Pax et Discordia

četvrtak, 30.09.2010.

Kukurikulum uzvraća udarac

(Ovaj tekst je trebao biti objavljen u glasilu Preporoda, ali onda je uletjela sjednica Glavnog odbora, trebalo je mjesta za izvještaje i nešto je moralo izletjeti. A pošto je relativno aktualan, bolje da ga stavim ovdje, nego da ode u zastaru.)



Nacionalna sramota se nastavlja. Nakon što je prije više od godinu dana prethodna verzija potonula pod težinom drvlja i kamenja kojom su ga zasuli više-manje svi sudionici obrazovnog sustava, ovog je ljeta pokrenut novi ciklus donošenja jednog od najvažnijih strateških dokumenata hrvatskog obrazovanja. Riječ je o Nacionalnom okvirnom kurikulumu - još prije prigodno prekrštenog u "kukurikulum" - papiru na kojemu se, kao, trebaju temeljiti svi nastavni programi, ispiti, sadržaji, ciljevi, ukratko, svo znanje i vještine koje hrvatske škole trebaju usaditi hrvatskoj djeci.

I, kako je bilo i za očekivati, novi dokument nije ništa suvisliji ni pametniji od prošlogodišnjeg abortusa.

Mrtvo slovo na papiru

Prije nego krenemo s lošim vijestima, možda da za početak objavimo i jed(i)nu dobru: ovo je samo jedan Potemkinov dokument čija svrha i nije da ga se ozbiljno primjenjuje. Naime, priča je poznata još iz vremena prvog pokušaja usvajanja kurikuluma: ulazak u EU pretpostavlja i donošenja glavnog i strateškog dokumenta koji bi predstavljao centralnu točku hrvatskog obrazovnog sustava. Zato je i jasno što su vlastodršci htjeli postići. Kao i uvijek dosad, ispuniti formu, izvršiti zadatak onako kako ga je zadao gospodar, a ako gospodar nije bio precizan, tim gore po njega. Načrčkali su dvjesto strana nečega, nazvali to "Nacionalni obrazovni kurikulum" i sad ga mogu pokazivati evropljanima ako budu tražili dokumentaciju. To što državi koja ima pretenziju nazivati se modernom zaista treba nešto što će predstavljati okosnocu učenja i podučavanja, nekakav centralni plan, strategiju, nositelj ideje koja se želi promicati kroz budućnost nacije, to nije bitno. Hrvati su oduvijek bili vrijedni ćate koji su znali vrijednost ispunjenog formulara, pa makar taj formular u sebi ne nosio apsolutno nikakav sadržaj.

Dakle, ne brinite, kolege nastavnici. Ako vam Nacionalni okvirni kurikulum izgleda kao zbrčkana nakupina polusuvislih rečenica koju nitko ne razumije, nije problem u vama. Te 194 stranice nisu ni napravljene da bi ih itko razumio ili, nedajbože, primjenjivao. Svrha njegovog postojanja je da, ukoliko dođe neočekivani nadglednik iz EU, pokaže da i mi Hrvati imamo Svoj Kurikulum, da Nismo Nerazvijeni i Zaostali kako to izgleda na prvi pogled i da smo Napravili Sve Kako Su Nam Evropljani Rekli. Dakle, poanta tog dokumenta nije da ga se koristi, da on nečemu služi, nego da, ako dođe inspekcija, možemo posegnuti rukom na prašnjavu policu koju nitko nije zagledao otkako je kurikulum donesen, izvući svežanj sasušenog papira i, puni ponosa i lica ozarenog zadovoljstvom, pokazati ljudima lijepo uvezane 194 stranice. Evo, vidite, stavili smo i pozlaćena slova na naslovnicu!

Mislim, kao da će to itko ići čitati...

Dodvoravanje besmislu

Ne, niste se zabunili. To da je Kurikulum mrtvo slovo na papiru je dobra vijest. Jer da nije tako, da se od desetaka tisuća hrvatskih nastavnika zaista i očekuje da primijene ono što u tom dokumentu piše i da za, recimo, godinu dana netko krene provjeravati što se od toga što je napisano poštuje, otprilike cjelokupan nastavnički kadar bi izletio s posla bez prava žalbe iz jednostavnog razloga što je ono što je u tom dokumentu zadano - neprimjenjivo, a neprimjenjivo je jednostavno zato jer je - nerazumljivo i nemušto.

Loša vijest je, naravno, da u ovoj državi (no, budimo iskreni, nije baš puno bolje ni u drugima) ne možete donijeti toliko idiotski i isprazan dokument lišen sadržaja i smisla, a da se ne nađe neki nadobudni birokrat koji ne razumije ništa osim svoje želje da se dodvori onima iznad sebe, i koji će ga zaista poželjeti i primijeniti. Što ne bi bio problem sam po sebi, međutim, taj će birokrat vjerjatno imati nekog utjecaja i, vjerojatno, moć i vlast, i očekivat će da i njegovi podređeni s istim žarom i elanom prionu tome svrhovitom poslu.

I onda će, kao i uvijek, nadrapati raja. U ovom slučaju, naravno, ona najobrazovanija, najslabije plaćena i najpotcjenjivanija raja koja je u Hrvatskoj već dugo vremena zadnja rupa na svirali - nastavnici. Od nastavnika će se očekivati da dešifriraju isprazne floskule koje su same po sebi postale kult, da u praksi primjenjuju nešto što je otperjalo u nedostižne visine apstraktnog i da razumiju ono što ni njegovi tvorci nisu u stanju raspetljati.

Naravno, pošto to neće biti moguće, a pošto također prosvjetna inspekcija neće biti u mogućnosti pretresti sve škole u zemlji, dobit ćemo još element za provođenje reketa - tko ne bude kuš, tko digne glavu kako bi prosvjedovao iz bilo kog razloga, ili tko nije spreman učiniti uslugu osobi na položaju koja to bude tražila, poslat će mu se inspekcija koja će utvrditi da rečeni subjekt nije ispunio svu papirologiju koja se tiče kurikuluma i... ostatak možete zamisliti sami.

Nered u rečenicama

Dakle, što je to što zaista piše u tom famoznom Nacionalnom okvirnom kurikulumu, koji se sastavljao godinama, o kojemu se raspravljalo mjesecima i koji je prepravljan tko zna koliko puta?

Lakonski i vjerojatno najprecizniji odgovor bio bi: ništa. Ovaj dokument je skup praznih floskula i općih natuknica koje su prepisane iz pedeset godina starih didaktičkih priručnika, nominalno moderniziranih nasumičnim ubacivanjem fraza "usmjerenost na učenika", "osposobljenost na cjeloživotno učenje" i slično. Treba biti iskren, ovakav dokument bi trebao postojati u svakom sustavu koji teži koherentnosti i objedinjenosti. Međutim, ovako napisan, on je svjetlosnim godinama daleko od hrvatske zbilje i trebalo bi konstruirati još popriličan broj stepenica - donijeti još cijeli niz dokumenata - da bi itko tko u ovoj državi zaista i obavlja neki koristan posao (dakle nitko tko ima veze s ministarstvima ili agencijama) imao ikakve koristi od toga. A i sam dokument je tragično neujednačen i nije uopće jasno što želi propisati. Nakon uvodnog dijela - koji povremeno daje korektne natuknice oko toga što bi obrazovanje zapravo trebalo biti, ali opet apstraktno i miljama daleko od ičega konkretnog i primjenjivog - slijede ciljevi koji su naizmjenično pretjerano specifični, pretjerano apstraktni, eterični i tragikomični. Tako će, kao postignuća, na kraju pojedinih obrazovnih ciklusa učenici moći, na primjer:

- analizirati znanstvenu i tehnološku revoluciju kroz povijest
- opisati položaj i obilježja Sunca u galaksiji Mlijecni put
- pravilno upotrebljavati CD/DVD diskove
- objasniti teoriju Velikog praska kao početak prostor-vremena te širenje i hlađenje Svemira nakon
Velikog praska
- samostalno i uspješno sudjelovati biciklom u prometu
- steći interes prema govorenju te primjerenim verbalnim i neverbalnim reakcijama pokazati
razumijevanje i zadovoljstvo govorenjem
- opisati funkciju hvataljke ili prihvatnice
- prepoznati da informacijska i komunikacijska tehnologija pomaže razmjeni informacija.
- nabrojati vanjske vidljive dijelove osobnog računala i njihovu namjenu
- spoznati da mnoge nove tehnologije, proizvodi i usluge nastaju zbog stjecanja profita na globalnom
tržištu
- razlikovati nekoliko vrsta žaruljica i objasniti važnost korištenja štednih žarulja u kućanstvu.

...i tako dalje, na 150 stranica.

Nered u mislima

Uz ovako lijepo strukturirane ciljeve i postignuća, gdje se su jedno uz drugo nabrojani opći ciljevi koji obuhvaćaju cijela područja znanosti s prilično konkretnim zadacima koji bi eventualno mogli biti natuknica u udžbeniku pod rubrikom "Razmisli i odgovori", o ozbiljnosti cijelog dokumenta govori još jedna ilustracija. Naime, uz sva lijepa znanja i vještine koje učenici moraju usvojiti, a koji su uredno pobrojani, matematičari su primijetili da su iz svega toga izbačeni - kompleksni brojevi! Na jednom skupu su to i upitali jednog od tvoraca Kurikuluma i dobili odgovor da je to zato "jer su neki profesori stvarno pretjerali s teškim zadacima".

Ponovimo: kompleksni brojevi su izbačeni "zato jer su neki profesori stvarno pretjerali s teškim zadacima". Slobodno pročitajte rečenicu još nekoliko puta.

Ako je itko do sada uopće sumnjao da su ljudi koji sastavljaju ovakve dokumente potpuno izgubili kompas, onda ga ni ovo vjerojatno neće uvjeriti, ali onda je taj netko vjerojatno ionako već potpisnik kurikuluma ili nečeg sličnog (recimo, oktroiranog Pravilnika o ocjenjivanju koji se upravo ovih dana legalizira) i primatelj masne državne plaćice razmjerne njegovoj nesposobnosti i nestručnosti.

Dalje, o birokratsko-formativno-nesadržajnom načinu razmišljanja tvoraca ovoga dokumenta govori i način na koji su sastavljeni i posloženi ciljevi. Na primjer, pod "Hrvatskim jezikom", 1. ciklus (1-4. razred osnovne škole) pod "primjenjivanjem strategija za slušanje" nalazi se stavka:

- (učenici će) odabrati i primijeniti temeljne kognitivne, metakognitivne i društveno-afektivne strategije prije slušanja i tijekom slušanja (i gledanja) jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetnickih tekstova, zadanih i samostalno odabranih

Zanemarimo na trenutak činjenicu da će prosječnoj visokoobrazovanoj osobi iz bilo kojeg dijela zapadne civilizacije trebati sudski tumač za prevođenje ovoga na jezik razumljiv ikome osim nekome tko je usko specijaliziran za isto područje kao i onaj tko je to pisao - koje god to područje bilo - i pogledajmo dalje, isti predmet, ista dob, pod "Primjenjivanje strategija za govorenje":

- (učenici će) odabrati i primijeniti temeljne kognitivne, metakognitivne i društveno-afektivne strategije prije i tijekom govorenja jednostavnih, zadanih i samostalno odabranih, govorenih cjelina

Izgleda poznato? Pogodite što stoji pod "Primjenama strategija za čitanje" i "Primjenama strategija za pisanje"! Bog blagoslovio Billa Gatesa i funkciju copy/paste (hrvatski: kopiraj/zalijepi) zahvaljujući kojom su se hrvatskim stratezima razvoja birokracije otvorili novi horizonti: kako naštancati desetke stranica teksta sa samo nekoliko poteza tastaturom! Ali to nije sve! Premotajmo traku malo dalje, na drugi ciklus (5.-8. razred). Tamo će učenici (između ostalog):

- odabrati i primijeniti kognitivne, metakognitivne i društveno-afektivne strategije prije slušanja i tijekom slušanja (i gledanja) jednostavnijih neknjiževnih i književnoumjetnickih tekstova, zadanih i samostalno odabranih

Vrijeme je za enigmatiku i mozgalice. Pronađite razlike - makar jednu - između postignuća djece od 6 do 10 godina i postignuća djece od 10 do 14 godina starosti. Zapravo, uzmite cjelokupan popis očekivanih postignuća iz hrvatskog jezika za učenike iz 1., 2. i 3. ciklusa (svaki ima oko dvije stranice) i usporedite ih. Razlika između ovih blokova teksta je u tome što u prvom ciklusu neke stvari treba "razlikovati", u 2. "razlikovati i opisati", a u 3. "razlikovati i objasniti". Sve ostalo, od riječi do riječi, je prepisano. Deseci i deseci stranica.

Nered u glavi

No, dobro, sad bar znamo kako su sastavljači ovog dokumenta došli do svojih diploma i doktorata. Radom na terenu sigurno nisu, no to smo znali i prije.

Ovdje nema mjesta za pozabaviti se cjelokupnim nizom bedastoća, neprofesionalnosti i degradacija intelekta koji predstavlja ovaj "Nacionalni obrazovni kurikulum", a i teško je napraviti nekakav rezime pomračenja uma koje ovaj dokument predstavlja. Za očekivati je da će se u to upustiti nepregledne mase ljudi koji još vjeruju da u ovom sustavu razum ima ikakvu prođu i da će uporno taksativno nabrajati točke zbog kojih je ovaj dokument loš u uzaludnoj nadi da će netko, negdje, prihvatiti moć argumenta. Međutim, uzalud vam trud, svirači; najžalosnije od svega je što je Ministarstvo postalo ustanova u kojoj su se zabarikadirale neznalice i šarlatani koji kontinuirano, desetljećima, direktno prave budale od desetaka tisuća obrazovanih ljudi, a indirektno i od milijuna koji su prošli kroz njihov sustav i to je okruženje postalo toliko hermetičko da više ni molekula zraka ne može ni ući ni izaći. U nekom normalnom društvu takvi bi vrlo brzo završili uvaljani u katran i perje i pribijeni na stup srama, stvarni ili figurativni. U Hrvatskoj takvi dobivaju državnu plaću i povlaštenu mirovinu i mogućnost da vladaju pametnijima od sebe.

30.09.2010. u 00:09 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se