Pax et Discordia

utorak, 12.05.2009.

Štrajk - pogled u kristalnu kuglu

Moram priznati da su mi teorije zavjere i oni koji se njima bave oduvijek bili simpatični. Makar potpuno pogrešni i ponekad lišeni elementarnog osjećaja za logiku, ono što se velikom broju njih može reći u prilog jest da je riječ o ljudima koji bar pokušavaju misliti svojom glavom. Mnogima od njih to baš i ne uspijeva, ali oni bar pokušavaju. Za razliku od većine onih kojima su okruženi.

Drugi razlog simpatije ima veze s onim što je u psihologiji poznato kao "Aha-efekt". Riječ je o onome što doživite kad iznenada dođete do rješenja problema koji vas je dugo vremena zaokupljao ili kad odjednom dobijete potpuno drugačiji uvid u nešto što ste cijelog života promatrali samo s jedne strane. Jer upravo se o tome radi u teorijama zavjere - prilično poznate i općeprihvaćene činjenice pokušavaju se sagledati iz nekog drugog kuta. I zato i ja, i inače sklon intelektualnim eksperimentima, često uživam u njima.

I moram priznati da sam jednu varijantu "Aha-efekta" doživio danas dok sam gledao Vilima Ribića kako na HTV-u objašnjava razloge najavljenog štrajka sindikata javnih službi. U tom trenutku mi se, narodski rečeno, upalila lampica (laički naziv za "Aha-efekt") i shvatio sam da je ovaj štrajk propao i prije nego što je započeo.

No, onima koji nisu toliko upućeni u cijelu stvar, najprije malo faktografije.

Ono oko čega su mnogi danas u nedoumici su, zaista, konkretni ciljevi štrajka. Ni ja nisam bio potpuno siguran - jer mi je ono što sam usput načuo zbilja zvučalo idiotski pa sam cijelo vrijeme mislio da tu mora biti još nešto - sve dok to tog trenutka nisam čuo iz usta g. Ribića. Naime, glavni zahjev sindikata javnih službi nije ni povećanje plaća ni poštivanje onoga što je Vlada RH potpisala prije dvije i pol godine, dakle održavanje obećanja i potpisanog povećanja od šest posto, nego, ni više ni manje, garancije Vlade da će se plaće ponovo povisiti kad se u Hrvatskoj za to steknu uvjeti.

Drugim riječima, nakon što su posljednjim štrajkom izborili ne povećanje plaća, nego obećanje o njihovom povećanju u budućnosti, i nakon što je Vlada to obećanje upravo prekršila, sadašnji zahtjev istih tih sindikata je da im Vlada obeća da će im se plaće u povećati u još daljoj budućnosti.

Ja mislim da je to idiotski.

Kolege s kojima sam razgovarao misle da je to idiotski.

Vodstvo "Preporoda", manjinskog sindikata koji uglavnom ne sudjeluje u pregovorima jer ga nitko tamo ne zove, misli da je to idiotski.

Dva većinska školska sindikata i sindikat znanosti misle da je to dobra ideja.

Svi ostali uglavnom ne misle ništa jer otprilike o istom tome - ničemu - nemaju pojma.

I u toku gledanja Vilima Ribića na televiziji sam shvatio što će se zapravo dogoditi sljedećih dana. Naime, da sam ja Ivo Sanader, dogovorio bih se sa sindikatima i dao im sve što traže jer oni, zapravo, ne traže ništa. Pardon, krivo, oni ne traže ništa konkretno, ali traže obećanje. A od koga ga traže? Pa, od onoga tko je isto takvo obećanje već jednom prekršio. Traže ga od političara kojima je, znamo, u opisu posla davati obećanja iz kojih će se onda kasnije izvući. Pravdat će se globalnom krizom, lokalnom krizom, ratom, sve smo već čuli, ali poanta je da ga neće ispuniti. A pošto Ivo Sanader nije budala (vidi pod: pametan, pošten, hadezeovac), on sasvim dobro zna da ga, s lokalnim izborima pred vratima, puno manje košta obećati sindikatima što god hoće - pogotovo zato jer se njihovo obećanje odnosi za imaginarnu i daleku budućnost - i mirno spavati još bar dvije godine.

I već možemo vidjeti scenarij koji će se odvijati do kraja tjedna: Veliki Vođa (za kojega je Ribić već danas ustvrdio da "nije obaviješten" pa će ga on, valjda, brzo otići informirati) će u posljednjem trenutku uvidjeti svu mudrost i opravdanost sindikalnih zahtjeva i pristat će im dati obećanje da će im plaće povisiti na prije tri godine dogovorenu razinu, recimo, do 2112. godine, sve to prikazati kao svoj veliki uspjeh i s tim kapitalom otići na lokalne izbore. I umjesto da se ti izbori iskoriste kao sredstvo pritiska kako bi se od vladajućih iskamčilo što više - što su sindikati trubili mjesecima - cijeli će cirkus samo poslužiti kao dodatni element propagande koji će HDZ okrenuti u vlastitu korist. Uopće me ne bi začudilo da, umjesto masovnih demonstracija studenata i nastavnika u subotu, na dan predizborne šutnje, kad stranke iz opozicije ne mogu ni prismrditi malom ekranu, na televiziji ugledamo srdačne smješke obrazovnih sindikalista i premijera kako svečano potpisuju ugovore koji će osigurati "konačno rješenje obrazovnog pitanja u Republici Hrvatskoj".

I sad, da, znam da jedan od Murphyjevih zakona glasi "Ne pripisuj zlobi ono što se može objasniti glupošću", ali ovaj je igrokaz zaista majstorski režiran. Sjetite se koliko se dugo pričalo o ovom štrajku, da će se, "kao sredstvo pritiska, održati u tjednu pred lokalne izbore", da će se "održati u tjednu kad će nastavnici prvi put primiti svoje smanjene plaće". Mnogi su se pitali zašto se u štrajk nije krenulo odmah, kad je Sabor izglasao to famozno smanjenje plaća, nego se toliko čeka. E, pa, eto nam odgovora: da se krenulo odmah, onda se holivudsku napetost i katarzični rasplet ne bi moglo tako tempirati da se iz toga izvuče svaki, i posljednji politički poen. I ako je uzrok svemu ovome sindikalna glupost, onda ta glupost mora zaista biti kolosalna, a Sanaderova umjetnost spina maestralna.

Osim ako sve ovo, naravno, nije pripremano iz jednog centra i osim ako sindikalisti koji su vodili cijelu stvar nisu instruirani, potkupljeni i godinama vođeni iz istog tog centra, pod dirigentskom palicom uvučeni najprije u sukob, a onda u kapitulaciju koja će se pokazati kao velika pobjeda Vlade. A da je riječ o simbiozi u cinizmu i manipulaciji osvjedočit ćemo se i ako i sindikati taj dogovor protumače kao svoj veliki uspjeh jer, eto, "vidite da se isplatilo štrajkati u tjednu prije izbora".

Prije tri godine dogodila se vrlo slična stvar: nastavnici su bili jedinstveni, štrajk je potresao vlast, a onda je netko rekao "Nama dosta, hvala, potpisujemo" i sve je prekinuto. I plaće u profesiji koja spada u jedan posto najvažnijih za društvo u cjelini su ostale debelo ispod prosjeka u istom tom društvu.

I zato ću i dalje sa simpatijama gledati na teorije zavjere jer, iako je popriličan broj stvari koje se događaju u kaotičnom društvu rezultat slučajnosti, stvari koje se ponavljaju iz godine u godinu ipak ne mogu biti ništa drugo nego rezultat sistema.

A ono što je najgore od svega je što će pedeset tisuća nastavnika, u trenutku kad Sanader i Sindikalci potpišu sporazum, i dalje govoriti da im ništa nije jasno, pitati se zašto su štrajkali, tko to potpisuje u njihovo ime, a u međuvremenu će i dalje pitati "Željka, u kojem sam ono ja sindikatu?" i, dok budu primali manje plaće od vozača tramvaja, kukati da ih nitko ne poštuje, dok zapravo nikome neće pasti na pamet da je razlog njihovog gaženja isključivo taj što, prije svega, ni oni ne poštuju sami sebe.

12.05.2009. u 01:35 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se