14.04.2008., ponedjeljak

Komentari

LA FIESTA E FINITA!!!!!

Image Hosted by ImageShack.us


Nije ovo, dragi moji blogeri, the end ove serije postova. Ne. To je the end ovoga bloga.

Kaže se da s nečim treba prestati kad je najljepše. Ja ovu odluku baš i nisam donio u pravo vrijeme. Trebao sam prije. No bolje i sada nego prekasno. Vidim da više ne mogu držati korak sa očekivanjima. Zato vam svima, koje sam na ovom mediju smio sretati od 28.10.2005. godine, zahvaljujem na prijateljstvima, susretima, lijepim riječima i dobronamjernim kritikama.

Želim vam puno zdravlja, ustrajnosti, vremena i izdržljivosti i sve vas od srca puno pozdravlja

baća Iva!


P.S. Ovo je bio moj 410-ti post!

Image Hosted by ImageShack.us

- 00:01 -

Ukupno Komentara (194)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

12.04.2008., subota

Komentari

NEK SE SPOMINJA I PAMTI!

8. PRAVOUŽITNICI


Svi sad stali njeka svoja stara prava tražit: svoju zemlju oduzetu, šume, kuće, dućane, birtije, meane, fabrike...., pa zašt ne bi i pravoužitnici, pravožitnici, a to su 'ni što su roditi u pravi-pravcati graničarski familija, čiji su đedovi i prađedovi, šukunđedovi i šukun-šukunđedovi na čardake išli, čuvali Posavinu "sa stari čardaka i branili hrabro od Turaka! I đedovi svoju krv su lili da čuvaju naš zavičaj mili!"

Image Hosted by ImageShack.us

Graničari ispod čardaka u Štitaru

Kad je Granica ukinita, razvojačita, 1873. godine, reklo se: "Granica je propala, Paurija nastala!" Naši su graničari prestali bit vojnici, mjesto na čardake, uvedena je opća vojna obaveza, postali su civili, a mjesto vojne uprave, uvedena je u Granicu civilna, građanska uprava. Mjesto oficira, vladali su civilni činovnici, ko i priko Dilja i Paurije.

Veliko bogatstvo Granice bile su njene stare hrastove šume. Tjeli su se ti šuma Mađari dokopat i sjeć ji, al ji je general Mollinarv u tom spričijo.

Šuma je u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granice bilo 100 milja, 6.653 jutara i 1478 kvadratnih fati. Od tog, država si je uzela 41,83 milje, a graničarima je ostavila na uživanje 58,17 milja. I, zbilja su to uživali.

Te šume ostavite bivšim graničarima date su na upravljanje Imovnim općinama, koje su osnovane u prijašnjim sjedištima regimenti. Tako su Vinkovci postali sijelo Brocke imovne općine, a Nova Gradiška, Gradiške imovne općine. Do Drugog svjetskog rata i morda još koju godinu potlje, pravoužitnici su besplatno dobivali drva za loženje (šta vi mislite, kako bi to danas vriđelo (vrijedilo)?), pa su građu dobivali, japija se reklo (za Granice davalo se rašća koliko trebaš), a daroviti đaci dobivali stipendije od Imovine. Tako je to bilo, pa što ne bi i danas?!


Image Hosted by ImageShack.us

Dida Mato Alković - Šumarev (1912. godište) iz Bukovlja, numero 2 i sad živi u kuće čelo puta koju je njegov đed 1900. godine napravijo s građom dobivenom od imovine općine.

"Na štaciju (željezničku postaju) u Garčin je ošo i dali mu gratis rogove za kuću, grede, vince, sve izrezano, samo nek majstor kroji. Daske, letve i ušake mu nisu dali. Samo se gornja građa davala, morali su vidit da si počeo gradnju, pometo ušake na podsjeke. I tako je svaki pravožitnik dobivo od Imovine. Samo, kasnije se dobivalo u stojećem stablu, u šume na čekiću (označena stabla), pa si sam sici (sijeci), reži.

Dobivali su pravožitnici i po dvanajst meteri ogreva džabe, a koja je jača zadruga bila, dobivali i šesnajst meteri drva. E, više ji svita u kuće bilo.

Pravožitnici su i marvu terali u žirovinu, u šume, i ništ plaćali nisu. Onda su imali pravo utorkom i petkom suva drva po šume kupit. Bukovci išli u šumu Cerovac poviš Ješevika.
Image Hosted by ImageShack.us

Svati iz Bukovlja

Ja sam u Brod u gimnaziju išo i imo sam stipendiju od 1.000 dinara, a Šima Alkovića dobivo 1.500", kaže dida Mato, pa nastavijo - "do 1918. godine graničari su i sol gratis fasovali (dobivali), a onda je došo "Gedžo" i to je ukinijo, a kad su 1945. došli "drugovi", "oslobodili" su graničare, pravožitnike svega."

Pripovidalo se, kaže dida Mato, daj' i Brodu, kad je 1927. godine struju uvađo, financirala Brocka imovna općina.
Eto, u Imovnim općinama bilo je veliki novaca, pa ko j' bliže kase bijo, dobro mu se za prste zalipilo. Graničare se varalo, novce trajbalo. Trošilo se na cure, pilo, kartanje. Pjevalo se

U curice svilena rubina,
Kupila joj Brocka imovina!

Našli smo i jednu dugačku pjesmu o tom. Bijo je to istiniti događaj, ondašnje su novine pisale. Evo, vako. Ivan Stojanović rodom iz Babine Grede, fešter (od njemačke riječi Förster – lugar, šumar) vinkovački, pobjegao je 4. veljače 1894. godine u Peštu, al da j' samo to, al on je i kasu šumarije ispraznijo i 5.000 forinti odnijo. Trošijo je na seke Privlačanke i duže vremena potkradao kasu šumarije.

Sam je Ivo u misli smislijo
i po malo iz kase vadijo...
Za curice đavo desetice,
Za junferke đavo pedesetke.
Privlačanke sad tuguju seke
Što im Ivo u Vinkovci nije.
I još k tome među sobom sbore,
Gdi si Ivo, alaj nam je krivo,
Da bez tebe mi mladost gubimo
Što ti Melo lice ne ljubimo,
Što te Ivo u Vinkovci nema,
Tebe nema, pala nam je ciena.
Pismo piši, da znademo gdisi!

Image Hosted by ImageShack.us

Bukovlje – snaše dočekuju goste

I tako seke kukumavče za lipim Ivom, sjećaje se kako ji je na pivo vodijo:

Crna zemljo triput okreni se,
Dragi Ivo gdi si, pokaži se!
Mila mamo alje slatko pivo,
Stoj kupijo Stojanović Ivo.
Baš sam pila di gospoda glede
Plaća Ivo iz Babine Grede.

Al najviše ja za Ivom tugovala jedna starija majstorica, dobro držeća i iskusna. Sűza i sűza je za Ivom proljala i mjesec dana od jada ležala. Curama je bilo krivo što se Ivo s njom spetljo i vako ju proklinju:

Nek boluje svaka babetina,
Koja ljubav sa mladićem ima,
S gospodinom sa osobom finom.
Da joj srce nikad nepriboli,
Kad je rada daju mladić voli!

Tako su novci imovni općina, novci od šuma, još onda trošiti, pa nastavile ji i drugovi trošit, al još je ti graničarski, pravoužitnički šuma ostalo. Nek se istraži koje su to šume, koliko ji ima, pa kom pripadaju nek se i vrnu (vrate).


Image Hosted by ImageShack.us

Bukovlje


Bojimo se samo da ovim novu seljačku bunu ne izazovemo. Majke ti!


Nastavlja se


- 00:05 -

Ukupno Komentara (22)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

10.04.2008., četvrtak

Komentari

NEK SE SPOMINJA I PAMTI!

7. I GUSKE PEGLAJE, ZAR NE?


Image Hosted by ImageShack.us


Subota, pijacom u Brodu između klupa perjari (kupci perja) odaje i sve na trube, na baterije, telale (viču):
"Perje kupujemo, novo i staro, kući dolazimo! Perje kupujemo, novo i staro...!" - pišu adrese snaši, koje oće perje prodat.

Snaša Marija - Marička Štronjski, iz Donje Bebrine, pogađa se s jednim perjarom i njegovom ženom. Slušamo razgovor. Perjar jednu cinu nudi, ona svoju ne spušća. Onda on zagrizo, navaljijo, oće snašu Mariju, odma, u Bebrinu vozit, daleko mu odpodne čekat. Al ona još prodaje ima, kokošji jajaca na klupe prid njom, gušća mast u staklenim flašama. Neće ona. Perjar nudi da sva njena jajca i mast gušću kupi, samo da već jednom krenu. Tako i bilo.


Image Hosted by ImageShack.us


Kad smo u Bebrine vi dana bili i snašu Mariju smo obišli. Ona u bašće nakopala, u ladnu zemlju rani krompir sadi, pa šta iznikne. Pitamo za perje?
"Ošlo u Kikindu, devet kila sam prodala, al cinu, od šest milijona, nisam spušćala. Perjar pet davo. Ta zbilja sam lipo perje imala, sve sitno, a ko snig bilo. Samo sam jednu gusku šarku imala.

Perjar probo cinu spušćat, zagrabijo u džaku, reko, rado da j' njekako i krupno. A ja krila uvik porežem, pa i peruške se mogu prodat, treba ženama za trpeze mest, daske za misit od brašna isto omest, šporete čistit... Kako-kad zašta ustreba.


Image Hosted by ImageShack.us

Čijalo - © Zlatni dukat

To je treće perje. Guske se dvaput na živo čupaje, a zaklane se umoću u bilu krpu, il maramu kaku, pa peglaje po leđi, peglaje po trbuvu, svud. Onda se perje lipo i začas očupa. A kožica u guske ostane lipa i izgledna, ne rastrga se"..


Image Hosted by ImageShack.us

Momak i cura iz Donje Bebrine

Sad još jednu više znamo, roba se pegla, curice se peglaje:

Cura legla, oče da se pegla,
Nema pegle, dok baja (momak) ne legne!

A eto i guske peglaje, zar ne? Curice naživo, a guske zaklate, ni slučajno naživo.

Snaša Marija nastavila: "Pet gusaka i gusana za rasplod sam ostavila, pedesetčetiri guske imala. Jesenas sam guske poklala i u Zagreb prodala. Tamo sam vezu uvatila i odma sve ode. Sad sam se i perja rišila, a i treba perje prodat doka je teže. Gušću mast švercerka iz Oprisaljaca kupila, ona u Zenicu nosi, to Muslimani jako troše.

Sutra će mi dvi guske pronit (početi nesti jaja), ogledala sam. Al loša je va godina za guske. Guske se od Božića gazu, o Svetom Matije pronesu. Mlade osam do devet jajaca, a stare guske dvanajst, četrnajst. Lošo je, jer vode u berecima (kanalima) nema, suša, a guske se u vode gazu. Slabo će guščića bit i perja, perje skupo".

Šta će udavače na jesen i kako će? "Lijo" će onda veći promet napravit.

"Od pedesetdevete se guskama bavim, kako sam se iz Poljanaca u Bebrinu udala. Kolike sam guske otranila, broja im se ne zna. Da me svaka kljucni ne bi mesa imala. Al sve je manje gusaka u Bebrine. Mlogi su ve jeseni guske smaknili, neće više držat. Još ako, osam kuća u Donjem kraju guske drži, za Gornji kraj ne bi baš znala.

Briga je to. Svaki dan ji pod nasap (nasip) terat. Najedu se zobi i kukuruza, pa im mrsko pod nasap ić. Samo sjedu i gade prid kućom. Je l' salauka (nevrijeme, oluja), moraš letit po nji, leda se uvik bojim, pobiće ji. Njekad kad ji nema, stra me lisica..."


Image Hosted by ImageShack.us

Baje iz Donje Bebrine

Mi bi još o guskama divanili, al snaša Marija mora marvu ranit. U štali četiri krave i četvero junadi, dvi kobile i omica (mlada kobila), skoro će se oždribit. Šestero su konja imali. Vi dana su jedno u Strizivojnu prodali. Došo čojk u dvor (dvorište) i natovarijo, a drugo u Andrevci, na osmog, na vašaru (sajmu) prodali. Čiča Tunjo je veliki fahman od konja. On je u Metlike konjicu služijo, falji ga snaša Marija.

Čiča Tunjo ni doma bijo. Ošo u drva, na bajer (riječna obala – ovdje savska obala) bagreme i draču sjeć. Prid nama tražijo ga čojk iz Gornje Bebrine, rado Tunja Lovića. Zna da čiča Tunja konjima se bavi, došo savjet pitat. Kobila mu se oždribila, a ne da ždribetu sisat. Obećala mu snaša Marija čiču poslat, čim se iz drva vrni (vrati).

"Mlada je to kobila, prvi put se oždribila, pa je rado škaklji. Rekla sam, da kobilu proba sapet (svezati joj noge), spune meti. Lude su kobile, more ždribe još ubit. Ždribe (ždrijebe) je osam dana slipo (slijepo)".


Image Hosted by ImageShack.us

Čijanje perja u Lužanima

Ispratila nas snaša Marija na drum (cestu). Prid kućom guske no malo suve trave pasu, glave u jedni crvenom, u drugi plavom farbom zafarbate.
"Smišale se s komšiskim, sad se pare. A, kaže mi komšinica, ta šta ji ne smaknem, već se patim. A na kog bi onda vikala? Vako se na nji izdrečim i odma mi laglje (bude lakše)".


Nastavlja se

- 00:02 -

Ukupno Komentara (17)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

08.04.2008., utorak

Komentari

NEK SE SPOMINJA I PAMTI!

6. NA RUBU ZNANOSTI

IL BABA ANKA DOLAZILA


Vo je priča od koje i znanost na dupe sjedne. More l' se potlje smrti dolazit? Pa ljudi je l' to moguće? More i to je moguće, jer baba Anka je dolazila, ta slušali smo o tom u Sredanci.

Image Hosted by ImageShack.us

Sredanci – crkva Svetog Roka


Bilo je to iljadudevetstotridesete, u Sredanci, u Lopoćarskom - Šećernom sokaku, baba Anka bila dužna komšinici, babi Poli, trideset forinti. Baba Pola se razboljela, na samrti bila, došla i baba Anka daje obiđe, pa će:

"Polo, dužna sam ti trideset forinti šta sam uzajmila, al nemam u vaj par (sada, u ovaj čas) da ti vrnem (vratim)."

Ko ne zna koliko je to novaca, kazat ćemo. Dinari su onda vridili, al je stari svit još po starom na forinte računo. Ko za Franje. Forinta polak dinara bila. E, onda za dinar se moglo pet jajaca kupit, a to su dvi forinte. Za trideset forinti, ko zna računat, moglo se 75 jajca kupit. Danas su jajca 50 stari iljada komad, pa ispada da j' baba Anka babi Poli bila dužna tri stara milijona i 750 iljada u današnjoj vridnosti.

E, sad dalje. Baba Anka se ogovorila, kako smo rekli, a baba Pola će njoj:

"Anko, ako nemaš, nemaš, al kad uzmogneš, kupi sliku Svete Apolonije crkve u Svilaju, nek je od mene, nek se i moja svetica tamo časti", - i baba Pola ode boge - digav noge (umre). Pridade bogu dušu, umrla.


Image Hosted by ImageShack.us

Sveta Apolonija – zaštitnica zubara


Baba Anka ni obećanje zaboravila, furtom (stalno) se osjećala i kriva i dužna, al ni nikad pri novcu bila, uvik prečeg (važnijih) troška bilo. Kad je umrla, ni mira ni spokoja ni na nom svitu imala, pa stala svom đedu Ivši dolazit, da ga opomini da nisu obećanje ispunili. I njeg se to giltalo (i za njega je to vrijedilo) i on je od uzajmitog (posuđenog) za duvan trošijo. Al ni đed za to marijo. Kad mu babino dolaženje dodijalo, vrnijo se svojima u Svilaj, bijo u Sredance priženit.

Kuća u Sredanci prazna ostala i naseljijo se u njoj njeki Švabo, Arman se zvo, ženu i petero đece imo. Bijo mlinar kod Tomašević Marka, a taj je mlin na valjke u sred sela bijo.

Ni baka Anka ni Švabe mira dala. Je l' svića utrnita (svijeća ugašena), a po police tanjuri spadaje (a na polici se tresu tanjiri), po šporetu čegrta (na štednjaku kao da lonci igraju), ormani se otvaraje,... Zapališ sviću, nige ništa, sve na svom mjestu. Drugi dob (puta), u njeko doba drva cipa, kad zorom ništ nacipano. Onda se tavan ruši, po krovu larma (galama), misliš crip spada, krov ruši, istrču van, krov stoji - kao stoji. Skupijo Arman njekoliko kuražniji (hrabrijih) ljudi da u kući prispavaje, al opet isto bilo. Onda ča (čiča) Grga Bošnjakov reko nek se popu u Svilaj ide. I velečasni ji zbilja naputijo šta će i kako će.

"Šta j', daj', tako uradite i mora se pokazat ko j' i kazat rašta dolazi", - reko je velečasni.

Opet se ljudi skupili sa Armanom u kuće prispavat, a kad je vrime babe Anke došlo, razgoropadila (razljutila se) se ko nikad. Ljudi se od stra pritajili, a ča (čiča) Grga će:

"Svaka duša falji Boga, faljiš li ga ti?", i sve je križo prid sobom.

Taj par (taj puta) baba Anka se pokaza. Lipo žena stoji kraj šporeta, suknja na njoj i oplećak, marama farbarica, odma ljudi nju poznali. Tajac bijo, pa još veći nastade, a baba Anka će ča Grgi:

"Faljim!" - i još kaza "Otiđi Grga mom Ive u Svilaj i kaži mu nek zavjet izvrši i neću više dolazit." Onda nje nesta.

Tako i bilo, đed Ivša sliku Svete Apolonije kupijo i velečasnom odnijo. Kažu, da j' kraj svete vode u svilajačkoj crkvi objesita.

Švabo Arman se stra (straha) napatijo i iz kuće i iz Sredinaca odseljijo. Potlje (kasnije) su Babići tu kuću kupili. Babe Anke se duša smirila, fala Bogu i ni više dolazila.


Image Hosted by ImageShack.us

Sredanci


Mi smo kod Babića - Đedovi ljetos na Rokovo bili i vu priču čuli. Svašta se za trpezom (stolom), ko na kirvaju, pripovidalo (pričalo). Tako i okasnili, pa nas Babići, čiča Tunjo i snaša Mara, na konaku (na spavanju) ostavljali i baš u sobe ge se baba Anka pokazala. Tud je kuća prije bila. Nismo ostali, ta ge bi i no malo kike (kose) nam se na glave diglo. A, opet, pitali smo se, mora da Babići gostima tu priču ispripovidaje, kad oće da se gosti riše (riješe gostiju)? Znamo da to ni tako, a tako im more s kojim gostom ispast. Eto, tako je ta sa babom Ankom bilo.

Potlje smo taki priča i sa drugi strana čuli, pa ćemo i nji jedandob (jedan puta) napisat. Al, zanima nas samo jedno, je l’ u Svilaju u crkve još ta slika Svete Apolonije, vriž svete vode objesita? Ako je sklonjita, nek pazi ko j' sklonjijo, pa bijo to i velečasni. Mogla bi baba Anka i njemu stat dolazit i za svog sveca ga priupitat.


Nastavlja se

- 00:05 -

Ukupno Komentara (16)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

 

 

 


< travanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se