petak, 28.09.2007.

žive legende

Poneke slike zaista govore više od tisuću riječi. Takve su ako prikazuju ono što ne možemo predstaviti, kao što su fotografije unesrećnih u saobraćajnim nesrećama, ono što se riječima ne da opisati kao izraz na nečijem licu ili ako prikazuju mnoštvo pojedinosti za čije bi nabrajanje trebalo neusporedivo više vremena nego ako se samo obuhvate pogledom. Njima treba pribrojiti i one koje izdvajaju djelić trenutka koji je u stvarnom životu utopljen u kontinuitet kretanja. Nasuprot njima su fotografije na kojima se vidi ono što prikazuju, ali ni približno ne mogu dočarati ono što je najvažnije. Takva je većina onih koje prikazuju monumentalne građevine ili široke pejsaže. Fotografije Keopsovih piramida bilježe oblik i razmjere, ali je dimenzionalnost nezabilježiva.

Sve fotografije imotskih jezera, Plavoga i Crvenog, od ove su druge vrste. Onaj tko ih nije vidio u živo ne može si predstaviti osjećaj koji obuzme čovjeka koji stane na njihov rub. Imotska su jezera jedinstvena, nešto što bi svatko trebao vidjeti barem jednom u životu, naročito ako je iz Hrvatske. Da se nalaze u Japanu bila bi svjetska atrakcija, posjećenija nego Međugorje. Da je imalo soli u glavi i samopoštovanja, svaki razred srednje škole išao bi na maturalno putovanje u Imotski umjesto što slavimo Valentinovo i St'Patrick's day.

Prema legendi na mjestu današnjih jezera nekoć su stajali Gavanovi dvori. Gavan bješe gospodar grada koji se toliko obogatio da je postao onovjekovni tajkun, moćan, bahat i ohol, opak, nezajažljivo lakom. Prezirao je siromahe na čijoj je grbači živio. Njegovi najbliži i svita kojom se okružio bili su poput njega. Povremeno su se zabavljali dobacujući gladnima korice kruha i otpatke sa svoje trpeze. No jednom je u doba slavlja naišao prerušeni anđeo. Zamolio je koricu kruha koju mu je Gavanica šutnula nogom, na što se on zahvalio te zatražio i malo vode da osvježi žedna usta. No prije ćeš dobiti od zmije mlijeko nego od Gavana pitke, svježe, nezatrovane vode. Rasrdi se anđeo, isuče plameni mač, nebom zaparaše munje, gromovi zatutnješe, zemlja se zatrese, rastvori se i u nju propuntaše dvori, Gavan, Gavanuša, njihova djeca i svi gosti. Na mjestu dvora ostale su kao opomena za vječna vremena dvije duboke rupe ispunjene vodom - imotska jezera.

Imamo Plavo, imamo Crveno, a sad imamo i Zeleno.
Image Hosted by ImageShack.us
- 17:44 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker