TARTUFI
Jučer je Aleksandar došao popraviti grijanje. To je jedna obična pizdarija s bojlerom za koju mi Dalibor nije rekao kad mi je uvalio stan. Gasi se svako malo, pa se pali kada ne bi trebao. Uglavnom. Nakon što je Radenko rekao da će doći kad se vrati iz Austrije, a to je za tri dana i bilo mi je jako hladno morala sam nazvati Aleksandra.
Prije sam za svaku sitnicu zvala Dalibora. Odustala sam otkada mi se rasplakao na telefon jer sam ga pitala da koji kurac hrvatska zastava radi na mom balkonu.
-Ja sam Srbin, shvati me - govorio je snuždeno.
Aleksandar je došao podbuhlih očiju i zavrtio šaraf na bojleru na “ekonomično". Rekao mi je još da mi je to Radenko namjerno ostavio da bi imao povoda opet doći i jer vidi da sam tuka, da to majstori i inače rade da bi zaradili na budalama, ali da on nije takav majstor.
Stajala sam s njim u kupaoni i razmišljala koliko će me to koštati.
- Što sam ti dužna ? -pitala sam.
-Ništa- osmjehnuo se Aleksandar.
-Možda samo...počeo se primicati...znaš, ja sam usamljen čovjek.
Počeo je plaziti po meni, gnječiti mi sise i sliniti po vratu. Pustila sam ga. Nisam se opirala. Nisam se ni pomakla. Nije me uzbudio, šta ćeš.
- Pobogu, Lovorka, kako da čovjek tebe zagrije ? -dahtao mi je za vrat uspaljeno i očajno.
-Ne znam- rekla sam. Kihnula sam.
-Možda bi tartufi pomogli- sjetila sam se.
- Tartufi su moćan afrodizijak - dodala sam.
Aleksandru je zadrhtala brada
-Jel to zato što sam Srbin ? Jel ? To je zato što sam Srbin !- uznemireno je ponavljao. Zatim je sjeo na rub kade i obujmio glavu rukama.
Kada se malo primirio natočila sam mu rakiju i otišla po Daliborovu zastavu.
21.01.2009. | 13:18 |
8 K | P | # | ^