Pismo s otoka
Čelom uz čelo delfini su se ljubili.
I bio je vrt u kojem su tri starca svaku večer svirala trubu,violinu i klarinet.Na ulici su bila vrata iz kojih se ulazilo u nečije dvorište i vlasnik nas je sačmaricom potjerao natrag.Crtala sam krugove u pijesku, a oko bačenog kamena u vodu stvarale su se vodoravne crte.Svaku večer u isto vrijeme na istom mjestu na malom prašnjavom trgu susretala sam androginu djevojku.Starice su bile obavijene u crno, do zuba i sklanjale bi rukama pogled kada bi mi, stranci prolazili pokraj njih.Otok je plovio.Znali smo to jer bi ponekad ustali noću i na drugoj obali, toliko blizu da smo ga mogli rukom dotaknuti bio bi gigantski grad od mahovinastog kamenja,osvjetljenih rupa umjesto prozora koji je poput eha rastezao svoje dimenzije toliko da je pogledu zaklanjao nebo.Ujutro - govorili bi sami sebi : " to smo sanjali".Oko nas je bilo samo more i ništa na vidiku.Ništa osim delfina čiji bi nas skok iznenada ushitio i ostavio iznad tijela da lebdi u prozračnom oblaku od neke nečujne glazbe.U povratku - trznuli bi nam se palčevi na nogama.Utrnulim udovima ponovo bi tekao život i tražio pogledom novi pokret.Sunce je neumiljivo pržilo.U daljini, na vrhovima pješčanog brijega titrao je tamni odraz Onoga - koji će doći.Znali smo da je to On, ali smo znali i da ćemo još čekati na vrijeme kada ćemo znati kako smo znali.Zazor domaćina budio je u nama pretjeranu znatiželju.Ponekad bi se navirivali kroz prozore.Iza jednog mlada je žena obavijala trakama dijete sa prozirnom kožom.U jednom trenu dijete me pogledalo očima koje su bile samo dvije užarene zjene.Duša mi se sledila u grudima.To dijete nije smjelo na Sunce.Sunce je bilo prejako za njega.Mi smo bili prejaki za njega.Boljela me njegova bol.Optuživala me, iako nisam znala za što.
Na povratku, nekoliko godina kanije u poštanskom sandučiću našla sam paket.Sadržavao je jednu mutnu fotografiju slike koja je ličila na dvoje plavokosih ljudi u ljubavnom zagrljaju , vrećicu soli i crveni konac.
Razbacala sam sol po svim kutevima sobe, ostatak utrljala u prsa, omotala konac oko cijele kuće i stavila fotografiju iznad kompjutera.
Nije bilo povratne adrese.
Ni za mene više nije bilo povratka iako je davno nestalo nas...
11.10.2007. | 23:33 |
2 K | P | # | ^
