Pax et Discordia

petak, 14.04.2006.

Will work for internet access

Kao što je svih petoro posjetitelja mog bloga već primijetilo (jučer sam, sasvim nenadano, vozeći bicikl po Ilici negdje u jedan poslije ponoći, sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama i koji je spomenuo da čita moj blog pa da ga ovim putem pozdravim: POSINJAK, NE DIRAJ U OSINJAK! - jebote, al' sam se razveselio kad sam shvatio da nisam zaboravio kako se čovjek zove; u zadnjih mjesec dana sam već nekoliko puta sreo jednog drugog tipa s kojim se svaki put uredno napričam, al' da me ubijete ne mogu se sjetiti ni tko je ni odakle ga znam; ali to je moj standardni problem s imenima, dok sam još bio novinar u Novom listu redovito sam se sretao s jednim tadašnjim novinarom iz Vjesnika... Ma dobro, budem o tome drugom prilikom), moji posjeti internetu su se znatno prorijedili. Razlog tome je tehničke prirode; već sam spomenuo da smo se malo poslije Nove godine preselili u stan bez brzoglasa (srpski: telefona), ergo i bez međumreže (srpski: interneta). Novi korak u mom obezmreživanju dogodio se prije dva tjedna kad sam dao otkaz u Vjesniku (ta-daaaam, fanfare, bubnjevi, tuš!) Okej, neću ih još početi ogovarati, treba još tjedan dana da mi sjedne zadnji honorar, a onda ćete čuti all the gory details. Možda, a možda i ne, s obzirom na gorespomenutu tehničku poteškoću. U svakom slučaju, što se tiče posla, trenutno radim na monografiji o Nikoli Tesli što je jednokratan poslić, a poslije ćemo vidjeti, a što se tiče interneta, jednom do dvaput tjedno odem na drugi kraj grada u ured izdavača za kojeg radim i provedem pola sata do sat na internetu, ali onako, na brzinu, pa se ugrubo može reći da više nisam toliko na liniji kao što sam donedavno bio. Naravno, moji udbaški geni žele se vratiti na liniju na bilo koji jeftini, po mogućnosti besplatan način tako da, ako netko ima neku ideju, zna za neki poslić ili, eventualno, mjesto gdje bi me se moglo povremeno pripustiti da zadovoljim svoju žeđ za javnim šamaranjem po internetskim forumima, slobodno mi javite.

Da ne ostane sve u osobnom tonu, baš sam danas u vijestima vidio da je neki guzonja iz neke naftne kompanije (nije bitno koje, mislim da je jedna od "Sedam sestara", možda Exxon?) dobio "najveću otpremninu u povijesti": 398 milijuna malih zelenih plus milijun mjesečno (ili godišnje?) za savjetničke usluge (ili tako nešto) plus besplatno korištenje kompanijinog potisnog zrakoplova (srpski: džeta). Istovremeno, moja mama je prije par godina dobila otpremninu koja je nešto malo manja od toga (zaboravio sam iznos, ali možete pretpostaviti o kojem redu veličine je riječ), a danas životari s post 1999-ovskom penzijom. Prije mjesec-dva mi je pokazala papir na kojemu je izračunala svoje mjesečne životne troškove i mogu reći da bih ja, da sam na njenom mjestu, već bio u Saboru s dvadeset kilograma eksploziva nakon čega bih uživao u proljetnom ili jesenskom ili kojem već lahoru koji raznosi moja zrnca diljem Lijepe naše (srpski: NDH).

Uglavnom, gledajući te vijesti sjetio sam se jedne rečenice koju sam davno smislio za potrebe svoje buduće strelovite (strmoglave?) političke karijere: zamislite me, recimo, kod Željke Ogreste (zapravo, ne kod nje, to je još bilo u vrijeme kad je vodila onaj mediokritetni talk-show u Jazavcu, prije ove emisije za retardirane koju sada vodi) kako podižem ruke, širim prste i kažem: "Molim vas, neka mi netko objasni kako netko s ovih deset prstiju može pošteno, pazite, pošteno zaraditi milijun dolara?"

Pa hajde, neka mi netko objasni, molim vas. Mislim, okej, znam da nisu svi ljudi isti i da neke razlike u prihodu moraju postojati, čak mislim da je to dobro. Nema smisla da, recimo, vozač autobusa zarađuje istu svotu kao, recimo, nastavnik u školi koji ima teži, odgovorniji i, molim lijepo, važniji posao (isto tako, nema smisla da nastavnik ima manju plaću od vozača, kao što je sada slučaj, ali jebiga kad živimo u delinkventnoj državi pa ovdje svašta prolazi), kao što nema smisla da tokar koji je zanat učio dva mjeseca ima baš istu plaću kao direktor o čijim odlukama ovisi cijela firma i koji se školovao malo dulje (okej, zamislimo idealnu situaciju, ne ovu u Hrvatskoj gdje je direktor firmu dobio na poklon od predsjednika lokalnog ogranka HDZ-a, a diplomu za 20.000 DEMa).

Ali, jebemusunce, neka granica mora postojati!

I nije ovdje riječ o ljubomori. Istina, ljubomoran sam, moja bivša djevojka i ja smo trenutno u procesu krpanja financijske konstrukcije za kupnju stana u kojemu ćemo vjerojatno živjeti ostatak života i stvari izgledaju vrlo, vrlo gadno u usporedbi s čovjekom koji je, samo zato što je otišao u mirovinu, dobio dovoljno para da može stambeno zbrinuti više-manje sve ljude koje poznajem, kao i dobar dio njihovih poznanika koje ne poznajem. Po čemu su rad, vrijeme, obrazovanje tog čovjeka milijun puta veći, jači i vrijedniji od rada, vremena i obrazovanja običnog šljakera koji kopa kanale? Okej, dvadeset, pedeset ili stotinu puta veći, ako pretpostavimo, samo pretpostavimo, da je šljaker na dnu ljestvice društvene korisnosti po glavi stanovnika, a g. CEO na njezinom vrhu, to bi se možda još i dalo progutati, ali milijun?

I što više razmišljam o tome, sve sam bliži onoj anarhističkoj property is theft. Jer, zaista, čime su taj stari prdonja, ili, još bolje, njegova razmažena deriščad koja će sve to naslijediti kad za dvije godine ovaj odapne od infarkta uzrokovanog začepljenjem krvnih žila, toliko zadužili društvo da ih ono nagrađuje potpunim, krajnjim i konačnim rješenjem svih egzistencijalnih potreba koje su ikad imali ili će ih ikada imati? I nije li tih njegovih 400 milijuna došlo upravo krađom od svih nas, pa i od moje mame koja je morala kupovati umjetno poskupljeni benzin kako bi došla do svog pet kilometara udaljenog vrta, samo da bi gospoda iz velikih naftnih kompanija mogla ići avionom na posao i da bi se mogli zalijevati najskupljim šampanjcem na svojim zabavama u hotelima s pet zvjezdica? Isto tako, i krađom od svih onih Iračana koji danas ginu od bombi zato da bi Sedam sestara održale svoj monopol ili onih koji su ginuli prije deset godina jer su Sestre voljele imati na odgovornoj poziciji nekoga za koga su znale da će imati kontrolu i redovno ih snabdijevati sokom?

I nije li glavni problem ove civilizacije to što je vode lopovi, oni najveći na globalnoj, a oni manji, primitivniji, manje sofisticirani, na lokalnoj razini? Jer, kakvog drugog interesa lopov može imati, nego da nastavi krasti? I nije li logično da će lopov, u situaciji kad mu se ugrozi taj imetak, posegnuti i za nasiljem da ga obrani i tako se pretvoriti i u ubojicu? I nije li zadaća društva da, zbog svoje vlastite stabilnosti i sigurnosti vlastitih članova, izolira zločince kako isti više ne bi bili u stanju raditi štetu?

Možda, ako bismo govorili o nekom idealnom društvu. Međutim, u današnjem svijetu neobrazovanih, glupih, sebičnih, gdje većina pojedinaca ne želi da više ne bude tlačitelja nego da se stvari okrenu tako da oni budu u mogućnosti tlačiti druge, u svijetu nacionalno zaslijepljenih, proizvoda disfunkcionalnih obitelji koje čovjeka ostave s trajnim psihičkim posljedicama i željom da cijelog života u političkim i vjerskim vođama traži figuru oca i idola i na račun toga je spreman progutati svakakva govna kojima ga šopaju isti ti lopovi samo kako bi sebe što duže održali na vlasti, to se očito ne može dogoditi.

14.04.2006. u 15:40 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se