Pax et Discordia

petak, 09.09.2011.

Ministar nema kom' da piše

Kao što se svakodnevno možemo osvjedočiti na malim ekranima, predizborna kampana je počela, a na tragikomičan, potpuno promašen i tužno neefikasan način pridružio joj se i ministar obrazovanja Radovan Fuchs. Naime, u ponedjeljak, prvog dana školske godine, na e-mail adrese svih nastavnika registriranih u sustavu @skole.hr stiglo je pismo gospodina Fuchsa koje je u zbornicama, na forumima i ostalim mjestima gdje se okupljaju nastavnici postalo predmet sprdnje i negodovanja. Oni manje blagoglagoljivi su samo odmahnuli rukom i nastavili sa svojim poslom i preskakanjem klipova koje im Ministarstvo proteklih godina kontinuirano baca pod noge, dok su si oni skloni komentiranju dali oduška.

Kako široko općinstvo ne bi ostalo uskraćeno za ovaj, je l' te, školski primjer jeftine politikanske i obmanjivačke demagogije, evo najprije pisma, a nakon njega će se i moja malenkost obratiti javnosti s nekoliko biranih riječi. Pažljivo biranih riječi.

Poštovani i dragi učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji,

zadovoljstvo mi je pozdraviti vas na početku još jedne školske godine.

Učiti i odgajati djecu velika je obveza za koju treba puno ljubavi,
žrtve i odricanja, stoga je vaš poziv jedan od najodgovornijih, ali i
najplemenitijih.

Vi djeci i mladima otvarate životne vidike, poučavate ih novim
znanjima, odgajate ih da budu uzorni građani, dobra djeca svojih
roditelja, iskreni prijatelji. Ta zadaća je svakodnevna i uvjeren sam da
ćete učiniti sve, kao uostalom i do sada, da našim učenicima škola bude
mjesto učenja i radosti.

S vama dijelimo odgovornost za sve postavljene ciljeve, jer smo
zajedno pokazali da predanošću jasnim ciljevima uspjeh neće izostati.
Uspješno smo proveli ispite državne mature i upise na visoka učilišta,
bavimo se i drugim vrednovanjima odgojno-obrazovnoga rada i
samovrjednovanjem, donijeli smo Nacionalni okvirni kurikulum koji čini
polazište za sva druga kvalitativna unaprjeđenja odgoja i obrazovanja,
riješili smo probleme s udžbenicima, poboljšali zakone, provodimo mjere
Programa gospodarskog oporavka. Odjeli su u osnovnim školama
prilagođeni pedagoškim standardima tako da nemamo nijedan odjel koji
prelazi pedagoški standard od 28 učenika.

Istinski zahvaljujem svima koji su vjerovali u promjene i zajedno s nama
prionuli njihovu ostvarenju. Zahvaljujući vama danas je hrvatski
odgojno-obrazovni sustav konkurentan, prepoznatljiv i usporediv s
najboljima. Potvrda su tome i naši učenici koji na međunarodnim
natjecanjima kontinuirano postižu visoke uspjehe i gotovu u pravilu u
Hrvatsku se vraćaju s osvojenim priznanjima i medaljama.

Pred nama su novi izazovi. Pozvani smo stalno razmišljati o budućnosti
svoje djece, a budućnost ide s vrijednostima koje nas oslobađaju
stranputica i nedoumica. Znanje, solidarnost, odgovornost i identitet na
ljestvici vrijednosti stavili smo na sam vrh. Uz vrijednosti, imamo i
jasne odgojno-obrazovne ciljeve te jasna odgojno-obrazovna načela
kako bi se sustav usklađeno razvijao.

Poštovani i dragi učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji,

želim vam da ustrajete u svome radu kako biste u svojim učenicima i
dalje razvijali ono najbolje u njima, a sve s ciljem da nam se Domovina
i dalje diči novim generacijama obrazovanih i čestitih ljudi.

Svima vama želim uspješnu školsku godinu

Dr. sc. Radovan Fuchs,
ministar znanosti, obrazovanja i športa


Dakle, prvi osjećaj koji se doživi nakon čitanja ovog pisma svakako je gađenje. Ovoliko ispraznih floskula i lažnih čestitki samome sebi, upakirano s ulagivanjem cijeloj klasi ljudi kojima se svakodnevno zagorčava život zaista ne može proizvesti svatko. Ruku na srce, jako je malo vjerojatno da je dr. Radovan Fuchs ovo napisao vlastoručno; postoje ljudi koji to rade, a onda se šef na to na kraju samo potpiše. To se jednostavno tako radi. Stil kojim je ovo obraćanje napisano ionako nije osoban, nego je sasvim vidljivo da je izašao iz automatizirane tvornice laži iz koje su izašli i slogani "Pokrenimo Hrvatsku" i "Hrvatska - zemlja znanja". Međutim, spomenuti je g. Fuchs blagoizvolio autorizirati ovu nakupinu besmislica, iskrivljivanja istine i bezočnog hvalisanja neispunjavanjem obećanja te ga to čini sasvim dopuštenom metom za iskaljivanje frustracija svih koji misle da je obrazovanje nešto zaista bitno, a ne, kao sustav iz kojega je izniknuo, da je samo još jedna sinekura za politički podobne kojima se treba odužiti za usluge učinjene prilikom dolaska na vlast.

Preskočimo osvrt na drsko i bezobrazno razbacivanje frazetinama o pozivu za koji "treba puno ljubavi", koji je "jedan od najodgovornijih, ali i najplemenitijih" te "uvjerenju da će nastavnici učiniti sve da škola bude mjesto učenja i radosti" (s obzirom da je Ministarstvo kao takvo učinilo sve da se škole pretvore u mjesta neučenja, kao i u mjesto frustracije i za učenike i za nastavnike). Preskočimo i najobičniju laž da "s vama dijelimo odgovornost za postavljene ciljeve", kao i opća mjesta kao što su povlačenje za "znanje, solidarnost, odgovornost i identitet". Koncentrirajmo se samo na neke konkretne tvrdnje koje se mogu konkretno i srušiti kao to što jesu: jeftini kvazipolitički pamflet - kvazipolitički jer da bi bio politički, morao bi imati i neku političku pozadinu, a ne samo ustrajno i dosljedno služenje sebi i svojim osobnim interesima.

Kao prvo, o "uspješnom provođenju državne mature" se već pisalo, a najviše da je jedini uspjeh poduhvata to da je uopće održan. No, i vlastodršci su sami sebi pljunuli u lice (što vjerojatno nisu ni primijetili s obzirom na to koliko ih već svi ostali pljuju; osim toga, da bi se nešto osjetilo, treba imati obraz koji nije debeo kao đon) jer je ovo pismo koincidiralo s potpuno iznenadnim, nenajavljenim i, najvažnije, ni jednom jedinom riječju obrazloženim davanjem otkaza 50 od ukupno 600 koordinatora državne mature u srednjim školama diljem Hrvatske. Tko nije znao, evo mu u informacija: u pedeset hrvatskih srednjih škola oko 1. rujna je stiglo pismo da ta-i-ta osoba ne može (više) biti koordinator. Bez ijedne riječi obrazloženja, bez ikakvog razumijevanja za to što su dužnosti po školama već podijeljene, satnice sastavljene i što se, ako se to već htjelo napraviti, nije baš moralo čekati početak školske godine. Dakle, ako je matura provedena uspješno, zašto je deset posto ljudi sasječeno, i to, ponovimo, bez ijedne riječi obrazloženja?

Da ne govorimo kako je ovo samo još jedan primjer hrvatske prakse da se smjenjuju ljudi za koje nije jasno u čemu je problem, dok neki drugi, za koje su često i sami nastavnici posvjedočili da nisu trebali i ne bi trebali obavljati taj posao, nisu ni dotaknuti.

No, što bi rekao Ivo Sanader, idemo dalje. U svom Pismu, ministar se hvali i donošenjem Nacionalnog okvirnog kurikuluma čiji je naziv potpuno neadekvatan s obzirom da je jedina riječ koja se tu opravdano nalazi "okvirni". Naime, niti je nacionalni, niti je kurikulum. I o tome se već pisalo (kao da iz Ministarstva itko sluša kritike), a najviše to da je riječ o nesuvisloj brljotini koju je najbolje potpuno ignorirati i da će pravi problemi nastati tek ako neki nadobudni birokrat poželi u praksi primijeniti nešto što u tom "dokumentu" piše. No, takvih, na žalost, u hrvatskoj državnoj upravi ne nedostaje.

A to da je Kurikulum "polazište za sva druga kvalitativna unaprjeđenja odgoja i obrazovanja" bi vjerojatno bilo smiješno, kad cijela priča ne bi bila toliko tragična i s toliko dalekosežnim posljedicama.

Dalje, "riješen je problem s udžbenicima", jedino što nije jasno koji točno problem i kako je točno riješen. Novi Zakon donesen je zahvaljujući lobiranju izdavača za svoje interese, a na štetu učenika, rasparceliravši posjed tako da mjerila pri izboru više ne budu kvaliteta, nego veze i vezice, kao i, kad se jednom po tim mjerilima izabere lošiji udžbenik, da se taj udžbenik ne može promijeniti sljedeće četiri godine.

Istina, u osnovnim školama nijedan odjel ne prelazi 28 učenika, s malom ogradom da je Ministarsto i taj standard, donesen u Saboru, pokušalo prekršiti zbog "krize i sistematizacije radnih mjesta", ali je onda brzo akcijom sindikata to spriječeno.

Dalje, zaista treba imati obraza i ustvrditi da je "hrvatski odgojno-obrazovni sustav konkurentan, prepoznatljiv i usporediv s najboljima". Istina, prepoznatljiv je svakako; malo tko tko je upućen u stvari bi hrvatske škole zamijenio s bilo kojim drugima u svijetu. U malo kojoj zemlji osim u Hrvatskoj učenik može zapaliti ormar i izvući se bez ikakve disciplinske mjere. U malo kojoj zemlji u svijetu će inspektor vratiti u školu učenika koji je izbačen zbog lažne dojave o bombi. U malo kojoj zemlji u svijetu će inspekcija tokom godina toliko uspješni izdresirati nastavnike da se moraju osvrtati preko ramena i jako dobro pripremiti dodatnu papirologiju - pa čak i manipulirati ocjenama - ako žele nekom učeniku zaključiti negativnu ocjenu, jer će u suprotnom iz Ministarstva docvrkutati poništenje te ocjene zato jer je u nekom obrazloženju neki zarez napisan na krivom mjestu. U malo kojoj zemlji u svijetu će zato nastavnici jednostavno pisati prolazne ocjene svakome za koga mogu naći i najmanji izgovor za prolaz jer, u suprotnom, doći će inspekcija, okrenuti školu naglavce i na kraju poništiti ocjenu. I u malo kojoj zemlji na svijetu će odlikaši s prosjekom 5.0 morati upisati neku tehničku školu zato jer otprilike trećina generacije također ima prosjek 5.0, pa kako ćemo to riješiti, hej, hajdemo u bodove ubaciti i vladanje, pa onda i razvedene roditelje, pa socijalni status, pa djecu branitelja...

Zaista, prepoznatljivost do daske!

Što se tiče uspjeha naših učenika na međunarodnim natjecanjima, kao prvo, to je oduvijek bio predmet manipulacija i pogrešnih tumačenja, a kao drugo, najtočnije bi bilo reći da su ti učenici postigli uspjeh ne zahvaljujući, nego usprkos sustavu što, doduše, njihov uspjeh čini još većim. Dobro za njih, loše za Hrvatsku, a još gore kad ti dobri učenici shvate da se ovdje znanje i rad ne isplate i da im je pametnije potražiti sreću - i kvalitetno obrazovanje - u nekoj drugoj zemlji.

I za kraj, ovo pismo je još jedan pokazatelj koliko je ekipa koja je na vlasti izgubila kompas. Naravno, ovo je predizborni pamflet. Međutim, predizborni pamflet bi trebao imati svrhu da nekome - po mogućnosti onome tko ga šalje - bar na kapaljku poveća eventualan broj glasova na izborima. Međutim, poslati ovakvu bezočnu gomilu floskula i laži nastavnicima, a u svrhu skupljanja glasova, može samo netko tko je potpuno izgubljen u vremenu i prostoru.

Naime, sva istraživanja pokazuju - a kome je za ovakav zaključak bilo potrebno istraživanje, i samom bi dobro došlo malo edukacije - da za HDZ glasaju uglavnom neobrazovani slojevi stanovništva. Netko je jednom rekao da, kad bi pravo glasa bilo ograničeno na one koje su bar maturirali, teško da bi HDZ ikad došao na vlast, a ako bi se ograničilo na one koji su diplomirali, ta stranka ne bi prešla izborni prag. I u takvoj situaciji usmjeravati stranačku propagandu na četvrtinu hrvatskog diplomiranog kadra koji, uz sve to, na svojoj koži savršeno osjeća posljedice HDZ-ove nazadne i antiobrazovne politike, moglo bi se nazvati pravim imenom ako bismo bili nepristojni, a promašenim ako bismo bili skloni eufemizmima. Isto tako, ako je netko od nastavnika i imao namjeru - treba priznati, ima svakakvih ljudi, a statistički je moguće više-manje sve - glasati za HDZ, ovo pismo može odigrati ulogu povelikog grumena soli gurnutog u otvorenu ranu koja ni sama po sebi ne prestaje peći i eventualno nekoga može odgovoriti od takvog glasanja.

No, budimo pošteni, nije baš vjerojatno da je ovo bila Fuchsova ideja. U danima kad premijerka toliko polaže kamene temeljce uzduž i poprijeko Lijepe naše da su siroti proizvođači kamenja morali pribjeći uvozu, svatko mora dati svoj obol. Pa je tako ministre dopala zadaća da pišu pisma svojoj pastvi. A kad šefica kaže da pišeš, onda pišeš, ma što ti mislio o tome. Tako je jedan vjerojatno morao napisati pismo seljacima, drugi braniteljima, treći državnim službenicima… Samo je sirotom Fuchsu dopalo obraćanje ljudima koji su nešto obrazovaniji od prosjeka pa po definiciji propagandne floskule neće baš tako lako progutati. I zato ga možda treba i žaliti, onako usamljenog i ostavljenog na vjetrometini, jer jedini on od sve HDZ-ovske bratije - nema kome da piše.

09.09.2011. u 20:10 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se