srijeda, 31.08.2016.

blagoslov ambulante

- revitalizirani post od 17.10.2011.

TO JE SVE!


Jednoga dana u isturenu područnu ambulantu doma zdravlja u kojoj je radila samo jedna sestra i nova mlada doktorica svrati jedan neuobičajeni posjetitelj. Sestra uđe i šapne doktorici tako da se nije moglo čuti u čekaonici:

– Došao jedan... hoće blagosloviti ambulantu!

Doktorica se toliko iznenadila i zgranula da je uzviknula da se vjerojatno čulo kroz vrata:

– Što?! Blagosloviti ambulantu?!

Sestra joj brzo stavi ruku preko usta i kimne glavom:

– Da, da. Što da radim s njim?

Doktorica reče:

– Uvedite ga.

U ordinaciju uđe čovjek, sav u crnom. Počne objašnjavati da je ambulanta na području njegove župe, a on po svom terenu sve blagoslivlja: kuće, stanove, dućane, automobile, poduzeća, javne zahode, svu nepokretnu i pokretnu imovinu. Koliko posla?! – pomisli doktorica. Iako mlada, imala je već dovoljno iskustva da je znala da postoje ljudi koji u bilo kojoj zdravstveno kriznoj situaciji, ako krene po zlu govore „doktor je kriv!“, ali ako sve završi dobro govore „hvala Bogu, Bog ga je spasio!“ To je nelojalna konkurencija! Već je imala iskustva s raznima koji su navraćali i nudili razne knjige, posuđe, čudotvorne kuhinjske krpe i slično. Odmah zapita:

– Koliko to košta?

Čovjek u crnom se skromno nasmiješi:

Ništa! Besplatno... – ali nadoda: – Naravno, smijete ostaviti milodare, po volji...

Dobro – reče mu doktorica. – Pričekajte u čekaonici.

Čim je izišao, nazove ravnateljicu doma zdravlja:

Došao mi jedan, pop nekakvi, hoće blagosloviti ambulantu. Kako da ga pustim da šeće po ambulanti i pred svim pacijentima škropi vodicom naokolo? Što da radim s njim? – izgledalo joj je neprilično da netko mantra po zdravstvenoj instituciji, kadi naokolo i šprica vodu po uglovima – kakvo povjerenje se može imati u doktora kome nekakav vrač čara po instrumentima? – ali prisjetila se i priče o krčmaru iz susjedstva kojemu su neki nepoznati tipovi ponudili zaštitu, pa kad je odbio, planuo mu je automobil parkiran u dvorištu pred kućom. Tko zna što bi ovaj mogao napraviti ako ga odbije, poslati joj nekog vraga?

Dajte mu sto kuna – reče ravnateljica.

Odakle mi sto kuna? – zavapi doktorica. – Plaća je tek za tri dana! Živim od toga da idem u crno na kartici. Ovaj nije ništa rekao da prima karticu!

Posudite od sestre.

Nema ni ona. Ujutro smo razgovarale… A ako posudim od nje, ja ću joj trebati i vratiti.

Ravnateljica je malo razmislila:

Naplatite svako izdavanje recepata po pet kuna dok ne sakupite…

Doktorica pozove blagoslivatelja:

Dođite po završetku radnog vremena, pa ćemo to obaviti – i čovjek bez riječi ode ne skrivajući da mu nije drago što treba i drugi put navratiti.

Čim je zadnji pacijent otišao, čovjek u crnom se ponovo stvorio u čekaonici. Doktorica i sestra, već obučene za odlazak, gledale su kako obilazi prostorije, mrmlja si nešto u bradu i škropi uokolo. „Ova vodica je skuplja od svih mojih lijekova!“, mislila si je doktorica gledajući ga. Podvrsta homeopatije, i homeopati liječe s H2O. Naposljetku je na ulazna vrata nalijepio nekakvu kič-vinjetu.

Misleći kako sutra ne smije zaboraviti reći sestri da izgrebe tu vinjetu, doktorica mu pruži sto kuna. Čovjek zgrabi novčanicu, no umjesto zahvale u nevjerici i posprdno upita:

– To je sve?!

Doktorici je za taj dan već bilo dosta i radnog mjesta, i radnog vremena i pacijenata i svega, i žurilo joj se kući, te samo kratko odreže:

– To je sve!






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker