Pax et Discordia

ponedjeljak, 16.04.2012.

Pet po pet...

Iako se na hrvatskom govori o "pet minuta slave", ono što mnogi ne znaju je da originalna misao Andyja Warhola spominje petnaest minuta. I, kako izgleda, približavam se svojoj kvoti jer je danas na Prvom programu Hrvatskog radija emitirana emisija "Izvan okvira" gdje sam imao priliku predstaviti svoje stavove o nekim aspektima hrvatskog školstva te (još jednom) obrazložiti prijedlog uvođenja prijemnih ispita za upise u srednje škole, kao i reći nekoliko riječi o udruzi "Nastavnici organizirano" koja je trenutno u procesu osnivanja. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovome, posebno novinarki Majdi Makovec.

Koga zanima, emisiju možete poslušati ili, nedajbože, skinuti ovdje:
http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=63177&view=y

16.04.2012. u 12:41 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.04.2012.

Pametniji popušta, snaga klade valja

Prije nešto više od tjedan dana, ministar sporta, a povremeno i znanosti i obrazovanja Željko Jovanović i formalno je potpisao odluku o kriterijima za upis učenika u srednje škole za školsku godinu 2012/13. Odluka ne donosi ništa posebno novo u odnosu na prošlu godinu, osim nekih manjih korekcija vezanih uz, na primjer, djecu s poremećajima u ponašanju te srodnim zdravstvenim problemima koja sada više nemaju direktan upis u srednje škole, nego dobivaju samo dodatna tri boda na ocjene iz prethodnog školovanja, to što djeca rastavljenih roditelja, kako je i obećano, više nemaju nikakav bonus kao i još nekoliko tehničkih detalja.

Ipak, najvažnija informacija vezana je upravo za onaj prvi dio: ništa posebno novo. Naime, završeni hrvatski osmoškolci i dalje će se, kao i proteklih dvadesetak godina, upisivati u srednju školu isključivo na temelju ocjena iz osnovne škole. Nijednoj srednjoj školi, osim nekih specifičnih, umjetničkih iil zanatskih, nije dozvoljeno da provedu ikakav neovisni razredbeni postupak kojim bi, recimo, među nekoliko stotina učenika koji svi imaju prosjek pet-nula razdvojili one koji su svoje petice zaradili od onih koji su jednostavno išli u popustljiviju školu ili je roditelj poznanik ravnatelja pa je dijete svoju Potvrdu o Znanju sa Službenim Potpisom i Pečatom dobilo manje formalnim putem.

Drugim riječima, i ove godine učenici će se upisivati u srednje škole temeljem onoga što imaju na papiru, a ne temeljem onoga što imaju u glavi.

Podsjetimo, isti ministar koji je ovo potpisao je još i prije nego što je zasjeo u svoju fotelju - dakle, prije više od četiri mjeseca - počeo trubiti o tome da treba ukinuti učenje za ocjenu i započeti s učenjem za znanje. Međutim, prva prilika da se to barem simbolično počne ostvarivati je propuštena.

Povratak hiperodlikaša, *klap*, dvadeseti put

Ono što mnoge koji se imalo razumiju u materiju dovodi do ludila je što za cijeli sustav upisa kakav je na snazi već dva desetljeća nema niti jednog jedinog argumenta; izgovor koji je zamjenica ministra Marija Lugarić kao odgovor na pitanje o državnoj maloj maturi iznijela u intervjuu prije otprilike dva tjedna, da "nije u redu da djetetu o jednom ispitu ovisi budućnost" ne drži vodu. Kao prvo, čak i kad je riječ o državnoj maturi, nije riječ o samo jednom ispitu: polaže se nekoliko ispita kroz nekoliko dana. Dalje, ukoliko učenik loše napiše taj ispit, može ga ponoviti na sljedećem roku, pa onda još jednom i još jednom... sve dok ne postigne kakav-takav rezultat. Naravno, to što će mu za to vrijeme drugi uzeti bolja mjesta u školama je možda loše za njega, ali dobro za djecu koja su pokazala da vrijednosti drže u glavi, a ne (samo) u svjedodžbi iz osnovne škole. Kao drugo, u slučaju prijemnih ispita za srednje škole, ovakav izgovor vrijedi još manje; naime, i prije dvadeset godina sustav je bio da uspjeh na ispitu donosi 60 posto bodova, dok uspjeh iz osnovne škole daje preostalih 40 posto. Također, i studija Fakulteta elektrotehnike i računarstva prije nekoliko godina napravljena među vlastitim studentima pokazala je da baš ovaj omjer pokazuje najbolju korelaciju između ranga na upisnoj listi i kasnijeg uspjeha na studiju.

Međutim, svi ovi argumenti, ako su i ušli u jedno uhu ljudi koji upravljaju hrvatskim obrazovanjem, jednako su brzo izašli na drugo. Posljedice neće trebati dugo čekati, a kao utjena nimalo neće poslužiti to što će nas MZOS uskoro podsjećati na Zimsku službu koja se svaki put u studenom ili prosincu iznenadi kako je pao snijeg i kako ga sada treba čistiti. Dakle, uskoro će uskoro doći srpanj, osmaši će se početi upisivati i opet će se svi čudom čuditi kako to da smo najpametnija nacija na svijetu, s toliko superodlikaša, a sve dublje i dublje propadamo, i opet će se novinski stupci puniti pričama o učenicima koji s pet-nula ne mogu upisati gimnaziju.

Dakle, uzalud svi argumenti, sva uvjeravanja, sve javne rasprave kojima su aktualnoj vladajućoj ekipi puna usta otkako su zasjeli na tron. Jer, da prostite, ako ćete imati "otvorena vrata" samo kako bi niže kaste dobile priliku izgalamiti se, ispuhati i onda mirno otići kući da bi na kraju vi opet napravili po svome, onda se ne može reći drugo nego da je Radovan Fuchs bio pošteniji. On se bar iskreno smijao u lice svojim oponentima; kad si razgovarao s njim on nije ni pokušavao prikriti da misli da si idiot.

Psi laju, karvane propadaju

Netko je jednom rekao da je svijet u problemima zato jer su pametni uglavnom puni sumnji dok su glupi puni samopouzdanja. Parafraza ove izreke mogla bi glasiti: onaj drugi će, kako bi sam sebe uvjerio u ispravnost onoga što radi, tisuću puta ponoviti svoj izgovor koji čak niti ne mora biti dobar, dok će pametniji, kao i uvijek, popustiti zato jer mu se ne da tisućiti put tražiti novi argument - i to ponajprije zato jer je prethodnih devetsto devedeset i devet ili ignorirano ili odbijeno onim jednom lošim izgovorom - niti mu se čini smislenim tisuću puta ponavljati jedno te isto. Jer, zaista, ako onaj drugi nije shvatio prvih devetsto devedeset i devet puta, nekako je teško povjerovati da će baš ona tisućita repeticija rezultirati čudom.

Pogotovo ako jedan od njih dvojice ima moć i može, zapravo, činiti što mu se prohtije bez da ikome mora polagati račune, dok onaj prvi može samo bjesomučno lajati dan za danom, tjedan za tjednom, dok karavane jedna za drugom prolaze i nestaju iza horizonta.

I, nakon svega, mora se priznati da je iskušenje da se pribjegne onoj staroj narodnoj "Pametniji popušta" iznimno jak. Jer, jednostavno, kad vidiš da je sav trud uzaludan, da što god ti rekao ili napravio, efekta neće biti, koliko god obrazlagao, argumentirao, izvlačio nove i nove primjere i ulazio u suštinu problema sve dublje i dublje, jednostavno, ništa neće biti napravljeno jer onaj tko zaista ima kontrolu niti je sposoban čuti, a i ako čuje, nije sposoban shvatiti, a ako i shvati, od svih stvari koje treba napraviti, napravit će onu najmanje bitnu, što drugo onda pametan čovjek može napraviti nego dići ruke od svega, okanuti se ćorava posla. Ne zato jer priznaješ da je onaj drugi u pravu, nego zato što, iskreno, ljudski, priznaješ poraz, da si nemoćan tu išta napraviti, da ne možeš onoga tko ima moć - dok je ti nemaš - koristi na potpuno pogrešan način, iz neznanja, neinformiranosti, nestručnosti, nesposobosti.

Dakle, da, možda bi zaista bilo najpametnije zatvoriti dućan i otići kući (zadnji neka ugasi svjetlo) kad ne bi bilo jedne nekima možda sitne, ali po život prilčno bitne činjenice.

Ovdje je riječ o obrazovanju, a obrazovanje je najvažnija stvar na svijetu.

Ovdje bi povlačenje i "odlazak kući" značilo pristajanje na beznadežno truljenje u birokratskom sivilu u kojem vladaju šarlatani i neznalice, a kad truliš, onda ti je svejedno jesi li kod kuće ili na vjetrometini. Osim toga, kad čovjeka tuku, onda je prirodno da čovjek viče da ga boli. I zato se možda i isplati lajati, pa makar karavane i dalje prolaze i prolaze, a možda i baš zbog toga što prolaze; ono što je utješno u cijeloj priči je da znamo da će i ova karavana otići kad joj istekne vrijeme i možemo se bar pokušati nadati da će možda baš ona sljedeća, kad naiđe, zastati i izgladnjelom psetu i dobaciti neku kost.

15.04.2012. u 00:31 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se