Pax et Discordia

četvrtak, 26.07.2007.

J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam

Dakle, ispričavam se što i dalje drvim po istom, mislio sam napraviti samo kratko pojašnjenje prethodnog teksta, a ipsla kobasica. Ali dobro, valjda vas četvoro koji još povremeno dođete na ovaj blog imate crtu mazohizma pa se stalno vraćate na mjesto zločina. Pa, eoamga:


Možda je cijela priča o isprici države državi krivo postavljena, da ne kažem nasađena. Naime, što je zapravo isprika? Pogledajmo to na primjeru:

H: Hej, stao si mi na nogu!
S: Jao, oprosti, nisam hteo!
H: Dobro, ništa, ništa, sve u redu...

Jasno? Okej. Pogledajmo sada drugi primjer:
H: Hej, napao si me tenkovima, porušio i popalio pola zemlje, pobio 20.000 i protjerao 300.000 ljudi!
S: Jao, oprosti, nisam hteo!
H: Dobro, ništa, ništa, sve u redu...

Nešto ne štima, je l' da?

Možda je problem u terminologiji. Dakle, možda Hrvati bez veze traže ispriku za nešto za što se isprika sama po sebi ne može ni dati. Kad se zapravo ispričavamo? Kad zakasnimo na sastanak. Kad nešto zaboravimo. Kad nekoga uvrijedimo nehotice ili, eventualno, u afektu. Dakle, uglavnom onda kad ono što smo napravili nije bio rezultat naše volje, ili bar ne u potpunosti. Što kod balkanskih ratova 1991-95. baš i nije (bio) slučaj. Možda bi bolja formulacija glasila "priznavanje krivice/odgovornosti" ili "izražavanje žaljenja sbog svojih postupaka". Međutim, od svega toga, Hrvati baš traže ispriku. Zašto?

Pa, jedan od odgovora je svakako i taj što su Hrvati polupismen narod kojemu višesložni i komplicirani izrazi baš i nisu bliski. Prosječnom Hrvatu lakše je reći " Ispričaj se, jebem ti mater četničku!" nego "Smatram da bi za uspostavljanje daljnjih odnosa bilo nužno da Vaša strana prihvati odgovornost za ono što je učinjeno u ratu". No, dok je u prosjeku ovo svakako istina, također je istina da postoje i mnogi natprosječni, dakle obrazovani Hrvati (konkretnije, onih sedam posto s diplomom) koji također inzistiraju ne na "priznavanju odgovornosti", nego na isprici. Možda se razlog tome krije u činjenici da, kad se priznaje odgovornost, to se čini više-manje sam za sebe. Teoretski, čovjek može biti sam u sobi, razmišljati i u tom razmišljanju doći do zaključka da je odgovoran za ono što se dogodilo, te samim tim sam sebi priznati da je odgovoran za nešto. Međutim, isprika je čin koji osoba A radi osobi B, dakle, ovdje nužno imamo počinitelja i žrtvu. Kao što znamo, žrtva je najviše moralno stanje kojemu može težiti jedan katolik. Također, kao što znamo, Hrvati su najveći katolici na svijetu, osim možda Poljaka i nekih nadrkanih Iraca i kad sve to ubacimo u jednadžbu, stvari iznenada upadaju na svoje mjesto: Hrvati žele ispriku jer im to daje priliku da se busaju u prsa svojim žrtvovanjem i da kao takvi budu korak bliže kraljevstvu nebeskom, kao i da dobiju koji moralni poenčić više u kraljevstvu zemaljskom. I zato, naravno, žele da Srbi kažu "Oprostite, učinili smo vam nažao, ispričavamo se, vi ste bili u pravu, mi smo bili u krivu" kako bi do kraja vječnosti, dok i Bogu i Vragu ne izađu na uši, mogli ponavljati "Vidite, mi smo bili u pravu, evo, pogledajte, tu sve piše, crno na bijelo..."

Što je, naravno, neizvodivo ukoliko srpski predsjednik dođe na srpsku televiziju i svojim građanima, za unutrašnje potrebe, kaže "Srbija je odgovorna za to, to i to". Tada bi se, vjerojatno, većinski Hrvat uzjogunio i upitao "Hej, a ja? Što je s mojom žrtvom?" i, naravno, opet bi se ustrtario da mu istočni Danajci žele oduzeti njegovu bogomdanu priliku da se približi vratima Raja, hej, pa zašto je onda toliko krvario, toliko mahao cvijećem i tulio "Stop d vor in Kroeeeejšaaaa..."? Da, naravno, Srbi moraju pognuti glavu, ali ne pred nekim imaginarnim sudom povijesti, ne pred Bogom ili samima sobom, nego je moraju pognuti pred nama, neka se zna tko je s koje strane predziđa kršćanstva, neka se zna tko je kriv, a tko prav, tko je civilizirano služio Habsburgovcima, a tko je kao pašče stenjao pod Turcima...

Drugim riječima, Hrvatima srpska isprika ne treba radi normalizacije odnosa, nego zato da bi sljedećih pedeset godina mogli jahati na svojoj moralnoj nadmoći žrtve kao što su Srbi pedeset godina jahali na statusu žrtava Jasenovca i Gradiške Stare. Dakle, gospodo s istoka, dosta smo mi bili genocidan narod, sad vi malo budite genocidni, a nad pustite da malo budemo Srbi...

... što je, naravno, potpuno bezumlje kakvo se može roditi samo na balkanskoj vjetrometini koja zapravo nije ništa drugo nego jedna velika obiteljska svađa u kojoj se na premalom prostoru naguralo previše religija i naroda. Jer, dok Hrvati žele srpsku ispriku, ono što im najviše treba je upravo solističko srpsko prihvaćanje odgovornosti za događaje iz prošlosti. Forma isprike uvijek je usmjerena prema van, na drugu osobu, ona podrazumijeva komunikaciju i prenošenje poruke, a takva komunikacija uvijek može biti i neiskrena. Razlozi za to mogu biti svakakvi, a u međudržavnim odnosima su uglavnom to oni oportune prirode. S druge strane, formulacija "žao mi je" ili "priznajem svoju grešku" može biti izgovorena "za unutarnju upotrebu", u osami vlastite sobe, pa čak i samo u svojoj glavi, a tada je uvijek najiskrenija. Naravno, svi bi uvijek trebali težiti iskrenosti, ali u ovom slučaju, ne toliko iz moralnih razloga. Naime, mene osobno ne zanima pretjerano kakav je netko bio i što je radio. Svi mi griješimo i, akobogda, ispravljamo te greške. Ono što je bitno jest kakav je čovjek sada, kako se odnosi prema svojoj prošlosti, što iz nje shvaća kao dobre, a što kao loše stvari. Ubojica može postati svetac, ali da bi to učinio, on mora promijeniti razmišljanje, a ne retoriku. On ne mora ići uokolo i ispričavati se, nego mora u miru u svojoj glavi (pre)složiti neke stvari, ne zato da bi ga drugi prihvatili, nego zato da bi se promijenio, ne radi drugih, nego radi sebe samog.

I upravo zato, da se vratim na početak prvog teksta, misim da isprika Borisa Tadića nije iskrena. Ne moraš ti, Borise, dolaziti u Zagreb da bi se ispričao. Ono što moraš je sjesti pred kamere u Beogradu i reći "Okej, ljudi, sjebali smo stvar i, ako i postoje olakotne okolnosti, odgovornost je ipak, prije svega, naša, a to što su i drugi radili sranja, ne opravdava nas za naša". I to će onda biti jedina važeća isprika.

Dok, s druge strane, Hrvati moraju prestati uvjetovati bilo što "isprikom Srba". Kršćanima je opraštanje dužnost, a razumnim ljudima uvjet napretka. Zločinac se ne mora ispričati da bi mu se oprostilo, pa ni Isus na križu nije rekao "Oče, traži od njih da se ispričaju, pa kad to učine, oprosti im", nego "Oprosti im jer ne znaju što čine". Dakle, nelogično je da se ispričaju za nešto čega nisu svjesni (jer "ne znaju što čine"), nego se oprašta nekome tko se nije ispričao i pitanje je hoće li ikada. Drugim riječima, oprost kao osobno-moralna, a ne kao društveno-politička kategorija.

Naravno, što se tiče ono ga što dolazi poslije isprike, ja mogu nekome nešto oprostiti, ali isto tako ne htjeti imati posla s njim jednostavno zato jer je kreten, no to je već druga priča koja također podrazumijeva individualizaciju i imanje posla s ljudima s imenom i prezimenom. Ali, to već izlazi iz djelokruga plemenskog mentaliteta kakav ovdje još uvijek vlada.

Oprostite što sam oduljio.

26.07.2007. u 23:30 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se