We must hide
-We must all hide in a tree before Uragan strikes again.
Rekla je Aretha na nekom nerazumljivom jeziku.
Ona ju je gledala još uvijek umrljana lizaljkom koja joj se polako ljepila za ruku.
Aretha je ličila na onu čudnu stvar koju je jutros iskopala u pješčaniku.
Onu stvar koju je odnijela potom u školu kad se upalio alarm i kad su svi počeli vrištati , a nekakve upute na istom nerazumljivom jeziku zagrmile iz zvučnika. Uskoro na hodniku više nikog nije bilo, svi su poput stampeda utrčali u one podzemne hodnike o kojima se ponekad šaputalo i čija su vrata bila zabrtvljena nekakvim volanom koji se otvarao digitalnom šifrom.
Zatim je uslijedio kratkotrajan bljesak, a onda je svega nestalo.
Svega poznatog, to jest.
Sve što je preostalo ličilo je na kapsule u kojima su plutale slike svega, ali ni u jedan se nije moglo ući, tek napraviti maleno uleknuće koje bi se ubrzo natrag vratilo u svoj opnasti oblik.
U jednoj takvoj kapsuli bila je i njena škola, mama, tata, Fido i Olivija ( koju je uvijek samo ona vidjela), njena soba i njena kutijica s Onim. Pogled na kutijicu najviše ju je uzbudio, strašno je čeznula da je dohvati , no stalno bi čelom udarila u tu savitljivu, no nepropusnu opnu koja ju je poput plazmatičnog ekrana dijelila od svega.
A zatim je došla Aretha.
Kako, nije imala pojma, maločas nije bila ovdje, stvorila se kada je okrenula glavu.
Mislila je barem.
Aretha je u rukama držala nešto nalik na kompjuter iščupanih kablova, imala je debele naočale iza kojih su joj oči bile samo dvije malene, daleke točke, raščupanu sivu kosu, potrgani slamnati šešir i prestrašno šarenu cvjetnu haljinu.
Kompjuter je ludio, na ekranu su se smjenivale slike, vijesti, govori, filmovi, crtići, bijele stranice s tekstovima koji su promicali velikom brzinom , ispresijecano onom olujom.
- We must hide in a bushes before it strikes again, we must hide in a bushes.... mrmljala je Aretha poluodsutno.
Nešto u njenim kretnjama, nešto u njenom govoru ili nešto na tom ekranu blokiralo ju je da bilošto izusti.
Ili sve zajedno.
Jedino što je mogla smisliti kao obranu bilo je da toj čudnoj ženi dade ime i pokuša prevesti njeno nerazumljivo brbljanje na prvi strani jezik koji je barem malo poznavala...
07.04.2008. | 20:38 |
3 K | P | # | ^
