četvrtak, 30.05.2013.

dobar čovjek

Unaprijed mrzim svako slovo ovog teksta kojeg započinjem pisati, mrzim svako slovo koje bilježim jer će njime biti rečeno da je preminuo Ratko Softa. Trebalo mi je gotovo dva mjeseca da sakupim snage zabilježiti prvo slovo.

Ratkovo je ime javnosti nepoznato premda se posljednjih desetljeća, svaki put kad bi netko rekao „Vjesnik je kvalitetna novina, solidnija i pismenija od svih drugih listova“, zapravo o njemu govorilo. Ratko je proveo svoj novinarski vijek samozatajno, uglavnom dotjerujući tekstove drugih potpisnika, i samo su oni koji su s njim radili znali koliki je bio njegov doprinos.

No nastranu novinarstvo. Za Ratka je prvo i važnije od svega da je bio dobar čovjek. To povlači pitanje tko je uopće dobar čovjek, koje osobine krase dobra čovjeka, a do toga možemo doći govoreći o Ratku.

U prvom redu, zahvaljujući osobnom iskustvu i obrazovanju, razumio je sve što mu je bilo rečeno i čemu je svjedočio. Narodski rečeno, bio je naprosto pametan čovjek. Razumio je sve upravo onako kako je bilo, ni više ni manje, ništa ne dodajući niti mu je išta promicalo, ne iskrivljujući kroz prizmu vlastitih viđenja ni zaslijepljen vlastitim vrijednostima, a to . koliko god jednostavno zvučalo i trebalo bi da je uvijek tako - toliko rijetko možemo sresti da je dragocjeno. Razumio je što je bitno, a što su slučajnosti, slabosti ili gluposti, te mu se moglo bilo što povjeriti bez bojazni da će krivo shvatiti, ismjehivati se ili bilo kako zlorabiti. Svemu je znao mjesto, vrijednost i doseg. Razlikovao je ono zaista značajno od nevažnoga, trajno od prolaznog. Svemu je znao mjeru. Vidio je razliku između dobra i zla, korisnoga i lošega, dobrodošlog i nakaradnog. Za njega se može reći „ništa ljudsko nije mu bilo strano“, pri čemu se sa bilo čime nehumanim nije mirio niti je mogao na tako nešto pristati, pomiriti se s tim ili podržati.

Nije bilo kod njega ni agresije ni agitacije. Umjesto njih imao je samo suosjećanje. Kao takav je uvijek bio spreman pomoći koliko je mogao, ukoliko se radilo o nečemu dobrome. Na njega se uvijek moglo osloniti, računati da će biti od pomoći ukoliko zatreba.

Naravno, postoje ljudi koji su dobri i na druge načine, kao što se navedenim ne iscrpljuje sve po čemu je Ratko bio dobar čovjek. Njegov pepeo rasuli smo njegova udovica, sin i ja i njih dvoje bi sigurno mogli i drugim argumentima potkrijepiti ono što tvrdim.

Ratko mora da je imao ideološke, nacionalne i religijske stavove koje mogu samo pretpostavljati, ali ne mogu ništa tvrditi pozivajući se na njegove riječi jer u više od tri desetljeća koliko smo se poznavali i družili nikada nismo o njima razgovarali. Uvijek je bilo značajnijih, prečih, dražih i veselijih tema ili smo se razumijevali i bez deklarativnog usuglašavanja.

Bilo je razdoblja u kojima smo se družili svakodnevno, kao i onih u kojima se dugo nismo viđali. Povremeno smo zajedno radili, a povremeno se sretali zbog puke radosti druženja. Saznanje da ga više nema – da je jedan od nas manje – čini u mom svijetu veliku prazninu.
- 14:09 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker