Pax et Discordia

srijeda, 19.12.2012.

Dnevna doza optimizma

Moralo se podijeliti.

19.12.2012. u 11:20 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 18.12.2012.

Peticija i razgovor u MZOS-u

Za one koji ne znaju: udruga "Nastavnici organizirano" sastavila je zahtjev za reformu pedagoških mjera i pokrenula peticiju kojom je skupljeno 6500 potpisa u hrvatskim školama.

Za one koji znaju: danas smo peticiju predali MZOS, a rezultat možete vidjeti ovdje.

18.12.2012. u 19:32 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 11.12.2012.

Zdravstveni odgoj kao kost za glodanje - dobar tek, Hrvati! (ili: Kako su ustaše i partizani spasili Jovanovića)

Prilično je poznato kako su se, u vrijeme HDZ-a, donosile nepopularne mjere bez da se izazove preveliki revolt koji bi ih mogao zakočiti. Riječ je, zapravo, o uobičajenoj taktici koju koristi svaki imalo dobar mađioničar: odvlačenje pažnje. Ako stojite pred reflektorima, a želite napraviti nešto što bi htjeli da ostane neprimijećeno, odvući ćete pažnju publike na neku drugu stranu i, dok su svi pogledi upereni, recimo, u desnu ruku, lijevom ćete iz rukava neprimjetno izvući špil karata ili goluba ili zeca ili što već treba. To je zapravo standardni postupak u modernim političkim arenama: kad treba progurati neku nezgodnu odluku, uputno je istovremeno baciti javnosti neku kost za glodanje kako bi se psići imali čime zabavljati u dvorištu dok ekipa u kukuljicama na glavni ulaz iznosi namještaj i obiteljsku srebrninu.

Kako u specijalnim okolnostima za specijalne nacije dolazi do specijalizacije, tako se vrijeme HDZ-a, za hrvatske prilike, iskristalizirala aktivnost za koju ste, u bilo koje doba dana i noći, u bilo koje doba godine, mogli računati da će podići dovoljnu prašinu kako bi se ono što je stvarno bitno moglo provući kroz dimnu zavjesu dok javnost, uvijek željna krvi i žrtvenih jaraca, ili bar onaj njen najglasniji dio, gleda na drugu stranu. Naime, Hrvati nisu toliko osjetljivi na siromaštvo, na gospodarski bič, na korupciju, ali su, kao i svaki napredan i razvijen narod kojemu je stalo do dugoročnog boljitka, itekako osjetljivi na pitanja ideologije ili, po naški, čiji je dida bio ustaša, a čiji partizan. I tako ste i u najgora vremena, u trenucima kad bi postotak nezaposlenosti drastično porastao ili BDP drastično pao, mogli računati da će netko negdje podići spomenik Juri Francetiću ili da će Marko P. Thompson negdje htjeti izvesti koncert, pa će se netko usprotiviti, pa će ga netko drugi podržati, pa će netko treći polijepiti plakate, pa će ih netko četvrti poderati i tako dalje. I svi sretni: jedni imaju razloga za protestiranje, drugi mogu neprimjećeno progurati ono što su htjeli i mir u kući.

Ovih dana svjedočimo sličnom procesu, samo s druge strane. Doduše, pitanje je je li riječ o isplaniranoj akciji jer se pokazalo da aktualna vlast ništa što je planirala (ako je išta uopće planirala) nije uspjela izvesti kako treba, ili se stvar jednostavno dogodila, spontano i uz samo malo sreće. Naime, aktualna sveopća koljačina oko "zdravstvenog odgoja" u hrvatskim školama ne samo da je potpuno bacila u drugi plan sve ostale - i daleko, daleko bitnije - probleme hrvatskog školstva, nego je pokrenula cijeli val podrške Milanovićevoj Vladi i Jovanovićevim "reformama", ma koliko sve skupa bilo potpuno nepromišljeno, neplanirano, amaterski, paušalno, potpuno stihijski i potpuno krivim načinom uvedeno. Drugim riječima, do prije nekoliko tjedana u javnosti se mogla čuti malo koja riječ u znak podrške ministru znanosti, obrazovanja i sporta, dok se danas otvaraju Facebook grupe u znak mu podrške, javljaju se nevladine udruge koje ga podržavaju i dobar dio javnosti - bar onaj pismeni dio - zaboravlja (ako ih je uopće znao) sve grijehe koje je ovaj priučeni komesar počinio nad hrvatskim školstvom.

Zato, prije nego što krenemo dalje, nekoliko činjenica. Jer, očito, one su u cijeloj ovoj raspravi najdeficitarnija roba.

Kao prvo, činjenica je da je kampanja u koju je krenula katolička talibanija zasnivana na direktnim lažima i manipulaciji nad pastvom koja se od rođenja trenira da ne razmišlja svojom glavom. Zaista, masu koja rečenicu "homoseksualnost nije bolest" shvaća kao propagandu pederluka, a učenje čemu služi kontracepcija kao promoviranje promiskuiteta, zaista ne vrijedi koristiti kao išta drugo nego topovsko meso koje će Majka Crkva gurati pred mitraljeze kako bi ona sama dobila više novca iz proračuna. S takvima zaista ne vrijedi raspravljati jer ti niti su pročitali na što se taj "Jovanovićev zdravstveni odgoj" zaista odnosi niti ih to zanima; oni su svoje, da prostite, mišljenje stvorili namisi i od njega ne bi mogli odstupiti ni kad bi htjeli. Takvima nema svrhe objašnjavati da, zaista, nitko nikome ne nameće odgoj, nego da se ovdje radi o informiranju i obrazovanju koje može samo pomoći roditeljima da svoje dijete odgoje onako kako oni žele tako što će podastrijeti stručne, provjerene i objektivne informacije potekle iz 20. i 21., a ne 12., 13. i 14. stoljeća. Jednostavno, dok dođu do kraja rečenice, treba im još jednom ponoviti što je bilo na početku.

Međutim, s druge strane, na žalost, također je činjenica da je "Jovanovićev program" jedna nesuvisla brljotina bez glave, repa i imalo smišljenog sustava. Ovako kako je "uveden", izveden je potpuno traljavo, amaterski, nestručno i bez ikakvog doticaja s realnošću te poznavanja kako uopće funkcioniraju hrvatske škole i hrvatski obrazovni, da prostite, sustav. Činjenica da su nastavnici koji bi taj zdravstveni odgoj trebali provoditi o svemu upoznati iz medija, a ne stručnim dokumentima, koji su im puno ranije trebali stići na stol, je uvredljiva i samo je dokaz nesposobnosti i potpune izgubljenosti trenutne ekipe u ministarstvu koja svoj položaj koristi isključivo kako bi se bavila politikom i politiziranjem, a obrazovni sustav koristi samo kao izgovor za pojavljivanje u novinama, kad već ne znaju napraviti ništa drugo što bi se okarakteriziralo kao korisno. U zdravstvenom odgoju se nalaze sadržaji za koje ljudi koji bi ih trebali predavati uopće nisu stručni, a to što Ministarstvo smatra da je za prenošenje nekog znanja mladima dovoljno da učitelj prođe neki "ubrzani tečaj" ili pročita skriptu i, evo, odmah je vrhunski stručnjak, govori o njihovoj percepciji obrazovanja. Sve u svemu, degradirajuće i ponižavajuće za cijeli pojam obrazovanja.

Jednostavno, nakon "građanskog odgoja", i "zdravstveni odgoj" je dobro poslužio kao Potemkinovo selo koje će stvoriti dojam da su ministar i njegov tim nešto radili u toku svog mandata, a ne da je ministar samo vrtio palčevima, držao bombastične govore i odlazio na svečana otvaranja. Istovremeno, hrvatski obrazovni sustav se raspada, hrvatski učenici znaju sve manje, sve su manje sposobni prilagoditi se društvu u koje ulaze nakon školovanja, programi su još prije dvadeset godina bili zastarjeli, od tada su dodatno degradirali, a hrvatski učitelji i nastavnici sve više postaju tete u vrtiću, socijalni radnici, psiholozi, mame, tate i dadilje, a sve manje učitelji i nastavnici koji se bave svojom strukom: jezikom, matematikom, kemijom, fizikom.

Međutim, zahvaljujući trenutnoj halabuci, ispada da Crkva i master-padawanski duo Milanović-Jovanović imaju isti interes: zabaviti naciju međusobnim čerupanjem kako bi pravi problemi ostali neriješeni i nevidljivi. Da, maloljetničke trudnoće, netolerancija i slične stvari su zaista problem, ali nekako je za očekivati da bi se problem donekle riješio sam od sebe ako bi djeca najprije naučila čitati, pisati i razmišljati te biti odgovorna sama za sebe. Međutim, nakon što se utvrdilo da je 20 godina rasprava o ustašama i partizanima svima dozlogrdilo (što je također jedna od pobjeda zla, ali to je već druga tema), pojavila se nova kost koju će svi moći zajednički glodati sljedećih dvadeset godina. I kao što je HDZ svoju strategiju izgradio na plašenju nacije od Srba i komunista i sveopće mahanje zastava iskoristio za guranje ljudima ruke u džep, tako je za očekivati da će SDP dugo svoj uspjeh hraniti strahom od zaostale i konzervativne Hrvatske po principu "ako ne izaberete nas, doći će vam ovi".

Jedna stvar je sigurna: nasljednica "rasprava o ustašama i partizanima" potpuno je bacila u drugi plan sve one bitne probleme. Jer dok se u crkvama pokreće nova inkvizicija i dijele baklje i motike, a Jovanović priprema vreće s pijeskom kako bi svoje ministarstvo pretvorio u posljednji bastion obrane protiv kršćanskog fundamentalizma, o zastarjelim programima, korumpiranim ravnateljima i inspekcijama, sustavu koji ne funkcionira na većini razina i proizvodi djecu koja će morati prolaziti dodatne tečajeve samo kako bi znala upaliti kompjuter više nitko ne govori.

11.12.2012. u 09:04 • 7 KomentaraPrint#

subota, 01.12.2012.

Ante Gotovina

Zločinac, a ne izdajnik... Ne, čekaj... Izdajnik, a ne heroj... Ne, opet nije dobro... Heroj, a ne... aukurac, MILE, KAKO ONO IDE???

01.12.2012. u 00:35 • 11 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se