ISKAZI
" Ja sam Dubravka. Bole me jajnici kojih više nemam.Sve su mi izvadili.Ja svejedno osjećam organe koje nemam.Nešto je unutra ostalo.Gvaljavo, zapleteno.
Misliš li da su mi ostavili klupko vune za vrijeme operacije ?"
Pita Dubravka zabrinuta pogleda držeći u ruci pletaću iglu.
...
" Ja sam Jovanka, Titova uzdanica.
Ja svaki dan kada idem pišat rodim Titu 5000 djece.Sve ih na mjestu podavim i bacam u WC školjku. Svemirci što su uzeli moje jajne stanice kloniraju od njih Partizane.
Žele da na Zemlji opet vlada komunizam.
A ja sam Jovanka, Titova udovica i rađam mu svaki dan 5000 mrtve djece".
...
" Ja sam Andrej.Ne skidam I-pod sa ušiju.Ovo na nogama - to su moje ružičaste Marte po koje sam išao u London.To je bila moja životna misija.Kupiti ružičaste Marte.Kada sam ih kupio - moj životni san je nestao.
Prazan kao školjka bez bisera odlučio sam se ubiti. Nisam uspio. Zato sam sada tu.Pijem šaku roza tableta svaki dan..."
...
" Ja sam Catma.
Svaki mjesec prije dolaska mjesečnice mahnito pospremam stan. Radim gnijezdo za svoje jaje.Sve mora biti toplo, mekano i paperjasto. Boje su pastelne ,a zvukovi prelijevanje lire.Kosu raspuštam i omatam se njome.
Sjedim gola na podu i ljuljam se.
Povremeno ispuštam svoj čežnjivi jecaj nalik na savijanje tankog lima po kojem trčkaraju male krznene životinjice.
Ona ipak uvijek dođe. Moja crvena poplava.Ruši sve granice i zalijeva moje perje, krznene fotelje, deke s Disneyevim likovima.
Zahlikne me ta crvena neman rastrzanim bojama i zvukovima starih ploča slušanih naopačke.
Televizor se pali sam od sebe, ogledalo puca od mog pogleda.Prekrivam ga bijelom plahtom.
Iz svih ekrana izlaze japanske Yu-On sablasti.
Ali ja se više ne bojim ničega.Onkraj sam straha, s one strane svega, u nekoj prerijskoj pustinji u kojoj suhi vjetar vrtložno nosi rzanje mrtvog konja, a beskrajan umor ne utažuje se vodama sna i zaborava.
Tek pijesak u pijavici draži već teško upaljene oči. I tijelo postaje teško,žilavo,navošteno poput pergamenta.Krvavi ornament na nebu nalik na stepeničasti labirint polako, ali nezaustavljivo pritišće horizont u okomici.
Kada dotakne pješčano tlo okrenut će sve za 180 stupnjeva.
Okrenut će sve osim mene.
Ja sam : mali tužni pajac sa teškim dnom što se njišući se na sve strane smije svojoj klepsidri u rukama...."
23.11.2007. | 21:04 |
8 K | P | # | ^
