Što će biti s nama

petak, 15.04.2016.

ČUDO IZMEĐU KORICA

U više navrata već sam pisao da valja čitati domaću književnost (i gledati domaće filmove), da je to vrijedno i da treba i zbog sebe i zbog naše kulture. Ponavljano tvrdim da u povijesti nismo imali razdoblja kad se u ovolikoj količini pisalo tako kvalitetno. (Drugo je pitanje kako za vrijedna djela uopće čuti, a zatim kako do njih doći. U današnjoj traljavoj organizaciji književnog života to nije nimalo jednostavno.) Čak i osrednja domaća knjiga za domaćeg čitatelja može imati veću vrijednost od odlične strane knjige. Iz toga se može naslutiti moja preporuka za čitanje: od stranih samo izvrsno, od domaćih ono najbolje, pri čemu čak i čitanje onoga što je vrlo dobro ili samo dobro nije uzalud utrošeno vrijeme.

Odavno već nisam imao bolju potkrjepu za svoj stav od posljednje knjige Bore Radakovića "Što će biti s nama" (bez uptnika). Mnogi znaju da je Radaković jedan od najvrsnijih suvremenih pisaca, a treba biti pošten i priznati da je u nekim elementima svog pisanja i najbolji, no ono što je napravio sa "Što će biti s nama" i mene je iznenadilo, prijatno zaskočilo. Ta knjiga je čudo. Pročitavši je osjećao sam se onako kako me posljednji put obuzelo izišavši iz dvorane "Exita" nakon što sam odgledao "Kauboje". Oduševljenje uz nevjericu kako je moguće da netko od nas danas i ovdje napravi tako nešto. Takav spoj uzglobljenosti u stvarnost i istovremen neobuzdane fantastike teško je naći. Još bi se moglo naći nešto jednako tečno, nešto jednako duhovito, nešto jednako pametno ili jednako inteligentno, ali nešto drugo što bi bilo sve to zajedno ne pada mi na pamet.

Radakovićeva je knjiga argument za čitanje domaće književnosti na vrlo jednostavan način tu knjigu je naprosto nemoguće prevesti. Nema načina. Nezamisliv je prijevod koji bi uspio sačuvati njezinu jedinstvenost. Teoretski, kad bi postojao prevoditelj koji bi to uspio, bio bi genijalac (kakav ne postoji). S druge strane, da u svjetskoj književnosti postoji takva knjiga, nju bi bilo nemoguće prevesti na naš jezik. U konačnici, nakon čitanja Radakovićeve posljednje knjige svakome mora biti drago da zna jezik kojim je može pročitati.

Jedinu slabost knjige vidim u tome da prethodno treba pročitati mnogo knjiga da bi se shvatilo kako je i koliko ova jedna izuzetna. Zbog istog razloga, kada bi na svakom mjestu gdje se tekst na nešto referira bila fusnota, napomene bi zauzimale jednako prostora kao sam tekst, a kako ih uopće nema, onome koji sam nije sposoban povezati reference dobar dio sadržaja se gubi. Utoliko je to zahtjevna knjiga i za čitatelje, premda i onome kome bi to bila prva knjiga koju je pročitao od korica do korica može biti toliko zavodljiva da mu otkrije atraktivnost čitanja.

Naposljetku, to je knjiga koja je zavrijedila kupiti je i čuvati kod kuće jer je toliko bogata detaljima da ih je nemoguće zapamtiti, te ju je već nakon mjeseca dana moguće otvoriti bilo gdje i pročitati nekoliko stranica kao da ih se prvi put vidi, s jednakim ili čak većim užitkom nego kad se čitalo prvi put. Generalni zaplet je lako zapamtljiv, ali ono kako je to ispričano i čarobno bogatstvo ornamentike su se nezapamtljivi, a čitati to uz saznanje kamo sve to vodi je drugačije od onoga kad se čita neznajući što će se slijedeće dogoditi.

Dakle, budimo ozbiljni: jurnite do najbliže knjižare i hitno pribavite svoj primjerak "Što će biti s nama", a ako možete odmah uzeti i više primjeraka nećete pogriješiti. Bilo koji neopterećeni kultivirani čitatelj može biti samo zahvalan ako mu je poklonite.

--------------------------
Postoje snimke kako Radaković na Seksotinovu čita odlomke tog romana. Snimke su tehnički loše, Radaković je bio smrtno prehlađen, slušanje je drugačije nego samostalno čitanje, pa je utoliko cjelokupni dojam uvelike nedostatan, ali snimka možda ipak donekle ukaže na vrijednosti teksta kojega hvalim.

- 10:35 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>