POST SCRIPTUM



-Leeeeekeeee- lupao je otrcani lik na vrata seoske ordinacije držeći u rukama punu vrećicu iz koje su ispadale prazne kutije Xanaxa, Sanvala i Normabela.
Ni ostali pacijenti nisu izgledali puno bolje.
- Zovi Pentagon i reci im da je Zombi apokalipsa počela u Puntakovcu- napisala sam sms Andreju u nastojanju da prevladam neizdrživu potrebu da vrištim.
Sestra je nakratko pomolila nos iza vrata i viknula u odgovor :
- Nema leka, nema Interneta. Nodar si sednite !
Zombi se nakratko zbunio, a onda opet zavapio:
- Ne trebam ja Internete, ja trebam Apaurine !
Sestra je zakolutala očima i zatvorila vrata. Postalo mi je zabavno.
Zombiju se pridružio drugi zombi pa su simultano nabijali šakama po vratima uz istu staru žalopojku :
- Leeeeeeekeeeeeee !
U jedno doba su se pogledali, a prvi Zombi je pitao :
- A se mi poznamo ?
Drugi je slegnuo ramenima i rekao :
- More biti !
Dvjestogodišnje kornjače sjedile su sasvim spokojno u svojim plastičnim stolicama kao da su oduvijek tu i bit će do svoje smrti, ako, dakako ikada dođe do nje.
Na stolu su stajali letci Jehovinih svjedoka. Na jednom je pisalo :
- Kraj je blizu.
- Kraj se već dogodio- rekla sam, čini se naglas kad me jedna od kornjača pogledala svojim mutnim vodnjikavim očima i ostala me tako gledati kao da sam božemesačuvaj reptilski postapokaliptični plijen kojeg će sada hipnotizirati i isisati mu sadržinu.
Jer čini se da ćemo ovdje još dugo sjediti. Toliko dugo dok ne izgubimo osjećaj za vrijeme.
Dva zombija su se smirila. Sjeli su u svoje plastične stolice i uhvatili se točnog rasporeda tko je kad na redu. Kad su nam svima podijelili brojeve, nastavili su nesretno puhati u apaurinskoj krizi.
Meni, da pravo kažemo nije bilo ništa. Nisam više mogla izdržati na novom poslu na kojem nisam dobivala ni plaću no slobodne dane pa sam se domislila diverziji i otišla po bolovanje. Razlog ? Vene na nogama.
No gledajući sad ovu situaciju u seoskoj ordinaciji zaključila sam da ja više ne mogu izdržati nigdje.
U jednom momentu, onom u kojem čovjeku crknu svi osigurači poželjela sam imati u rukama krunicu i strpljivo moliti prebirući po Gospinim perlama, Zdravomarijo, Ide ide patak, Kako živi Antuntun. Svejedno.


04.10.2014. | 11:35 |
6 K | P | # | ^


<< Arhiva >>


Listopad 2014 (5)
Rujan 2010 (1)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (32)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (29)
Listopad 2007 (20)
Rujan 2007 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga


nuclear


Linkovi


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr



Virtualnu kavicu pijem sa:

Mirisne misli

Ska!Ska!

dakini.Lala

Mene goli kurac vodi

Vadimastok

Kalthir

Propheta Nemo

Nemanja

Pametni Zub

Pooka

Vertebrata

Kap

eho ega

Dolphina

Odmak

Sijač luda

Xiola

Inhibitor









ajfekt

kruzsok






Usvojite nova pravila komentiranja :

Udahnite duboko.
Zamolite svoje osobno božanstvo
za sposobnost pismenog izraza Uvida koji će uslijediti.
Pročistite grlo i iz abdomena izgovorite jedno duboko
: " Hmmmmmm".
Ako vam to pomaže razgolitite se
i zauzmite pozu Rodinovog
" Mislioca".
Ne igrajte se sa spolovilom.
Odselite se od roditelja ako imate više od 35 i radno ste sposobni.
Na psihofarmacima smije komentirati samo pooka.
Spremni ?






Basta!