Pax et Discordia

četvrtak, 14.03.2013.

Priopćenje udruge "Nastavnici organizirano": Da premijer ima časti i poštenja, odstupio bi s položaja


Original ovdje.

Nakon kritika i podsmjeha koje je svojim nastupom u Evropskom parlamentu izazvala gospođa Ingrid Antičević-Marinović, njezin stranački kolega i hrvatski premijer Zoran Milanović odlučio je svoju kolegicu obraniti potpuno nepotrebnim, ishitrenim i ničim izazvanim omalovažavanjem cijele jedne struke.

Svojim komentarom premijer Milanović poslao je poruku i šamar ne samo profesorima tog jezika, nego i svim učiteljima i nastavnicima u Republici Hrvatskoj. Očito nije dovoljno što su, kao visokoobrazovani kadar, potplaćeni, što rade u sve težim uvjetima – od materijalnih uvjeta u školama, do verbalnog (a ponekad, nažalost, i fizičkog) nasilja od strane učenika i roditelja. Sada premijer šalje poruku da su i nesposobni ili jedva sposobni (za dvojku) pa valjda bolje nisu ni zaslužili.

Također, jedna od značajnih teškoća radu u školi je nedostatak poštovanja nastavničkog autoriteta od strane učenika, ali i roditelja i javnosti. Ovakvom izjavom Milanović tome nepoštovanju daje dodatni poticaj čime otvoreno i direktno sabotira hrvatski obrazovni sustav u njegovom temelju – radu u razredu.

Iako ovo nije jedini primjer premijerova blaćenja i omalovažavanja nastavničke struke, smatramo da je ovaj put doista prešao granicu dobrog ukusa.

Udruga “Nastavnici organizirano” ima snažnu potrebu podržati svoje kolege učitelje i nastavnike ne samo engleskog, nego i drugih stranih jezika, ali također i sve ostale prosvjetne djelatnike koji su kompetencije stjecali studiranjem te dugogodišnjim radom i usavršavanjem.

Omalovažavanjem kompetencija učitelja i nastavnika, Milanović omalovažava i hrvatska sveučilišta i studijske programe te sveučilišne profesore koji su te učitelje i nastavnike poučavali tijekom studiranja.

Ako premijer doista ima pravo tvrdeći da gospođa Antičević-Marinović govori engleski jezik bolje od mnogih profesora tog istog jezika, smatramo da je dužan svoje tvrdnje potkrijepiti argumentima. Ako ima informacije o nekompetentnosti učitelja i nastavnika, morao bi upozoriti odgovarajuće službe koje bi takve ljude udaljile iz nastavnog procesa. U suprotnom, premijer je suodgovoran je za nefunkcioniranje sustava, a time i svjesno i namjerno onemogućavanje učenicima takvih nastavnika uspješno usvajanje jezičnih kompetencija čime ih značajno hendikepira za budući život.

Na kraju, i sama činjenica da premijer, kao najmoćnija osoba u zemlji, ima potrebu spustiti se na razinu rekla-kazala, da jednom usputnom primjedbom, opravdavajući sprdnju koju je od sebe napravila druga dužnosnica, ima potrebu omalovažiti cijelu jednu struku i to na način koji se ne može nazvati drugačije nego “uličarski”, nešto govori. Naime, uspostavljanje reda u državi je (i) njegov posao i ako je zaista istina to što je rekao, onda je to (i) njegova odgovornost. Dakle, premijer je tom izjavom omalovažio ne samo nastavnike, nego i sustav, državu pa i sebe. Ukoliko bismo ovo doveli do kraja, nakon ovakve izjave premijer bi, ukoliko je u njemu ostalo imalo časti i poštenja, sâm trebao odstupiti jer je upravo priznao da je nesposoban.

Zbog toga od premijera zahtijevamo javnu ispriku, ali ne samo to jer je najlakše reći “ispričavam se” i onda nastaviti po starom. (Druga najlakša stvar je, naravno, dati ostavku, raspisati izbore, izgubiti ih i pustiti druge da čiste za tobom; doduše, u ovom trenutku to i ne bi bilo najgore od svega.) Prije svega tražimo odgovornost. Tražimo da premijer prizna pogrešku i, više od godinu dana nakon što je došao na vlast, napokon obznani kakva je zapravo obrazovna politika ove vlasti. Jer ovo čemu smo do sada svjedočili – omalovažavanje, vrijeđanje, smanjivanje plaća učiteljima, već ionako s najnižim plaćama u javnim i državnim sužbama, više nego ostalima – govori o antiobrazovnoj, antiintelektualnoj i kratkovidnoj politici koja računa na to da Hrvati nisu previše zainteresirani za obrazovanje, pa je zato po tom obrazovanju najlakše mlatiti bez da se izazove masovni revolt.

14.03.2013. u 14:08 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se