Pax et Discordia

utorak, 19.03.2013.

Zviždanje i ismijavanje na "stručnoj" konferenciji u organizaciji MZOS-a

Original: http://nastavnici.org/2013/03/18/zvizdanje-i-ismijavanje-na-strucnoj-konferenciji-u-organizaciji-ministarstva-obrazovanja/

U atmosferi koja bi više bila karakteristična za nogometnu utakmicu - i to sa Zdravkom Mamićem u publici - u ponedjeljak je u zgradi MZOS-a održana "Konferencija o nasilju u školama" za koju je bilo najavljeno da će uspostaviti dijalog i pokušati napraviti prve korake u rješavanju problema sve slabije radne atmosfere u hrvatskim školama. Međutim, dogodilo se upravo suprotno: ideje i prijedlozi koje je iznijela Sanja Lukić, predsjednica udruge "Nastavnici organizirano", naišli su na bučno negodovanje i neodobravanje, pa čak i zviždanje kao da je riječ o manifestaciji na kojoj su većinu publike činili nogometni navijači, a ne stručnjaci iz područja obrazovanja.

Jovanovićev poltronski stroj u punom pogonu

Još dok je konferencija bila u pripremi, neki kolege su izrazili skepsu da će se tamo dogoditi išta bitno. Međutim, iako smo se nadali, ali i bili spremni na sve, Jovanovićeva poltronska mašinerija nadmašila je sva očekivanja. Dok su sva ostala izlaganja bila saslušana u miru i tišini, predavanje predsjednice naše udruge (čije bilješke možete preuzeti ovdje) nakon nekog vremena počelo se prekidati zvižducima i glasnim negodovanjem. Zbog toga je Sanja Lukić nekoliko puta morala stati i pričekati da se publika smiri, da bi na je na kraju voditeljica konferencije prekinula jer je "isteklo vrijeme".

Što se tiče ostalih izlaganja, kako je jedan od kolega koji su pratili konferenciju preko interneta slikovito opisao, opći dojam je bio: "što su govornici udaljeniji od neposrednog rada s djecom, to su napravili više fantastičnih programa i projekata koji imaju urnebesno dobre evaluacije! Svi su oni puni dobre volje, izvrsno su raspoloženi i prepuni savjeta za bijednike koji, eto, nisu sposobni za takve sjajne uspjehe. Oni koji svakodnevno provode 4-5 sati u razredu frustrirani su, neraspoloženi i slabo uspijevaju prikriti nemoć i očaj."

Pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se nešto radi

Ono što je jasno svakome tko je gledao ili bio prisutan je da su sudionici konferencije bili pažljivo birani prema mjerilima ministra, a kako bi se napravila pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se nešto radi. Od strane organizatora najavljeni su i "zaključci" konferencije, ali ne sumnjamo da će, ukoliko se uopće objave (ne bi bilo prvi put da se na tako nešto jednostavno "zaboravi") biti potpuno beskorisni, općeniti i neprimjenjivi u praksi poput većine propisa i smjernica koje su izlazile iz ovog ministarstva proteklo desetljeće, a i dulje.

Također, ono što Jovanovićevi statisti ne razumiju - ili ih, vjerojatnije, nije ni briga, dok god su u toplom i sigurnom i nevjerojatno je njihovo neshvaćanje kako se to brzo može promijeniti - je da su negodovanja i zvižduci upućeni Sanji Lukić zapravo upućeni i prema sad već gotovo 8000 nastavnika i stručnjaka koji su potpisali peticiju udruge "Nastavnici organizirano". Stječe se dojam da je jedan od ciljeva konferencije zapravo bio da se utiša udrugu u svojim zahtjevima za rješavanje problema nasilja.

Od sada i formalno: s MZOS-om je dijalog nemoguć

Zaključak je prilično jasan: s ovakvim Ministarstvom razgovarati se ne može. Nije da ne želimo, jer želimo. Nije da mislimo da ne treba, jer znamo da treba. Ali jednostavno nije moguće.

Pretpostavljali smo to i ranije, nakon mjeseci i mjeseci ignoriranja stvarnosti od strane vrhuške i izbacivanja nesuvislih "argumenata" na zahtjeve tisuća učitelja i roditelja, nakon svih izjava, najava i odluka koje je aktualna "obrazovna" vlast iznjedrila, ali barbarsko i necivilizirano ponašanje kojemu se u ponedjeljak moglo javno svjedočiti stavilo je točku na "i" i pokazalo, jasno, nedvosmisleno i službeno, da je riječ o nestručnoj hunti koja je okupirala zgradu iz koje vladaju hrvatskim obrazovanjem s nimalo više mozga, razuma i tolerancije nego njihovi HDZ-ovi prethodnici iz era Fuchsa, Primorca, Pugelnika, Ljilje Vokić...

19.03.2013. u 00:37 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se