Pax et Discordia

četvrtak, 07.12.2006.

Zagrebački göbbelsi

Ako je ikad bilo sumnje u to da ni Hrvatska nije ostala moralno djevičanski čista u balkanskim ratovima s kraja 20. stoljeća i da je velik broj pripadnika nacije koja se voli predstavljati žrtvom komšijskog imperijalizma itekako ogrezao u nacionalšovinističko huškanje nimalo različito od njihovih istočnih parnjaka, ta je sumnja otklonjena "novinarskim" prilogom koji je 20. studenog emitiran na Radiju 101 u sklopu jedne od dvije glavne informativne emisije, "Zagrebačkom odresku". Snimku četiriipolminutnog priloga možete poslušati ovdje, a za one koji ne mogu ili ne žele, evo sažetka:

Tema "novinarske" reportaže bili su "Srpski dani kulture" u Zagrebu u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosveta, koji su imali nesreću da se vremenski poklope s obljetnicom stradanja u Vukovaru i na Ovčari. Prilog se u cijelosti sastojao od tri elementa: glavni su činili odgovori Rade Dragojevića, tajnika društva, koji je odgovarao na pitanja novinara koje slušatelji, na žalost, nisu imali priliku čuti. U odgovore se povremeno ubacivao voditeljski komentar, dok je sve bilo sugestivno garnirano kratkim snimkama sjećanja vukovarskih žrtava. Tako prilog počinje svjedočenjem preživjelog iz srpskih logora u kojemu logoraš citira nekoga od stražara: "Vas, bre, Hrvate, ćemo sve da pokoljemo, vaše kosti i telo ćemo da zapalimo, a vaš pepeo ćemo, bre, da bacimo u Dunav da vam zatremo hrvatsko seme". Bez ikakve pauze, odmaka, komentara, objašnjenja skoka na potpuno drugu temu, u eter je trenutak kasnije pušten Dragojević koji objašnjava da ne vidi razloga da "Prosveta" suspendira svoje aktivnosti u bilo kom dijelu godine, nakon čega opet slijedi Ovčara, i tako kroz cijeli prilog. Smjenjuju se auditivne slike užasa - "mučeni, ubijani i razvoženi prema logorima u Srbiji", "ja legnem s Ovčarom i probudim se s Ovčarom", "to su bili jauci, nevjerojatno, kad vas netko po glavi tuče, najprije jedni, pa odmaraju pet minuta, pa drugi", "goloruki, vezani, rukama na leđa, maltretiranje, ubijanje, klanje, strhote" - s Dragojevićevim pokušajima da objasni da kulturno događanje u Zagrebu zaista nema veze, i ne treba imati veze, s ratnom tragedijom i sjećanjima na nju. Pokušajima, naravno, uzaludnim; Göbbelsovi su učenici dobro ispekli svoj zanat jer redosljed snimki govori više od bilo kakvog komentara. A za slučaj da slušatelj nije shvatio poantu, voditelji će mu to još malo natuknuti, naravno, ne izravno. Tako su dani kulture jedne nacionalne manjine u Hrvatskoj postali "dani srpske kulture iz majčice im Srbije" i "zagrebački dani izvorne srpske kulture iz Srbije iz koje su dolazili i tenkovi za Vukovar". Umjesto zaključka, autor priloga izvrće Dragojevićeve riječi sprdajući se i komentirajući da "sjećanja valjda služe samo nenormalnima". Na kraju, čisto da zagrebački Srbi ne bi zaboravili tko su, odakle su došli, ali i s kim žive, još jednom se pušta snimka preživjelog logoraša s početka priloga: "Vas, bre, Hrvate, ćemo sve da pokoljemo, vaše kosti i telo ćemo da zapalimo, a vaš pepeo ćemo, bre, da bacimo u Dunav da vam zatremo hrvatsko seme"

Možda bi bilo suvišno logički raščlanjivati prilog koji je lišen ikakvog smisla i logike - osim one nacionalšovinističke u kojoj svi Srbi, ma gdje bili i ma koliko bili stari, moraju cijeli život biti kuš zato jer su neki pripadnici njihove etničke skupine zločinci - treba ipak izreći neke osnovne stvari, ako ni zbog čega drugog, ono u počast upravo pokopanog ljudskog razuma i dostojanstva. Dakle, najveći problem nije u samoj činjenici da je negdje, netko iz hrvatskog nacionalnog korpusa došao na nakaradnu ideju povezivati zločine na Ovčari s kulturnom manifestacijom "neprijateljske" etničke skupine. Naime, uvijek su postojali pojedinci koji će iz ovog ili onog razloga biti lišeni sposobnosti logičkog povezivanja životnih činjenica, to je jednostavno tako, ljudski je rod skup različitih individua i netko će biti sposoban za matematiku, a netko za kopanje po govnima. Isto tako, najveći problem nije ni u tome što te moralne nakaze imaju znanje i sposobnost izvrnuti istinu, izmanipulirati riječima tako da potpuno nevini ljudi koji su nit' luk jeli nit' luk mirisali - i koji se za vrijeme cijelog rata uglavnom nisu maknuli iz Zagreba i s njegovim su stanovnicima dijelili dobro i zlo - ispadnu bešćutni simpatizeri koljača; i Göbbels je bio profesionalac, znao je što i zašto radi, a pojam političke propagande u svrhu pokvarenih ciljeva star je koliko i ljudski rod. Ono što je mene, Dalibora Perkovića, Hrvata, građanina Republike Hrvatske, čovjeka koji je u jesen 1996. godine zajedno s još 100.000 stanovnika Zagreba došao na Trg bana Jelačića podržati nešto za što sam tada mislio da je bastion slobode i demokracije, zaprepastilo, je kako si jedan radio koji je imao takvu grandioznu reputaciju slobodoumlja, koji je prije manje od desetljeća figurirao kao građanski, liberalni, kao utvrda tolerancije, u koji su se ugledali svi kojima je šumsko-brdski mentalitet koji je preplavio zemlju bio odbojan i neprijateljski, može dozvoliti nešto ovako ogavno i nazadnjački.

Tužna je istina je da se Radio 101 u mjesecu studenom 2006. godine, sasvim slučajno, vrlo blizu desete godišnjice dana svoje "nezavisnosti", u potpunosti izjednačio s govornicima mržnje iz Beograda u vrijeme najcrnjeg propadandnog rata, a u nekim elementima ga je i pretekao. Jer, dok su četnički lažljivci s kraja 80-ih i početka 90-ih imali pred sobom jasan politički cilj, jedino što gura naprijed ove ustaške manipulatore s početka 21. stoljeća su patološka mržnja i ksenofobija.

Kao zaključak mogu ponuditi samo svoju ispriku. Pošto sam bio na "velikim demonstracijama za Stojedinicu", osjećam se suodgovornim - makar za deset tisućinki promila - za opstanak medija koji je tako uspješno obmanuo sve koji su vjerovali u njega i pokazao se kao nakazna utvrda ustaštva i šovinizma. Da sam tada znao ovo što sada znam, učlanio bih se u Mladež HDZ-a samo kako bih pomogao Franji Tuđmanu da zgazi to kvaziurbano leglo primitivizma koje se predstavljalo boljim od onih koji su ga htjeli ugasiti. Zapravo, danas se vidi da je s njima dijelilo svoj ksenofobični cilj, dok je jedina razlika bila u metodi.

Rade Dragojević je u prilogu pokušao objasniti da se nema zašto ispričavati žrtvama Vukovara jer je i on hrvatski građanin koji nijednim, ali doslovno nijednim svojim postupkom nije potaknuo nikakav zločin. Ja se sada imam potrebu ispričati svim hrvatskim Srbima jer sam nekad vjerovao u, i aktivno branio Stojedinicu. Istu ovu Stojedinicu koja se ovakvim prilogom deklarirala kao izopačeno leglo zatucanosti.

Molim vas, oprostite, neće se ponoviti.

07.12.2006. u 17:28 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se