Za (ne)za sitnu ribu ( i druge babilonske životinje)




x


29.08.2008. | 20:28 |
22 K | P | # | ^


Sound of silence



`The music was black polished crown that came over the summer like liquid night.`
( ponavljajući motiv neke stare trance stvari nađene na kaseti)

U jednom dijalogu Oscara Wildea piše da nam glazba otkriva osobnu prošlost za koju do tog trenutka nismo znali i da nas podstiče na oplakivanje nesreća koje se nisu dogodile i grijeha koje nismo počinili.

H.L. Burlesqe

(iz najnovije bilježnice)


Evo i što sam radila prošlog ljeta.

bluefaction
Mislim, ovog.
( Mislim, dakle ovog).
Kako sam izgubila password i inspiraciju nema smisla da ne podijelim s vama alter- ego mog alter - ega, Theodoru.
Theodora, sirota, nije zaživjela, plesala je samo jedno ljeto, u crvenim cipelicama i na nepostojeću glazbu...




28.08.2008. | 21:31 |
4 K | P | # | ^


THE UNIVERSE



What
is it about,
the universe
The universe
about
us streching out ? We within our brains within it
think we must unspin the laws that spin it.
We think WHY because
we think
BECAUSE.
Because
we think
we think
the universe
about
us.
But does it think,
the universe ?
Then what about ?
About
us ? If not, must there be a cause
in the universe ?
Must it have laws ? And what
if the universe
is NOT ABOUT
us ? Then what ?
What is it about
and what
about
us ?

May Swenson

Image and video hosting by TinyPic



Našla sam ovu pjesmu u nekoj bilježnici šesnaestogodišnje Catme u kozmogonijskoj fazi.
To me podsjetilo na onaj vic u kojem otac sinu koji ga pita može li dobiti novac za knjige odgovara :
- Šta se bogati ne drogiraš ko sva normalna djeca ?

Ne znam drugim riječima što mi bi da sam to prepisala, sigurno ne zato što sam razumjela.Općenito, imam potrebu pročitati ponovo svu srednjoškolsku lektiru, jel da nije u redu da mi se svo iskustvo čitanja svodi na estetski užitak radi strukture piščevih rečenica ?
Mislim da sam i ovu zato prepisala, oduševila me glazba u njoj, u svakom slučaju oduševljava me danas, petnaest godina nakon.
Zar je za vjerovati je da se osnovna struktura nečijeg osobnog svemira ne mijenja vremenom ?
U istoj bilježnici stoji zapis :

` Iz svakoga od nas izbija samo jedna jedina rečenica, jedan temeljni motiv . Sve što bilo tko čini proizlazi iz njega. I sve što govori i sve što radi proizlazi iz njega.
Kakav nestvaran život, kako ODRAŽEN, kakav derivat.
Pomoću svoje rečenice, koliko god čovjekoljubiva bila čini se ovo : osvajanje, pridobivanje, umnažanje sebe.`






28.08.2008. | 18:49 |
3 K | P | # | ^


Penny for a thought



Ja si nešto mislim...glede ovih Olimpijada i sličnih -jada od sportova.
Recimo...a što ne bi Ministarstvo Kulture Hrvatske uplatilo recimo dvamilijona kuna recimo naprimjer Joseu Saramagu, kao avans, pa da Jose Saramago napiše za Hrvatsku jedan jebeno dobar roman i onda on dobije Nobela i premiju od još dva milijuna kuna i onda svi budemo u katarzi i padnemo u nacionalni trans.
Recimo...


20.08.2008. | 21:24 |
16 K | P | # | ^


ICT ? I ja sam



Riječi. One riječi koje ne idu van iz glave. Idiosinkratični subliminalni jinglovi. Najgore kad se pojave u vidu neke lepljivo-aliterirajuće dance - bajalice, sjeća li se netko npr. one `Numa Numa Hey` ?

NE KLIKAJ ! ZARAZA ! KARANTENA !

Kad sam bila dijete, djevojčica točnije, mislila sam da stih poznate patriotske pjesme `Druže Tito mi ti se kunemo` zapravo glasi ` Druže Tito , mi ti seku nemo (nemamo)`.
Drug Tito je , jasno, kao pravi drug i zaštitnik malenih razumio tu tugu i nevolju oko neimanja sestrinčadi.

Obično mi cijelo jedno razdoblje zbog takvih jezičnih sklopova ostane mnemotehnički zakvačeno za određena iskustva.
Ovoljetni spoj je ime nekog voditelja neke radio- emisije :
Tatjan Knok.
Netko se na svijetu, u Hrvatskoj zove Tat - Jan - Knok pobogu.
Kada hodam ulicom u glavi mi odzvanja : Tat Tjan Knok - knok.

Ovo ljeto upamtit ću i po izjavi moje prijateljice Wilme koja je odbila ući u jezersku vodu tvrdeći da voda prestrašno smrdi na mokri kišobran.
Svaka daljnja rasprava bila je uzaludna jer meni nikako nije bilo jasno kako to smrdi mokri kišobran i je li to određeni mokri kišobran i koje je boje, te da li svaki mokri kišobran smrdi isto, a njoj nije bilo jasno kako meni to nije jasno i kako to da meni jezerska voda ne smrdi na neodređeni mokri kišobran.

Ne sjećam se , doduše, nijednog debilnog ljetnog hita što je u neku ruku i šteta jer na onaj davni `Eins Zwei Polizei` odmah se sjetim i Ede i Danijele i skakanja kroz prozor i autostopiranja i tatinog vjenčanog sakoa i crvenog bicikla i svog voodoo pereca ( ono dugačko krušnato jestivo koje može i ne mora završiti pojedeno).

Tu je, doduše nova kratica, u izborniku kategorija, kad uđeš u editor - desno, ispod humora i iznad karijere. Određene karijere, recimo Kraljice Catmara.

ICT

Vidjela sam da je i mog dragog druga Proroka Nemu navela na razmišljanje što to znači ( don`t tell us, don`t tell us).
We`ll tell you :

imitiranje carskog temperamenta,
igranje crvenom temperom,
iritiranje crva temperaturom,
idealni cilj tekstopisaca,
ireverzibilna cefalna trepanacija,
irski crveni tigar,
imam cakanu torbu,
imbecil crknutoumni (Ha!!!) trabunja.
nemo


Ikonoklastična Cerebralna Trakavica
Ireverzibilna Citoplazmatična Torzija
Imanentno Cirkularna Transmutacija

Catma


Što bi točno trebao značiti `Ženski kutak` u izboru kategorija posta, ispod je Znanosti.
Za razmisliti.

( klikćem na `Ženski kutak`,
jebo me pas
ja, ja, ja, was ist los was ist das ?)




19.08.2008. | 22:04 |
11 K | P | # | ^


...but then again...something not so completely different



Catma je sjedila na raznim plažama...ili je to bila jedna plaža koja je tek stalno mijenjala izgled. Oko nje je bilo ljudi, ali mogle su to isto tako biti i kartonske kulise s natpisima . Jednaki stupanj tupila doživjela je još jedino na koncertu R.E.M-a u Sloveniji prije desetak godina kada je gledala sav taj buljuk, a zatim pogleda skrenutog na pozornicu konstatirala :` Mike Stipe. Pleše.`
Slutim sve što bi se dalo reći na tu temu. Ja slutim, Catma zna.
Treći, složeniji sugovornik se smije. Zna on odlično priču o stonogi koja je plesala, a onda su je tražili da obrazloži koja noga i zašto ide ispred koje.
Demonski je to cerek.
Tog, trećeg.
Jasno vam je, naravno, zašto....
Još ću malo raditi inventuru, tu u Catmaru. Za početak stara priča koja je od Zuba Iza Hladnjaka izmamila kratak, ali začudan komentar, a od pooke inherentan zahtjev da obrazložim to s nogama i brojevima i redovima i riječima i plesom i ..ma grozno.
Ovak je nekak to išlo, otišlo do Kraljevstva Far Far Away, pa se vratilo sa istim demonskim osmjehom i reklo :
`Hehehe, nismo ni izdaleka gotovi`. Stali smo na tek na trećoj nozi.


Image and video hosting by TinyPic




GUSKA U BOCI


Da bih ispričala ovu priču o susretima prisiljena sam na silogizme. Postupak je to poput ispitivanja crne kutije. Neki osjećaji ne idu na papir, mogu se samo opkoliti riječima, moguće je tek ostvariti slutnju njihovog postojanja koje je vrsta stvarnosti poput rupe u siru.
Tamo gdje riječi zamiču u šutnju, tamo je izvor slike.

...

Mirko je po vokaciji slikar.
On misli da je nadrealizam naiskreniji umjetnički pravac jer je jedini oslobođen logičke dosljednosti i racionalizacija. Oslobođen reduciranja unutrašnjeg vidokruga na poznato i označeno. Na ono što ima ime.
Ostatak kruga nijemo je znanje, čula izoštrena u iščekivanju nepoznatog koje uvijek u prvom susretu senzorni sustav registrira kao prijetnju.

...

Mirko je izmješten. Došao je ovamo iz druge zemlje. Dovoljno bliske da dijelimo jezik.
Dovoljno daleke da ga naglasak čini strancem. Predaleke da bi u ovoj zemlji mogao pustiti korijenje.
Iz takve daljine Mirko mi djeluje kao prorok. On nas vidi jasno. On naše običaje opisuje s čuđenjem, naše žene s mješavinom divljenja i gorčine, a vlastito bivanje među nama kao uzaludnu, no nužnu pantomimu.

Mirko je poput stranca kojemu ispričate životnu priču u vlaku na relaciji dva grada udaljena dvjestotinjak kilometara.
Pričate slobodno zato što znate da se više nećete vidjeti.

Pričate, slažući rečenice poput šina, priču koja jedva primjetno, ali nepovratno mijenja kolosjek.
Pričate. Zato što znate da će slušatelj otići s pričom koju ste u tom vlaku zatvorili u njegove uši, hermetički je zapečatili uvjerenjem da taj stranac ne može postati njen aktivni sudionik.

Priča je na sigurnom. Vaš život je na sigurnom, u tračnicama, u promicanju krajolika, ali iza prozora. Ispreden, istkan iznova pred ispovjednikom ili strancem u vlaku, koja je suštinska razlika ?
I anđeo čuvar stranac je u vlaku, pomišljam. Nepristrano suosjećanje.



„Zašto nisi onomad došla na kavu kad sam te zvao?”, pita me Mirko na terasi Irish Puba sunčanog subotnjeg jutra.

„Išla sam na yogu”, kažem i razmišljam kako se od prijetnje bliskosti sklanjam u poznati, utvrđeni ritual.

Tek me nenadani, neplanirani susret može nagnati na „kavu”. Ništa što u startu podrazumijeva podrazumijevanje.

`”Oh”, kaže Mirko začuđeno, „A znaš li koju Zen priču ?”.

Ovo neće biti takva kava.

No, znam li zaista? Imat ćemo odmjeravanje erudicije?

„ Znam ih nekoliko”, na kraju kažem. Jer iako sam ih pročitala mnoge, one koje su se usjekle mijenjaju se ovisno o životnom krajoliku. Pa iskrsavaju u naizgled nasumičnom i neobjašnjivom redoslijedu.

Pričam mu priču o putniku koji pada niz liticu i u zadnjem trenu držeći se za granu ugleda jagodu te posegne za njom.

„Oh, kako je bila slatka !”

Oh, I can imagine.

Zatim Mirko meni priča onu o guski u boci.

Kada je guska bila sasvim mala zatvorili su je u bocu. I sad kada je narasla treba je izvaditi iz boce. Tako da se ne razbije boca i ne usmrti guska.

Nakon mnogih krivih prijedloga zen - učenika, jedan od njih poviče : „Guska je vani!”

„Um je”, kucka se Mirko po čelu , „uvijek vani”.



„Čudno”, kažem, „čitali smo istu zbirku”.

„Ja nisam upamtila tvoju, ti nisi moju”.

Mogu se, zapravo, sjetiti njih tek dvije – tri.

Kamo sam pospremila ostale ?


Popodne liježem u krevet.

Sanjam san u kojem me stari prijatelj zove s druge strane ulice.

Radost susreta. Jednom smo plesali zajedno na nekoj svadbi.

Njegova desetak godina mlađa sestra pocrvenila je od ljubomore kao paprika i rasplakala se.
Svi smo joj se smijali i nastojali joj ukazati koliko je smiješan njen osjećaj da joj kradem brata. Što smo više pokušavali to je ona žešće plakala.

U mom snu mašem mu vesela. Jedva čekam da saznam što je s njim, kamo ga je život odveo, kako je.
U blizini je neka musava gostiona. Tamo ćemo sjesti i zagrliti se. Obnovit ćemo stara sjećanja, smijati se starim, prašnjavim zajedničkim zgodama, zapjevati stare pjesme sa starih tuluma. Idem žurno prema njemu, no odjednom me obavija potpuni mrak.

Toliko je gust i strašan da ne znam više što je lijevo, desno, gore ili dolje.
Ne čujem i ne vidim svog prijatelja. Kamo je nestao ?

Izgleda mi kao da je bio halucinacija, mamac da me pomoću starog sentimenta navede u ovu tamu.

Pokušavam hodati, ispruživši ruke. Hodam klecavo, ne znam što je preda mnom, moj strah otvara ponore i litice u koje ću pasti napravim li pogrešan korak i nikakva jagoda neće mi biti slatka kada budem padala.

Odjednom nabasam na nekog, neko tijelo neodredive veličine, neku masu nečega što pod prstima liči na čovjeka, ali ne ispušta glas.

`”Tko je?”, vičem preglasno, kao da će mi jačina mog glasa pomoći, da će zaplašiti stranca, prisiliti ga na odgovor.

Ništa.

Tko je?

Tko sam ja strancu?

Tko sam ja?

Jesam li TO bila ja?

Je li netko nabasao na mene namjerno, ili me vidio cijelo vrijeme u toj tami nekim… rentgendskim vidom?
Ili je i on nabasao na mene?

Stranac.

U mraku smo svi stranci.

Jesam li ja njegov san?

Jedini razlog da ne vrištim je trenutačna spoznaja da nemam dovoljno podataka za takvu reakciju.
Samo puno pitanja.


Mirko je sada u meni.

Ako me sretnete u vlaku, upoznat ćete ga.


Catma




ako je u tebi, znači da je vani. .. tek sad su mi sinula moguća značenja priče o guski iako sam je čitao prije par godina (pametni zub 18.04.2008. 21:58)

...
vidi ovako... ja sam od četiri do sedam jutros pisao drugi, ozbiljni komentar na ovaj tvoj post. napisao sam dva! i oba dva mi je pojela ova internet konekcija... a prvi je bio stvarno dobar.
pošto si ti u ovaj post ugurala otprilike sve o čemu ima potrebe govoriti i to još fino povezala, ja sam napisao i treći komentar ali sam otišao u tri hiljade p.m. sa onom guskom. ono je zajebana priča. gusku su ugurali kad je bila mala. tada su je mogli i izvaditi i na vrijeme spriječiti štetu. guska je (kao i sve drugo što stalno u mijeni jest) rasla i razvijala se kao sadržaj koji se mijenjao, boca je forma koja je nekad odgovarala maloj guski, ali sad više nije riječ o istom sadržaju. forma (boca... daje oblik vodi) je kruta i uvjetovana razinom ljudske spoznaje, pojmovi se međusobno stavljaju u odnose i tako se gradi struktura znanja koje je u stalnoj napetosti jer joj je formalna osnova tromija od sadržaja koji se stalno mijenja. zen-sekta je napravila ono što je bilo racionalno unutar već zadanog konteksta svoje svjetonazorne paradigme, rekli su da A može biti i ne-A pa tako i guska može biti - vani... i u boci... istovremeno. znači, ne kače ih naslijeđene greške iz prošlosti, odbijaju ih uopće prepoznati kao nešto s čime treba razbijati glavu kad je već 'damage done'. forma i sadržaj nisu jasno odijeljeni kod svih tih paganskih istočnjačkih naroda, pogotovo kod onih što su ko Cigani samo nisu manjina nego ih ima previše što je još gore nego da su manjina... oni kažu to je 'maya', ko je jebe, od toga može čovjek poludjeti jer je inherentno paradoksalno pa zašto onda da mi inzistiramo na tome. kod nas je Newton upotrijebio sve to i na prvi pogled sastavio savršenu kopiju svijeta. ali guska raste, a Newton je kasnije počeo tražiti Konačnu Istinu u biblijskom kodu jer je bio lud ko najluđi dogmatični pop rakijaš, nije gledo tice.
ali... ako ti kažeš na zapadu da je guska - vani... e onda ti se počinje klimati nebo nad glavom i sve istine počinju vikati da su još uvijek u razvoju, da su ih retardirali kategorizacijom i da zahtijevaju arbitra koji zna što je važnije od forme i sadržaja, a to može biti samo - vrijeme... koje se pojavljuje i u izrazu socijalnog fenomena - povijesti. tko ima formulu koja objašnjava kako vrijeme melje sadržaj i formu u dijalektičkom razvoju i obratno kako dinamički odnos novog (sadržaj) i starog (forma) kao svoj osnovni pojavni izraz ima - vrijeme... komunisti i Hegel! zen-sekta nam hoće opet natovariti komuniste na grbaču! to je tvoja guska! BOLJŠEVIČKA PODVALA! (pooka 20.04.2008. 13:43)

a sad san... bježiš iz sigurnosti konteksta (prošlost, kafana, ples) u neizvjesnost budućnosti... gubiš sve referentne točke jer shvaćaš da nema pravila za djevičanski novu sadašnjost... osim što može netko napraviti galaktičku autocestu i uništiti naš mali planet može i neki virus odmutirati i sve nas potamaniti jer ima 6 milijardi kotlova za mutaciju i svi se dirkaju i maze... prije se pucalo čim ga vidiš na horizontu... dakle, ostaješ u mraku i praviš tipičnu grešku... umjesto da upališ svjetiljku vjere (naše krščanske, one za koju je narod reko 'Dobar je brat budali') ti puštaš da tvoja osobnost pokuša dohvatiti nešto tog novog crnila, nespoznatljivog jer još nije sposobno da ulazi u odnose sa etiketiranom prošlošću, osobnost ti skoro ispada u to crnilo i upada u krizu identiteta jer i ti i ja i svi drugi nisu ništa više od pukih pojava, naše osobnosti su uvjetovane, mi smo 'maye' svi do jednog i kad uletima u mrak (svejedno, može i blješteća svjetlost) novog, nas hvata strah jer smo mi A koje ne može biti ne-A... a kad ne-A nestane iz vidokruga ni A više ne zvuči uvjerljivo... eto... moraš više iči u crkvu, ajde barem petnest puta dnevno, ali ne konta se ako samo uđeš-izađeš... moraš poči do oltara, dodirnuti ga i otići barem sto metara od crkve. inače će te plašiti neizvjesnost budućnosti, a za to stvarno nema razloga. niti jednog. sigurnog. ono 100% sigurnog... još se ništa ne zna :))) (pooka 20.04.2008. 13:57)

mirko... kad je Koča Popović na čelu prve proleterske probio obruč na Sutjesci i izvukao najmobilniju i najbolju partizansku jedinicu iz sigurne smrti, iza sebe je ostavio i Druga Tita i sve one ranjenike koje su spašavali u Bitki za ranjenike... po Tita se vratio, ali ostale su pobili neprijatelji i domaći izdajnici... otprilike 3/4 kompletnog partizanskog 'human resource'... pa je neko vrijeme bila službena istina da je Koča pobegao i ostavio drugove... Koča Popović je studirao na B...B.. u Španiji i bio je nadrealist. onda je postao komunist i odani vojnik partije... u ratu u Španiji ukopčao je da revolucije ne funkcioniraju baš najbolje u praksi, ali da su u teoriji baš 'cool'... nakon toga mu je i teorija postala očigledno nakaradna pa je podržao Latinku i postao liberal. '91. je umirao i gledao kako se raspada sve što je nekad smatrao važnim i što je spasio na Sutjesci... valjda je opet postao nadrealist... ili cinični fatalist. elem, nadrealizam ne može umaći iz komparativnog određenja kroz svoj odnos sa realizmom i tako ostaje talac tog istog realizma... za razliku od soc-realizma koji je tehnikom ulja na platnu vjerno prikazivao komplekse rudnik-koksara-čeličana i to u formatu 3 x 1,5 metara i tako srušio sve što se može srušiti vezano za umjetnost i realnost i sve drugo uopće... pretjerivanje, pretjerivanje, pretjerivanje... do protjerivanja svega utjerljivog... mirko nije 'in', ha ha... nije baš Nemac (nijem) ali skoro ko da jest... (pooka 20.04.2008. 14:17)

riječi... neke osjećaje nije moguće staviti na papir... pa ni ko sliku... njuh je najanimalniji dodir svijetom... elem, imaš popa na slici, lijepo sam ti rekao da ti podsvijest radi na relaciji Aristotel-Zen-Hegel-Marx... trebala bi poći na psihoanalizu na neki filozofski fakultet, to ti je jer čitaš previše... kako bi ti pomogao neki psiholog ili psihijatar kad nema pojma kako se manifestira tvoj 'id'... naviko je čovjek na 'Farmu'... normalni ljudi sanjaju 'Farmu', a ne metafizičke nedoumice... priberi se, pobogu... kupi stalak za kapute koji na sebi ima žarulju, vidio sam jednom da to neki čovjek iznosi iz Peveca... to, to je pravi život! ...i što fali riječima... varljive su i tko zna što znače... a što je s narodnim poslovicama? ima po jedna za svako moguće zamislivo sranje koje se ikad dogodilo i još toliko za ove kombinirane slučajeve... recimo... 'Nesreća nikad ne dolazi sama' pa 'Svo zlo s tim' pa 'Sve će to narod pozlatiti' pa 'Tko će ako neće svoj svoga' pa... ajde da zapjevamo jednu od meni legendarno stupidnih... 'Nas dva brata skupa ratujemo, ne plač' majko ako poginemo...' i na kraju... ANTIDOT... koju situaciju označuje ova izreka: 'And now for something completely different...' ? a? navodno je dovoljna samo jedna riječ :))))))))))))))) (pooka 20.04.2008. 15:16)
...
` Razlog s kojeg taoizam i zen predstavljaju, na prvi pogled, takvu zagonetku za zapadni um jest to što mi imamo skučen pogled na ljudsko saznanje. Za nas je skoro sve znanje ono što bi jedan taoista nazvao konvencionalnim znanjem, jer mi ne smatramo da nešto znamo ako to ne možemo sebi predstaviti riječima, ili nekim drugim sistemom konvencionalnih znakova, kakvi su matematička ili muzička notacija. Takvo znanje naziva se konvencionalnim, jer su kodovi za komunikaciju stvar društvenog dogovora. Baš kao što ljudi koji govore jednim jezikom imaju prešutne dogovore u pogledu određenih riječi za određene stvari, tako i članovi svakog društva i svake kulture jesu ujedinjeni vezama komunikacije koja se zasniva na svakovrsnim dogovorima o klasifikaciji i vrednovanju činjenja i stvari.
Stoga je zadatak obrazovanja da učini dijete pogodnim da živi u društvu ( guska u boci) , navodeći ga da uči i prihvati njegove kodove - pravila i konvencije komunikacije putem kojih se društvo održava. Prvo je tu govorni jezik.
Dijete se uči da prihvati ` drvo` a ne `frtž` kao dogovoren znak za ono ( pokazuje mu se objekt). nemamo poteškoća da shvatimo da je `drvo` stvar konvencije. Ono što je daleko manje očigledno jest da konvencija upravlja i opisom stvari kojoj se ta riječ pripaja. Jer dijete mora naučiti ne samo koje riječi stoje za koje stvari, već i način na koji se njegova kultura prešutno složila da odijeli stvari jednu od druge, da označi granice unutar našeg svakodnevnog iskustva.` (Catma 20.04.2008. 19:11)

` U engleskom jeziku su razlike između stvari i akcija jasno, ako ne i uvijek logički, odijeljene, ali velik broj kineskih riječi služi i za imenice i za glagole - tako da onaj ko razmišlja na kineskom nema poteškoća sagledati kako su objekti također i događaji, da je naš svijet zbroj procesa, prije nego entiteta`.
...
` U mjeri u kojoj sebe identificiramo sa nekim od stereotipa i pravila ponašanja...doživljavamo da mi JESMO netko, jer ljudi oko nas imaju manje poteškoća da nas prihvate - odnosno da nas identificiraju (odatle strah od mraka i neznanca u mraku, on jednostavno nema oznaku/ sučelje, ni verbalno ni vizualno) i osjete da smo ` pod kontrolom`. Susret između dva neznanca u gostima kod nekog trećeg uvijek je pomalo zbunjujući ako domaćin, pri upoznavanju, nije identificirao njihove uloge, jer ni jedan ne zna koja pravila konverzacije i akcije treba slijediti.`
...
` Konvencionalno ` sobstvo` ili ` ličnost` uglavnom je složeno od povijesti, koja se sastoji od odabranih sjećanja, a nastaje od trenutka rađanja. Prema konvenciji, ja nisam jednostavno ono što činim sada. Ja sam isto tako i ono što sam učinio nekad, a moja konvencionalno izdata verzija moje prošlosti sačinjena je tako da izgleda stvarnije ` ja` nego ono što sam u ovom trenutku. Jer ono što ja jesam izgleda tako prolazno i nedodirljivo, a ono što sam bio je utvrđeno i konačno. To je osnova za predviđanje što će biti u budućnosti, i tako proizlazi da sam bliže identificiran sa nečime što više ne postoji nego sa onime što trenutno jeste `
( opet san i tvoje ispravo zapažanje : namamljena u mrak izbačaja iz kovencionalnog znanja o mom prijatelju iz prošlosti s kojim pomoću rituala obnavljanja flashlights momenata zajedničke prošlosti pokušavam doći opet na siguran teren osjećaja da nekog poznajem, da sam s nekim bliska iako je riječ samo o paslici, iluziji pomoću koje želim budućnost / on je s druge strane ulice i ja moram preći određenu razdaljinu/ stvoriti iz prošlosti, no prijašnji susret sa strancem za kojeg nisam imala takve podatke, s kojim nemam nikakvu prošlost, koji mi je jednostavno terra incignita pa prema zakonu refleksije otkriva u meni moju vlastitu terru incignitu uzrokuje odraz tog straha od sebe same koju ne poznajem u snu). (Catma 20.04.2008. 19:34)

Pozadinski proces koji kompjuteru omogućava da obavlja procese neophodne za funcioniranje naziva se, vidi, vidi : daimon.
Usporedimo to sa interfaceom / sučeljem onime što vidimo na monitoru poput lutkarske predstave koju animira čovjek iza paravana. Interface / sučelje / lutka je ono što prezentiramo kao svoju osobnost. Daimon je pozadinski proces, periferni vid, noumen našeg fenomena, nagual našeg tonala.
` Centralno viđenje koristimo za precizan rad, kada čitamo pri čemu nam se oči usredotočuju na jedan mali prostor, baš kao reflektor koji baca usmjeren snop ili rasuto svjetlo. Periferno viđenje manje je svjesno, manje jasno. Koristimo ga kada gledamo noću, ili kad ` podsvijesno` primjećujemo objekte i pokrete koji nisu u polju izravnog centralnog viđenja. Nasuprot malom prostoru pod snopom svjetlosti, njime se vide mnoge stvari u isto vrijeme.`

` Ima, znači, neke analogije - a možda i više do samo analogije - između centralnog viđenja i svijesti, mišljenja po principu jedan po jedan, i između perifernog viđenja i prilično misterioznog procesa koji omogućuje da reguliramo nevjerojatnu složenost organizma a da pri tome uopće ne mislimo.` (Catma 20.04.2008. 19:49)

jao, pa vi uopće niste rekli "i na kraju"! :D (Zona Z. 20.04.2008. 20:04)

zen-sekta je napravila ono što je bilo racionalno unutar već zadanog konteksta svoje svjetonazorne paradigme, rekli su da A može biti i ne-A pa tako i guska može biti - vani... i u boci... istovremeno. znači, ne kače ih naslijeđene greške iz prošlosti, odbijaju ih uopće prepoznati kao nešto s čime treba razbijati glavu kad je već 'damage done'.

`Well, only the whole of the truth contains a view point and it` s opposite. (Catma 20.04.2008. 20:05)

Ja nisam ni približno završila. Još nisam uopće dotakla ovu provokaciju o guski na ( nerazvijenom) zapadu.
Eb ga, TV mi je u kvaru. (Catma 20.04.2008. 20:16)

hahahaha... ali tko će sve to pročiti? to ja vas pitam! :))))) (Zona Z. 20.04.2008. 20:40)



e pa sad dolazimo do tipične dileme bloganja : hoćemo li kurtoazno kommati za komm, ili ćemo se potruditi pronaći sva moguća značenja i asocijacije na ponuđeni predložak
pooka je, kao i uvijek za drugo, na čemu sam mu duboko zahvalna, i ja ne mogu, a ne uzvratiti istim nivoom pažnje :) iako potpuno svjesna da nivo rasprave i nije neko štivo za neobavezno ćaskanje.





09.08.2008. | 14:24 |
8 K | P | # | ^


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Listopad 2014 (5)
Rujan 2010 (1)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (32)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (29)
Listopad 2007 (20)
Rujan 2007 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga


nuclear


Linkovi


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr



Virtualnu kavicu pijem sa:

Mirisne misli

Ska!Ska!

dakini.Lala

Mene goli kurac vodi

Vadimastok

Kalthir

Propheta Nemo

Nemanja

Pametni Zub

Pooka

Vertebrata

Kap

eho ega

Dolphina

Odmak

Sijač luda

Xiola

Inhibitor









ajfekt

kruzsok






Usvojite nova pravila komentiranja :

Udahnite duboko.
Zamolite svoje osobno božanstvo
za sposobnost pismenog izraza Uvida koji će uslijediti.
Pročistite grlo i iz abdomena izgovorite jedno duboko
: " Hmmmmmm".
Ako vam to pomaže razgolitite se
i zauzmite pozu Rodinovog
" Mislioca".
Ne igrajte se sa spolovilom.
Odselite se od roditelja ako imate više od 35 i radno ste sposobni.
Na psihofarmacima smije komentirati samo pooka.
Spremni ?






Basta!





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se