Pax et Discordia

ponedjeljak, 15.04.2013.

HDZ i SDP zahvaljuju tri milijuna birača što nisu glasali protiv njih

Da odmah izbacimo brojke: glavna službena informacija koja će jedina imati utjecaja na politički život Hrvatske najmanje do sljedećih izbora, a vjerojatno i puno dulje, je da su na upravo održanim "anketnim" izborima HDZ i SDP zajedno dobili 65% glasova ili dvije trećine onih koji su na te izbore izašli. Drugim riječima, od tri osobe koje su došle na biralište, jedna je zaokružila HDZ, druga SDP, a treća "nešto treće" (ili ništa ili se bavila likovnim radom).

To je to. To je ono što će ostati zapisano, to je ono što će se uzimati u obzir prilikom preračunavanja mandata, to je ono što će stranke uzimati u obzir prilikom međusobnog razračunavanja i korekcije svojih politika.

I da je ovo tekst o tome, ovdje bi komotno mogao završiti jer, što se tiče upravljanja državom, zaista ništa drugo nije bitno. Državnu upravu, Vladu, Sabor i ostale ne zanima tko i zašto nije išao na izbore, je li ga boljela noga, je li imao bolesno dijete, je li se napio, bio lijen, nije mogao odlučiti, nije znao ili nešto sedmo. Također, državnu upravu ne zanima zašto je neki listić "nevažeći". Kako je lijepo rekao Arsen Bauk, uzrok tome što je 5% listića bilo nevažeće je to što je "prvi put proveden ovakav izborni sustav pa se ljudi nisu snašli, sljedeći put će biti bolje". I dobro je rekao: u kategoriji "nevažeći" ne postoji razlučivanje između onih koji su nepismeni pa nisu shvatili što treba zaokružiti i "prepismenih" koji su odlučili protestirati u osami glasačke kutije i iznijeti svoj revolt na mjestu gdje ga neće vidjeti ni zapamtiti nitko osim desetak članova biračkog odbora koji su kasnije prebrojavali glasove (kao što reče Klauški, "na prste").

I zato smiješno i djetinjasto djeluju slavodobitni povici onih koji su jučerašnji izborni neizlazak protumačili kao znak velikog revolta i pobune Hrvata, a svoje crtanje kurčeva po listićima (ili demonstrativni ostanak kod kuće) Velikom Gestom Revolucionara Koja Će Pokazati Glavonjama Što Ih Ide. Jer, istina, možemo pogledati one druge brojke: jučer su HDZ i SDP dobili po 7 (sedam) posto glasova, Laburisti oko 1,2, a svi ostali daleko ispod toga. Međutim, za stranke i državu ovaj je podatak nebitan. Štoviše, vodećim strankama - a posebno HDZ-u - i odgovara što slabiji odaziv jer upravo oni profitiraju u takvim okolnostima nezainteresiranosti, apatije, kenjkavog nezadovoljstva ili pubertetskog revolucionarstva koje misli da je vrhovni čin pobune to što će sjediti kod kuće i neće napraviti ništa.

Koji su zbilja rezultati ovih izbora? To što se stranka koja je bila na rubu raspada s manje od 20% podrške uspjela probiti na vodeće mjesto. Umjesto karmina, u izbornom štabu održana je proslava. Umjesto daljnjeg razočaranja, njihovi birači i simpatizeri dobili su vjetar u jedra i sad će još glasnije i još upornije tancati i arlaukati po trgovima, vrijeđati pristojan svijet samom svojom pojavom i retorikom i zagušivati hrvatski medijski prostor stavovima kojima bi se zapravo trebali pozabaviti psihijatri. Također, rezultat je to da je ogromna većina Hrvata (opet) dopustila da drugi odlučuju umjesto njih. Demokracija? Ma hajte molim vas...

Argument koji najviše vrijeđa pamet je da se "nije moglo naći nikoga kome bi se dalo glas". Jer, treba reći još jednom: na ovim izborima ponuđeno je dvadeset i osam izbornih lista. Dakle, ne samo onih nekoliko parlamentarnih stranaka, nego cijeli spektar lijevih, desnih i elektronskih, glupih, pametnih i onih trećih (ne pitajte!) Reći da se "nema koga za glasati" ne može nitko drugi nego - oprostite na izrazu, znam, znam, ali usporedba je pretočna da bi se propustila - neizlječivi autist.

Svatko je slobodan reći da "ne priznaje ovakav politički sustav i ne želi mu dati legitimitet svojim izlaskom na izbore". Siguran sam da je politički sustav shrvan od tuge zbog ovog stava i da će državni proračun imati besane noći dok od ovakvog revolucionara, preko poreza, bude izvlačio novce koji će se preusmjeravati u rođačke i prijateljske fondove. Po posljednjim vijestima, Milanović i Karamarko viđeni su kako se dave u suzama zbog toga što je tri milijuna Hrvata odlučilo ne izaći na izbore te da je u stožere HDZ-a i SDP-a upućena hitna psihološka pomoć kako bi ovim savjesnim i dobroćudnim javnim djelatnicima pomogla da prebrode ovu traumu. No, nema toga što evropska plaćica od 8000 eura neće izliječiti. A zahvaljujući tri milijuna Hrvata, jedanaest takvih plaćica će otići HDZ-u i SDP-u.

15.04.2013. u 11:32 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se