Pax et Discordia

petak, 30.12.2011.

Nagradna igra: EU - neEU

Evo, kako se bliži referendum, propaganda se zahuktava, a situacija zakuhava, pa da i ja ubacim koje zrnce soli u lonac. Dakle, ovo je NAGRADNA IGRA! U komentaru odgovorite na sljedeće pitanje:

Što Hrvati mogu napraviti izvan EU, a da neće moći napraviti ako uđemo? (Ili varijanta: što imamo sada, a izgubit ćemo u EU? Suzdržite se od apstrakcija tipa "suverenitet" i slično, govorimo o pojedincima, ne o državi.)

(Naime, pretpostavka je da je ulazak u EU lošiji od ne-ulaska, pa da konačno vidimo zašto.)

Ako i vas zanima odgovor na ovo pitanje, slobodno si ga kopirajte i šaljite dalje. Ako ne, onda ništa.

Još nemam pojma što bih stavio kao nagradu, ali smislit ću nešto.

30.12.2011. u 09:07 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.12.2011.

Da još malo skačem po živcima "euroskepticima"...

... iako smo, jelte, već zaključili da bi "skepticizam" bio "sumnjanje", a ne slijepa vjera u vlastitu bezgrešnost i stalno guslanje po istoj žici...

... i iako smo, također, zaključili da ovakvi tekstovi nemaju smisla jer oni prema kojima su usmjereni jedva dođu do kraja rečenice, a ako nekim čudom i prijeđu na sljedeću, već zaboravljaju o čemu se radilo u prethodnoj...

Dakle, cijeli tekst je ovdje:

Umišljeniji od Francuza, tvrdoglaviji od Engleza, neodgovorniji od Grka

a za one koji su negdje na pola između pomanjkanja volje, pomanjkanja vremena i pomanjkanja mogućnosti, evo nekoliko meni najdražih dijelova:

Ova Europa nije nikada nudila samo med i mlijeko, mada je još donedavno bila mnogo manje trnovita, dok u ovoj i ovakvoj Europi, u vremenima neočekivanih kriza, čak i najveći, kao Njemačka i Francuska, pristaju i na dodatni gubitak suvereniteta. U ovoj Europi nitko ne obnavlja Jugoslaviju, a zagovara komunizam, u ovoj Europi hrvatski je izborio status službenog jezika, a Hrvatska ima pravo tražiti da sve ono što smatra vlastitom baštinom, tradicijom i iznimnošću dobije i službeni status izvornog nacionalnog proizvoda, običaja ili izričaja. Nitko ne može pobijediti francuske sireve, ali neki su se hrvatski sirevi probili među deset najboljih na svijetu. Nitko ne može nadmašiti Wolkswagen, ali Hrvatska može izmisliti najbolji električni automobil na svijetu.


Hrvatska nije morala čekati ni Tursku ni Srbiju, CEFTA se nije pretvorila u novu Jugoslaviju, a Zagreb je dokazao da je i u ovakvu Europu moguće ući samostalno, bez zaštite regionalnog kišobrana. Pa ipak, nitko od onih, koji su toliko griješili u svojim temeljnim predviđanjima, neće priznati te svoje nedvojbene pogreške. Nakon potpisivanja u Bruxellesu, propali su mnogi mitovi ognjištara, a spaljene mnoge regionalne predrasude, pa se u ovu raspravu prije referenduma ipak ulazi s mnogo manje nepotrebne mitomanske prtljage, ali i s nekim novim potpitanjima, koja ovih dana osobito glasno postavlja nova mladenačka intelektualna elita, koja je prividno već davno odbacila sve tuđmanovske mitove, ali nudi podjednako pogubne odgovore.


Za te agresivne neopuritance i proroke sudnjeg dana, takva je Europa tek propali projekt jednog nepravednog, okrutnog i uzaludnog svijeta. Oni više ne govore o siru i vrhnju, ali dvostruko podcrtavaju sve analize o novoj kolonijalnoj pljački. Oni više ne govore o apsolutnoj suverenosti, ali se sve više zalažu za apsolutnu socijalnu pravdu, pa bi cijela Europa, kako se to njima čini, prvo morala iznova potvrditi sve svoje demokratske, društvene i civilizacijske vrijednosti, kako bi tek onda postala dostojnom ove i ovakve Hrvatske. Oni traže savršenu Europu za ovu i ovakvu Hrvatsku, kakva ona – i danas - bila da bila.

22.12.2011. u 15:55 • 1 KomentaraPrint#

petak, 09.12.2011.

Dobrodošli u EU

Evo, da malo skačem po živcima "eurosepticima". Iako, ako pogledamo što zbilja znači riječ "skeptik" (dakle, onaj koji sumnja u više-manje sve), prije bi se reklo da sam ja euroskeptik, nego oni koji u EU vide izvor svih zala i zapravo su ksenofobični fanatični paranoici koji nisu u stanju prepoznati koherentni argument pa makar im ga servirali na tacki s peršinom, limunom i autentičnim hrvatskim sirom i vrhnjem i s čašom autentične, 100% higijenski i bakteriološki provjerene hrvatske vode koja je najkvalitetnija na svijetu i zapravo je apsolutno jedini razlog zašto nas Zapad želi u svom okrilju jer mi sami znamo da nema nijednog drugog razloga zbog kojeg bi nas neto želio, a ako netko vidi neki drugi razlog, mora da je totalni idiot.

Huh, sve stalo u jednu rečenicu!

09.12.2011. u 15:32 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.12.2011.

Obrazovanje i dalje zadnja rupa na svirali?

Ni sat vremena nakon završetka izborne šutnje i objave prvih neslužbenih rezultata, imamo razloga za strah i zebnju. U Novom listu izašao je tekst (još jedan u nizu u raznim medijima) o mogućem sastavu buduće Vlade. U njemu se pobrojavaju sektori i resori koje će preuzeti pojedine osobe iz Koalicije. Pa tako doznajemo tko će se sve baviti kojim askpektima gospodarstva, tko će preuzeti vanjske poslove, tko će biti zadužen za branitelje, tko za upravu, tko za unutarnje poslove i tako dalje.

Međutim, ni sada se još uvijek ne zna tko će preuzeti znanost i obrazovanje.

Zanemarimo na trenutak mogućnost da novinarka tom sektoru nije dala prioritet pa da se nije previše ni trudila iskopati informaciju. Malo vjerojatno, ali čak i kad bi to bio slučaj, govorilo bi to nešto o stavovima medija, ali i onih blizu ili čak u samim centrima moći koji im daju podatke, o jedinoj djelatnosti koja se bavi dugoročnom budućnošću društva.

No, nešto je ozbiljnija opcija da je taj tekst potpuno točan, da "Neven Budak nije u igri više, kao ni riječki rektor Pero Lučin, a spominjala su se imena Riječana Željka Jovanovića ili Romane Jerković". Uz sve to, ovi ljudi za koje do sada nismo ni čuli neće moći ući u izvršnu vlast "jer onda više neće tko imati popuniti njihova mjesta u Saboru".

Drugim riječima, sve se popunilo, sve je osigurano, sve strategije su već postavljene u startni položaj - razrađuju ih, naime, ljudi koji su znali bar otprilike čime će se baviti - ali pitanje obrazovanja i dalje je otvoreno. Nema strategije, nema ideje, nema osobe koja će ih provoditi.

Ono čega se najviše možemo bojati - a što je, s obzirom na dosadašnje djelovanje, na žalost, i najizglednije - jest da će se pozicija ministra znanosti i obrazovanja popunjavati u zadnji čas, po ključu osobnog povjerenja mandatara i naplate za dosadašnje zasluge, a ne po ključu stručnosti, znanja i iskustva. Na mjesto minista opet bi mogao doći netko koga na brzinu, u zadnji čas, treba zbrinuti, pa hajdemo ga gurnuti u fotelju za koju se nitko ne otima previše, samo tamo neki profesori nešto gunđaju. Ma lako ćeš ti to, pa imaš doktorat, reći će mu, znaš kako je na fakultetu, što se tu uopće ima raditi, samo procesirate plaće i povremeno napišete neki pravilnik. A ako zapne, imate stručnjake, HAZU, Vijeće za kurikulum, Ljilju Vokić...

Sve u svemu, kad su prošli put imali priliku nešto napraviti za najosjetljiviji sektor u ljudskom društvu, stavili su nam Vladimira Strugara.

Sve nekako vuče na to da ni ovaj put neće biti puno bolje.

05.12.2011. u 01:04 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.12.2011.

Život za deset kuna

Prenosim post jednog prijatelja s Facebooka.

prolazim preko Dolca neki dan u 8 navečer, mracno, hladno za popizdit, a tamo nasuprot spomenika Kumici, cupka starija gospođa i glasa sputanog debelim šalom nudi nešto na prodaju za 10 Kn. nezainteresiran za kupovinu bilo čega prolazim pored nje. ona i dalje nudi, opet nekom zalutalom prolazniku, i dalje ne razumijem što. sigurno je nije pusta sreća natjerala da se tu smrzava u mraku i u doba kad je plac vec vise sati zatvoren. i dođe mi je nekako žao i odlučim se vratiti do nje i pitati je što tp ona uopće prodaje.. ne kupuje mi se ništa, dao bih joj 10 Kn i ovako ali možda bi se uvrijedila,jer one ne prosi i ne skuplja milostinju. tako uviđavan odlučim da ću kupiti TO za 10 Kn ma što god bilo. što to vi uopće prodajete? navirim se nad zamotuljak. kad tamo, iz skromne pvc vrećice gleda me desetak komada neoguljenih oraha. i to vi prodajete za 10 Kn? pa to vam je malo oraha ili su vam orasi skupi, pitao sam, prisjećajuci se da se kila oraha prodaje po 100 Kn (u zagrebu). trebali bi ih staviti bar duplo više da bi bila fer cijena. a nemam više, i iznađe gospođa još par oraha u nekoj drugoj vrećici. sad ih je možda bilo 14. doviđenja.
dođem doma i staroj dam orahe i ispričam joj priču odakle mi orasi. sutradan mi stara veli, hajd oguli orahe. mda, kaj da i kolač ispečem?...

gledam ja te orahe, a oni više truli nego upotrebljivi. veli stara, mogao si ipak napraviti kako si planirao, dati joj 10 kuna i ostaviti joj orahe. i sad pitam ja vas... jasno je da oraha nema za pobrati pogotovo ne u neograničenim količin...ama,i ta gospođa da ne bi prosila prodaje kao taj jad i iako su bijedne kvalitete ne može ih staviti da tako kažem pristojnu mjericu, jer uvjeren sam, da je kasnije ili drugi dan odnekuda iščeprkala opet jednu mjericu i smrzavala se za sljedećih 10 Kn. meni bi osobno bilo draže da jednostavno prosi jer nema, nego da prodaje nešto što ne vrijedi ništa. zašto to u hrvatskoj mora biti tako? zašto čak i oni koji nemaju i praktično prose moraju posegnuti za prijevarom. jel sve mora biti prijevara? ako već ne prosiš nego kao prodaješ, zašto nemaš mrvicu dostojanstva, da prodaješ nešto što iole vrijedi, da zapravo daš nešto za uzvrat za to što dobiješ. ja bih joj naravno opet dao 10 Kn, ali molim vas nemojte ništa prodavati. što vi mislite o tome?

04.12.2011. u 10:19 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se