nedjelja, 07.05.2017.

VELIČANSTVENI TOMIĆ

Krajem prošlog tjedna preminuo mi je blizak i drag prijatelj, u četvrtak smo ga pokopali. Naravski da sam bio vrlo loše volje. Navečer, pred spavanje, trebalo mi je nešto snažno da se opustim da mogu zaspati. Trebao mi je neki indijanski vrač da mi prepiše neku moćnu drevnu medicinu. Rijetko pijem, no prve večeri sam stuštio tri čašice najžešće šljivovice. Nije pomoglo. Obično prije spavanja pročitam nekoliko stranica neke knjige, ali sam osjećao da mi nijedna od onih kroz koje upravo prolazim ne bi pomogla. Stao sam pred metar hrbata knjiga koje kanim što skorije pročitati i odjednom sam među njima spazio "Veličanstvene Poskokove" Ante Tomića.

Knjigu je Tomić krajem prošle godine poklonio mom sinu. Malac ju je odmah pročitao i rekao da je izvrsna, a u njegov se sud što se tiče knjiga (filmova nešto manje) mogu pouzdati, pa sam je namjenski odložio za kasnije kao poslasticu za neki poseban trenutak. Na pamet mi nije padalo da ću je se dograbiti kao lijeka. Kako sam je spazio tako sam znao, unutarnji glas mi je jasno rekao kao da sam doživio božansku objavu; "Ova knjiga će ti u ovom raspoloženju najbolje pasati, najviše pomoći."

Nisam se prevario. Već prve noći "Veličanstveni Poskokovi" su mi pomogli da smireno zaspem. Iz noći u noć su pouzdano djelovali. Sam sam sebi čestitao kako sam dobro odabrao, ono - klasičan Tomić na najvišem nivou, iako za izbor nije trebalo previše pameti. Ništa čudno, Tomić je dokazano pisac koji ne može razočarati. Guštao sam na svakoj stranici i na svakoj stranici još desetak puta posebno pri svakom literarnom biseru na koji sam naišao.

A onda se otprilike nakon polovine knjige počelo događati čudo. Roman je postajao bolji od najboljega na što nas je Tomić do sad naučio, pisac je nadrastao sam sebe, i dalje Tomić, ali bolji od Tomića! Ne želim pokvariti užitak onim koji to još nisu pročitali, pa neću ništa odati, osim da priča neočekivano raste i nakon nevjerojatnih preokreta pretvara se u najnapetiji triler. Sve u svemu, Hollywood bi vrištao od sreće da se dokopa takve priče. Kakvi sjevernjački trileri?! Tomić ih ostajući tomićevski sve zajedno tuče na domaćem terenu!

Već sam dojadio sebi i drugima ponavljajući da imamo domaću literaturu na svjetskom nivou, bolju nego smo ikada imali, a Tomić me, uz Bauera, Ferića, Ivaniševića, Perišića, Radakovića i druge, ponovo uvjerio da je ta literatura čak i bolja nego što obično mislim.




Može se nabavit ovdje.

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se