utorak, 17.04.2007.

Sweet Lady Luck

U redu. Mislim da griješim. Ili ne? Ajme meni, mrzim kad me moj um zatoči na vlastitoj cesti do samoostvarenja. Isse!

Kakav je osjećaj kad shvatiš da si zapravo sam, jadan i izgubljen? Onda odeš malo vani, prošećeš i vidiš koliko zapravo fizika NEMA veze s tvojim osjećajima i tobom... Zatim još malo razmišljaš, uvidiš koliko nemaš vremena i koliko ti je dosadno baš od nedostatka vremena za dosađivanje i baš onda naletiš na osobu koju inače voliš sresti, ali koju u tom trenutku ne želiš vidjeti jer misliš da izgledaš izrazito loše. Onda se opet nekako izgubiš u pustom razmišljanju i zelenilu oko tebe pa ti pas nestane u nekoj čudnoj lokvi, a ti i dalje ne znaš kako ćete postići samoostvarenje. Naravno, baš u tom trenutku naletiš na zabadalo, tj. čudnu staricu u vječnoj potrazi za nečim na podu pa moraš opet i opet slušati onu priču o njenom jadnom mrtvom psu i iznijeti mišljenje o eutanaziji životinja u usporedbi s ostavljanjem istih na ulici bez ikakve skrbi ili pak mišljenje kloniranju životinja i ljudi na drugim planetima uspjeti. Kad se napokon toga riješiš, sjetiš se da si danas zaboravio učiti latinski od prevelike okupacije ne shvaćanjem fizike, a usto nisi siguran je li sutra vaš red za odgovaranje zemljopisa. Naravno, činjenica da si u stisci s vremenom i da moraš biti na dva do tri mjesta u isto vrijeme nimalo ne pomaže. Slučajno skreneš u slijepu ulicu u razumu i sjetiš se razočaranja kroz svoj mladi, ali zanimljiv život i opet se slatko nasmiješ svoj ironiji života dok ponosno koračaš naprijed. Tada ti auto zatrubi, staneš i čekaš da prođe, a tvoj ti se pas smije. Nasmiješ se opet, sada bez imalo ironije u osmjehu kreneš naprijed i prijeđeš na sunčanu stranu ulice. Dalje i sam znaš kako ide... Sreća te opet prati i zaje**je =)

Moj prenatrpani dnevni raspored ne ostavlja mi puno vremena za pisanje bloga... Možda je to ono o čemu sam razgovarala s Katom neki dan... Imam život. Ali, ovaj put nema mjesta za visenje na internetu kad te vani zove Sunce. Možda pred kraj dana... MOŽDA.

I tako vam ja svima šaljem mnogo sunčanih pozdrava iz Gradića na Obali! =)

Image Hosted by ImageShack.us

PEACE .

- 19:00 - Scratch of your nail (66) - Spill the color - #

subota, 14.04.2007.

Padaju zvijezde ...

Današnji dan nikako nije bio isti kao prethodni... Nije bio ispiunjen besmislom i prazninom koja me sprječavala da se izražavam gotovo jednako kao prije. Nikad nisam mislila da je moguće osjetiti da ti nešto ovako fali kao što je meni falila inspiracija. Ovih dana sjela bih na krevet, razmislila i nisam imala ni najmanju potrebu da napišem post... Danas sam sjela tu i samo otvorila Editor bez nekog velikog razmišljanja što napisati... I, za divno čudo pišem! I da, to je ono što sada želim. Pa ovo što ćete sada pročitati je djelić mene koji čeka ostatak...
I've got a confession to make.


Image Hosted by ImageShack.us

Mijenjam se...
Nije to neka fizička promjena koja će označiti moju novu osobnost. Ne... Stvar je u tome što ponekad više ne znam tko sam. Zrelija, začuđujuće mirna i veoma odlučna osoba ujutro me gleda iz ogledala dok se ja još uvijek zamišljam kao razmaženo, maštovito i pomalo odraslo dijete... Mogu ja tu pojavu koja me gleda iz ogledala zvati Penelopa ili bilo kako, ali to sam ja. I samo ja. Ne moja zla blizanka. Ovaj put to nije ona.
Gledala sam staru i novu putovnicu... Pitala sam se na trenutak koja je to curica koja me gleda iz istekle poutovnice, a koja je to cura koja se pojavila u mojoj novoj putovnici...
Nema više snova o promocijama novih knjiga u kojima je glavna junakinja uvijek spoj Buffy i princeze Mije Thermopolis. Nema više snova o spašavanju svijeta niti ikakvih namjera o kupnji zoološkog vrta... Sada ostajemo samo svijet i ja. Borba sa svijetom dovela me do zapanjujuće točke u kojoj mi sve to postaje jako zabavno i polako me vraća u sanjarenje o nekakvim čudima svijeta koja su nekad davno postojala. Ciljevi su mi se promijenili. Postigla sam većinu onog što sam kao dijete htjela... Sad mi ostaju još neke sitnice iz tog dječjeg popisa, a novi se ciljevi nižu jedan za drugim... I iako još nisam stigla posjetiti kraljevske mauzoleje u Kini i iako neću studirati arheologiju, osjećam se jako dobro. To bi prije nekoliko godina bilo nezamislivo... Mislim na to da se osjećam dobro a da nisam posjetila kineske careve u vječnom miru.


I, znam da nekim mojim prijateljima možda izgleda čudno što želim pisati blog, nekima je to smišno i neki to izigravaju analizirajući moje riječi i tražeći nepostojeće psihološke analize... Isto tako znam i da se ljudi mijenjaju, da ne postoje vječne ljubavi i da se sve kad tad sruši. Zato jednostavno, ako se nekome smije na ove moje probleme, a u isto vrime ga ne zanimaju uzroci moga stanja ludila ili izgubljenosti, možda bi se trebao zapitati kakav je on to prijatelj... Ili ona? To je sve. Ništa osobno.

Image Hosted by ImageShack.us

Željela sam napisati što mi je na srcu. Napisala sam samo dio, ali kamen je još tu. Kamen još čeka na mome srcu da ga netko gurne. A, dotad... Svak nosi svoj teret. Sve ima svoj razlog. I, naravno sve ima svoje poljedice.


PEACE. =)

- 11:00 - Scratch of your nail (12) - Spill the color - #

petak, 06.04.2007.

Pucam na Mjesec

Često je cilj bliži nego se čini
Nekom klonulom i uzdrmanom čovjeku

Često je borac odustao
Baš kad je morao dohvatiti pobjednički pehar
I prekasno je u osami noći shvatio
Koliko je blizu zlatnoj kruni bio!

Uspjeh je neuspjeh prevrnut naopako
Srebrni odsjaj u oblacima sumnje
I nikada ne možeš reći koliko si blizu


Jednom davno, princeza je zakoračila u svijet tame...

Image Hosted by ImageShack.us

* Pogodite što se onda dogodilo *

- 14:38 - Scratch of your nail (43) - Spill the color - #

petak, 30.03.2007.

Yes, I'm looking for them ...

Ovo je 92384376675 put da pokušavam nešto napisati... Da se pokušavam izraziti rečenicama dostojnima izgovora... Ali ne mogu. Nema te smislene cjeline koja mene može opisati. Nema.

Image Hosted by ImageShack.us

...Valhalla, I am coming...

Što je zapravo to što želim? Ni kao retoričko pitanje to ne može biti točno... Ne može pripadati ovome dijelu svijeta. Želim da mi se sve želje ispune... ? Ali... Ne znam ni sama koje su to moje želje. A, onda opet. Pazi što želiš! Iako se borim protiv toga, iako sve ide protiv moje volje...
Fali mi i ne mogu vam opisati koliko


Image Hosted by ImageShack.us

When the sun goes to bed
That's the time your raise your head
That's your lot in life Lalena
Can't blame you Lalena


Mislim da se Zemlja neko vrijeme vrtila bez mene. Ja sam se vrtila u suprotnom smjeru. Nisam ni sama znala da idem u suprotno smjeru... Da se krećem protiv svoje volje, da s ekrećem protiv svih logičnih zakona... Da sam toliko izgubljena u svijetu snova. Pitam se nije li sve zapravo samo iluzija? Jer... Iluzionist sam po prirodi. A, tome dodajte i rotaciju mog uma... Pitanje je na mjestu

Image Hosted by ImageShack.us

Love ain't no stranger...
I am no stranger to love


Ovo je crni svijet. U ovome svijetu vi ste jedina točka u boji... I zato se nemojte bojati sebe. Posebni jer ste to vi. Isti kao i svi drugi jer su i oni posebni. Život je jako relativna stvar. Stoga, saberite se i ne budite tako prokleto oprezni. Mir s vama.

Image Hosted by ImageShack.us

From Me to You ...

- 13:25 - Scratch of your nail (30) - Spill the color - #

nedjelja, 25.03.2007.

Nezapisani cilj, tek je želja ...

Znate li koji je danas dan? Nedjelja! A, nedjelje me deprimiraju ako nisu praznici...

Znate li koji je jučer bio dan? Subota! Dan za izlaske... O da.

Image Hosted by ImageShack.us

Subota bijaše jučer, ja izašla poptuno nesvjesna utakmice koja je jako, jako važna ili bar tako mislim. Uglavnom, izađem ja vani i dođem u općepoznatu (piše li se općepoznato zajedno ili odvojeno) Pivnicu i, naravno, sjednem... Vidim ja na plazmi gore utakmicu. I, mislim si ja: 'Da, dakle danas je ta utakmica...' Vidim Niku Kovača (meni najdražeg pripadnika hrvatske reprezentacije) kako trči po terenu i skužim da i mi igramo. O, koje čudo!
I tako skupila se ekipa, za mojim stolom samo cure jer su muški koji bi možda izašli kući gledali utakmicu uživajući u toplini svog doma, ali stariji i društveno osviješteniji pripadnici tog nadasve nezrelog spola izašli su vani i u prebučnim kafićima gledali utakmicu.
Tako mi sjedile, pile i razmišljale o tome šta ćemo sad. Naravno, nema muzike zbog pretjerane glasnoće komentatorova glasa... Oko nas dernjava i psovanje zbog tipa koji propusti priliku ili možda nešto slično, šta van ja znan... I onda se sjetim ja Mundijala. I obuze me neka želja da gledam utakmicu =)
Tako ja punih pet minuta, možda čak i deset odgledam utakmicu i izađem vani pričati na mob, vratim se unutra kad ono GOOOL !!! Ali, nažalost ne za nas... Nego za Makedoniju. I ništa... Kasnije odlučih ići ča jer ako bi slučajno ostala, a mi nastavili gubiti... E, popizdila bih! A, ne želim popižđivati u javnosti =) Nda.


Tako ja odoh na neke skalice s vinom i dvije lude. One pile, ja na pauzi nakon khm, khm ...

Ugl, vratimo se na utakmicu. Mislim da bi stvarno bilo puno bolje da se utakmice igraju petkom ili možda nedjeljom. Jer, subotom je zbilja nepošteno. Ruši društveni život... Prije svega moj društveni život. Ti pripadnici genus masculinuma ili sjede u kafiću s duvanon u jednoj ruci i pivom u drugoj ili sjede kući na kauču s istim rekvizitima u rukama... Okej, možda neki od njih ne puše ili ne piju, ali recimo da je to prosjek navijača. Naravno... Niti je Chupava bila hepi, niti je Pearl bila hepi, ne znam za 4x B, ove dvije moje pijane nije fermalo ni 0.2, a kamoli 2% za tu utakmicu i nedostatak muškog dijela nacije, ali znam da ni ja nisam bila hepi onako kako mi je u horoskopu pisalo. No, bila sam ok. Super, štoviše. Bilo mi je na neki način zabavno... Baš je bilo super. Još da mi mamica nije digla tlak... Mda. =)

Sve u svemu... Lijepo molim ljude koji organiziraju utakmice i televiziju koja ih prenosi da se one (utakmice) odvijaju petkom ili nedjeljom!!! I svi sretni. Može?


P.S. Svaka čast našim nogometašima =)

- 20:53 - Scratch of your nail (19) - Spill the color - #

petak, 23.03.2007.

Let's go all the way, let's do it night and day

Sigurna sam da se svi mi s vremena na vrijeme zapitamo jesmo li ispravno odlučili. O, da... Jeste li ikad krenuli nekom uličicom sa strane samo da biste dokazali svome prijatelju ili možda prijateljici da je to brži put pa ste, uvidjevši da je to zapravo kompliciraniji put, u nevjerici potrčali i onda opet ostali paf kad ste stigli prvi? Ili vam se možda dogodilo da ste nekim čudom otvorili knjigu i zapravo učili, ali krivi predmet jer vas je sutradan pitalo nešto stoto? A, recimo to ovako... Nije li vam se bar jednom dogodilo da ste rekli krivu stvar u krivo vrijeme na poptuno krivom mjestu? Ne mislim sad na nešto fatalno, nego na one odgovore tipa DA/NE kad imate 50% šanse za točan, a isto toliko šanse za netočan odgovor i eto ga na! - baš ste izabrali netočnu polovicu? A, je li vam se ikad dogodilo da ste birali između dvije osobe i izabrali krivu ili, još gore, izabrali nijednu misleći da ćete izabrati krivo? E. Pa, ako meni već ne želite priznati, suočote se sami sa sobom! Čovjek je jedno jako nesigurno biće koje više voli rješavati tuđe probleme nego gledati se u ogledalo. To je fascinantno. Zbilja jest! Znate, jako je zanimljivo kad nekome pokraj sebe kažete Sve će biti u redu, ne brini se dok i sami sjedite na plamenim jezicima i sipate si sol na ranu mučeći se prošlošću... Kad ne bih htjela studirati rusistiku i anglistiku, sigurno bih upisala psihologiju ako me starci prije ne bi natirali na pravo.

Vratimo se na početak. U usputnom razgovoru koji se danas odvijao u neko doba jutra, razmislila sam o svojoj odluci koju sam donila prije tri godine... To je jedna od onih odluka o kojima nisam razmišljala već sam znala što je ispravno... Odmah. Jednostavno sam znala da moram izabrati taekwon-do umjesto muzičke. I nisam nimalo dvojila oko toga. Odlučila sam i znala da to moram napraviti! I jesam. Danas, tri godine poslije, kad sam očarana rockerima od kojih neki sviraju klavijature, ja još uvijek mislim da sam ispravno odlučila. Iako mislim kako bi bilo lijepo natjerati se na sviranje onog klavira koji danima i noćima boravi u sobi pokraj moje, nikad ne bih vratila vrijeme i ponovno otišla u muzičku školu... Nikad ne bih ponovno ušla u onu učionicu i nikad više ne bih toliko plakala zbog nezahvalne nastavnice! Ako nekad imam problema s koncentracijom ili voljom na treningu ili ako možda budem živčana i neraspoložena pa se pitam šta ja radim zapravo tamo, odgovor mi leži na zidu sobe =) I znam da sam ispravno odlučila... Kad bi me u nekim teškim trenutcima to možda i kopkalo ili bi se sumnja uvukla u mene otvarajući ono polje šta bi bilo da sviran klavijature u nekom bendu i posvetim se glazbi, samo bih se sitila da je to moj izbor i moja borba... Koju ću dobiti! I, taekwon-do me ispunjava više nego bilo koja odsvirana tipka. Pa, prema tome... Žao mi je, ali ja ne mogu nikad požaliti ni najmanjim dijelom sebe šo sam izabrala to što jesam... U tu odluku bila sam sigurna od početka.

Koliko god mi bilo lagano drugima rješavati probleme i dijeliti savjete (koji ispadaju poprilično uspješni), do nedavno sam se bojala svojih problema jer svatko je sam sebi najmanje poznat. Ali, u zadnje vrijeme se popravljam... Sve sam sigurnija u svoje odluke čak i onda kada se radi o najtežim izborima. Više me ne brine to što će Sudbina možda odlučiti da sam krivo izabrala ili što će me možda provocirati... Jer, istini za volju, i ja Nju provociram. Na kraju krajeva, u dobrim odnosima sa Sudbinom ću biti sve do trenutka kad Joj ne postane dosadno... A dosadno joj još neće biti jer neću ja samo tako predati fight! Mrsh... =) I tako završava moj post koji govori o odlukama... Kad se samo sjetim onog posta od prije godinu dana kad sam plakala zbog rastajanja od prijatelja u osnovnoj i kad sam se bojala da sam krivo odlučila... A, šta da vam kažem? Sada se nasmijem i zamislim... Tko sam ja bila? Čini mi se da se mijenjam... Ne znam... Ali samo se nadam da je to dobro.

Image Hosted by ImageShack.us

PEACE .

- 17:45 - Scratch of your nail (20) - Spill the color - #

utorak, 20.03.2007.

I opet smijem se ...

Da ... Jesam ... Hepi sam ... I niko mi ništa ne može! Jeeeej! *LOL*
Ugl, kako opisati zadnjih par dana u mome prenatrpanom i nadasve inspirativnom životu? Pa, ... sad ... khm, khm ... Ma, sjetila sam se sad.


Mojoj dragoj Kirsche želim poručiti da se ne brine za svoju zlu blizanku... Imam je i ja. Zove se Penelopa i jako je zla... Ali, baš ono... Jako jako. I svako jebeno jutro dočeka me u ogledalu nasmiješena i zadovoljna životom dok se ja borim s podočnjacima. Da. Pitam se ne bi li bilo jednostavnije pustiti je da malo ona upravlja našim životom. Jer, meni je nekad jako zamorno držati sve konce u rukama! Oh, sudbo kleta što namijeniše mi ulogu dobre blizanke... Zašto, o zašto jednostavno ja nisam u ogledalu? Nda.

Eh, da. Sad kad sam skinula kamen sa srca i napravila ono što Penelopa od mene očekuje već cijelu vječnost (spomenila sam je kao ravnopravnu ličnost), mogu krenuti dalje dignute glave i hrabrog srca.
Samo me jedno muči... Moje hrabro srce se boji... Jer, znate ono hrabre prati srića ili, pak, zajeb! No, nevrmajnd. Riskirat ću! Pa, ipak sam ovisna o adrenalinu... A to nije dobro. Tu još jednom do izražaja dolazi moj avanturistički karakter neadekvatan za naše podneblje... Ha ha. Yeah, right! Kako se ono kaže? Ah, da! Vaffanculo alla societa! (ako neko zna, molim vas neka mi kaže di mogu staviti onaj mali naglasak na a... naime, riječ societa ima naglasak na zadnjem slovu)


Budući da je danas jedan od onih rijetkih, rijetkih, skoro nepostojećih dana kada nisam otišla na trening, osjećam se... pa... čudno... u najmanju ruku. I pitam se: Šta bi ja da neman trening inače? Dobro je ovako jednu večer; kokice, kola, sladoled i Johnny Depp u ulozi vječno šarmantnog i pijanog kapetana Jacka Sparrowa!!! Ali, svaku večer? A, ne fala. Žao mi je, dragi Johnny ali možda da se zoveš Dante Alighieri (mislim samo na zvuk tog imena... nije li romantično? *LOL*) i da si mlad i slobodan... Ali, ovako... Žao mi je morat ću te odbiti! Nije stvar u tebi... Zapravo jest, stvar je u tebi.
*Zaboravite ovo, napadaj emocija u simbiozi sa sarkazmom i ismijavanjem* Hm...


Image Hosted by ImageShack.us

Vrlo rado bih volila da mogu poslati moju dragu mamu na neku vrstu odmora! Nije važno ni gdje ni kad, samo da bude šta prije i da se odmorin više od nje!!! Aaaaaaaaaaaa... Isse, kako je naporna. Baš mi diže tlak.

Ne volim kad sere o stvarima o kojima nema pojma
Ne volim kad mi čita poruke
Ne volim kad je u mojoj blizini
Ne volim kad misli da je popila cilu pamet svita
Ne volim to šta me toliko nervira
Ne volim uopće komunicirati s njon o normalnin stvarima

Ali nju volim... Na jedan jako čudan i ovisan način. Ponekad se pitam nisam li ja zapravo parazit koji joj mora biti odan jer ga je rodila i ta sranja... Ali, opet... Ona iz mene crpi energiju, ne ja iz nje. I zato mislim da sam tribala otići negdi vani sada. Ali, votevr. Ionako je kišovito i ledeno.


Sad, kad se i ovaj post polako približava kraju, pitam što je zapravo cilj? Zbog čega je ovo meni važno? Zbog čega se ne mogu riješiti te proklete želje za pisanjem? Kad ionako svi moji zapisi kasnije najmanje razumljivi budu meni! A, onda... Sjetim se. Ima nekih stvari (mogu ih nazvati sastava) koje baš volim i na koje sam baš ponosna. Šteta što su u dnevniku pa ih se bojim.
I da... Kako bih opravdala svoju neutaženu žeđ za akcijom i adrenalinom želim samo reći da je to za mene svojevrsna katarza. O, da... Aristotel bi bar tako rekao. Ili bi me možda potjerao iz svoje kuće kad bi pokucala u krivo vrijeme... Ali, sigurna sam da bi mi to napisao u mailu kad bi gore negdje u raju postojao mail za sve filozofe. I bili bismo prijatelji... Možda bi čak i pili zajedno. Samo onako usput... Da doživimo stanje više svijesti =)


Image Hosted by ImageShack.us

PEACE .

- 20:14 - Scratch of your nail (17) - Spill the color - #

nedjelja, 18.03.2007.

Nice to meet you (hope you'll guess my name) =)

Read my VisualDNA Get your own VisualDNA™



I? Kako vam se sviđa?

PEACE .

- 19:03 - Scratch of your nail (8) - Spill the color - #

četvrtak, 15.03.2007.

S mirisom soli, dolazi i okus ...

Miris ljeta je tu... Dolazi sa zvukovima one pjesme. I one druge. I one treće... I još jedne i još jedne... Pjesme samo sviraju. Jedna za drugom. A ja vidim koliko se stvari mijenjaju. Nije više isto ko i prije. I neće biti isto ko i prije. Neće više biti istih bescljinih lutanja plažom, istih smiješnih priča, istih trčanja za nekima ljudima *khm, khm, nisam ja nego Nika!!!* Ako i spomenem kako će biti izležavanja po plaži od rane zore do kasnih sati... Lagat ću. Neće ni toga biti. Sve će biti drugačije. Ali opet isto. Bit će kao i svake godine. Svaki dan na istoj plaži, svaki sat u istoj ekipi, svaka minuta u istoj šumici, svaka sekunda u istom kafiću, svaka stotinka na istom brodu... Sve će biti isto... Promijenit će se jedino dah vjetra i iznenadna sloboda... Odkud vam ja znam to reći? Odkud meni pravo da si predvidim isto ljeto koje nikad više neće biti jednako kao i prije? Kako? Zašto? Ne želim se mijenjati, ali ne želim isti život... Želim nove pjesme koje će me podjsećati na ljeto, želim maknuti iz svog života stare uspomene. Ne želim reagirati onako kako reagiram kad čujem neku pjesmu koja ima sentimentalno značenje. Ne želim da mi je život obilježen razno raznim sjećanjima i osjećajima. Želim ovo što želim sada. Jednom će i to postati samo zaboravljena slika u mojem ionako uvrnutom i relativno rastresenom umu... Želim se pržiti na Suncu, želim miris soli na kosi... Ali želim i ovo sad. Kako ću samo ukolpiti sve to u jednu novu cjelinu? O, Bože... Kako? Ne želim birati, ne mogu birati... Hoću sve isto ko i prije samo da bude različito... Ne razumijete to. Ali, to je ono što želim... Ono čega se bojim... Ono zbog čega nisam sretna...
Ne želim izgubiti sve što me veže sa školom. Svak će otići na svoju stranu, svak će imati neke nove msili i avanture tijekom ljeta... Falit će mi ti ljudi... I ja ću njima faliti, nadam se. A samo bih htjela da se ne razdvojimo tijekom ljeta. A opet... Ne želim pustiti onu staru naviku koju sam svake godine, svakog dana i svakog sata osjećala u sebi... Ne mogu to tek tako pustiti. Želim odmor. Trebam odmor. Ali trebam i ovo... Ne znam kako bih ovo imenovala. Stanje rastresenosti i nenormalno velike dosade uz smijeh i iščekivanje odmora... Ovo... Izlasci, svi smo na okupu, sve je tu. Samo trebam pružiti ruku i dohvatiti ono što želim. Ali bojim se, ne mogu ja to. A, kako ću tek kad počne ljeto? Ništa. Ništa.
Playlist me baca u stanje transa i neke blage depresije. Ali ne želim slušati nešto drugo. Ovo su lijepe pjesme. Samo želim biti mirna i želim ... želim ...
.

Image Hosted by ImageShack.us

Zaboravite ovo gore. Odnosno, nemojte zaboraviti ali zanemarite. Zato jer znam da zvuči jako depresivno, ali nije. To je samo ono što mi je pršlo kroz glavu danas kad sam gledala
slike od ljeta. Neki čudan osjećaj. Kada gledate sebe a vidite nekog drugog... Brrr... Nevrmajnd. Nda. =)

Image Hosted by ImageShack.us

Wish me luck !

- 23:55 - Scratch of your nail (9) - Spill the color - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

2007 Travanj (3)
2007 Ožujak (10)
2007 Veljača (8)
2007 Siječanj (13)
2006 Prosinac (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Designed by NLO

Opis bloga


Dnevnički zapisi, misli i frustracije jedne gimnazijalke... Top secret...

Image Hosted by ImageShack.us

Bla bla bla... Do not be afraid of me =) Ja sam samo još jedno malo dijete u svijetu *LOL*

Image Hosted by ImageShack.us

emotional mood: Image Hosted by ImageShack.us

Sub rosa .

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Dejeme decirle, a riesgo de parecer ridiculo, que el revolucionario verdadero esta guiado por grandes sentimientos de amor."
"Let me say at the risk of seeming ridiculous, that the true revolutionary is guided by great feelings of love. "
Che Guevara

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"When you got nothing, you got nothing to lose. "
Bob Dylan

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"There's a feeling I get, when I look to the west, and my spirit is longing for leaving."
Led Zeppelin

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Don't ask her why she needs to be so free. She'll tell you it's the only way to be."
Rolling Stones

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"We've got this gift of love, but love is like a precious plant. You can't just accept it and leave it in the cupboard or just think it's going to get on by itself. You've got to keep on watering it. You've got to really look after it and nurture it. "
John Lennon

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Emancipate yourself from mental slavery, none but ourselves can free our minds. "
Bob Marley

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Gone With The Wind

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

When I find out all the reasons
Maybe I'll find another way
Find another day
With all the changing seasons of my life
Maybe I'll get it right next time
An now that you've been broken down
Got your head out of the clouds
You're back down on the ground
And you don't talk so loud
An you don't walk so proud
Any more, and what for

(...)

I knew the storm was getting closer
And all my friends said I was high
But everything we've ever known's here
I never wanted it to die


Estranged, Guns 'n' Roses

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Linkovi

Prijatelji životinja
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
deviantART
Testovi, priče, pjesme
Broadcast Yourself

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se