :)) Ugl, to nema veze s ovim postom. To me samo nadahnulo da napišem neku vrstu kronologije ove godine. Tj. događaje koji su je obilježili. Ali, neću početi tipičnim slijedom od početka jer onda to ne bih bila ja :) Počet ću od kraja (aha, baš sam fensi, jea! LOL.)

PROSINAC: U prosincu, odnosno laički rečeno, dvanaestom misecu ove godine, ne znam šta se posebno događalo. Ustvari, svašta. Izdvojiti najvažniji događaj je previše teško. Izbrisala sam svoj blog, opet ga otvorila... Shvatila neke stvari i ... Pa, u školi je bilo odlično. Vrana, Crtaona (je li s velikim ili malim c???)... Ma, dvanaesti misec je bija okej.

STUDENI: Profesori su štrajkali. Pet dana odmora. Raj. Tih pet dana je brzo prošlo, ali stvarno je bilo super. Više ni ne znam šta se posebno događalo, ali bilo je cool. I, da... ma, nije važno *zli cerek* Počelo je odbrojavanja do kraja polugodišta i počele su strke ok osvega. Općenito ne volim studeni. Iako, Pisma November rain je nekako došla do izražaja...

LISTOPAD: Taj misec bi opisala prilično sivim dijelom godien. Na početku, još dok mi je gimnazija bila nova i strašna, održao se koncert Psihomodo pop i bil oje više nego odlično (malo previše danas upotrebljavam riječ 'odlično') Malo mi je gimnazija postala draža :) *big smy lee*

RUJAN: Dani očaja!!! Na treningu sam bila u k***u, vani sam bila u k***u, u školi sam bila u k***u. Sve mi je bilo u k***u. Misec općenito je bija strašan. Krenila san u srednju školu, a još me pratila tuga zato šta sma izašla iz osnovne i falili su mi svi. Sve je bilo novo. Svi su bili ludi. Još nism bila priviknuta. Na treningu nisam mogla razgovarati s nikim, bila sam u svom svitu... Ništa mi nije bilo važno. I, samo sam htjela spavati i prespavati sve šta se događalo. E, onda san još bila glupa i naivna... I mala.

KOLOVOZ: Nije baš da se sićam ovog miseca. Znam samo da je bilo okej. Ako je bilo okej. Ali, je. Znam da mi je bilo okej. Možda čak i super... Bile su fešte. To znam.

SRPANJ: Misec promjena. Nekako kad se zimi sjetim ljeta, osjećam se ko da sma utrošila to vrime na sasvim beznačajne i glupe stvari. Od ovog se miseca smao sićam da sam bila u Turnju kod rođaka i da je bilo dobro... I, ne znam šta je još bilo. Eh, da i fešte... :)) *sretni smy lee* Stvarno su fešte obilježile ovaj misec... (a, možda i kolovoz)

LIPANJ: Užasan misec. Ali i odličan misec. Napokon, ali i nažalost sam izašla iz osnovne, razmislila o tome kako te ljude vjerojatno nikad više neću vidjeti... Iako ih sada viđam. Plakala sam tjedan dana nakon zbog svega. I, počeja je Dječji festival. Pa je valjda bilo super to vrime. Eh, da... I treninzi su polako ušli u litnje termine. :)

SVIBANJ: Prvog svibnja bila na Krki ja... Bilo lipo. Kasnije tog miseca, dobila sam zanimljiv mail. Nisan ništa odgovorila. Jer taj događaj nije važan ... I ja bi da se nikad nije ni dogodija. Onda sma primila još jedan mail. Ali, nisan ni na taj odgovorila. Nikad više nisam dobila mail.

TRAVANJ: Turniri. Zakon misec. I, ne mogu vjerovati da sam skoro zaboravila spomeniti!!! Ekskurzija... Koju sam željno iščekivala. Bilo mi je lipo na ekskurziji. I sve je prošlo okej. Bilo je predobro!!! I tila san reprizu. Ali, sad se baš i ne bi vratila u te dane. Iako je bilo stvarno super. i, bili smo jednom najbolji (8.b)

OŽUJAK: Bija je jedan turnir. Vidila sam kako je život lip. Počelo je proliće...još jedno u nizu. I, počelo je odbrojavanje za ekskurziju. i usrala sam ocjene, to je taj misec koji mi svake godine zagorča život *LOL* I, da... Počela je priča za koju nikad nisan ni pomislila da je u potpunosti kriva... I, bila sna luda onda.

VELJAČA: Prvi put da mi Valentinovo nije išlo na živce. Nisan bila hepi, ali nisan bila ni tužna. Bila san okej. I, tako... Nije bila baš neka zanimljiva zima... Ne, ne, ne!!! Sitila san se!!!! Koncert Jure Stublića. Bilo je to tako odlično i predobro. Najbolji koncert koji sna ikad mogla poželiti. :))

SIJEČANJ: Moj misec. Iako se bojin toga miseca. Tada mi je bija rođendan. I bilo je sve okej. Prva tri dana su mi bila najbolja tri dana u godini. Barem sam tada tako mislila. Ali, sda se ne bi složila. Sve je relativno *cerek* E, i bila sam na skijanju. Ne sićan se zašto mi nije bil odobro kad sam bila tamo, ali znam da san bila uvjerena da može biti bolje. Valjda san mislila da je dosadno. Nije baš bilo dosadno, ali u svakom slučaju... Ne da mi se ove godine ići. Znam da je hrana bila odlična. Jea.

To je bila ta čuvena 2006. godina. Zanimljiva, ali u isto vrime i jako dosadna... Ma, uglavnom. Zadnji dani su mi otvorili oči par puta nanovo. Over and over again. i, napravila sam stvari koje nikad ne bi. I, evo sad je Reth Buttler (Clark Gable) je reka svojoj Scarlett onu pravu rečenicu:
'FRANKLY, MY DEAR. I DON'T GIVE A DAMN!'

(Tomorrow is another day)

PEACE .

- 14:25 - Scratch of your nail (13) - Spill the color - #

srijeda, 27.12.2006.

Imam li ja oči???

Prvo da vam objasnim ovaj naslov koji ima višestruko značenje.
Dakle, imam jednu posebnu osobu u svom životu. Zapravo imam više posebnih osoba u svom životu, ali sada ću izdvojiti jednu jer ona je prva shvatila da ljudi možda nemaju oči. Eh, da... Maybe I won't be alive anymore, but... Ta osoba, tj. cura, tj. Ana je u subotu jednostavno mislila da nema oko!!! I, to je mene danas, kad sam shvatila ustvari istinitost njene tvrdnje navelo na razmišljanje. ToJest (jel se ovo piše odvojeno ili wtf?!), jučer sam imala priliku svog rođaka i njegovu curu koji su došli iz Zadra u posjet mom ujcu malo provesti po gradu. I, tako uzročno-posljedična veza između Aninog oka i mog opširnog predstavljanja Šibenika zimi je došla na vidjelo... danas!!! I, tako ja krenila pisati ovaj post oko pet puta i nikako napisati nešto... Znam što oću i otvorim editor i ugasim ga. Otvorim i opet ugasim... ITakoDalje. Dok nije jednom došao 'pravi trenutak'. E, taj bi bio otprilike sad.
Pa, ono... Ajde malo da vam ubijem vrijeme.

Uvijek sam se divila onim malim gradićima ko iz serije Strasti (e, da, di su mi Timmy & Tabitha koja sliči na Latinčicu?!). Znate, ono, mali lipi grad prepun tračeva i tajni. Naravno, nikad ne bih ni pomislila da ode kod mene žive vještice, ali jučer jednostavo shvatih (e, da aorist) da je Sebenico aka. Gradić na Obali zanimljiviji nego što se čini. Počnimo od mog susjdestva. Sad, ne govorim ja da kraj mene živi neka ruska mafija ili neki Doctor Evil. Ne, ja vam živim u prilično mirnom susjedstvu u centru našeg malog Gradića na Obali. S prozora svoje sobe vidim tri od četiri tvrđave moga Gradića na Obali, a kraj moje kuće su jaslice (ili kako se zove ono di ideš prije vrtića?!) i malo ispod vrtić. Dakako, zaboravih spomenuti da je preko puta moje kuće groblje. Ali, dijeli nas cijela cesta i još mali dio tvrđave sv. Ana. E, usredotočimo se na vrtić.

U vrtiću živi Baba. Zove se Stana i ona kao čuva vrtić i ne znam jel ima uopće obitelji, ali živi sama. I, prije sam ja mislila da je vještica. Ali, kako to biva, kad odrasteš (u nekoj mjeri) jednostavno zaboraviš na vješticu koja živi u tvojoj ulici i koja ima kuću punu cvića svih vrsta. e, i zaboravila sam i na Kuću duhova. ToJest kuću za koju smo m i u vrtiću vjerovali da je Kuća duhova. A, može biti da je samo garaža. Ugl, vratimo se na Babu. Nikad mi nije dala da berem mamule (ajme, kako san je se bojala) i ima onako veliki grbavi nos (ili sam to samo umislila)... Stara je. Možda ima oko stotinjak godina. Ili više. Ne znam. Ona je misterija. Pitam se ima li u kući napitke. Znam da ima mačke.

Dalje, Gradić na Obali ima jako lijepu turističku ponudu koja, dakako, uopće nije zanimljiva. ToJest, želim reći, Gradić na Obali je predivan, prelijep, prekrasan ITakoDalje, ali zabavni dio ponude (noćni izlasci, parkovi zabave i to..) NULA!!! Zero... Mislin, zato i nema mladih turista nikad. Ma, šta ja sad pričam. Udaljavam se od teme.

I, dakle, što mi još dokazuje da ja nemam oči??? Pa, ono... Ma, taj dio nije važan. A, možda je i najvažniji ali vam ga neću reći (buahahaha...) Uglavnom, da vam malo prosvijetlim mozgove i duše:
Ako se jedna vrata zatvore, neka druga će se sigurno otvoriti ili su već otvorena. Samo nemojte predugo gledati u zatvorena.
I, ovo ne vrijedi samo za uspjehe u školi/na treningu/karijeri. Remember that!

PEACE .

UPDATE:
U vezi Babe... i tog dijela posta. Hazy confessions mi je rekla da nema dovršenosti misli. Žao mi je, izgubih se u svojoj glavi danas. Ugl, tila san reći da je Gradić na Obali zanimljiviji neg san ja to prije mislila. ToJest nisan VIDJELA njegovu zanimljivost. Ali, ipak je dosadno ode. Whatever. Ako to nisam vidjela, npr. takve stvari kao što je Baba, a cilo vrime mi je pred nosom... Imam li ja oči i di su??? To je to.

- 16:23 - Scratch of your nail (13) - Spill the color - #

ponedjeljak, 25.12.2006.

Grad je siv i pust... a, Božić je! :(

Ove godine je predbožićno raspoloženje malo... Kako bih to rekla. Pa, u najmanju ruku, bilo je čudno. Dakle, uopće nisam razmišljala o Božiću. Ali, nekako predbožićne dane najviše povezujem s ovom subotom... Koncert u Crtaoni... ??? Rock koncert i Božić? Ma, okej je... Pa, na kraju krajeva ''GOD GAVE ROCK 'N' ROLL TO YOU...'' (The Kiss) Pa, eto... Bilo je dobro u Crtaoni... Premda malo... Hm, da. Veselo. Možda previše. Još nisam doživila toliko 'veselja' (hm, da... znate na šta mislim) kod 15 ljudi odjednom od dvije-tri boce... i još malo... nečeg. Ma, nevermind. Mogu vam reći samo jedno u vezi toga. Nikad nemojte donositi zaključke istog trena kad nešto zaključite. (wtf?!) Da, malo nepovezano jest, ali eto... Hm, dakle...

Obožavam predbožićno raspoloženje... Svi su veseli. Žive u iščekivanju, znaju da su blagdani blizu. Ide se vani. Smije se. Pjeva se. I miris zime je u zraku. miris zime koji volimo. Onda dođete kući (ili na kavu/čaj/vruću čokoladu/whatever) i shvatite kako je život lijep! Skoro pa da čujete Zvončiće u glavi... Dani prije Božića... Najljepši dio zime. Kada je hladnoća poželjna. Kada vam je hladnoća neizostavan dio dana. Kad je gušt smrznut se i otići u toplinu svoga doma ili kafića ako baš hoćete. (ove godine je i hladnoća kasnila nekoliko dana, tjedana ili koliko već)

Ali, kao što to obično biva, u svakoj dobroj stvari postoji nešto što će je srezati u jednom trenutku. Dakle, u ovom slučaju to je sam dan 25.12.!!! Božić!!! Božić sam po sebi kvari božićne blagdane. Kad dođe Božić svi znamo da će jutro biti veselo, darovi, čestitke i tako dalje... A, šta popodne? A, šta navečer? Ništa ne radi, obitelj je još uvijek tu... Ali ja oću vaniiiiiii. S prijateljima. Na piće. Vani. S društvom. Vani. Bilo kako... Samo oću ići vani! Ali, vani nema nikog. Svi su u kućama. Neki vjerojatno dijele iste osjećaje ko i ja! Samo šta niko ništa ne može.

I, onda prođe taj dan Božića i dođe dan nakon Božića... Dan s velikim D! Dan kada se ljudi 'oporavljaju' od dana s malim d koji se zove Božić s velikim B: mnoge pripadnice ljepšeg spola ništa ne jedu jer su se jučer 'prejele', muški dio populacije opet spava i cijeli dan je kući, a djeca opet nanovo gledaju darove nadajući se da će još nešto naći (phlepa u najranijim danima)! A ja? Ja, dakako idem vani... Ali, opet nema nikoga u popodnevnim satima. Odem vani sa svojim psom budući da ostali ljudi rade gore navedene radnje, ali opet nema ništa zanimljivo... Ne znam jel što radi nikad se nisam usudila ići gledati jel neki kafić radi. Ne znam što bih da radi, a ne znam ni što bih da ne radi. Tako da jednostavno odem vani, prošetam malo ubijem vrijeme i čekam novo jutro...

Heh. Što sam izostavila u rezimeu božićnih blagdana? Badnjak! Ponoćka... Dakle, kao i svake godine bijah na ponoćki. Ali, kao ni prethodne dvije godine, nisam išla s roditeljima (e, naravno, sad san fensi) nego s nekon ekipon... Razočarenje... Bili smo vani prije mise. Pivnica nije radila. E, znala san da mi večer neće biti dobra. Meni je Badnjak (ne znam jel s velikim ili malim b, recimo da je s velikim B) jedan od najdražih dana u godini. Obožavam Badnjak (b ili B?) I, tako... Dok sam bila mala, išla bih s roditeljima na ponoćku. Znam da sam uvijek razmišljala o onom malom produktu američke mašte... Kome? Pa, Grinchu naravno!!! E, znam da mi je bija tako simpatičan... Previše. Nikad nisan ustvari znala da je on bija negativac. Pa, barem nisam vjerovala u to! No. To nije važno. Eh, da... jučer sam provela veliku većinu mise ispred crkve!!! Kao i inače. I, za divno čudo nisam razmišljala o Grinchu. Razmišljala sam o tome kako je lipo promatrati ljude dok je ekipa u crkvi ili di su već bili, ali kako mi noge doslovno klecaju od hladnoće. E, da!!! To je TO!!! Duh Božića... miris zime, hladnoća... Samo ovaj put je kasnio (mislim na duh Božića) i nisam išla nigdi na kavu/čaj/vruću čokoladu/whatever jer nije ništa radilo osin Vijećnice i Doca... A, tu ne bi baš išla... Pogotovo na Badnjak.

Ugl, ne znam... Jednostavno me na Božić uhvati ona depresija znate. Dosada i tako te stvarčice. A, meni je najgore kad mi je dosadno. Osjećam se bezizlazno. Sve mogu pretrpjeti, ali kad sam na jednom mjestu!!! Kad mi je dosadno... E, to me ubije. Ista stvar je s Novom godinom... To jest danom nakon 31.12. Ajme, ... Bojim se da ću ove godine stvarno... Ne znam. Ne mogu dovršiti misao. Nemam toliko jasnu predodžbu. A, i znate ono: Manje planirat, više djelovat??? E, pa vidjet ćemo.

E, i posjetite ovaj link (klikni me, jeaaa) ...

SRITAN VAM BOŽIĆ

PEACE .

- 16:50 - Scratch of your nail (15) - Spill the color - #

petak, 22.12.2006.

Kiše padaju... onda dolazi Sunce.

Kad je B. izašla vani rekli su joj da je tamo. Da nije dobro. Da je loše i da je boli. Sve što su prošle zajedno odvrtilo joj se u glavi. Nije se bojala, ali morala ju je vidjeti. I, sad umjesto prošlosti pred njom je bila nova osoba s novim prijateljima. B. nije stajala uz nju. Sad je tamo bio netko drugi. Bilo joj je žao. Znala je sve što se dogodilo prije. Nije znala što se događa sada. Niti što će se dogoditi. A, sve su pršle zajedno. To dugo razdoblje samo se tako razdvojilo. Samo je puklo. Poput paučine. Krhka dječja prijateljstva su pucala. Nisu smjela. B. je znala to. Ali nije mogla učiniti ništa. Sjetila se svega što se događalo prije. I, sada odjednom je stajala ne znajući što dalje. Ne znajući zašto se baš sada sjeća svega. Ali, sjetila se. I to je bilo dovoljno da se uplaši. Sebe. Bojala se svojih osjećaja. Hoće li se sad udaljiti da bi spriječila daljnje razaranje? To ne bi bilo ispravno. Zato to neće učiniti. Previše joj je stalo. Iako nije bila vidljiva svima, njena silueta samo je došla, uvjerila se da je sve u redu... i otišla. Jednostavno je morala. Nije više bilo drugog načina. Nije znala što ju čeka. Ovaj put sve je završilo u redu. Ali, tko zna... Možda bi trebala razmisliti. Sve te godine, sva ta sreća, tuga ... Prošlost se ne da samo tako izbrisati! Nikada nije. Nikada neće. Uvijek će biti tu. Sjena. Paučina. Ostatci paučine nekadašnjeg prijateljstva uvijek će rasti... B. je mislila da su već sada dovoljno jaki, ali shvatila je da je ona kriva za sve. Nikada nije smjela dopustiti da gluposti unište paučinu. To više nije bila igra...

Uvjerite se samo da ste najbolji! Nadjačajte protivnika. Kakav god on bio.

PEACE .

- 11:53 - Scratch of your nail (12) - Spill the color - #

srijeda, 20.12.2006.

Mi na kvadrat... drugi korijen :)

'Možda i nije. Ne znam, ali znam ovako...' rekao mi je. Nisam imala pojma o čemu priča. Onda sam shvatila.

Ja sam jučer bila sjebana (oprostite na uzrazu) totalno. Zbog svega. I samo sam sjela. Slušala sam ih sve, ali ih nisam mogla čuti. Sjedila sam tamo sama... Nisam razmišljala. Samo sam sjedila. I šutila. Nekoliko trenutaka nisam uopće znala da sma tu. Znate li kako je opdlutati na trenutak-dva i onda s evratiti u onaj isti svijet koji je tek malo prije bio nepodnošljiv. A sad je tako stvaran i tako sladak. Možda ne sladak onoliko koliko bi mi htjeli, ali sigurno mnogo slađi nego trenutak prije. Neki ljudi to ne znaju cijeniti. Ne znaju cijeniti život sam po sebi.

'Nemam sreće, sudbina je totalno protiv mene'... Nisi li nekada pomislila da si ti ta koja je protiv sudbine? Koliko god se to sad činilo čudno, razmisli malo.

Koliko ljudi misli da me znaju. A, zbog čega? Na temelju čega? Ne znate me... Vjerujte mi, ne znate me. Možda me poznajete, ali znate li me stvarno? Zapitajte se... Možda misle da reagiram onako kako svi reagiraju ili bar većina. Ne... Žao mi je. 'Nije istina', netko će reći. Bilo tko. O, da, istina je! Ne uzrujavam se toliko koliko možda vi mislite. Ne, ne muče me isti problemi. Jednostavno samo pokazujem osjećaje u nekoj drugoj mjeri. Zna li netko kako ja sada razmišljam? Ne zna. Nitko.

'Nikada ne možeš znati kako onaj drugi razmišlja. Ne procjenjuj protivnika prema sebi. Nitko nije ni jak ni slab kako se možda čini. Svi su isti. A, ti misli samo na sebe. U borbi je najvažnije biti spreman na sve. Jer, ... nikad ne znaš kako onaj drugi razmišlja.' trener mi je objašnjavao milijun puta istu stvar.

Primijenite to na sebe. Na stvarni život. Život je borba. Koliko puta možda mislite da ste bespomoćni, da ne možete ništa? Uvijek postoji rješenje. Tako ja mislim. Uvijek nađem rješenje. Nekad to rješenje nema smisla. Ali, sve ovisi o kutu iz kojeg promatraš situaciju. Da, onaj kut koji odabereš utječe na tebe. Trebali bismo naučiti gledati stvari iz više perspektiva. Ona The Perspektiva je ponekad tako blizu, ali jednostavno je ne vidimo zato što previše gledamo. Opustite se! Nije kraj svijeta. Što vas čini drugačijima? Ustvari, ništa. Ili sve. Ovisi kako gledate na to.

I, sad. Okrenite se sebi. Nemojte se uopće obazirati na ovaj post. Rekla sam već na početku da možete vidjeti moje misli ovdje. Zato... Umjesto da budete samo još jedni u nizu... Budite nasmiješeno lice u masi tužnih Smy Lee-ja. Ja pokušavam...

PEACE .

- 12:00 - Scratch of your nail (8) - Spill the color - #

utorak, 19.12.2006.

No name today .

Dan je bio jako... Kako bih se izrazila... Pa... Hm... odličan!!! Dakle, sve se oko mene vrtilo u bojama. Da, bilo je šareno. I zadimljeno. I miris alkohola se osjećao u zraku iako jke to bila školska predstava. Vrana! Nikad s enisam provela bolje. Okej, lažem... Bilo je i boljih provoda, ali ovaj je vijedan pamćenja. Možda... Samo možda sam ja tako sretna zbog nekih okolnosti. Iako su me neki razočarali. No, idemo dalje dignute glave.- Promjene su tu da ih prihvaćamo. Ljubav je tu da ju zagrlimo iako je trnovita i nerealna. Ali, uglavnom... Bilo je odlično. Nemam drugih komentara. Zanimljivo, jučer sam mislila da će biti mnogo lakše napisati ovaj post. Ali, mislim da blogovi stvarno više nisu za mene. Tko zna možda će mi se mišljenje prominjeniti. Nikad se ne zna. E, pa ništa... Nema veze. Idemo dalje!!! Jea---

PEACE .

- 10:13 - Scratch of your nail (5) - Spill the color - #

subota, 16.12.2006.

Shvaćanja

Bio je Suncem obasjan i pun života tog sparnog dana... Živjela sam samo za sebe nekoliko mjeseci. Ne znajući što se zbiva oko mene. A on je odjednom je postao tužan, obješen i sam. Dani su prolazili, život se vrtio, a on je ostajao onakvim kakvim sam ga uvijek zamišljala. Sada sam ga ugledala onako samog i umornog. Nema više ništa. Njegove ruke strše prema nebu slaveći život kojeg u njemu nema. Mislila sam da se šali, da je to samo još jedna priča bez početka i kraja. Ali, nekako mi se čini da tu ima puno više riječi nego što mi on govori. Možda pokušava naučiti kako reći sve. Ali ne može. Jer njegove noge su vezane za pod. Njegovo tijelo je teško i nepomično. A njegove ruke su tanke i duge. Predivan je. Njegove noge su jake i zdrave. Njegovo tijelo je veliko i zaštitničko. A njegove ruke pokazuju onaj viši cilj kojemu svi mi težimo. Ne znam što mi pokušava reći. On ne može govoriti mojim jezikom. On pjeva. Pjeva pjesmu o životu kojeg vidimo, ali ga ne poznamo. Slušam ga svih ovih dana... Ali tek ga od nedavno čujem. On je uvijek tu. Kad padaju hladne kiše, kad me grije nježno Sunce... Čak i kada gromovi prijete uništenjem ili kad je vrijeme blago kao uspavanka. Uvijek je tu. Nepomičan i divan u svojoj odlučnosti. Prkosi svim neprilikama. Uzdiže se nad zlo i neravdu. Trči ka Suncu. Zna da nikad neće stići na svoje odredište, ali i dalje su njegove ruke u zraku. I dalje on stoji na svom mjestu pjevajući o životu kojeg nema. Govori mi nježno dok sam mislima daleko od stvarnosti. Govori mi o svmu što je istinito, o svemu što može postati istinito. O zašto će jednog dana otići od mene? Ili ja od njega? Život će me razdvojiti od njgea. Ali, takvih kao što je on ima posvuda. Gledamo ih iz dana u dan ne obraćajući pažnju na njihovu pjesmu. Ali oni su naši putokazi. Pokazuju kuda trbamo poći i gdje moramo doći da bismo bili sretni. Naravno, ne govore našim jezkom. Pjevaju... Ali mi ih ne čujemo...

(ovaj dio nikad nije postojao to je samo iluzija...)

Nemam više vremena za sebe. Previše sam zaokupljena svojim ciljevima da bih mislila na svoje probleme na drugim područjima. Recimo, umor. Ne mogu se više odmoriti. Toliko sam umorna da ne mogu zaspati. Samo škola, trening i društvo. Nije da se žalim sve mi ide dobro... Ali, bojim se. Imam neki neobjašnjiv osjećaj da nešto nije u redu. No, nema veze. Pokušavam se pomiriti sa svime što mi život nosi. Pa još sam jako mlada... Možda je u tome i problem. Izgubljena sam samo u svojim mislima. A želim pobjeći. Daleko... Daleko od svih onih koji me ne razumiju... Ne znam više ni to. Toliko toga pokušavam raščistiti da se stvari samo pogoršavaju!!! Ali... Ma, nema veze...

PEACE .

- 14:48 - Scratch of your nail (15) - Spill the color - #

petak, 15.12.2006.

Let's fly to the moon

Evo idemo opet ispočetka s one stare strane svijeta koju smo svi jednom susreli... Ne znam zašto sam uopće zatvorila stari dio sebe. Možda je to bio onaj jedan dio mene koji je praznovjeran, nesiguran i znatiželjan. Vidjeti kako žive obični ljudi nije bilo teško. Ali, vratiti se ovome opet iznova... E, to je već odluka. Ali, evo me. Tu sam. Nadam se da će sada sve biti u redu. Trebam neko mjesto gdje ću pisati. Ne da mi se pisati u dnevnik kao malu knjižicu ili možda čak knjižurinu. Ne, želim ovdje staviti pečat moga bića... Vidjet ćemo što će proizaći iz ovog.

Za Božić želim:
1. khm, khm ...
2. poster na Che Guevaru
3. poster na bijelog tigra
4. revoluciju nade u svijetu

PEACE .