Pax et Discordia

subota, 20.09.2008.

"Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?

Treba, za početak, biti pošten i iskren (i odan i napredan i... zaboravio sam kako ide dalje) i reći da, uistinu, nema ničeg lošeg u tome što je, u zemlji ogrezloj u korupciju i nepotizam, nekoliko sveučilišnih profesora završilo u bajboku zbog primanja mita. Kao prvo, prekršili su zakon, kao drugo, moralno je nedopustivo prodavati ispite i diplome, i tako dalje (vjerojatno bi se našlo i treće i četvrto, ali treba biti ekonomičan s prostorom, vremenom i koncentracijom čitatelja, pa neka ostane na tome. Uostalom, poanta ovog teksta je na sasvim drugom mjestu). Međutim, ne mogu se oteti dojmu da je ova posljednja "antikorupcijska akcija" bila prilično nepotrebno trošenje resursa na najbenigniji dio korupcije društva. Zapravo, ovako subjektivno, rekao bih da postoji još poneki manje bitan segment - recimo, liste čekanja u frizerskim salonima, eventualne namještaljke na kvizovima i slično - ali ne puno njih, i ne puno nebitnijih. Recimo, kupovanje ispita na fakultetima u usporedbi s plavim kovertama u hrvatskim bolnicama ili korupcijom sudstva je otprilike poput sankcioniranja prelaska pješaka kroz crveno, dok u istom trenutku, malo dalje, kamioni natovareni šljunkom i željeznim otpadom ulijeću u pješake i rade pokolj na pješačkom prijelazu.

Zapravo, glavni problem s akcijom "Indeks" nije to što se predstavlja kao nešto važnije nego što jest, nego to što govori o potpuno pogrešnoj usmjerenosti hrvatskog društva. Naime, jedini zločin koji su profesori napravili bio je taj što su umjesto znanja prodavali - papir. Međutim, kako je uopće došlo do toga da je nekome važniji papir od znanja? Nije li onda problem u tome što je društvo tako sklopljeno da je za uspjeh u životu važniji jedan komad kartona sa žigom i potpisom, nego nekoliko godina učenja i osposobljavanja? Nitko se nije zapitao kako to da su ljudi uopće došli na tu ideju. Znači li to da su prodavači svjesni da je ono što prodaju - znanje - ionako beskorisno i da je onda bolje studentima omogućiti kraći put kako bi svoje vrijeme mogli potrošiti korisnije? Koliko onda, zaista, vrijedi diploma u hrvatskom društvu i što ona govori o čovjeku koji ju je stekao, na bilo koji način? Jesmo li mi koji smo do tog papira došli težim putem pametniji ili gluplji od onih koji su preskočili neke stepenice i jesu li poslodavci koji inzistiraju na posjedovanju diplome pametniji ili gluplji od onih kojima je važno da čovjek zna i hoće raditi, a za titule ga nije briga?

Koja će sada biti posljedica svega ovoga? Magarci će ispasti profesori koji su prodavali i studenti koji su kupovali, a ne poslodavci koji su zapošljavali ljude na temelju isprava o kojima se već desetljećima govorka da iza njih ne stoji stvarna stručnost. Naravno, dodatni je problem u tome što su nastava i sadržaji na mnogim hrvatskim fakultetima toliko zastarjeli da je i sâmo znanje koje se na njima stiče potpuno beskorisno za budućeg poslodavca, tako da jedino zaista vrijedno što se od njih dobija uistinu jest taj papir, diploma, potvrda, ali u uzroke i posljedice po društvo je bolje ne ulaziti jer bi se o tome mogla napisati enciklopedija, vjerojatno ni tada ne bismo pokrili sve, na kraju to ionako nitko ne bi pročitao, a ako bi i pročitao, ne bi ga bilo briga. Hrvati smo, ne?

Ipak, pogledajmo, na trenutak, kako bi to izgledalo na Zapadu: neko sveučilište izdaje bezvrijedne diplome - okej, ne bezvrijedne, upucalo se u njih stotine, možda i tisuće eura - ali diplome iza kojih ne stoje rad i znanje, nego keš, i ti i takvi diplomci završavaju, valjda, kod nekakvih poslodavaca (ili, nedajbože, kao poslodavci). Ima li što prirodnije od toga da će poslodavci prije ili kasnije primijetiti da je čovjek koji je do papira stigao na kraći način beskoristan za posao za koji bi trebao biti osposobjen, a nije, neće li ga šutnuti što dalje mogu i neće li onda proširiti glas da su diplome koje izdaje to-i-to sveučilište vrijedne isključivo kao toalet-papir, i to samo ako se nađete u šumi okruženi koprivama, jer se u drugim situacijama može pronaćinešto mekše? I neće li onda sâmo sveučilište učiniti nešto da se stvar sredi jer, ako njegove studente izbacuju s posla, nitko tu neće htjeti studirati, profesor koji prodaje ispite će ostati bez posla, a studente će dobiti ono učilište koje zaista prodaje znanje i vještinu.

Međutim, u Hrvatskoj papir je samo jedan resurs, roba sama za sebe koja, kao, više govori o čovjeku nego čovjek sâm. Ako imaš diplomu, onda si "gospodin čovjek", nitko te ništa ne pita, podrazumijeva se da si faca, da znaš nešto što drugi ne znaju, a o tome koliko je to istina brine se otprilike koliko i o apstraktnim pitanjima kao što su "ima li Boga" i "je li u životu bitno biti pravedan".

Drugim riječima, cijeli sustav kupovanja ispita i diploma nije ništa drugo nego indikator površnosti, provincijalnosti, hermetičnosti hrvatskog društva koje preferira formu nad sadržajem, ljude koji imaju potpisanu potvrdu nad ljudima koji jesu i zato cijela ta akcija "Indeks" ne samo da je liječenje simptoma uz nediranje uzroka problema, nego najobičnija šminka koja simptome čak niti ne uklanja, nego ih samo malo pokušava zamaskirati, prefarbati, poput krečenja zgrade kojoj je, zbog klizanja tla, upravo otpao balkon pa nije zgodno da se vidi rupa na fasadi.

Isto tako, zgrozio sam se nad zgražanjem ljudi nad izjavom "siromašni neka uče". Kao, riječ je o vrhunskom cinizmu, neravnopravnosti, "pa znači li to da će pravo na obrazovanje imati samo bogati"?

Mislim, neka uče?

O, užasa!

O, strahote!

O, srbočetništva!

Pa ima li išta gore na što možeš natjerati Hrvata - ili natjeraVAti, jer neke ljude se na neke stvari ne može natjerati - nego da uči? Jer, svi znamo, bogomdano je pravo hrvatskog čovjeka da ostane nepismena stoka koju će moći navlačiti i kojom će moći manipulirati svaka budala koja naiđe - HDZ, Crkva, Marko Perković Thompson, slobodno nastavite niz - i da ostane vječito sretan u svojoj zatucanosti i gluposti, nesvjestan da se negdje vani nalazi svijet s tisuću puta više mogućnosti, a za koji je nedovoljno obrazovan da bi ga uopće shvatio.

Dakle, otkad je učenje postalo hendikep na koji su "osuđeni" samo oni koji nemaju novca? Ne bi li učenje trebalo biti nešto čime se stiče prednost, mogućnost da čovjek postane bolji, pametniji, samostalniji, izdržljiviji, jači, a ne robovanje kako bi se trudom i odricanjem došlo do esencije mudrosti i uspjeha - njegovog veličanstva papira? Korupcija na sveučilištima bi, zapravo, trebala biti jako pozitivna stvar koju bi se moglo i reklamirati. Dakle, ne "neka siromašni uče", nego "neka glupi plaćaju".

Osobno znam ljude koji su završili i ekonomiju i promet bez da su ikome dali ijedne kune ispod stola. Dakle, ovo za što su pohvatali profesore nije bilo uskraćivanje ičega ikome, samo propuštanje prečicom onih koji su to htjeli u jedinom dijelu života u kojemu prečicom ne treba ići. Pa ako netko želi plaćati za to, neka mu. Posljedice ionako neće osjetiti nitko, jer da je znanje bilo bitno, tko bi normalan platio novcem samo kako ga ne bi morao steći?

Samo, na žalost, i takvi profesori i takvi studenti su se samo prilagodili mjestu i vremenu u kojemu žive, i jedna policijska akcija možda može dohvatiti stotinu ljudi koji su koristili tuđu želju za prečicama, ali neće riješiti problem društva koje još nije shvatilo da se kraćim putem možda može prije stići, ali tek kad dođe do cilja, shvatit će da nije bilo bitno stići prvi, nego nešto sa sobom i donijeti.

20.09.2008. u 15:28 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se