Pax et Discordia

utorak, 08.03.2011.

Skeptičan spram euroskeptika
(ili: Izvin'te, ali ja nisam protiv EU)

U zadnje vrijeme se u raznim prilikama uokolo razbacujem metaforama s brodom koji tone, pa evo jedne prikladne posebno za ovu temu:

Ako se nalazite na brodu koji tone i ako vam se pruža prilika uskočiti u čamac, onda se sigurno nećete nećkati zato jer je na čamcu gužva, čamac je mali, netko će vam uvaliti veslo u ruke i prisiliti vas da veslate, a vi ste platili kartu prvog razreda. Mislim da nije potrebo objašnjavati zašto ćete vrlo rado prihvatiti ruku koja će vas dovesti do sjedala, kao i što ćete rado prihvatiti ukrcavanje na brod koji vas je došao spasiti, čak i ako, da malo protegnemo metaforu, iz nekog nedokučivog razloga znate da ćete ostatak puta rovesti u potpalublju sa štakorima ili kao konobar, služeći ostale goste ili perući pod u strojarnici. Jednostavno nećete, jer alternativa je potonuti i zajedno s Lucom Brasijem spavati s ribama. (A cijela poanta je da na drugom brodu ipak nećete biti putnik drugog reda kao što vas plaše oni koji samo žele u čamcu sačuvati mjesto za sebe, a vas ostaviti da potonete.)

Međutim, iz nekog razloga je velikom broju ljudi potrebno objašnjavati zašto će za njih biti bolje ako Hrvatska uđe u Evropsku uniju.

Jer, budimo iskreni, Hrvatska kao država će mnogo toga izgubiti. Predat će dio svog suvereniteta, kontrole nad financijama, postat će još otvorenija stranom kapitalu, "a stranac ne pita" (iako, kad je domaći pitao, znamo što je pitao i što je napravio kad je dobio odgovor). Međutim, pojedinac neće previše izgubiti, a neće jer, da prostite, njemu je u proteklih dvadeset godina hrvatske samostalnosti već toliko oduzeto da više i nema bogznašto izgubiti.



Sadašnji rastući anti-EU sentiment je teško razumjeti samo ako se nema na umu duboka iracionalnost ljudi kao takvih. Znamo već, strah od nepoznatog, neka je loše, samo neka ne bude još gore, smrdljivi, ali topli tor i tako dalje. Tu je, naravno, i fiksacija na nacionalno i saznanje da će, u civiliziranim pravilima igre, brđani (uz ispriku poštenim ljudima poteklim s većih nadmorskih visina) dobiti ponešto većih prepreka na svom putu ka uspjehu na račun drugih. A, naravno, kad vidiš da ti podižu prepreke, onda ćeš se buniti.

Tu je, također, i već toliko opjevani princip mahanja i odvlačenja pažnje nacionalnom zastavom tako da ljudi ne primijete da im drugu ruku zavlačiš u novčanik. Sve to već znamo, posvjedočili smo, opisali, dokumentirali i klasificirali i zato nas uopće ne treba čuditi cijela poplava bizarnih parola "dobili su naše banke, a sada žele našu vodu", "žele nam zabraniti sir i vrhnje" ili "žele iskvariti naše tjelesne tekućine".

Ono što je već malo bizarnije i jadnije su pozivi da Vlada RH "objasni građanima prednosti i nedostatke ulaska u EU". Kao prvo, tko normalan još želi da mu Vlada nešto objašnjava i obrazlaže? Naravno, sve je logično kad uzmemo u obzir da takvi povici najviše dolaze od desničara koji su se donedavno kleli u taj i takav HDZ i koji njegovo približavanje Evropi shvaćaju kao kršenje vlastitih obećanja - rekli ste nam da ćemo biti svoji na svome, dolje stranci, dolje crnci, dolje Kinezi, Bušmani i Hotentoti, dolje Srbi, a sad nam brišete granice i tjerate nas u neku novu nadnacionalnu zajednicu! Ako nam je nacionalni identitet - kad već nemamo osobnog - sve, nemojte nam sad još i to oduzimati!

Kao drugo, zašto bi itko ikome išta trebao objašnjavati? Hvala bogovima, izvori informacija su svuda oko nas, postoje udruge, postoji internet, postoje satelitske televizije, postoje (pfuj) knjige, i u njima se svatko željan znanja može informirati o svemu što ga zanima. Druga je stvar što su Hrvati među najneobrazovanijim evropskim narodima, navikli da im netko servira informacije na tanjuru, većinom terminalno nesposobni za samostalno logičko razmišljanje. Upravo na to i računaju bukači i nacional-oportunisti koji se hvataju na kartu poštenja: ne, nisu oni "protiv Unije", oni samo "traže da se objasne prednosti i nedostaci" kako bi onda mogli ukazivati na očigledne loše strane kojih, istina, ima napretek, ali kako bi usput zamaglili još ružniju svakodnevicu čije je neprimjećivanje za pojedinca postalo obrambeni mehanizam čija je uloga spašavanje od ludila i depresije.

Jer, živa je istina, Unija je daleko od savršene tvorevine. Riječ je o hiperdržavi s glomaznim birokratskim aparatom gdje, kao i u svakoj birokraciji, ne uspijevaju uvijek sposobni, nego oni koji se uspijevaju izlaktariti i ulizati.

Međutim, čak i kao takva je bolja od obiteljsko-mafijaške tvorevine ogrezle u korupciju, sustave protekcije i nepotizma gdje samo idioti misle na išta osim sebe i svog osobnog probitka

No, najveći apsurd u cijeloj toj priči je što kritike prema Uniji ne dolaze samo s nacionalističke desnice, nego i s onog pola koji se iz nekog razloga naziva ljevicom, a zapravo je riječ o izgubljenim idealistima koji uopće nisu svjesni gdje žive i koliki put hrvatsko društvo još mora prijeći da bi ljudi kojima se pokušavaju obratiti uopće razumjeli termine kojima ovi komuniciraju. Današnji hrvatski ljevičari su tako požurili stotinjak godina naprijed i misle da žive u Švedskoj ili Nizozemskoj čiji su građani još i sposobni shvatiti što su to direktna demokracija i anarhizam, a ne u Hrvatskoj, gdje tek trebaju shvatiti što je to demokracija uopće, a o komunizmu misle da je to sustav gdje Partija nadgleda sve segmente društva.

Dalje, kritike prema EU koje dolaze s "ljevice" odnose se na neoliberalizam i interese krupnog kapitala. Kao, u Hrvatskoj imamo socijalnu državu koja će nestati kad nas kapitalisti uhvate u svoje kandže! Nabrajaju se loše strane sustava u koji bi Hrvatska bila uvučena, sve s "lijevih" pozicija, a zaboravljaju nekoliko bitnih stvar. Prvo, da ujedinjenje kapitala znači i ujedinjenje radništva i da su hrvatski radnici protiv hrvatskog kapitala potpuno nemoćni, dok evropski radnici protiv evropskog kapitala ipak imaju određenu moć. Isto tako, činjenica je da utvrđena pravila igre - ma kakva bila - ne pogoduju silnicima koji lakše obavljaju stvari ispod tepiha i da jačanje pravne države, što je jedna od bitnih posljedica priključenja Uniji, više može pogodovati društvu i pojedinckima, nego kapitalu. I, najvažnije, zaboravlja se da od cijelog tog čušpajza Hrvatima u glavi ostaje samo nejasno lijevo-desno rogoborenje "Unija je loša", pa, ako se u tome slažu i ljevica i desnica, onda mora da je to tako. I, naravno, ako crno-crvena neprincipijelna koalicija uspije u svom naumu zaustavljanja pridruživanja Hrvatske, oni prvi će slaviti, a oni drugi će ostati zbunjeni pitajući se kako to da se osjećaju posrano kad su izvojevali tako veličanstvenu pobjedu.

Čovjek će još i pomisliti da to uopće nisu ljevičari, nego samo plaćeni provokatori kojima je netko ubacio bubu u glavu i guruno ih na ulicu, neka malo viču s "drugačijih" pozicija, glavno da je naš cilj ispunjen.

A i trenutno aktualni prosvjedi u Zagrebu i drugim gradovima pokazali su svu tragičnost odnosa Hrvatske i EU. Dok su se "euroskeptici" uspješno organizirali, odštampali svoje zastave i transparente i postrojili se ssvi u jedan stroj kako bi ih se vidjelo u prvim redovima i kako bi ispalo da su ovo prosvjedi protiv vlade i EU, oni normalni, razumni građani, su (za sada) ostali na marginama, neorganizirani i razjedinjeni, iako je sasvim moguće da čine većinu. Do sada se samo jedan mali transparent (s kojeg sam drpio i naslov za ovaj tekst) suprotstavio mentalitetu košnice i udaranju u nacionalne talambase. Da stvar bude još gora, u šetnji od 13 kilometara taj sam transparent i njegove nositelje izgubio iz vidokruga već na prvom kilometru i jedino se nadam da nisu nestali zato jer je netko počeo vikati na njih i da su se, zbog vlastite sigurnosti, u šumi braniteljskih, talibanskih i križnoputaških plakata, odlučili povići se na sigurnije.

(fotke drpljene od Jutarnjeg)

08.03.2011. u 10:39 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se