Pax et Discordia

petak, 17.05.2013.

Glasajte za Pirate!

Možda sam ovo trebao napisati koji dan prije, ali jebga, bila gužva u domu i izvan njega, a valjda nikad nije kasno.

Za one koji ne znaju, prvi na listi Piratske stranke za Skupštinu Grada Zagreba je Domagoj Jakopović "Ribafish". Tko ne zna o kome je riječ, sad je prekasno za objašnjavati.

No, krenimo redom.

Vječna je dilema: glasati po savjesti pa da poslije ne mlatiš glavom u stol ili "pametno", da ti "ne propadne glas".

Dilema je razriješena na prošlim parlamentarnim izborima kad sam glasao pametno - za SDP - pa mi je svejedno, očito, propao glas. Propao na spektakularan način. Epski. Dostojan Shakespearea, ali zapravo puno, puno bliže Krleži.

I tako sam sada, razmišljajući o tome koga zaokružiti na zagrebačkim izborima, došao do sljedećih zaključaka:

Gradonačelnik

Ako zanemarimo Bandića (a osnovnu školu sam završio, dakle zanemarujem ga) i Ostojića (koji je, kao Milanovićev čovjek, s liste poželjnih izbačen po kratkom postupku jer, ako će voditi grad kao što Milanović vodi državu, onda, što se mene tiče, Bandić može i ostati), najjača kampanja, nagovaranje, larmanje, navlačenje za rukav, moglo se čuti za izvjesnog poduzetnika Ferdeljija. Kao, "čovjek je vodio firmu, pa će znati voditi i grad". Ovdje bi samo valjalo skrenuti pažnju na Ferdeljijeve kolege poduzetnike od kojih je jedan također privukao glasove istom logikom, a onda je nastavio privlačiti pažnju križevima, kipovima i kurc... pardon, šunkom na čelu. Drugome njegovo poduzetništvo nije bilo toliko bitan sastojak kampanje, ali je bilo sastavni dio životopisa sve dok nije otišao služiti zatvorsku kaznu u Mađarsku. Dakle, toliko o poduzetništvu kao kriteriju.

Još jedan kriterij koji govori poprilično protiv gospodina Ferdeljija je s kime je ušao u savez: HSS i HSLS, dvije kriptostranke koje su ustvari interesne skupine svojih članova - zapravo vodstava, dok su članovi, podijeljeni, kao i uvijek, na naivne idealiste i ambiciozne aspirante za mjesta lokalnih, a ako može i državnih šerifa - a koje imaju višedesetljetnu tradiciju prodavanja bilo kome tko ih želi kupiti, ponajprije HDZ-u.

Neki kandidati uglavnom pripadaju skupini za komemoraciju pameti (Hrast, bukva, HDZ i ostali balvani), i na njih ne treba trošiti riječi, i tako su, eliminacijom onih za koje ne bih glasao ni mrtav, u igri ostali dvoje s kojima neću biti previše sretan (a možda ni uopće), ali koji i dalje MOŽDA mogu navući dovoljno ne-negativnih stvari da u ovom krugu ne prekrižim listić. Dakle, Tatjana Holjevac i Branko Vukšić.

O Tatjani Holjevac, generalno, nemam pojma, a ni bogznašto pozitivno za reći. Jedina negativna stvar je bila što je njena lista u jednom (ili više?) sazivu Skupštine koalirala s Bandićem, ali to je minoran grijeh; u tim ( tadašnjim) okolnostima bih vjerojatno i ja učinio isto. Dakle, jednostavno zbog nedostatka loših informacija uzimam je u obzir.

Branko Vukšić, s druge strane, za sobom vuče grijeh svoje stranke koji meni osobito i ne smeta, ali drugima je očito veliki razlog protiv njih: populizam, kritiziranje samo zbog kritiziranja, bezličnost i nedostatak pozitivnih ideja što bi trebalo napraviti (za razliku od negativnih, što NE napraviti). No, budimo realni, svi ti nedostaci krase i sve ostale, ali svi ostali imaju i dodatnog putra na glavi tako da, ako se bira najmanje loš kandidat, Vukšić je, što se mene tiče, prihvatljiv. Ako bi kojim slučajem i postao gradonačelnik i pokazao se kao katastrofalan, sigurno ne bi bio gori od ostalih ponuđenih, a na sljedećim izborima bi ga se onda trebalo maknuti.

Da se pojavio ikoji pozitivan kandidat za gradonačelnika, ovi dvoje ne bi imali šanse. Na žalost, nije i vjerojatno mi preostaje da na biračkom mjestu bacam novčić.

Skupština

S listama je situacija malo bolja iz jednostavnog razloga što ih ima više pa su se među njih provukla i neka razumna imena, a posebno ideje. Riječ je o listama "Za grad" i Piratske stranke za koje bih, osobno, bio najsretniji da su na izbore izašli zajedno, s jednom listom. Jedini argument protiv glasanja za neke od njih je onaj najspominjaniji: nemaju velike šanse za prelazak praga. Međutim, da ponovim argument s početka teksta: ako glasate "pametno" za neke od onih za koje znate da će prijeći prag, jedino što znate sa sigurnošću je da ćete se poslije toga osjećati kao budala.

No, tu ima i jedan drugi, možda jači i bitniji razlog. Ovih godina je postalo očito da su sve stare stranke beznadežno potonule u nepotizam, korupciju, dekadenciju, da su se pretvorile u političko-birokratsku aristokraciju koja postoji zbog sebe same. Međutim, sve one zajedno imaju većinsku podršku neupućenih i nezainteresiranih koji nisu ni svjesni da postoji alternativa. Zato ovakvim zdravim i vitalnim mladicama treba pružiti što veću podršku, potaknuti ih da izdrže i ojačaju kako bi, možda, u intervalu do sljedećih izbora nastavile s poslom i na sljedećim izborima možda postigle neki konkretniji rezultat. Dakle, umjesto "pametnog" glasanja (koje se, zapravo, ovako kako je definirano, može nazvati i "oportunističkim") trebalo bi glasati dugoročno. Jer, čak i ako glas "propadne" na ovim izborima, možda će sama brojka nešto značiti za naredni period.

I, za kraj, još jedan, možda i ključni argument. Pobornici "pametnog" glasanja ne uzimaju u obzir jednu bitnu činjenicu: kod velikih stranaka njihov JEDAN glas i ne znači toliko puno. Zaista, vjerujete li da ste baš vi ti koji će srušiti Bandića? Budimo realni. (Osim toga, u zagrebačkom slučaju, nekako i ne vjerujem da je alternativa puno bolja.)

Međutim, ako glasaju za neku od manje popularnih lista, zaista je moguće napraviti razliku. Jednostavnom matematikom: ako listi koja je dobila 100.000 glasova dodate jedan, i niste napravili bogznašto. Ali ako ga date nekome tko može računati na, recimo, 5000, onda baš vaš glas može donijeti prevagu.

17.05.2013. u 10:09 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se