Pax et Discordia

utorak, 29.05.2012.

Priopćenje – opasan presedan po kojemu se rezultati ispita odlučuju na ulici i u medijima

Priopćenje udruge "Nastavnici organizirano"

Nakon pet dana medijske hajke utemeljene isključivo na subjektivnim glasinama, hrvatska javnost u ponedjeljak je dobila uvid u dva bitna dokumenta: prvi je sam sadržaj spornog ispita ih hrvatskog jezika i književnosti, a drugi je ocjena stručne skupine koju je sastavio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović. Nakon uvida u oba, ali i pažljivog osluškivanja što se priča po zbornicama, kao i ostalim mjestima na kojima obitava obrazovaniji dio populacije, možemo zaključiti da smo proteklih pet dana prisustvovali još jednoj epizodi u dvadesetogodišnjem nizu srozavanja školstva u Hrvata, ali i obrazovanja i

Nakon medijske buke koju su podigli oni najglasniji - ne nužno i najstručniji i najupućeniji - tvrdeći (na temelju glasina i informacija dobivenih metodom "pokvarenog telefona") da je sporni ispit bio "pretežak", "nekorektan" i da je "za njegovo rješavanje bilo premalo vremena", očekivali smo da će Ocjena ministrove stručne skupine unijeti bar malo objektivnosti i preciznosti u cijeli slučaj. Međutim, to se nije dogodilo. Nije jasno je li to zbog predrasuda, prethodno naručenog mišljenja, nezainteresiranosti ili neznanja, ali spomenuta Ocjena obiluje paušalnim i neutemeljenim tvrdnjama koje ne proizlaze iz činjeničnog stanja, neke nemaju ni vlastite logike niti su povezane sa stvarnošću, a neke predstavljaju jednostavno birokratsko cjepidlačenje koje nema nikakvog bitnog sadržaja već kao da je ispisano kako bi se umjetno povećala količina primjedbi.

Želimo napomenuti da ne odričemo pravo - pa i obavezu - Ministarstva da kontrolira što se događa u obrazovanju. Također, ovdje upotrijebljenoj metodi - angažiranju "vanjskih" stručnjaka - nema se što prigovoriti. Međutim, konačni rezultat je sve samo ne stručan, a ukupni efekt cijele afere na kraju će biti samo postavljanje presedana, kako je rekao jedan novinar, da je za prolazak na ispitu dovoljno imati ministrov broj telefona.

Ono što je zanimljivo za cijeli način funkcioniranja sadašnjih prosvjetnih vlasti jest da je ovaj put "pobuna" maturanata urodila plodom, dok kod "pobune" roditelja, nastavnika pa i medija na imenovanje nekih ravnatelja za koje je upitno je li im uopće mjesto u školstvu ministar nije intervenirao ni na koji način.

Ocjena stručne skupine je paušalna

Prije svega, nije jasno na temelju čega "stručna skupina" ocjenjuje težinu testa više, odnosno niže razine te kako procjenjuje je li učenicima na raspolaganju bilo dovoljno vremena. Također, primjedbe da je neki tekst "neprimjeren" ili "iznimno filozofski složen" nisu potkrijepljene nikakvim argumentima što bi valjda trebalo očekivati ukoliko se radi ovakav posao. Posebno treba obratiti pažnju na optužbu da se "neki zadaci odnose na nespecifično razumijevanje predloška, a premalo na književnoteorijsko i književnopovijesno znanje učenika i nerijetko nisu u korelaciji s nastavom". Drugim riječima, "zadaci nisu dobri jer se od učenika traži da na licu mjesta razmisle o tekstu, a ne da se prisjete što je o njemu rečeno na nastavi".

Primjedba je također da je u općoj uputi "potrebno navesti i što se ispituje iz jezičnog, a ne samo iz književnog područja" iako nitko ne objašnjava zašto bi to bilo potrebno. Predbacuje se i da "učenici ne moraju znati što znači riječ 'paraf' ". Stručna skupina očito nije upoznata s tim da su učenici prethodno dobro upućeni u tehničke strane mature i izvježbani za ispravljanje pogrešnog odgovora. Osim toga učenici imaju pravo glasno pitati nejasnoće u vezi upute, a dežurni nastavnici će im odgovoriti. Moguće je da se stručna skupina boji da ni nastavnici to ne znaju, ali onda su tako mogli i reći.

Dalje, stručnoj skupini nije "dovoljno objašnjeno trebaju li učenici rješavati zadatke samo s obzirom na navedeni predložak ili s obzirom na cjelokupno književno djelo" što je apsurd više klase.

Također, ministrov tim je jako rigorozan u tumačenju značenja riječi, a onda dozvoljava da se o prstenu zaključuje po nečemu na 'rukavih'. Vjerujemo da svi razlikuju ruke i rukave. Još ima primjedbi u tom smislu ali nemojmo se loviti za slamke.

Bi li u testu trebalo biti više jezika, a manje književnosti lako ćemo se složiti, ali ispitna situacija nije trenutak za krojenje programa. Test mature mora biti u suglasju s programom i udžbenicima, a ovaj problem se nameće već duže vrijeme pa su uvaženi stručnjaci trebalu ranije povući određene poteze

Ovo je opasan presedan

Cijela ova strka i očitovanje "stručne skupine" jasno poručuje učenicima da ne trebaju misliti svojom glavom, već da slijepo i bez pogovora pospreme činjenice s nastave u točno određene ladice i ne upuštaju se samostalno i bez "stručnog" navođenja (nadzora) u analize, sinteze, preispitivanja smisla i konteksta, samostalno istraživanje i obrazovanje izvan nastave osim ako se to izričito od njih ne zahtijeva. Ukoliko ni to ne upali, zajedno s roditeljima treba podići medijsku galamu i početi opsjedati Ministarstvo ili urede ravnatelja "do konačnog ispunjenja zahtjeva".

Slažemo se da su neka pitanja u testu loše postavljena i da neki ponuđeni odgovori ne daju mogućnosti za ravnopravno natjecanje učenika. Takva pitanja treba poništiti i učiniti sve što je potrebno da se takve greške u budućnosti izbjegnu. Međutim, ocjena "stručne skupine" sastavljena je tako da je iz aviona vidljivo da su imali zadatak nakupiti što više primjedbi na korektnost konkretnog ispita u najboljem stilu političkih čistki kad je nekoga trebalo denuncirati, pa makar lako oborivim glupostima, samo da se nagomila što više toga. Dok je u političkim razračunavanjima to neizbježno, ako već ne i prihvatljivo, u obrazovnom sustavu ovakve metode ne bi trebale primjenjivati.

Ako je svrha svega ovoga smjenjivanje Gorana Sirovatke, onda bi bilo korektno da se to napravi iz pravih razloga i na pravi način, a ne politikantskim manipuliranjem nezadovoljstvom nekih maturanata te vrijeđanjem inteligencije svih ostalih, kao i njihovih roditelja, nastavnika te cjelokupne hrvatske javnosti.

Ne može se pobjeći od činjenice da je na članove povjerenstva izvršen medijski linč, nakon čega je uslijedilo javno seciranje testa. Pitamo li se tko će se idućih godina usuditi sastavljati testove?

Može se uvažiti neke primjedbe ad hoc tima ali imaju li oni objavljene primjere dobrih testova? Jedno je uočiti finesu na gotovom testu, a drugo je izraditi dobar kojeg će relativno dobro riješiti učenici koji nažalost jako malo čitaju zadanu lektiru, koji će napraviti dobru distribuciju i test nakon kojeg neće izbiti pobuna. A Ministarstvo bi se moralo zamisliti trebamo li njegovati zemlju zvanja ili demokratskih procedura. Kod 'pobune' roditelja i nastavnika na neke ravnatelje poštovalo je proceduru i ministar nije intervenirao.

Bojimo se da ćemo nakon ove intervencije Ministra u DM ulaziti s manje entuzijazma u razred.

29.05.2012. u 18:51 • 5 KomentaraPrint#

petak, 25.05.2012.

Bijes i očaj prevarene generacije

Hrvatska je, sasvim spontano, dobila još jednu veliku aferu koja će se povlačiti po medijima sljedećih dana, a možda i tjedana. I, kao i sve u životu, i ovo ima jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je da se, nakon pitanja branitelja, crkve, generala u Haagu i sličnih zabavica za mase željne krvi i igara, pažnja napokon skrenula na nešto strateški bitno za društvo: obrazovanje. Možda bismo trebali biti bar malo nezadovoljni zato što se sve u ovoj medijskoj halabuci svodi na to je li jedan konkretan test na državnoj maturi bio pretežak ili nije, a o stvarnim problemima se i dalje ne govori, no poklonjenom konju ne treba gledati u zube. Glavno da se govori, pa kad se govori, već će se nešto valjda i reći. Međutim, loša vijest je da su mediji (i) ovaj put cijelu priču okrenuli na potpuno senzacionalističku stranu, dajući prostora, kao i uvijek, onim najglasnijima, istovremeno i najmanje artikuliranima, evidentno slabije pismenima, a sve u svrhu povećanja čitanosti. Za očekivati je da će i ovaj put pitanje kvalitete obrazovnog sustava i načina na koji bi državna matura trebala pripomoći biti potpuno ignorirano.

Ono što u cijeloj priči daje mjesta za optimizam je da je ogromna većina reakcija na internetskim forumima i komentarima ispod tekstova u tonu verbalnog šamaranja razmažene balavurdije koja se prvi put u životu našla pred ozbiljnim izazovom i sad, kad su dobili po prstima, ne prestaju cendrati.

Što, ruku na srce, i nije pretjerano pošten stav.

Naime, svi što gube se ljute, to je poznata stvar. Ali ako je gubitnik u cijeloj igri istovremeno i prevaren, onda je to nešto drugo i ta ljutnja itekako ima temelja.

A današnji srednjoškolci i ovogodišnji maturanti su, prije svega, prevareni.

Najprije ih je prevarilo društvo. Ova izjava možda djeluje previše generalizirano da bi od nje bilo ikakve koristi, jer, prije svega, tko je to "društvo" i gdje ga možemo naći? No, činjenica je da je u proteklih dvadeset godina društvena klima pogodovala neradu, provlačenju, poklanjajnu. Djeca koja su odrastala u tih dvadeset godina gledala su kako se kriminalci bogate, kako neznalice dolaze na vlast, kako nesposobnjakovići upravljaju. Gledali su kako se lijenčine provlače kroz školu, kako neznalice uspijevaju navući dobre ocjene, kako saboteri i delikventi uspješno razaraju nastavu i zato postaju face u razredu, gledali su kako loše ocjene nakon dolaska inspekcije odjednom postaju dobre, kako se školske uprave nakon dolaska roditelja u školu pretvaraju u servis za popravljanje i prepravljanje ocjena, gledali su kako sve manje zainteresirani nastavnici postaju sve manje motivirani za objektivnost i kvalitetan rad, a sve više za odrađivanje i popunjavanje satnice.

Gledali su kako se svi probijaju preko veze, bez truda, pa su mislili da će tako i oni.

Prevarili su ih, u neku ruku, i roditelji, pravdajući svaki njihov neuspjeh zlim profesorima ili zastarjelim sustavom. Prevarili su ih opravdavajući izostanke kad treba i kad ne treba, tražeći krivca za loše ocjene u školi, a ne u svom domu, govoreći i primjerom pokazujući da za život znanje nije potrebno, učeći ih kako se pronalaze prečice, plaćajući im instrukcije nakon što dijete na satu nije naučilo ništa - zato jer nije pratilo nastavu i vjerojatno pritom ometajući druge - te trčeći kod ravnatelja ili po inspekciju svaki put kad bi najnoviji izdanak obiteljskog stabla došao u opasnost da dobije ocjenu koja bi mogla ugroziti planirani status. Prevarili su ih učeći da se kroz život može proći zaobilazeći prepreke, tražeći vezu, moljakajući, umjesto da se skrati noćni izlazak ili, nedajbože, cijelu jednu večer ostane kod kuće i uči.



Naravno, prevarili su ih i političari (doduše, to možda i ne treba brojati jer političarima je u opisu posla da lažu i varaju i samo maloumnik ili maloljetnik može bez rezerve povjerovati nečemu što kaže ministar, a što tako dobro zvuči; doduše, pošto je ovdje riječ o osamnaestogodišnjacima, možda im se i može progledati kroz prste). Prije svega popuštajući i ulagujući se njima i roditeljima, uvjeravajući ih da je sve u redu, da samo nastave s dosadašnjim ponašanjem, "već ćemo mi to riješiti" iako rješenje ne postoji. Prevario ih je - i dalje ih vara - ministar Jovanović koji uporno ponavlja kako će maturanti stručnih škola na državnoj maturi biti ravnopravni gimnazijalcima što je notorna glupost jer tako nešto je fizički nemoguće i uvijek će biti nemoguće postići.

I, na kraju, prevario ih je i sustav koji im je, kako je obrazovanje sustavno razarano iz vrha, sve manje bio odgojni i obrazovni, a sve više postajao uzgojni i socijalni, obećao da će uspjeti proći kroz sve životne nedaće bez puno truda, da će sve biti lagana zabava i da se oko ničega ne treba brinuti. Kako je lijepo napomenula jedna kolegica: Ova je generacija prošla kroz HNOS i kampanju raterećenja učenika, kroz pravilnik o ocjenjivanju koji se tumačio tako da se ne smije ocjenjivati propitivanje i redovitost rada, da se ne smije pisati veći broj ispita od propisanih. Sve u cilju rasterećenja od napora, a s posljedicom rasterećenja od radnih navika i od znanja. Neke od preporuka HNOS-ovskih promjena, bukvalno shvaćene, dovele su do tumačenja da se ne smije davati zadaću vikendom. Kao rezultat, dio maturanata koji se ovih dana žale na državnu maturu u osnovnoj školi nije pisao zadaće ni učio od četvrtka do ponedjeljka.

Nakon svega toga, mladi ljudi kojima je na pladnju obećano sve, a nisu pripremljeni ni za što, suočili su se s činjenicom da se za svoju budućnost moraju izboriti samo s olovkom u ruci i znanjem u glavi, bez pomoći, bez rezervnog položaja, bez besplatnog i automatskog drugog (i trećeg i četvrtog...) pokušaja. Nakon dvadeset godina pretvaranja škola u pogone za čuvanje djece, izlazak iz tih pogona postao je uvjetovan nečim što do sada nije bio uvjet. I zato sva ta trauma i frustracija. Nakon dva desetljeća navikavanja na to da je ocjena temelj svega, da je bitno namoliti ili zagnjaviti nastavnika i dobit ćeš taj mračni predmet želje, pa ako ne od njega, onda od više instance, djeca su ostala sama, na milost i nemilost bešćutnim i bezličnim sastavljačima pitanja koji su ispalili svoje smrtonosne strelice iz mraka i u taj mrak se vratili, daleki, skriveni i anonimni.

Nema revolucije bez krvi, borbe bez gubitnika, napretka bez zaostalih, promjene bez onih koji su izgubili bar ponešto. I tako su u ovom naglom prijelazu s "prelake" na "pretešku" državnu maturu žrtve morale pasti.

Međutim, bitka vjerojatno nije gotova jer tradicija je jaka stvar. Kao što je bivša ministrica Ljilja Vokić provalila da je "prepisivanje u duhu hrvatskog mentaliteta i da tu ne vidi ništa loše", tako je i tužakanje višoj instanci oduvijek bio hrvatski standard. Kako je rekao jedan kolega, "sve će to ministar pozlatiti"; glasovi su glasovi, nijedno dijete ne smije ostati nesretno i prvi koraci u tom smjeru već su napravljeni. Ravnatelj centra za vanjsko vrednovanje već je dovučen na razgovor, pripremaju se testiranja testova, nakon toga će uslijediti revizija, a kao vrhunac apsurda i krajnji dokaz šarlatanstva s kojim se pristupa obrazovanju, Jovanović je obećao da će se osnovati "posebni tim" koji će ocijeniti odgovore onih koji "zbog stresa" nisu uspjeli prepisati odgovore na za to predviđeni listić i tako se popišao na glave onih učenika koji su, usprkos "stresu", žrtvovali tih nekoliko dragocjenih minuta kako bi zadovoljili formu jer ih je netko, izgleda, greškom naučio da treba biti odgovoran i poštivati pravila, bar onda kad se to izričito od tebe traži.

Nakon prve provale bijesa u medijima se pojavilo i nekoliko tekstova maturanata koji su priznali da je test bio težak, ali da se sve moglo riješiti, da zadaci nisu predstavljali iživljavanje i da je maturi samo trebalo pristupiti s eementarnom ozbiljnošću. Ti su tekstovi smireniji, pismeniji i puno bolje argumentirani od onih prvih (što je u neku ruku logično). Međutim, za očekivati je da će, kao i svaki put kad se u rulji za linč javi netko pametan, i ti glasovi nestati potopljeni u bujici kaosa i neorganiziranosti u koju se pretvara ne samo obrazovanje, nego i cijelo hrvatsko društvo.

25.05.2012. u 02:04 • 26 KomentaraPrint#

srijeda, 09.05.2012.

Novi svjetski poredak by Izitpajn

Valjda inspiriran sinoćnjim Mišakovim baljezganjima u Booksi (izvještaj pending, bude negdje, valjda, pratite obje pojavnosti NOSF-a) nešto mi je palo na pamet.

Proročanstvo (čisto radi dramskog efekta): Nostradamus ili tako nešto je prorekao da će veliki svjetski sukob koji će u trećem mileniju promijeniti lice svijeta biti na liniji Zapad - Daleki Istok (dakle Kina i tako to).

Situacija:
1. Nakon višetisućljetnog feudalizma i kratkog razdoblja državnog soc-komunizma, Kina se pretvara u kapitalističkog giganta koji tek počinje otkrivati blagodati kapitalizma.
2. Nakon 200+ godina, zapadni kapitalizam dolazi do svog logičnog završetka; tržišta su konsolidirana, nema više prostora za širenje, a Marx reče da se, bez širenja, kapitalizam urušava. Tko nije vjerovao, danas vidi i zašto: u trci za profitom i nemogućnosti pronalaska novih tržišta, potraga se okreće prema vlastitoj populaciji i "smanjenju troškova". Populaciji se to, naravno, ne sviđa.
3. SAD su dužne abnormalnu količinu keša, paz' sad, upravo Kini. Nisam provjeravao, ali vjerojatno ni EU-blok nije imun na posuđivanje novca od Žute Opasnosti.

Scenarij:
1. Zapad, rastrgan unutrašnjim suprotnostima - kapital u potrazi za profitom i ogromni dug koji mu sjedi na grbači te populacija kojoj se ne sviđa plaćanje tuđih dugova, a i ponekih koje je sama napravila - se urušava i dolazi do razmišljanja, a možda i emanacije, promjene paradigme privatnog vlasništva.
2. Činjenica da je Zapadu kapitalizam bio u redu dok su se pljačkale kolonije i dok je trebalo dizati vlastito carstvo, a odjednom više nije u redu sad kad treba platiti svoje dugove, nimalo ne impresionira Kineze.
3. Kapital, kao, uostalom, ni bilo tko drugi, ne voli biti razvlašten.
4. Deathmatch!!!

Eto, živi ne bili pa vidjeli.

09.05.2012. u 14:14 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se