Pax et Discordia

srijeda, 30.03.2011.

Počela hapšenja

Fejsbukovski izvještaj s večerašnjeg prosvjeda, malo uređen:

Ukratko: Stotinjak prosvjednika završilo pred hotelom gdje se održavao skup HDZ-a. Najprije uhapšena dva prosvjednika koji nisu ni taknuli ni policajce ni HDZ-ovce - od kojih je jedan među organizatorima najavljenog prosvjeda u petak - a onda njih još desetak koji su sjeli ispred marice u koju su strpana ova dvojica.

Ako zanemarimo činjenicu da je danas prosvjednika bilo manje od tisuću, ovo je bio najbitniji prosvjed do sada

HDZ i policija su danas počinili društveno-političko samoubojstvo

dakle:

U jednom trenutku prosvjednici, kojih je preostalo oko stotinjak, dolaze ispred hotela Four Points (bivša Panorama) na Trešnjevci gdje se održavao neki skup HDZ-a

Izvikivali smo parole neko vrijeme, a onda su HDZ-ovci počeli izlaziti iz hotela. Skupili smo se pred ulazom gdje smo izvikvali parole

U jednom trenutku HDZ-ovci su stali iza policijskog kordona i počeli provocirati. Smijali se, pokazivali srednji prst i rugali su se prosvjednicima na što su ljudi naravno popizdili i počeli se derati još glasnije...

U trenutku kada su ovi počeli provocirati, kordon policije je krenuo naprijed prema nama i štitovima nas počeo gurati iza. Jedan od prosvjednika je žestoko reagirao, ali su ga ostali smirili.

Dok smo skandirali "vratite nam pare" neki HDZ-ovac nam je bacio sto kuna (prosvjednici su mu ih bacili nazad)

Cijelo to vrijeme HDZ-ovci odlaze, neki i pričaju sa nama donekle kulturno (koliko god jedan HDZ-ovac može biti kulturan).

A onda se dogodila ključna stvar : jedan od prosvjednika, Siniša, dečko koji je u Radničkoj pred mjesec dana stajao između murije i onih koji su ih napadali i odvlačio napadače od murije i koji je jedan od organizatora prosvjeda koji će se održati u petak, mirno je prišao jednom HDZ-ovcu, držeći transparent "nemam posla" DA BI DOTIČNI HDZ-OVAC UPRO PRSTOM U NJEGA I MURIJI REKAO "NJEGA"

Murija je uhapsila njega i još jednog tipa koji je krenuo za njima i pitao policiju zašto ga hapse.

Kaos.

Nas pedesetak koliko nas je preostalo se posjelo oko marice i nismo joj dali da ode.

Policija je ljude okružila i došlo je 10 marica i počeli su hapsiti ljude koji nisu pružali nikakav otpor, uz obilatu količinu nasilja (dokumentirano i već razasuto po internetu).

Pernara su njih četvorica pribili na pod i pritisli mu laktom facu, a jednu curu koja nije pružala nikakav otpor je murjak opalio u glavu odozada.

Uhapšeno je sveukupno 16 ljudi, mirnih prosvjednika koji nisu radili izgrede.

30.03.2011. u 23:45 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 29.03.2011.

SLUŽBENI POZIV NA PROSVJED

Zamoljen sam da proslijedim:



JAVNI POZIV

Sindikati potpisnici ovog Poziva pozivaju predsjednike sindikalnih središnjica da osobno sudjeluju, kao i da pozovu na prosvjed predstavnike i članove sindikata, na prosvjednom skupu koji će se 1. travnja u 18 sati održati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

S prosvjednog će skupa biti poslana poruka Vladi Republike Hrvatske, „Ostavka! Odmah! Izbori!“. S ovog će se skupa Vladi i opozicijskim strankama uputiti jasne poruke o štetnim posljedicama nastavka privatizacijske pljačke u javnim poduzećima koja upravljaju prirodnim i infrastrukturnim resursima (vode, šume, energetika, telekomunikacije, prometna infrastruktura, poljoprivreda i ribarstvo, zemljište, more i otoci) Republike Hrvatske. Također, sa skupa će biti upozoreno i na pogubne posljedice privatizacije u zdravstvu, obrazovanju, znanosti i socijalnoj skrbi.

Prosvjedna će povorka krenuti s Trga bana Josipa Jelačića te će se sudionici prosvjeda zaustaviti ispred sjedišta najznačajnijih tvrtki koje upravljaju prirodnim i infrastrukturnim resursima Republike Hrvatske.

U nadi da ćete pozitivno odgovoriti na ovaj naš poziv, srdačno Vas pozdravljamo!


NEZAVISNI CESTARSKI SINDIKAT, predsjednik Mijat Stanić

RADNIČKI SINDIKAT HZMO, predsjednica Višnja Stanišić

REPUBLIČKI SINDIKAT RADNIKA HRVATSKE, predsjednik Jadranko Vehar

SINDIKAT HRVATSKIH ZAŠTITARA I ČUVARA, predsjednik Milan Marić

SINDIKAT ZAPOSL. U HRV. ŠKOLSTVU PREPOROD, predsjednik Željko Stipić

SINDIKAT ZAPOSLENIKA U SOCIJALNOJ SKRBI, predsjednica Jadranka Ivezić

SINDIKAT ZDRAVSTAVA I SOCIJALNE SKRBI, predsjednica Spomenka Abveršek

29.03.2011. u 16:59 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 23.03.2011.

Spremni za današnju porciju pizdarija? Da? Onda možemo početi.

Pizdarija prva:
odite na Google. com. Upišute "hdz je " (naravno, bez navodnika i s razmakom poslije "je"). Uživajte u prizoru.



pizdarija druga:

Zašto je pile prešlo cestu?

Ivo Josipović: Zato jer je bilo nesretno na toj strani.

Andrija Hebrang: Zato jer mu je SDP platio 250 kuna.

Jadranka Kosor: Da se učlani u HDZ jer je to stranka sposobnih i poštenih ljudi koja će pobijediti na sljedećim izborima.

Zoran Milanović: Ne znam i nije mi jasno zašto me to uopće pitate.

Ivan Šuker: Pile? Mmmmm...

Ivan Pernar: Nije bitno zašto je pile prešlo niti je li uopće prešlo! Bitno je da su privatizacija, kapitalizam i komunisti uništili Hrvatsku i to ćemo spriječiti tako da raspišemo izbore i da svi glasate za mene jer sam ja vođa koji do sada nije ništa ukrao! Naprijed... Ups, štand... *TUP*

Vladimir Šeks: Ne znam, ali kad se bude vraćalo, nek skokne u dućan po litru ljute.

Hloverka Novak-Srzić: Čak i ako je pile prešlo cestu, to nije vijest i nema potrebe da je uopće stavljamo u Dnevnik. Je l' tako, Budiša?

Ante Tomić: To pile je redikul koje samo šeta tamo-amo i ne zna što bi sa sobom. Alo, Paviću, jel mi sjeo taj bonus konačno?

Milorad Pupovac: Pile... je prešlo... cestu... jer nije... htjelo... biti taoc... politike... za koju su odgovorni... oni koji su... do nje doveli... a vrijeme je... da se srpska manjina... u Hrvatskoj... prestane pitati... o bilo čemu... osim o tome... koja stranka... će ih zastupati u... Saboru...

Josip Friščić: Pile je u svakom slučaju prešlo cestu i to treba naglasiti da ne bi bilo nikakvih nedoumica.



Pizdarija treća (ako niste na fejsu, onda ne vrijedi):

1. Odite na https://www.facebook.com/HrvatskaDemokratskaZajednica

2. Kliknite na "Report page / Prijavi stranicu" -> "Violence or harmful behaviour" -> "Theft or vandalism"

i osjećat ćete se bolje.



Pizdarija četvrta:



Pizdarija peta:

Danas. 18h. Zagreb, Cvjetni trg. Šetam gradom i skidam kile. Pružite mi podršku svojim dolaskom.

23.03.2011. u 11:18 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 22.03.2011.

Isprintaj i polijepi uokolo


22.03.2011. u 18:27 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.03.2011.

Fotka godine!

21.03.2011. u 23:13 • 0 KomentaraPrint#

Ja sam kriv što je prosvjed u srijedu, a ne u utorak

Neki su pitali i ostali zbunjeni pa mislim da bi bilo dobro imati činjenice. Dakle, kako se dogodilo da su se prosvjedi ovaj tjedan prorijedili? Jednostavno. U subotu navečer smo odbubnjali svoje i ljudi su - ostali stajati. Što po manjim, što po većim grupicama, a onda me je netko pitao "Ej, jel tko najavio kad se opet vidimo?" Ja nisam imao pojma pa sam pitao sljedećeg do sebe i dobio odgovor "Nemam pojma." Pitao sam sljedećeg i on je slegnuo ramenima. Onda sam, u panici, jer su se ljudi već počeli razilaziti, počeo ispitivati ljude kad im odgovara. Većina je odgovorila tipično hrvatski, "nemam pojma", a netko je zagunđao "Dajte nemojte svaki drugi dan, već mi je dosta." Kad sam došao do najbližeg megafona, rekao sam samo "Ajd samo reci da se vidimo u srijedu u 18h." "Gdje, ovdje ili na Cvjetnom?" "Ma svejedno, naći ćemo se već nekako." I tip, ni pet ni šest, uključio megafon i izgalamio se "VIDIMO SE U SRIJEDU U ŠEST!"

I odmah dotrčali novinari da provjere informaciju da je Organizacijski odbor nakon dugog vijećanja i pažljivog vaganja prioriteta donio odluku da se sljedeći prosvjed zakzuje za srijeu u 18 sati na Cvjetnom trgu. I rečeno im je. I oni tako objavili.

Poanta ovog tekstića?

1. Nije planirano, dogodilo se. Fali malo koordinacije. Drugi put će bit bolje. Samo donesite bubanj i ja sretan. Kakve veze ova rečenica ima s prethodnima? Apsoutno nikakve, samo mi donesite bubanj.

2. SAD MI JE ŽAO! Zapravo, i meni osobno, a i mnogima drugima bi više odgovaralo da su DVA prosvjeda - najprije u utorak, a onda u četvrtak. Isto tako, puno je već argumenata izmijenjeno za i protiv razrjeđenja, a ja i dalje mislim da je bolje da su prosvjedi češće, pa makar došlo samo 1000 ljudi.

Također predlažem da se ubuduće, nakon završetka svake šetnje, netko s megafonom popne na podij i da ljudi glasaju. Je, bit će stihijski, ali nema veze: na Filozofskom to rade već više od godinu dana pa funkcionira, pa ajmo to probati i na Trgu: pitati ljude: tko je za to da bude za dva dana, dignite ruke, molim; tko je za to da bude za tri dana, dignite ruke, molim, hvala, proglašavam da je sljedeći prosvjed tad-i-tad.

Direktna demokracija, ne? Ili vam to samo dobro zvuči kad treba nisiti transparent, ali bi za provesti to bili lijeni?

Toliko od mene za sada.

P.S. Prije pet minuta sam doznao da Pernar upravo nešto izvodi. Nemam pojma što ni kako ni zašto i zato o tome nisam ništa napisao. Možda budem poslije, ali možda ne bude ni ništa pametno za reći.

21.03.2011. u 17:45 • 4 KomentaraPrint#

subota, 19.03.2011.

Dobro došli u Horvatistan

Kažu da ne valja baš svaku priču počinjati baš "od stoljeća sedmog", ali što se može kad je toliko aspekata moderne hrvatske stvarnosti vezano uz povijesni razvojni put koji je ova nacija imala od svoga nastanka, odnosno, od trenutka kad je pleme na svom tumaranju ka boljoj budućnosti nabasalo do velike vode zvane Jadran? Da bi se razumjelo sadašnjost, potrebno je razumjeti prošlost. A povijest naroda hrvatskoga zaista sadrži puno ključnih podataka.

Već se dugo ponavlja da razlozi mnogih hrvatskih mana i problema leže u činjenici što Hrvati gotovo cijelo jedno tisućljeće "nisu imali svoju državu". To samo po sebi možda i nije toliko presudno jer, prije svega, nije jasno što znači "imati svoju državu" i kakve to posljedice uopće može imati po narod. Međutim, ono što svakako jest presudno je što su Hrvati, u tim državama koje jesu ili nisu bile njihove, uglavnom bili daleko od centra, na periferiji, bačeni u zapećak. Nije toliko bio problem što su bili "u društvu s nekim", nego što je taj "netko" uvijek imao dominantnu ulogu, što je uvijek taj drugi donosio odluke, razrađivao strategije i govorio kojim putem treba ići. Dakle, gotovo cijela hrvatska povijest je povijest objekta: skupine, naroda, staleža koji je bio vođen i koji je imao malo ili nimalo utjecaja na svoju sudbinu.

Najveću ulogu u povijesnom razvoju, naravno, imao je period pod Habsburzima - prije svega jer je bio najdulji, a također i zato jer se poklopio s civilizacijskim periodom formiranja nacija. U tom vremenu Hrvati nisu imali puno izbora kojim smjerom će im krenuti individualna karijera: gotovo cjelokupno stanovništvo bilo je seosko i tek su rijetki uspjeli doseći nešti iznad toga i to kao: vojnici, činovnici, povremeno svećenici, ponekad učitelji ili obrtnici, ali gotovo uvijek, u ogromnoj većini slučajeva, ili kao kotačić u državnoj službi (ili crkvi, dakle državi unutar države) ili kao komad mesa ili žita čija je svrha da ga spomenuti kotačić samelje i izbaci na K&K trpezu. I, kao posljedica takve evolucije, u gene je hrvatskog čovjeka ostalo utisnuto čvrsto i neprikosnoveno poštovanje prema institucijama. Država je svemoćna i država je uvijek u pravu. Najveći ideal koji možeš postići, ako nisi spretan za vojnika, pametan za učitelja ili mudar za svećenika, je završiti u nekom općinskom uredu u kojemu ćeš guliti svaki dan i u kojemu će te seljaci gledati kao Boga jer im o tebi ovisi taj vrhovni iskaz državne ovlasti, papir sa štambiljem na kojemu im je uteftereno tko zna kakvo pravo u odnosu na susjeda.

Ovakva filozofija, u kombinaciji s katoličkom crkvom - čiji je ideal poštivanja vrhovnog autoriteta, za razliku od protestantskog ideala odgovornosti i samoinicijative, i doveo do toga da najveći evropski idioti dođu na vlast upravo u katoličkim zemljama kao što su Italija, Poljska i, naravno, Hrvatska - dovela je do toga da Hrvati budu miran i poslušan narod, nesklon uzimanju stvari u svoje ruke i pretežno upućen na lidere čija je glavna uloga u životu, da, je l' te, podanicima kažu što treba misliti.

Još jedna činjenica koja sama po sebi može, a i ne mora, predstavljati otkrovenje je da je čak i 1945. godine, dakle kad je Habsburgija već polako kopnila u sjećanju, preko 80 posto hrvatskog stanovništva i dalje živjelo od poljoprivrede, dok je isti taj postotak za zapadne zemlje u koje toliko volimo gledati i s kojima se volimo uspoređivati vrijedio više desetaka godina ranije. Drugim riječima, urbani aspekt hrvatske kulture star je jedva dvije generacije; oni koji su doživjeli i preživjeli naglu urbanizaciju, dakle koji su svoj životni vijek započeli na njivi, a završili u neboderu, u popriličnom su broju još uvijek među nama. Naravno, nije problem u tome što još nisu pomrli, nego što se tradicija seljačke filozofije "šuti i trpi, jer vlast je svemoćna" uvelike održala do danas sa svojim živim promotorima.

I tu se sada pojavljuju dva problema. Prvi je da gore opisani mentalitet zapravo dobro funkcionira ako su vođe na čelu kolone relativno razumni i znaju kako voditi državu (primjere ne treba posebno elaborirati; spomenimo samo da su 50-ih godina 20. stoljeća dvije zemlje s najvećim gospodarskim rastom bile Japan - arhetip ljudske košnice na koji danas mnogi upiru prstom kao na primjer koji treba slijediti - i Jugoslavija - diktatura planske privrede koja je propisivala gdje koji kotačić treba ići, a sve u svrhu boljitka zajednice, pa ako se pojedinac ne uklapa, tim gore za pojedinca). Međutim, kad na čelo zasjedne mafiokracija čija je glavna nit vodilja probitak osobni i vlastite obitelji, onda nastaju problemi. Čak ni to ne bi bilo problem kad bi ti "lideri" bar znali kako krasti, a da pritom iza sebe ne ostave pustoš kojoj će trebati desetljeća da nikne nešto korisno i produktivno. No, kako se pokazalo, čak i aktualno uspoređivanje HDZ-a s čobanima je u neku ruku kompliment, jer čobanima je u interesu sačuvati stado kako bi ga mogli šišati i dogodine, dok je aktualnoj vrhuški svojstveniji mentalni sklop najezde skakavaca kojoj je cilj oglodati što više i što prije, a kad unište sve što je u vidokrugu, onda će se jednostavno preseliti na sljedeći pašnjak. To što će, ako tog pašnjaka ne bude, izumrijeti zajedno sa stokom kojoj su pobrstili sve zeleno, stoci vjerojatno neće predstavljati utjehu.

Drugi problem podložničkog mentaliteta je kad ti i takvi Hrvati - navikli da im se diktira odozgo, da dobijaju naređenja, da netko drugi misli za njih i bori se za njih - ulete u sustav zvan "demokracija" gdje ne samo da će se od njih tražiti da, o, strahote!, donesu odluku, nego i da s tom odlukom žive sljedeće četiri godine. Naravno, mogi se u takvom protuprirodnom stanju jednostavno neće snaći. U dobra, stara vremena, kad si napravio grešku, gospodar bi te izvukao u dvorište, javno išibao, bacio u podrum na tjedan dana gdje si spavao u vlastitim govnima i otimao se sa štakorima za koricu pljesnivog kruha, a kad si izašao, znao si da je gotovo i da trebaš ponovo zauzeti svoj položaj gospodarevog potrčkala i nastaviti dalje. Život je bio jednostavan i lijep. Međutim, sada, u ovom modernom i nepojmljivom svijetu slobodnog odlučivanja, kad doneseš pogrešnu odluku, nitko neće uletjeti s bičem u ruci i, ono najvažnije, ispraviti tvoju grešku, nego će se, ljudi, pa kakvo je to čudo?, očekivati da živiš s njom, a ako nisi zadovoljan neredom koji si napravio, i da ga sam počistiš!

I tu se naš tipični, prosječni Hrvat, naviknut na uzde, amove i štap u guzici našao na potpuno stranom i nepoznatom terenu.

Jedna od teorija koje se mogu čuti u društveno-analitičkim krugovima je da demokracija nije uzrok, nego posljedica razvijenosti društva. Drugim riječima, ako neka zemlja postane gospodarski razvijena, to je vjerojatno postala zahvaljujući odgovornosti svojih građana i tu je demokracija logičan sljedeći korak: ako je cijeli sloj stanovništva pokazao da zna i može, onda je razumno tom sloju dati pravo odlučivanja jer ako mu se to pravo ne da, on će ga uzeti sâm i usput ukloniti one koji su mu do tada stajali na putu. Međutim, u suprotnom smjeru ne ide: ne možeš skupini pojedinaca koja nikad nije provirila preko vlastitog plota, osim kad je trebalo špijunirati susjedu Baricu, dati da odlučuje jer "ako uvedemo demokraciju bit ćemo razvijeni kao Nijemci" i očekivati da će donesene odluke biti dugoročno pametne i dobro promišljene. U Hrvatskoj, koja je uspjela stvoriti iluziju moderne države isključivo zato jer su komunisti za uši izvlačili hrvatske seljake iz njihovih blatnih polunastambi gdje su ovi mislili da su uhvatili Boga za bradu ako je šljiva ove godine dobro rodila, i nagurali ih u gradove i tvornice te rekli da su sada te tvornice njihove i onda svejedno nastavili za njih donositi odluke, demokracija koja je nakon toga iznenada pala s neba na kraju se pretvorila u mehanizam (samo)obmane i zloupotrebe, prije svega zato jer nije bila zaslužena pojedinačnim radom i inicijativom, nego poklonjena od drugova Gorbačova i Račana te je time, kao i gotovo svaka uvozna roba, usvojena i konzumirana bez svijesti o njezinoj pravoj vrijednosti, svrsi, pravilima upotrebe i daljnjim razvojnim mogućnostima.

I onda, kad je ta i takva demokracija iznjedrila potpuno pogrešne vladare, što će drugo tipični hrvatski čovjek reći, nego slegnuti ramenima, reći "nigdar ni bilo da ni nekak bilo, pak nigdar ni ne bu da nam nekak ne bu" i okrenuti se svojoj verziji njivice u obliku malog vrta iskopanog na javnom zemljištu ispred zgrade ili nekoliko kutija sa zemljom i cvijećem na balkonu. Jer povijest Hrvata je povijest stranih vladara koji su uglavnom iskorištavali, gazili, pljačkali i silovali i, kad se sve zbroji i oduzme, zapravo je, bez cinizma i bez zajebancije, savim je očigledno da je HDZ i u svom najbeskrupuloznijem izdanju bio bolji od većine dosadašnjih hrvatskih vladara: Karađorđevića (koji su Hrvate trebali spasiti od Habsburga), Habsburga (koji su Hrvate trebali spasiti od Turaka) i raznih Hedervaryja i Tahija (kojima su Habsburzi predali Hrvate na upravljanje jer su se sâmi bavili bitnijim stvarima).

(Komunisti su tu zapravo jedna prilično neobična devijacija potekla iz građanskog dijela Hrvata koji se preozbiljno uhvatio onoga o "avangardi radničke klase", potpuno smetnuvši s uma da za tako nešto najprije treba imati radničku klasu.)

Na kraju ispada da su, nakon svog tog tisućljetnog ugnjetavanja, Hrvati već toliko navikli na tirane i institucionalne pljačkaše da je klika koja već dvadeset godna drma Hrvatskom ispala samo kao prirodni nastavak despotskog odnosa prema narodu, s malom i, zaista, nebitnom razlikom što te ovaj put jaši tvoj rođeni i da, ako se već tisuću godina nismo bunili protiv tuđih, kakvog, bogamu, sada ima smisla buniti se protiv domaćih silnika? Pa dobro, krali su, a tko nije? Okej, gazili su narod, a tko nije? Pa navikli smo, bogamu, a ovi su bar naši, sad bar imamo svoju državu, a nismo prirepci u nekoj tuđoj. Sad smo bar metropola, a ne provincija i sad, kad odem kod općinskog pisara, neću morati reći "gutnabn, her fiškal", nego "dobar dan, gospodine službeniče" i, ako pritom zaboravim skinuti kapu, neće me štapom istjerati van, nego samo prostrijeliti pogledom i uz mrštenje ipak okinuti službeni pečat. Hej, pa zašto bih se uopće bunio?

Pri čemu se, naravno, potpuno smeće s uma činjenica da provincija nije geografski, nego psihološki pojam i da u je ovakvom kazahstanu od države sve provincija, ma koliko vas nebodera, semafora i avenija s osam traka okruživalo.

Jer, iako nam glavni nacionalni ideolozi pokušavaju tepati da smo Evropa i iako se bulumente građanskih "intelektualaca" čudom čude kako je nešto takvo moguće u jednoj civiliziranoj zemlji, prava je istina da Hrvatska uopće ne spada u kategoriju zemalja s kakvima se želimo uspoređivati. "Ljudi moji, pa ovoga nigdje nema", zgražaju se mnogi promatrajući svu tu korupciju, lopovluk, ali i nezainteresiranost, sirovost i zaostalost u glavama i ponašanju svojih sugrađana. I treba im reći: ima, ima, kako ne? Naravno, toga nema - bar ne u toliko prevladavajućim omjerima - u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, čak i u Sloveniji je puno rijeđe, ali su zato takve pojave vrlo učestale u Gruziji, Ukrajini, Srbiji, Tadžikistanu i sličnim državama koje su ipak bliže hrvatskom mentalitetu nego što smo si to spremni priznati.

Vrhovna ironija u svemu tome je što si Hrvati već stoljećima tepaju kako su prozvani "čuvarima kršćanstva", stražom na braniku pred hordama iz Azije. Antemurale christianitatis. Dakle, predziđe kršćanstva.

Jeste li shvatili?

Predziđe.

PRED-ziđe.

Dakle, ISPRED zida. S vanjske strane. Odvojeno od pristojne gospode. Drugim riječima, dok su Evropljani gradili civlizaciju, Hrvati su se vani mlatili s osvajačima i pritom potpuno propustili Renesansu i nekoliko industrijskih revolucija koje su prohujale pored njih poput superbrzog vlaka koji juri kroz polja na kojima seljaci još uvijek oru njive drvenim plugovima.

A ako je još netko uvjeren da Hrvatska spada u kategoriju civiliziranih zemalja, neka slobodno pogleda BNP-e i prosječne plaće Hrvatske i susjednih zemalja: čak i Slovenija, koja je s nama dijelila sve sudbine do sada, je otprhnula u okrilje Evropi s proječnom plaćom tri puta većom od naše, troškovima života podjednakima, a u nekim aspektima i manjima.

Drugim riječima, ne, nemojmo se uspoređivati s Evropom i pitati se kako je ovako nešto kod nas moguće. Moguće je u Turkmenistanu, moguće je u Laosu i Kambodži, moguće je u Burundiju. Moguće je u Srbiji, Albaniji, Čadu, pa zašto ne bi bilo moguće i u Hrvatskoj?

S obzirom na sve, možda bismo trebali biti sretni što uopće imamo struju.

Kao jedan od lošeg stanja u Hrvatskoj spominje se i "nepostojanje pravne države". Međutim, uronjeni u ovakav mentalitet, trebalo bi dobro razmisliti je li to nepostojanje uzrok ili posljedica. Naime, pravna država funkcionira u, pazite dobro: državama. Umjesto toga, Hrvatska je lokalna plemensko-interesna nakupina klanova i obitelji čija lojalnost nije podijeljena između društva i pojedinca, nego se za prioritet bore klan i pojedinac, a tek iza svega toga, na trećem mjestu, nalazi društvo u cjelini, a i kad se nešto radi "u ime društva", to se opet zamaskira nacionalnom zastavom kako bi se, sakriven crven-bijelo-plavim platnom, lakše moglo krasti. I nije tu stvar samo u mafijaškim i političkim famigliama koje drmaju državom već dvadeset godina, nego i o običnim građanima. Tko neće, kad dođe u bolnicu, pokušati upasti na listu pregleda preko reda, samo ako zna glavnu sestru? Tko neće, ako može, kupiti nešto na crno, mimo uobičajenih kanala?

Naravno, standardni izgovor je da, ako svi hvataju prečice, "pa neću ja biti jedina budala koja ide po propisu" i, što je najžalosnije, taj izgovor je savršeno opravdan u društvu gdje su propisi nesuvisli, beskorisni i sami sebi svrha i očito je da ih je pisao netko kome na tom poslu nije mjesto i tko je taj posao dobio - K&K činovničkoj tradiciji hvala - zato jer ima vezu, a ne sposobnost. I, kad je stanovništvo takvo kakvo jest, tko, zaista, može očekivati da vlast bude išta bolja? I kad se zna tko je tko i tko je kakav, ima li išta logičnije nego da se u prosvjede protiv vlade koja je zemlju dovela u najtežu situaciju u povijesti uključi manje od pola posto populacije?

Jer, budimo iskreni i sebi i drugima i prihvatimo da je Jadranka Kosor ovih dana izrekla i jednu istinitu rečenicu: Hrvatima je dobro. Dobro im je jer imaju šest milijuna mobitela. Dobro im je jer su u vrijeme špice ceste zakrčene automobilima. Dobro im je jer imaju internet, toplu vodu, nema nestašice struje, svatko može gledati bar četiri TV programa, a neki i više. Dobro im je s obzirom da i sami znaju tko su, kakvi su i kamo zapravo pripadaju. S obzirom na to koliko su odgovornosti spremni prihvatiti, koliko su spremni razmišljati o boljoj budućnosti i donijeti odluke kako bi se ta bolja budućnost ostvarila i, posebno, s obzirom s kojim bi se državama Hrvatska zaista trebala uspoređivati, stanje u kojemu se nalazimo gotovo graniči s utopijom! Usporedbe radi, u Francuskoj će najava reforme mirovina - koja će mnoge građane pogoditi tek u budućnosti, za više od dvadeset godina, i apsolutno se neće ni na koji način reflektirati na život koji sada vode - na ulice izvući dva milijuna ljudi. U Njemačkoj će najava budžeta po kojemu će neke grane privrede dobiti nešto manje subvencije uzrokovati izlazak na ulice i blokadu prometa i strah vladajućih od kolapsa na sljedećim izborima.

U Hrvatskoj se mora dogoditi da: radnici ne dobiju plaću mjesecima, firma završi u stečaju, vlada obeća poticaje, pa ih ne isplati, pa obeća još jednom, pa ne isplati, pa onda obeća malo manje pa ni to ne isplati, a onda se zaduži u inozemstvu za još dvije milijarde eura, da cijena benzina i hrane poraste dvostruko. I onda će deset tisuća idealista izaći na ulice jer shvaćaju da, ako se ovako nastavi, za dvadeset godina nitko neće imati nikakvu mirovinu, i na tom će izlasku promatrati njih još dvjesto tisuća kako im mašu s prozora. A veseli mahači će se, kad kolona prođe, vratiti gledanju televizije i razmišljanju, pa dobro, ako stvari zbilja odu k vragu, nećemo biti gladni, u mom vrtu će uvijek biti paradajza, a, ako bude sreće, i šljiva će dobro roditi.

Kakva civilizacija? Kakva Evropa? Kakva demokracija? Da Englezima ili Nijemcima jednom napraviš ovo što se dvadeset godina radi Hrvatima, od Westminsterske palače i Reichstaga ne bi ostao kamen na kamenu!

Također, oni koji pokažu malo više ambicije da opravdaju svoj nedostatak ambicije i dugoročnog razmišljanja će početi pronalaziti izgovore za to što im je hrvatska guzica ostala u hrvatskoj fotelji. Tako će jednima prosvjedi bili "loše organizirani" (jer ja ne dolazim na amaterske manifestacije, ja sam gospodin/gospođa), drugima se neće sviđati ona organizacija koja postoji (ide mi na živce Pernar, idu mi na živce ne-EU zastave, idu mi na živce EU zastave, idu mi na živce fućkaljke, idu mi na živce drugi prosvjednici, dajte se svi skupa maknite da mogu u miru prosvjedovati!), treći će postaviti pitanje poante prosvjeda jer "tu vlada takvo šarenilo i cirkus da sve to skupa nema smisla", četvrti će se pitati "što prosvjednici zapravo žele" (jer nema smisla prosvjedovati ako nemaš strogo zacrtan program u četrdeset točaka, oko kojega se konsenzusom slaže svih nekoliko tisuća prosvjednika). Peti neće izaći jer ne znaju "što prosvjednici nude kao alternativu" i tu su potpuno u pravu: dok god nema strogo zacrtanog petogodišnjeg plana izlaska iz krize, bolje je ostaviti HDZ na vlasti jer oni bar znaju što rade. Da, prethodna rečenica je ironija, hvala što ste ipak pitali.

Šesti neće izaći na prosvjede jednostavno zato jer su svjesni da im je u ovom trenutku dobro, a neće se ni zapitati kolika je vjerojatnost da će im i sljedeće godine u ovo doba biti jednako dobro, kolika uopće sigurnost vlada u ovom poluplemenskom i korumpiranom društvu i koliko je malo nesreće potrebno da netko ispadne iz svog povlaštenog položaja - koji bi na Trulom Zapadu bio sasvim prosječan - i završe u blatu zajedno s nekoliko stotina tisuća socijalnih slučajeva. I sve to u svom korijenu ima onu staru: paradajz će uvijek rasti, jabuke će uvijek rađati, praščići će se uvijek toviti i ja neću biti gladan. Nigdar ni bilo da ni niščeg bilo, pak nigdar ni nebu da niščega ne bu. Pa ak navek bu neščeg bilo, zašto bih se bunio protiv Tahija, protiv Hedervaryja, protiv Karađorđevića, protiv Tuđmana, protiv Sanadera i Kosor? Nakon njih će ionako doći netko drugi. Jedino je bitno ne zamjerati se nikome, ne isticati se, nositi doktorima šunke i kokoši tako da me, kad budem star i nemoćan, puste u ordinaciju preko reda. Svatko od Hrvata, potomaka strpljivih seljaka, kojemu možeš i bagremovu motku slomiti na leđima, a da se ne pobuni dok god su institucije iza tebe, će imati svoj izgovor zašto ne ide na prosvjede, ali zajedničko će im biti da su to samo izgovori, isprike, nešto što ćeš odgovoriti ako te netko pita, ali pravi razlog ćeš ostaviti za sebe, ako ga uopće budeš svjestan jer pravi razlog leži u pasivnosti, nezainteresiranosti, kratkovidnosti. Prosvjedovati, protestirati protiv nečega, za Hrvata je jednako neprirodno stanje kao za južnoameričkog ljenjivca raditi jutarnji jogging; ako se dogodi neka nevolja, tipični Hrvat će se zabiti u svoju daščaru i čekati da sve prođe, a proći će, i poslije oluje će opet zasjati sunce, njiva će biti navodnjena, kravica napojena, a novi gospodar će možda opaliti manji porez. I vrijeme može nastaviti teći.

I dok je takvog mentaliteta - a bit će ga dok Hrvatska ne dotakne dno, a dno je, na žalost, vrlo, vrlo daleko jer još je mnogo desetljeća krize pred nama do nivoa na kojemu se nalaze južnije i istočnije zemlje poput Laosa i Ugande čiji su stanovnici također, kao i Hrvati, vrlo ponosni na svoju naciju ili pleme - do tada ćemo mi malobrojni i sve malobrojniji prosvjednici i idealisti uzalud obilaziti stambene blokove i pozivati "svi na ulice".

Istina, demokratski izabrana vlast se ne mijenja na ulici, ali se mijenjaju svijest i razmišljanje. Međutim, za promijeniti nešto što je duboko ukorijenjeno u hrvatski gen - poštovanje prema autoritetu, samo ako dolazi na službenom pergamentu s državnim pečatom, i instituciji, jer ako dolazi od države, dolazi od vlasti i ako dolazi od vlasti, dolazi od Boga - potrebno je nešto više, jače i dugotrajnije od samo dva desetljeća loše vlasti.

19.03.2011. u 10:02 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.03.2011.

Taktika na prosvjedima

(iako me i dalje zanima što se dogodilo sa starom dobrom riječi "demonstracije" i omiljenim oblikom: "demonštracijuni"; razmišljam da organiziram fejsbuk grupu za podršku riječima koje počinju s "demon")

Dakle, prosjedi i dalje nisu nešto posebno inventivni ni organizirani, nema nikakvih smjernica - što nije uvijek loše - pa da pokušam oformiti nekakvu bazu podataka, za brze reference.

Dakle, ono do čega sam do sada došao razumsko-iskustvenom spoznajum, ovdje u obliku savjeta ili preporuka:

1. Kad se šeta jednosmjernom ulicom, bolje je ići u smjeru suprotno od prometa. Naime, ako se ide u smjeru prometa, demonstranti će prolaziti praznim ulicama, vozači će ih vidjeti na križanjima gdje je policija zaustavila promet, bit će to samo još jedna ulica daleko od očiju koja će se blokirati prosvjednicima iza leđa. Međutim, ako prosvjednici krenu u smjeru prometa, policija neće znati na kojem točno raskršću treba blokirati stvar, prosvjednici će se izmiješati s automobilima, vozači će nas vidjeti, bit će trubljenja, u prosvjedu će sudjelovati više ljudi (htjeli-ne htjeli), bit će više pozitivnog kaosa, sve u svemu, malo šarenije i zanimljivije. Isto tako, ako koga zanima, mogu matematički pokazati da će vozači koji "zaglave" u blokadi izgubiti manje vremena, nego ako se ide "niz promet", ali će ih zato više vidjeti prosvjed, a imat će i o čemu pričati kad stignu kući.

Dodatna varijanta: pošto se policija u zadnje vrijeme izmudrila pa blokiraju ulice unaprijed, čim se dođe do raskršća gdje vozači čekaju, skrenuti u ulicu MEĐU AUTOMOBILE. Mijenjati smjer što češće pa da vidiš kaosa!

2. Mali transparenti, leci, parole na papiru A4 ili manje: treba ih ostavljati SVUDA! Nije bogznakakav efekt ako šetate gradom s papirom od 30 cm visoko podignutim iznad glave, ali je efekt ako ga zakačite na brisač od tramvaja (ali ne tako da vozač ne vidi ispred sebe) ili zaljepite na prvi prometni znak. Na prozore tramvaja: na desnoj strani okrenuto prema van (da ih vide ljudi koji su na stanici i koji ulaze), na lijevoj strani prema unutra (da vide ljudi U tramvaju). Obljepimo grad! Uzmite selotejp i ostavite svoje poruke duž puta kojim se prolazi (ne po staklenim izlozima jer nismo vandali, ali ima dovoljno mjesta gdje se tako ešto može zakačiti).


3. Fućkanje i skandiranje. Lijepo je da je podijeljeno 2000 zviždaljki jer nije svim ljudima do deranja, ali meni osobno ljepše zvuči skandiranje, nego neprekidno zviždanje. Nitko ne mora skandirati ako mu se ne uklapa u osobni stil (moram priznati da ni ja nisam previše pustio glasa), ali budite pametni i, kad čujete da je krenulo "Svi na ulice" ili "Bando, odlazi", malo prestanite zviždati da se poruka bolje čuje.


Ako netko ima još kakvu konstruktivnu ideju, javite pa ću je staviti.

10.03.2011. u 10:22 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 09.03.2011.

Nije dobro što je srebro i zlato, već je lijepo što je srcu drago

Eto, i nakon jučerašnje šetnje sam jednu kilu lakši, dakle, isplaćuje se trud. Još dva mjeseca ovako i eto me na idealnih osamdes'pet!

A u međuvremenu, iako je sinoćnja šetnja bila malo kilava, ponešto mi je i razgalilo srce. Pa pošto kažu da jedna slika vrijedi tisuću riječi, dvije slike valjda vrijede dvije tisuće, pa da ne duljim:



I druga:



09.03.2011. u 16:14 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 08.03.2011.

Skeptičan spram euroskeptika
(ili: Izvin'te, ali ja nisam protiv EU)

U zadnje vrijeme se u raznim prilikama uokolo razbacujem metaforama s brodom koji tone, pa evo jedne prikladne posebno za ovu temu:

Ako se nalazite na brodu koji tone i ako vam se pruža prilika uskočiti u čamac, onda se sigurno nećete nećkati zato jer je na čamcu gužva, čamac je mali, netko će vam uvaliti veslo u ruke i prisiliti vas da veslate, a vi ste platili kartu prvog razreda. Mislim da nije potrebo objašnjavati zašto ćete vrlo rado prihvatiti ruku koja će vas dovesti do sjedala, kao i što ćete rado prihvatiti ukrcavanje na brod koji vas je došao spasiti, čak i ako, da malo protegnemo metaforu, iz nekog nedokučivog razloga znate da ćete ostatak puta rovesti u potpalublju sa štakorima ili kao konobar, služeći ostale goste ili perući pod u strojarnici. Jednostavno nećete, jer alternativa je potonuti i zajedno s Lucom Brasijem spavati s ribama. (A cijela poanta je da na drugom brodu ipak nećete biti putnik drugog reda kao što vas plaše oni koji samo žele u čamcu sačuvati mjesto za sebe, a vas ostaviti da potonete.)

Međutim, iz nekog razloga je velikom broju ljudi potrebno objašnjavati zašto će za njih biti bolje ako Hrvatska uđe u Evropsku uniju.

Jer, budimo iskreni, Hrvatska kao država će mnogo toga izgubiti. Predat će dio svog suvereniteta, kontrole nad financijama, postat će još otvorenija stranom kapitalu, "a stranac ne pita" (iako, kad je domaći pitao, znamo što je pitao i što je napravio kad je dobio odgovor). Međutim, pojedinac neće previše izgubiti, a neće jer, da prostite, njemu je u proteklih dvadeset godina hrvatske samostalnosti već toliko oduzeto da više i nema bogznašto izgubiti.



Sadašnji rastući anti-EU sentiment je teško razumjeti samo ako se nema na umu duboka iracionalnost ljudi kao takvih. Znamo već, strah od nepoznatog, neka je loše, samo neka ne bude još gore, smrdljivi, ali topli tor i tako dalje. Tu je, naravno, i fiksacija na nacionalno i saznanje da će, u civiliziranim pravilima igre, brđani (uz ispriku poštenim ljudima poteklim s većih nadmorskih visina) dobiti ponešto većih prepreka na svom putu ka uspjehu na račun drugih. A, naravno, kad vidiš da ti podižu prepreke, onda ćeš se buniti.

Tu je, također, i već toliko opjevani princip mahanja i odvlačenja pažnje nacionalnom zastavom tako da ljudi ne primijete da im drugu ruku zavlačiš u novčanik. Sve to već znamo, posvjedočili smo, opisali, dokumentirali i klasificirali i zato nas uopće ne treba čuditi cijela poplava bizarnih parola "dobili su naše banke, a sada žele našu vodu", "žele nam zabraniti sir i vrhnje" ili "žele iskvariti naše tjelesne tekućine".

Ono što je već malo bizarnije i jadnije su pozivi da Vlada RH "objasni građanima prednosti i nedostatke ulaska u EU". Kao prvo, tko normalan još želi da mu Vlada nešto objašnjava i obrazlaže? Naravno, sve je logično kad uzmemo u obzir da takvi povici najviše dolaze od desničara koji su se donedavno kleli u taj i takav HDZ i koji njegovo približavanje Evropi shvaćaju kao kršenje vlastitih obećanja - rekli ste nam da ćemo biti svoji na svome, dolje stranci, dolje crnci, dolje Kinezi, Bušmani i Hotentoti, dolje Srbi, a sad nam brišete granice i tjerate nas u neku novu nadnacionalnu zajednicu! Ako nam je nacionalni identitet - kad već nemamo osobnog - sve, nemojte nam sad još i to oduzimati!

Kao drugo, zašto bi itko ikome išta trebao objašnjavati? Hvala bogovima, izvori informacija su svuda oko nas, postoje udruge, postoji internet, postoje satelitske televizije, postoje (pfuj) knjige, i u njima se svatko željan znanja može informirati o svemu što ga zanima. Druga je stvar što su Hrvati među najneobrazovanijim evropskim narodima, navikli da im netko servira informacije na tanjuru, većinom terminalno nesposobni za samostalno logičko razmišljanje. Upravo na to i računaju bukači i nacional-oportunisti koji se hvataju na kartu poštenja: ne, nisu oni "protiv Unije", oni samo "traže da se objasne prednosti i nedostaci" kako bi onda mogli ukazivati na očigledne loše strane kojih, istina, ima napretek, ali kako bi usput zamaglili još ružniju svakodnevicu čije je neprimjećivanje za pojedinca postalo obrambeni mehanizam čija je uloga spašavanje od ludila i depresije.

Jer, živa je istina, Unija je daleko od savršene tvorevine. Riječ je o hiperdržavi s glomaznim birokratskim aparatom gdje, kao i u svakoj birokraciji, ne uspijevaju uvijek sposobni, nego oni koji se uspijevaju izlaktariti i ulizati.

Međutim, čak i kao takva je bolja od obiteljsko-mafijaške tvorevine ogrezle u korupciju, sustave protekcije i nepotizma gdje samo idioti misle na išta osim sebe i svog osobnog probitka

No, najveći apsurd u cijeloj toj priči je što kritike prema Uniji ne dolaze samo s nacionalističke desnice, nego i s onog pola koji se iz nekog razloga naziva ljevicom, a zapravo je riječ o izgubljenim idealistima koji uopće nisu svjesni gdje žive i koliki put hrvatsko društvo još mora prijeći da bi ljudi kojima se pokušavaju obratiti uopće razumjeli termine kojima ovi komuniciraju. Današnji hrvatski ljevičari su tako požurili stotinjak godina naprijed i misle da žive u Švedskoj ili Nizozemskoj čiji su građani još i sposobni shvatiti što su to direktna demokracija i anarhizam, a ne u Hrvatskoj, gdje tek trebaju shvatiti što je to demokracija uopće, a o komunizmu misle da je to sustav gdje Partija nadgleda sve segmente društva.

Dalje, kritike prema EU koje dolaze s "ljevice" odnose se na neoliberalizam i interese krupnog kapitala. Kao, u Hrvatskoj imamo socijalnu državu koja će nestati kad nas kapitalisti uhvate u svoje kandže! Nabrajaju se loše strane sustava u koji bi Hrvatska bila uvučena, sve s "lijevih" pozicija, a zaboravljaju nekoliko bitnih stvar. Prvo, da ujedinjenje kapitala znači i ujedinjenje radništva i da su hrvatski radnici protiv hrvatskog kapitala potpuno nemoćni, dok evropski radnici protiv evropskog kapitala ipak imaju određenu moć. Isto tako, činjenica je da utvrđena pravila igre - ma kakva bila - ne pogoduju silnicima koji lakše obavljaju stvari ispod tepiha i da jačanje pravne države, što je jedna od bitnih posljedica priključenja Uniji, više može pogodovati društvu i pojedinckima, nego kapitalu. I, najvažnije, zaboravlja se da od cijelog tog čušpajza Hrvatima u glavi ostaje samo nejasno lijevo-desno rogoborenje "Unija je loša", pa, ako se u tome slažu i ljevica i desnica, onda mora da je to tako. I, naravno, ako crno-crvena neprincipijelna koalicija uspije u svom naumu zaustavljanja pridruživanja Hrvatske, oni prvi će slaviti, a oni drugi će ostati zbunjeni pitajući se kako to da se osjećaju posrano kad su izvojevali tako veličanstvenu pobjedu.

Čovjek će još i pomisliti da to uopće nisu ljevičari, nego samo plaćeni provokatori kojima je netko ubacio bubu u glavu i guruno ih na ulicu, neka malo viču s "drugačijih" pozicija, glavno da je naš cilj ispunjen.

A i trenutno aktualni prosvjedi u Zagrebu i drugim gradovima pokazali su svu tragičnost odnosa Hrvatske i EU. Dok su se "euroskeptici" uspješno organizirali, odštampali svoje zastave i transparente i postrojili se ssvi u jedan stroj kako bi ih se vidjelo u prvim redovima i kako bi ispalo da su ovo prosvjedi protiv vlade i EU, oni normalni, razumni građani, su (za sada) ostali na marginama, neorganizirani i razjedinjeni, iako je sasvim moguće da čine većinu. Do sada se samo jedan mali transparent (s kojeg sam drpio i naslov za ovaj tekst) suprotstavio mentalitetu košnice i udaranju u nacionalne talambase. Da stvar bude još gora, u šetnji od 13 kilometara taj sam transparent i njegove nositelje izgubio iz vidokruga već na prvom kilometru i jedino se nadam da nisu nestali zato jer je netko počeo vikati na njih i da su se, zbog vlastite sigurnosti, u šumi braniteljskih, talibanskih i križnoputaških plakata, odlučili povići se na sigurnije.

(fotke drpljene od Jutarnjeg)

08.03.2011. u 10:39 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.03.2011.

Svima hvala na podršci za skidanje kila

Prije svega, zahvaljujem svim prijateljima koji su me podržali u mojoj odluci da počnem voditi malo zdraviji život nego do sada i pridružili mi se u mojoj višesatnoj šetnji gradom. Zbilja ste prijatelji i volio bih da svatko ima tako dobre prijatelje kao ja. Naravno, nikad ništa ne ispadne savršeno, a da se to ne dogodi ni ovaj put pobrinula se moja ženica koja mi je, čim je čula za odluku da skinem kile, odmah počela kuhati i jučer i danas mi je napravila musaku i štrudlu od sira od kojih sam se toliko utovio da je, prije nego što sam krenuo u šetnju, vaga prvi put u mom životu pokazala STO KILA! Dakle, dragi prijatelji, čuvajte se žene jer ona je guja u njedrima, ona je demon kojeg je sam Sotona izmislio! No, na svu sreću, šetnja je ipak koristila.

Došao sam na Cvjetni trg malo poslije 16 sati i tamo se već skupilo nešto ljudi. Netko je nešto pričao o zdravom životu, ali ga nisam puno slušao, a kad smo napokon krenuli u šetnju, iznenadio sam koliko ljudi se skupilo. Napravili smo krug po cijelom gradu, a ono što mi nije jasno je kako su ljudi doznali da moja žena ima nadimak Jaca i kako su doznali da pokušava sabotirati moju namjeru da smršavim pa su se toliko naljutili zbog toga da su joj vikali "Jaco, odlazi". Ja bih ih ipak zamolio da moju ženu ostave na miru, ja mislim da ona meni ipak kuha zato što me voli, a ne zato jer me hoće sjebati.

Usput smo navratili do doktora Hebranga za kojeg smo čuli da se bavi liječenjem gojaznosti i da je cijelu svoju karijeru posvetio tome da ljudi manje jedu, ali izgleda da ga večeras nije bilo kod kuće pa samo se lijepo ispričali susjedima i nastavili dalje šetati.



Također me iznenadio i obradovao transparent mojih prijatelja kojim su me htjeli (i uspjeli) obodriti u mojoj namjeri da smršavim. Hvala vam još jednom. Doduše, nije da je moj problem celulit, ali bitna je namjera, a ne preciznost.



Na kraju, kad sam došao kući, odmah sam stao na vagu koja je ovaj put pokazala 99 kila. Dakle, šetnja je urodila plodom. Da, znam da je većina toga što je otišlo bila voda jer sam se malo i znojio dok sam hodao, a kad sam došao kući odmah sam se ispišao jer je vani bilo dosta hladno i zadnjih sto metara prije kuće sam već cupkao, ali svejedno, glavno da sam počeo, a i ovaj početni uspjeh me ohrabrio da nastavim. Tako da obavještavam sve prijatelje da ću u sljedeću šetnju krenuti u utorak u 18 sati, opet s Cvjetnog trga i pozivam sve željne zdravog života da odlijepe guzice od svojih fotelja, ugase te televizore s kojih nam stalno lažu i pridruže mi se u borbi za zdravi život. Kažu da hodanje poboljšava cirkulaciju, a da cirkulacija poboljšava razmišljanje i mora da je to točno jer, evo, već sad se osjećam malo pametniji nego prije nego što sam krenuo. Pa tko zna koliko ćemo svi zajedno biti pametni nakon dvadeset ovakvih šetnji?

Lijep pozdrav i vidimo se u utorak u 18 sati na Cvjetnom!

06.03.2011. u 22:18 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.03.2011.

Skidam kile

Okej, stvar je ovakva. Danas sam se vagao. Imam 98 kila. To je više nego što sam IKAD imao. (Da, znam da nekima od vas to nije puno pogotovo jer imam 183 cm, ali meni je puno i, kao što rekoh, nikad nisam imao toliko.) Zato sam donio odluku da ću se malo više kretati. Odlučio sam da ću otprilike svaki drugi dan u sjedećih mjesec-dva prehodati nekih desetak kilometara. Možda neki dan manje, neki dan više, ali tu negdje. Moja sljedeća šetnja počinje u nedjelju u 16h na Cvjetnom. Ide netko sa mnom?

05.03.2011. u 01:01 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.03.2011.

Sindikat "Preporod" poziva na prosvjede

U priopćenju objavljenom prije nekoliko sati, školski sindikat "Preporod" poziva svoje članove - i sve ostale zainteresirane - da se pridruže građanskom prosvjedu koji se održava sutra, u petak, 4. ožujka. Prosvjednici "Preporoda" se okupljaju u 17.30 sati ispred sindikalne središnjice u Petrinjskoj 59a, a zatim kreću na opće mjesto okupljanja.

03.03.2011. u 15:25 • 0 KomentaraPrint#

Akcija: Markov trg u karantenu

S obzirom da se sezona prosvjeda zahuktava (iako, što se dogodilo s lijepom starom riječi "demonstracije"?), možda bi bilo dobro uvesti malo raznovrsnosti u program. Naime, sinoć se već drugi put dogodio relativno mirni prosvjed koji je, u svojoj biti, bio - šetnja gradom. Ako se stvar nastavi, postoji opasnost da stvar dođe do zasićenja jer beskonačno ponavljanje iste šprance u ljudima izaziva dosadu. Može se dogoditi jedna od dvije stvari: ili će ljudi početi odustajati ili će, osjećajući da stalno rade isto, a nema rezultata, (opet) pribjeći nasilju i odvesti cijelu stvar u krivm smjeru (iako malo dobro ciljanog nasilja ne mora nužno škoditi, ali iz te kombinacije odmah treba isljučiti Bad Blue Boyse i srodne nakupine i izbjegavati fizikalije dok god nema jasnog cilja i koordinacije).

Ideja: Ponesite selotejp. Puno selotejpa, po mogućnosti onog industrijskog, debelog, čvrstog. I velike papire i flomaster (ili natpise pripremite kod kuće). Krenite prema Markovom trgu. Ne, vjerojatno nećete stići gore, ali ni ne treba. Kad dođete što bliže - dakle, kad naletite na policijski kordon - pronađite dobru lokaciju na ulici. Idealno bi bilo s po jednim stupom ili banderom ili prometnim znakom sa svake strane. Manje idealno, ali moguće: oni stupići koji dijele pločnik od kolnika; loša strana toga je mala visina. Zatvorite ulicu selotejpom tako da se "ne može proći" (naravno, svatko s malo boljim nožićem ili škarama će se lako probiti kroz "blokadu"). Na "blokadu" naljepite natpise tipa: "ZABRANJEN PROLAZ! KARANTENA!", "OPASNOST! BIOLOŠKI OTPAD!" "NE PROLAZI! ZONA SMANJENE ODGOVORNOSTI!" Smislite i nešto svoje, ne moram ja sve. (Poželjno je ne koristiti direktne uvrede tipa "govna" ili slično, ne zato jer to nije pristojno, nego zato jer nismo BBB-i i poanta je prenijeti poruku. U životu treba imati stila.) Ne, nije sve, ima i obrazloženje, čitaj dalje.

(Praktično: barikade će vjerojatno stajati minutu-dvije, dok ih policija ne skine, ali tih nekoliko minuta dovoljno da novinari slikaju, objave, da 10k ljudi to vide i da znaju da su sudjelovali u nečemu relativno originalnom. I da, naravno, PRENESU PORUKU!)

Nakon toga, krenite u šetnju gradom. Može trajati sat-dva. Prije razilaska se VRATITE PRED MARKOV TRG I PONOVITE POSTUPAK! Čisto ako netko nije primijetio.

Moja mama je rekla da u životu bolje prođu uporni nego pametni. Pa, dosta smo bili pametni, 'ajmo sad malo bit' uporni.

A sad službeno obrazloženje: "Nije problem što se građanima ne dozvoljava dolazak na Markov trg. Jasno nam je da policija radi i u našem interesu. Ono što je problem je što je onima s Markovog trga dozvoljen silazak među nas, obične građane, i upropaštavanje naših života. Ovim činom želimo jasno pokazati da podržavamo policijsku blokadu Gornjeg grada i molimo policiju da svoj posao obavlja kako treba i da blokiraju promet u oba smjera: oni koji su 'gore' neka ostanu 'gore'. Neka im njihov Markov trg. Nama prepustite ostatak Hrvatske, a njih spriječite da je i dalje upropaštavaju. Također, molimo stanovnike Banskih i ostalih dvora da plate režije i sve ostalo što su potrošili kako bismo mogli formalno zaključiti proces razdruženja. Hvala."


Ako misliš da je ideja dobra, šalji dalje tako da je sutra možda netko - a po mogućnosti, što više njih - i provede. Ako misliš da je ideja dobra, ne očekuj da će je netko drugi provesti. Uzmi selotejp i papire i provedi je sam. Vjerojatno nećeš biti sam.

Vrijeme je da se malo i zabavimo.

Naknadno dobivena ideja: možda da se blokada ipak napravi od nečeg čvršćeg? Okej, za prvi put je možda dobro uzeti selotejp, čisto za upoznavanje s idejom, ali ako se prosvjedi zbilja nastave svaki drugi dan, možda bi bilo dobro ustrajno dizati blokade, pa neka ih malo oni probijaju?

03.03.2011. u 08:06 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se