Pax et Discordia

utorak, 18.05.2010.

Državna matura: Veliki posrtaj naprijed


Pitanje: Što je zajedničko državnoj maturi i seksu?
Odgovor: Kad ti je prvi put, živčan si k'o pas i uglavnom ništa ne prođe kako treba, na kraju se uglavnom izblamiraš, ima puno padanja, sretan si kad završi, iako bi htio još, a čak i kad je loše, bolje i to nego da ga uopće nije bilo.

Ovako bi mlađa populacija mogla rezimirati cijeli proces državne mature koji je ove godine - napokon - započeo u hrvatskim školama. Starija generacija će, vjerojatno, i sâmo spominjanje riječi na "s" smatrati neprimjerenim, ali pošto joj ne pripadam, zaklonit ću se generacijskim jazom i nastaviti dalje.

Dakle, rezime cijelog procesa mogao bi glasiti da je u cijeloj stvari samo jedna stvar pozitivna, a to je da je državna matura - započela. Nakon godina i godina otezanja, prošlogodišnjeg abortusa (eto, opet seks), nekih neispunjenih obećanja, medijskih afera i sustava koji je, po hrvatskim pravilima, jednostavno morao biti postavljen nesuvislo i bez mozga, apsolutno najbolja i najpozitivnija stvar u cijeloj priči je da se državna matura održava, da rezultati polako pristižu i da je napravljen velik i značajan korak u objektivnom ocjenjivanju postignuća i nastavnika i učenika i da će od ove godine poklonjene ocjene i "veze" u srednjim školama imati znatno manju težinu.

Što više, to gore

Istina, sam sustav unificiranih testova ima svojih nedostataka; tako na Zapadu već neko vrijeme gunđaju protiv šabloniziranih zadataka koji guše kreativnost i promiču "učenje za ispit" umjesto "učenja za znanje". Međutim, gola je činjenica da je, za velike sustave kakav je taj s desecima tisuća pojedinaca, ovako nešto jednostavno najbolje što se u danim okolnostima može smisliti. I, što je najbolje, sve je prilično jednostavno: dajte djeci test, ispravite ga i poredajte ih po tome tko je koliko riješio i kvit. Nema subjektivnog ocjenjivanja, nema gledanja kroz prste, nema "išli su u ovu školu četiri godine, pa nećemo ih sad rušiti", nema "Što, ne znaš? Ma dobro, vidim da si učio, evo ti pet." Nema "ravnatelj je dao direktivu da sve puštamo." Znao, ne znao, matura je tvoj dan, ispit zrelosti. Ti, papir i olovka, nema predaje, nema povratka, nema oprosta. Dobro došli među odrasle.

Naravno, ivice kičmanovići iz Ministarstva obrazovanja, koji su uzvišenost vlastitog ureda pretvorili u državnu religiju, i nešto su ovako jednostavno uspjeli srozati. Ničim izazvani, napravili su cijeli niz neforsiranih pogrešaka koje su se mogle izbjeći jednostavnim uključivanjem sive mase koju svako ljudsko biće ima između ušiju i profesionalnim obavljanjem posla za koji su plaćeni, a koji bi, sve je očitije, bolje obavljali slučajni prolaznici koje bismo nasumice sakupili s ulice. Drugim riječima, dok druge zemlje ovakve velike skokove rade planski, uz dobro promišljanje, može se reći da je Hrvatska, nakon dva desetljeća tumaranja u svim smjerovima, još jednom posrnula, ali je ovaj put slučajno bila okrenuta u dobrom smjeru tako da se može reći da je ovo - ipak - korak naprijed.

Simptomatično je da se, što se u našem promatranju ove kolonije termita zvane Ministarstvo znanosti i obrazovanja više penjemo po hijerarhijskoj ljestvici, stupanj sposobnosti logičkog promišljanja koji uočavamo je sve manji, a nesposobnost sve veća. Tako su tehnički aspekti mature relativno korektno zamišljeni i provedeni; strogi i na prvi pogled birokratizirani postupak s kovertama, šiframa, točnim vremenom, vremenicima i ostalim možda djeluje pretjerano komplicirano, no, svatko tko se imalo razumije u materiju zna da tako mora biti. Međutim, one strateške odluke - tko, gdje, kako, kada, kao da je donosio netko tko se prvi put susreće ne sa školskim sustavom, nego sa sustavnošću i organizacijom ljudskog rada uopće!

Matura za napredne

Tako su naši mudri planeri odlučili, valjda po principu rasterećenja učenika, po svaku cijenu izbjeći da jadna djeca pišu dva testa u razmaku od manjem od tjedan dana - pa previše im je to! - pa su protegnuli maturu na trajanje od pet mjeseci i ingenioznim preslagivanjem odlučili da se prvi testovi imaju pisati usred školske godine. Sasvim je nebitno što, recimo, na Trulom Zapadu srednjoškolci uglavnom imaju maturu iz dvostruko više predmeta uguranu u manje od mjesec dana. Konkretno, jedan od najcjenjenijih međunarodnih programa International Baccalaureate, po kojemu rade i u nekim hrvatskim školama, ima svoju maturu iz šest do sedam predmeta unutar tri tjedna, pri čemu se može dogoditi da se dva različita ispita pišu u dva dana za redom, a ponekad i čak u istom danu!

I svi su već pričali o tome i svi to već znaju, svi su se iščuđavali godinu dana unaprijed i pretpostavljali da to "ipak neće tako ići", ali ponovimo još jednom, to što deseci tisuća obrazovanih ljudi smatraju da je nešto glupo očito ništa ne znači vrhunaravnim stratezima koji su iznad takvog profanog pučkog mentalnog sklopa - ispiti iz psihologije i informatike pisali su se u veljači, što znači da učenici koji su polagali te ispite imaju nastavu iz tih predmeta još daljnja dva mjeseca. Nazdravlje! Kao prvo, na maturi je vjerojatno bilo pitanja iz dijela gradiva koje se po planu i programu obrađuje u ta dva mjeseca nakon mature. Kao drugo, kakvog uopće smisla ima prisiljavati djecu koja su upravo obavila četverogodišnji ispit iz psihologije da još dva mjeseca sjede na nastavi tog predmeta i slušaju gradivo koje su (valjda) već naučili i iz kojeg im je ona glavna ocjena već riješena?

Ako ćemo biti cinični - a to je, očito, jedino što nam u ovakvom besmislenom sustavu preostaje kako bismo sačuvali zdrav razum - mogli bismo reći da su psihologija, informatika i ostali izborni predmeti koji su se pisali u veljači i ožujku očito zamišljeni za napredne učenike, one koji su sposobni gradivo pripremiti mjesecima unaprijed.

Opstrukcija nastave kakvu ovakav sustav državne mature stvara je, na kraju, od sekundarnog značaja. To što su izgubljeni neki nastavni sati i što su neka djeca izostajala iz škole kako bi učila za maturu zapravo predstavlja izvor nade jer pokazuje da su učenici ispravno shvatili prioritete i što je bitno za njihovu budućnost. Naime, bolje je da markiraju zato jer kod kuće uče, nego zato jer im se ne da ići u školu. Pa, ako ništa drugo, ako je obrazovna komponenta hrvatskog školstva zakazala, ovako je bar odgojna komponenta ispunjena.

Prepisivanje je majka znanja

Sljedeća nebuloza ovakve državne mature su kontrolni mehanizmi. Nije sigurno, i trebalo bi malo prokopati po arhivama, je li itko od "odgovornih" (navodnici su tu s razlogom) ikad javno spomenuo mogućnost da će na državnoj maturi dežurati nastavnici iz drugih škola. To bi, naravno, bilo nešto najlogičnije što može postojati. Rezultat iz državne mature je istovremeno rezultat učenika, profesora i škole: ako je prosječan rezultat učenika neke škole ispod očekivanog, naravno, kriva je škola - odnosno ravnatelj - i školi je - odnosno ravnatelju - u interesu da se taj rezultat popravi, makar i onim drugim sredstvima. Iluzorno je računati na ljudsko poštenje, pogotovo u društvu kakvo nas okružuje, i bilo bi logično uvesti vrlo jednostavan i elementaran kontrolni mehanizam koji bi se sastojao u tome da nastavnici na maturi "čuvaju" učenike iz neke druge škole. Međutim, s obzirom da su poštenjačine kakvi jesu, tvorcima sustava očito nije pala na pamet mogućnost da bi netko mogao varati na državnoj maturi što se, po svemu sudeći, dogodilo i upravo se događa u nezanemarivom broju slučajeva.

Jer, naravno, "kontrolori" koji su se razmiljeli po hrvatskim školama nikako nisu mogli pokriti sve. U gimnaziji koja u četvrtom razredu ima, recimo, stotinu učenika koji, recimo, matematiku pišu u pet učionica, kontrolor ne može biti u pet prostorija istovremeno. I pitanje je statistike u koliko od tih škola će se usmenom predajom od dežurnih tekliča čuti glas: "Ravnatelj je naredio da, kad kontrolor izađe u drugu prostoriju, pokažemo našima sve što treba." Igrarija sa zabranom da nastavnik iz predmeta koji se piše dežura na ispitu iz tog predmeta vjerojatno nije zavarala nikoga osim onih koji su je propisali - fizičari i informatičari dobro znaju matematiku, a većina zna strane jezike, hrvatski i književnost sasvim dovoljno da pomognu, jel'te, našima.

Istina, ovdje se može računati na nekoliko stvari koje bi same po sebi bile kontrolni mehanizam - nastavnički inat da ne pomažu klincima koji su četiri godine odbijali naučiti (iako ravnateljske direktive ponekad posjeduju čudesne moći), ali i činjenica da će, na kraju, sve izaći na vidjelo. I možemo samo s veseljem čekati naknadne izvještaje po internetskim forumima gdje će veseljak koji je četiri godine sjedio na ušima, jer na mozgu nije mogao, jedna dočekati da svojim prijateljima objavi "E, kod nas je bilo super, naši profesori su nam dali da sve prepišemo". Neke sumnje su se već počele pojavljivati - a usmena predaja, gdje učenici "prijateljima od povjerenja" sasvim uredno priznaju da su im u njihovoj školi njihovi nastavnici dali da prepišu koliko se god može - već je krenula. Čak se spominje da su u nekim školama papiri s rješenjima išli od stola do stola. Naravno, nešto od toga se vjerojatno može pripisati i pokvarenom telefonu, a možda i namjernom izmišljanju, međutim u ovom je trenutku sasvim sigurno da je planskog i sistematskog prepisivanja pod blagoslovom škola itekako bilo, što se u velikoj većini moglo izbjeći da je sustav bio samo malo drugačije zamišljen.

Ono što je najtragičnije je da se tim školama sada može staviti soli na rep, a s obzirom na tradiciju hrvatskog pravnog i obrazovnog sustava, možda na kraju dobiju i pohvalu "zbog iznimnih rezultata njihovih učenika na državnoj maturi".

Jedan od manjih prigovora koji se može staviti ovoj maturi je to što se trčalo pred rudo i potpuno novi, eksperimentalni i neprovjereni proizvod proglasilo podesnim za daljnje školovanje i daekvatnom zamjenom za prijemne ispite na fakultetima (pogotovo u svjetlu upravo spomenutog prepisivanja). Istina, za nekoliko godina, kad se sustav uhoda, sasvim je logično da državna matura zamijeni i ovaj prag. Međutim, u situaciji kad ista još uvijek nije provedena, kad se ne zna kako će sve to završiti, hoće li biti poništavanja, hoće li cijeli sustav (opet) pasti, propisivati takvo nešto bilo je u najmanju ruku neoprezno. No, uz sve ostale greške, ova je još jedva primjetna.

Ipak, ponovimo, najpozitivnija stvar u cijelom procesu je da je državna matura napokon krenula. Optimisti bi rekli da od sada može ići samo na bolje - lokalni realisti se vjerojatno ne bi u potpunosti složili - a čak je i ministar nedavno najavio da će neki od problema koji se spominju u ovom tekstu sljedeće godine biti riješeni. Naravno, riječi "ministar najavljuje" će mnogima s razlogom namamiti gorki smješak na lica tako da treba čekati i vidjeti, a sitni pomaci su uvijek mogući i, naravno, uvijek će ih biti. No, jedno je sigurno - jedan od najvažnijih, najvećih i najtežih koraka prema objektivnijem i kvalitetnijem obrazovanju je (ipak) napravljen i nemoguće ga je poništiti jer bi to značilo nacionalnu tragediju i pad u prilično duboku provaliju iz koje se ne bismo tako skoro izvukli.

Iako, s obzirom na trust mozgova koji nam radi o glavi, ni nacionalna burleska još uvijek nije isključena.

18.05.2010. u 07:34 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se