nedjelja, 03.06.2018.

ostavljanje pušenja i mršavljenje za žene



PRESIJECANJE

GORDIJSKOG

ČVORA



Jedna moja facebook-prijateljica hrabro je postavila dnevni status koji zvuči grubo, nimalo damski: „Stvarno mi treba neka kurčina, da prestanem pušit proklete cigare!“ Neću navesti koja zbog onih koji su uvijek spremni da sve krivo shvate, najnormalnije izokrenu ili se skandaliziraju nad onim što bi im trebalo biti primjer ili primjereno. Tako je i ovom prilikom ispod njena statusa krenuo da se odužuje niz manje-više duhovitih i promašenih komentara. Bio sam jedan od rijetkih koji su je ozbiljno shvatili.

Napisao sam: „Ne samo iskreno i pošteno, nego bi možda bilo i uspješno.“ Ona je odgovorila: „Ooooo…..bilo bi itekako uspješno, ma barem bi smanjila.“

Žao mi je da živi u udaljenom gradu, pa joj ne mogu pomoći. Ionako sam sklon neortodoksnim, originalnim, izravnim, pa čak i revolucionarnim metodama i rješenjima, sasijecanju problema u korijenu. (Nije bezveze kako je Aleksandar Veliki razriješio Gordijski čvor.) Recimo, ne razumijem one ženske koje u nekom trenu zaključe da imaju tri-pet ili sedam kila previše, pa krenu u drastične dijete, muče se i trape, trpe i pate, više ne jedu nego jedu, a kad jedu jedu nešto što nije jedljivo, i sve to uglavnom uzalud.

Da sam ja takvo žensko koje u nekom trenu ocjeni da joj se nakupilo tri-pet ili sedam kila viška, pozvao bih tri, pet ili sedam mornara koji su se tek dokopali kopna nakon šest mjeseci ili godine dana na pučini, pozvao ih da nađu neku osamljenu vikendicu (što bi oni rado učas našli), okupio ih i rekao: „Naval'te, junaci, što se čeka?! Neka se salo topi!“ i prepustio se da rade što hoće dok mi linija (i kondicija) ne bi opet postala zavidna. U nedostatku mornara potražio bih neke Arape, uspaljene pubertetlije ili fanatične katolike, pa da vidiš kako bi se sav višak istopio, samo bi se iscijedio. Budimo realni, jadnice koje propuste da se tri ili pet kila viška pretvore u trideset ili četrdeset, teško će naći i jednoga dobrovoljca koji bi pomogao.

Žao mi je što nisam žensko da primijenim taj recept za odvikavanje od pušenja. Potpuno razumijem moju facebook-prijateljicu koliko očajan može biti netko kome ta gadna navika više ne donosi nikakva užitka, zna da mu škodi, mrzi i prezire sam sebe što se toga ne može riješiti, a svejednako je i dalje lud ako dnevno ne kupi dvije ili tri kutije tog govna. Da mi dođe vrag i ponudi da će mi odsjeći tri prsta na ruci, uho i nos, pa ću se zauvijek riješiti težnji za cigaretama, bez oklijevanja bih rekao: „Reži, dragi!

Da se ne zavaravamo, ipak sam ja momak starog kova, moj karakter je uvelike bazično balkansko-mačistički heteroseksualan, ali sam znao biti toliko očajan da mi je padalo na pamet okupiti neke pedere i pozvati ih da me razvlače tri mjeseca, dok mi i najsitniji trunak ovisnosti o nikotinu ne iščezne iz organizma. Nažalost, patim od hemeroida, pa bi mi takav potez bio ravan mučnom samoubojstvu.

Nadam se da se mojoj facebook-prijateljici u inbox, preko messengera ili nekim drugim povjerljivim načinom javio dovoljan broj ozbiljnih, prihvatljivih dobrovoljaca da joj pomognu. Broj žena koje manijakalno puše ili hodaju naokolo s očiglednim kilama viška, ili oboje, pokazuje koliko patimo od nakaradnog ćudoređa, bolesnih skrupula, licemjernog prenemaganja i nekritičkog prihvaćanja nerazumnog odgoja.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker