Nož
Stao mi je večeras
nož zaboden u kobasicu.
I počela sam plakati.
Isprva tiho jecajući,
A zatim se kobasica
razmočila.
Zbog neke riječi izrečene.
Zbog onoga što je značila.
Zbog toga što sam šutjela, tada,
Krvarećih iznutrica
I samo treptala misleći:
" Ovo bi trebalo boljeti manje
nakon svih tih godina."
Ipak
Čovjek koji se na sve navikne
Nije čovjek
Nego spomenik.
Rekla je Audrey
Doručkujući kod Tiffany-ja.
A i ja dalje večeram.
I poplava se svaka
jednom povuče.
Osveta sitna ?
No konačna ?
Zaborav blaženi
Oprost evanđelski ?
Izbor je koji svatko radi sam.
(Ja svoju prirodu znam.)
Catma 1/2008
06.01.2008. | 18:47 |
18 K | P | # | ^