Pax et Discordia

ponedjeljak, 18.02.2013.

Pravna Država Hrvatska - Svatko ima pravo jednom nekažnjeno ubiti

Preneseno s Facebooka.

DA SE NE ZABORAVI!!!!

Mlada Puljanka Jasmina Čelica, vrijedna i perspektivna studentica poslijediplomskog studija, svoj je život tragično završila prije dvije i pol godine. Preminula je nakon što je na nju u Zagrebu, na uglu Zvonimirove i Šulekove, bezobzirno jureći u svom autu Jeep Cherokee , na pješačkom prijelazu naletio Marko Leko. Ubio ju je radeći prometni prekršaj, zaobilazeći drugo vozilo koje je stalo da propusti pješake - zgazio je nedužnu studenticu 'gurajući' se bezobzirno svojim SUV autom preko pješakog prijelaza. Kamo je tako žurio? Tko je taj Marko Leko, osim što je Jasminin ubojica? Marko Leko je sin poduzetnika, više je puta kažnjavan zbog prekršaja u prometu. Kako se dogodila nesreća? Imao je tada Marko Leko 21 god. i projurio je pored ostalih vozila koja su stala kako bi Jasminu propustila na pješačkom prijelazu. Naletio je na nju i odbaci o je dvadeset metara u stranu. DVADESET METARA!

Zaustavio se tek nakon četrdesetak metara, što ukazuje na preveliku i nedozvoljenu brzinu.
Mlada Jasmina preminula je od ozljeda nekoliko sati poslije. Marko Leko je nakon uviđaja pušten!!! Čak se tim istim vozilom kojim je ubio Jasminu odmah uputio u daljnju vožnju.
Što je bilo dalje?

Od tog dana Jasminin ubojica je slobodan čovjek, koji nije platio niti kunu kazne za ubojstvo, niti je vidio zatvor makar izdaleka!

Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st .4 KZ - izrekla je kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo i državno odvjetništvo i okrivljenik.
Nakon 10 mjeseci čekanja, 03.11.2009. na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu : Lepa Singer kao predsjednica vijeća i Sonja Brešković- Balent i Lidija Vidjak, kao članova vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke , donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leka na visinu kazne!? Odlučile su da se kazna od godinu dana zatvora zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri (3) godine, uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole. Presuda je čitana u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika, odvjetnika Milenka Umičevića.

Kao olakotna okolnost Marku Leku uzeto mu je to što je mlad, (iako se to inače računa samo do 21 god starosti), te da mu je to prvi put.

PRVI PUTA ŠTO? MARKOVO PRVO UBOJSTVO???

Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put , nekažnjeno nekome oduzeti život? DA SVI SMIJEMO PRVI PUTA UBITI ČOVJEKA PA DOBITI OPOMENU I BITI SLOBODNI I BEZ KAZNE DOK PO DRUGI PUT NE UBIJEMO AUTOM ČOVJEKA???

Kakvo je to pravosuđe u Hrvatskoj???

Što bi svatko od Vas, ne dao Bog te nesreće i Vama, dao nekome kao kaznu za ubojstvo Vašeg vlastitog djeteta?
Molimo vas da o ovome upoznate javnost! Zato da se i drugima ne dogodi što i nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji
Sonja i Nebojša Čelica


Dakle, da ponovimo: važećom sudskom odlukom, u Hrvatskoj je dozvoljeno jednom nekažnjeno ubiti. Kažnjava se tek drugi put.

Što čekamo?

18.02.2013. u 21:22 • 5 KomentaraPrint#

petak, 01.02.2013.

Darko Tot: "Šutljiva većina učenika se zapravo podsmjehuje učiteljima" - a, zapravo, podsmjehuje se on!

U jučerašnjoj emisiji Radio Sljemena, pomoćnik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Darko Tot izrekao je niz zanimljivih tvrdnji, ali najznimljivija je bila ona o odnosu učenika prema učiteljima. Naime, Tot je izgovorio sljedeće: "Većina (u razredu) koja šuti o problemima, ali se s podsmjehom ponaša prema tom učitelju je za mene puno opasnija od onih koji su direktno nasilni u školskom okruženju."

Što se tiče sadržaja ove rečenice, iskreno, pitanje je je li ikome jasno što je gospodin Tot ovime zapravo htio reći. Dakle, većina učenika koja šuti i radi zadatke koje im učitelj zadaje djeluje destruktivnije na nastavni proces od onog jednog koji radi ekscese i svima odvlači pažnju od onoga što se na satu radi, od onoga što učitelj govori i od onoga što piše na ploči i u udžebeniku? Moguće je da Tot u glavi ima neku sliku Ghandijevskog otpora koji se provodi u hrvatskim školama, masovni "underground" pokret učenika koji iz protesta rade ono što se inače radi u školi, ali svojom šutnjom tiho potkopavaju autoritet učitelja?

I sam Tot se ranije u istoj emisiji požalio da se na nekim mjestima njegove izjave karakteriziraju kao gluposti, što, kao, ne pridonosi demokratskom i tolerantnom ozračju javne rasprave. Međutim, "glupost" je zapravo najpristojnija riječ koja se u ovom slučaju može upotrijebiti (uz, naravno, cijelu gomilu manje pristojnih). Naime, činjenica je da, da je bilo po Agenciji i Ministarstvu, nikakvog javnog raspravljanja o ovome ne bi bi bilo; sve vapaje i pozive upomoć iz tisuću hrvatskih škola ovi su ljudi u svojim lijepo dekoriranim uredima odgovarali šutnjom i ignoriranjem, a kad se napokon stvorila neka kritična masa koja od njih zahtijeva da se pokrenu i za svoje plaće naprave nešto korisno, onda se batrgaju rukama i nogama kako bi zadržali postojeće stanje, ma kako ono bilo loše, iz samo njima znanih razloga za koje možemo samo pretpostavljati koji su (iako, ako bismo pogađali, prvi na listi bili bi lijenost i nesposobnost).

Što se tiče podsmjehivanja, ovdje mu se, izgleda, potkrala Freudova omaška. Naime, ako se netko podsmjehuje učiteljima i nastavnicima, onda su to Agencija i Ministarstvo, samo što to do sada, osim što je bilo prilično očito iz više-manje svih nastupa, a još više dokumenata koji se u tim institucijama proizvode, nitko nije javno izgovorio na glas. Ova Totova tvrdnja je zapravo prebacivanje subjekta radnje na nekog drugog. "Učenici se podsmjehuju učiteljima", dok je zapravo cijela istina da se "Ministarstvo podsmjehuje učiteljima", ravnatelji, savjetnici, službenici, pročelnici, zamjenici, dakle i sâm Darko Tot. Pa je onda sasvim logično da nam obrazovni sustav izgleda tako kako izgleda.

I ostale Totove tvrdnje spadaju u isto kategoriju. Konkretno, njegovo uporno ponavljanje da "suspenzije u Americi nisu postigle rezultate i da su učenici koji su suspendirani na kraju završili na ulici". Naravno, ovisi o kakvim rezultatima se govori. Naime, rezultati su poprilično uspješno postignuti u učionicama iz kojih su ti učenici izbačeni; ako se već nije pomoglo suspendiranima, onda se sigurno pomoglo onima koji su spašeni od ekscesa i iz čije je blizine uklonjen model ponašanja kojemu bi se, da nije uklonjen, vjerojatno priklonili u znatno većem broju.

A ako s ekscesnim učenicima "nisu postignuti rezultati", onda je to zato jer nakon njihovog isključenja iz nastave onaj dio sustava koji se o njima trebao baviti nije odradio svoj dio posla, kao što je vjerojatno da ni u Hrvatskoj taj dio sustava neće odraditi svoj dio posla, a neće zato jer se Hrvatska po obrazovnoj strategiji sve više udaljava od Evrope, a sve više približava SAD-u, zemlji s najozloglašenijom obrazovnom strukturom u zapadnom svijetu - u kojoj je obrazovanje nedovoljno financirano, nimalo cijenjeno i, kao i u našoj zemljici na brdovitom Balkanu, zadnja rupa na svirali.

Također, impresivna je selektivna gluhoća kojom dužnosnici Agencije i Ministarstva biraju zanemariti ono što učitelji i nastavnici trube već mjesecima, otkako je pokrenuta akcija potpisivanja peticije za suspenzije. Naime, uporno se ponavlja da "suspenzija nije rješenje jer traži daljnje korake" što je, zanimljivo, upravo ono što i mi tvrdimo: suspenzija sama po sebi nije rješenje problema za problematičnog učenika, ali je prvi i nužan korak prema tom rješenju. Začkoljica u ovom dijelu je da te ostale korake moraju poduzeti drugi jer je tada problem izašao iz dohvata učitelja koji je ostao u učionici s ostalih 30-oro djece. Ono što nadležni očito zanemaruju je da je civilizacija nastala na principu podjele poslova u kojoj svatko radi ono za što je nadležan i stručan. Međutim, hrvatska obrazovna strategija se očito sastoji u tome da učitelj bude "katica za sve" i da obavlja poslove i pedagoga i defektologa i policajca i, na kraju, roditelja.

A ponavljanje da "treba osigurati uvjete da se suspenzija može provesti", da "treba provesti javnu raspravu", da "treba vidjeti što s učenikom nakon što ga se odstrani iz učionice" posebno probija uši s obzorom da je riječ o identičnim frazetinama tipa "drugovi, mi moramo", "drugovi, mi trebamo" iz kojih smo se ismijavali desetljećima i koje su postale simbol nezainteresiranosti i birokratske inertnosti sustava koji ovakve poštapalice koristi isključivo kao izgovore da se na kraju ne napravi - ništa. Trebamo? Da, trebamo i trebate. Pa krenite već jednom! Na raspolaganju vam je infrastruktura, novac i dovoljno vremena za razradu svega što treba, za razliku od nastavnika koji sve ovo rade u slodbodno vrijeme, a koji su za svoj posao plaćeni pola od onoga što primaju dame i gospoda koji od drugih traže da rade njihov posao!

I posljednja od Totovih gluposti je rečenica koju je također ponovio nekoliko puta, u svakom nastupu u proteklih tjedan dana, a to je da "ova obrazovna politika nije benevolentna prema nasilju u školi".

Caka je, naime, u tome što ne treba biti benevolentan prema nasilju da bi ga se podržalo. Dovoljno ga je ignorirati i pretpostavljati da ga se može suzbiti papirnatim mjerama.

A kao što možda manje pristojni, ali razumniji i realniji članovi društva znaju, papirnata mjera nikad nije potpuno beskorisna. Može se, naime, iskoristiti najmanje za jednu stvar. Samo je poželjno da papir na kojemu je odštampana bude mekan i da se tinta ne skida pri prvom dodiru.

01.02.2013. u 13:07 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se