Pax et Discordia

nedjelja, 30.10.2005.

Ksenofobi undermenschi

(Da, znam da je u naslovu dvostruka množina. Pa što? Vi nikad niste rekli "Bitlsi"?)

Moja osnovnoškolska profesorica iz biologije nam je jednom objasnila kako su nastali hibridi. Kao što vjerojatno svi znate, a ja ću, za svaki slučaj, ponoviti, biljke na stabljici imaju i muške i ženske spolne organe. Kad dođe sezona oplođivanja, kukci ili vjetar prenose pelud s jedne na drugu biljku i tako miješaju njihove gene. Ako slučajno dođe do oplodnje peludom s vlastite biljke, ta se pojava zove samooprašivanje i u tom slučaju biljka-potomak neće baš biti reprezentativan primjerak svoje vrste: bit će kržljava.

Hibridi su nastali tako što je neki znanstvenik u svom stakleniku uzgajao kukuruz koji nije imao kontakta s kukcima, nego ga je on, uz pomoć spužve ili vate "samooprašivao". Naravno, svaka generacija bila je sve kržljavija i slabija, sve dok jednog dana nije zaključio da je dosta i ukrstio dvije kržljave biljke koje su bile proizvod samooprašivanja kroz nekoliko pokoljenja. Rezultat je bio, da citiram profesoricu, "divna, bogata biljka s velikim listovima i velikim plodom".

Kod ljudi je ovo još istaknutije; znanstvena je činjenica da je velika vjerojatnost da će potomak dvoje rođaka biti defektan. Isto tako, svatko tko malo gleda oko sebe vjerojatno je primijetio da ljudi koji žive u izoliranim zabitima izgledaju malo drugačije od stanovnika područja kroz koja su prolazile migracije ili, još izrazitije, stanovnika gradova. Dalje, ne jednom sam čuo tvrdnju da su Hrvatice među ljepšim ženama u Evropi, dok se među ružnijima spominju, na primjer, Engleskinje, i čak i ako pokušamo isključiti lokalpatriotizam, može se reći da po fizičkoj razvijenosti Hrvati svakako nisu loši u usporedbi s ostalim stanovnicima kontinenta.

Svim štovateljima superiornosti i teorije božanskog porijekla Hrvata da odmah izlijem kantu hladne vode na glavu: ako su Hrvati doista ljepši i fizički razvijeniji od ostalih, to je samo zato jer nas je tokom zadnjih hiljadu godina jebao tko god je stigao. Tako danas sa sigurnošću možemo reći da svaki Hrvat, uz originalna krvna zrnca, ima i keltske, latinske, mađarske, mongolske, turske, francuske, njemačke, austrijske, mađarske i srpske komponente, dok u mnogima sigurno ima i još koječega drugug.

S druge strane, Engleze su zadnji put pregazili 1066. godine i odonda se razvijaju križajući se međusobno, bez prevelikog ulaska tuđih gena u njihov genetski rezervoar.

Ako malo pogledate oko sebe, shvatit ćete da su najljepši ljudi upravo "mješanci". Kao što je rekao jedan od mojih bivših šefova, jedna od najljepših amerikanki, Whitney Houston (čovjek je malo starija generacija, pa mu nije pala na pamet Halle Berry), sasvim vidjlivo nije čista crnkinja; miješanje rasa proizvelo je nove dimenzije ljepote i, rekao je, zamislite kad se u sve to ubaci i kineska krv!

(Da ne bi netko pogrešno shvatio, fizička ljepota ne mora nužno biti ideal kojemu treba težiti; ali činjenica je da ona dosta govori i o fizičkom zdravlju osobe. Neka istraživanja su pokazala da su mjere ženskog lica povezane s lakoćom ili težinom trudnoće i poroda, dakle i s podobnošću za produženje vrste; naravno, muški mozak programiran milenijima evolucije odmah te signale prevodi u "ljepotu". Nešto slično vjerojatno vrijedi i za muško lice, samo što se tim problemom malo tko bavi.)

Iz svega ovoga proizlazi da genetsko miješanje može donijeti samo korist cijeloj ljudskoj vrsti; prije tko zna koliko milijuna godina, kad su se reproduktivni organi živog svijeta podijelili na muške i ženske, došlo je do velike "revolucije u evoluciji" jer je to omogućilo dodatno miješanje gena i dodatno povećanje različitosti među primjercima jedne vrste što je, dalje, omogućilo pronalaženje novih puteva za poboljšanje i napredovanje. I zato se možemo samo zapitati: odakle potječe ksenofobija i koja je njezina evolucijska uloga u svemu tome?

U dominantno patrijarhalnom društvu stranci općenito nisu dobrodošli. Međutim, njihove žene jesu - što je drugo muški nagon za oplođivanjem što većeg broja ženki (iako su nedavno otkrili da postoji nešto što se zove "monogamni gen" koji posjeduje određen postotak čovječanstva) nego potreba da se genetski materijal što više proširi i izmiješa? Kod žena je, s druge strane, ponekad prisutna želja za egzotičnim, za nečim drugačijim (odatle romantični latinski ljubavnik), što se može protumačiti kao želja da se vlastiti genetski materijal pomiješa sa što različitijim genima kako bi se proizveo što kvalitetniji potomak.

U društvu koje se iz patrijarhalnog polako razvija u ravnopravno, ksenofobija predstavlja atavizam. Može se reći da je nekada imala svoju svrhu: u prošlosti, tuđe pleme koje bi došlo na susjedni pašnjak predstavljalo je prijetnju. Zato mu je trebalo pobiti muškarce (i preoteti žene) jer bi u suprotnom vlastito pleme moglo trpjeti. Danas, kad se društvo transformiralo iz skupa plemenskih zajednica u zajednicu pojedinaca koji onda unutar tog društva, više ili manje neovisno o porijeklu, sklapaju interesne zajednice, ksenofobija, s genetskog stanovišta, predstavlja slijepu ulicu i kočnicu razvoju ljudske rase, a ksenofobi svih oblika faktor koji može samo štetiti vrsti kao cjelini. Zato je u interesu homo sapiensa da se svojih ksenofoba riješi na bilo koji dostupan način.

Cinici bi rekli: Hitler je imao dobre ideje, samo što je malo pobrkao kriterije.

Jedina točka optužnice po kojoj naslov "Ksenofobi undermenschi" ne funkcionira je to što je prilično izvjesno da se ksenofobija ne prenosi genetski, nego odgojem. To donekle omogućuje da se problem ne riješi odstrelom, nego na neki drugi način. Pogotovo zato jer je ljudski um tako izgrađen da u svakom pojedincu, pa i onom najtolerantnijem, u nekom kutku čuči strah od nepoznatog. Ipak, postoje ljudi koji su toga svjesni i bore se protiv toga, a postoje i oni koji to nisu, što bi već moglo imati svoj korijen u genima. No, to tek treba istražiti.

30.10.2005. u 11:38 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Ovo je osobni blog Dalibora Perkovića. Ovdje iznesena mišljenja su moja privatna. Možete mi poslati mail na p_dalibor(a)net,hr, a možete se sramotiti i javno, komentirajući tekstove direktno na blogu. Hvala na posjetu i dođite opet. Smrt fašizmu - sloboda narodu.

Tekstovi s ovog bloga mogu se kopirati, proslijeđivati, lijepiti na zid u cijelosti ili u smislenim odlomcima, pod uvjetom da se navede izvor. Naravno, samim činom kopiranja obavezujete se autoru proslijediti udio od ogromne zarade koju ćete pritom steći.

Pošto mi je u zadnje vrijeme bitno opao nivo tolerancije prema onima koji svoje nemišljenje predstavljaju kao "drugačije mišljenje", a nedostatak argumenata kompenziraju omalovažavanjem i prikrivenim ili otvorenim uvredama, najavljujem da ću sve takve komentare obrisati po kratkom postupku. Naravno, kao Stvoritelj i održavatelj ovog bloga, pridržavam pravo da sâm odlučim što je uvredljivo, a što nije. Ovo ne smatram cenzurom jer internet je prilično veliko mjesto te su isti slobodni svoje nemišljenje iznositi na gomili drugih lokacija i ne pada mi na pamet da ih u tome ometam.

Ozbiljne stvari:
Bibliografija
Osnove fizike


The fight club:
Šarli
Tičerica
Akademska stranputica
Gospon profesor
Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka
Poslije pedeset
Lisino cvijeće



Zanimacije:
SFera
NOSF (Izitpajn)
Pardus (Corbeau)


Anarchist FAQs
  • Za početnike
  • Vrlo opsežan


    Best of "P&D":
    O OBRAZOVANJU
  • MANIFEST
  • Model "Bijelog štrajka nastavnika"

  • Bijes i očaj prevarene generacije
  • Pametniji popušta, snaga klade valja
  • Ministar Jovanović mora otići
  • U komesarijatu obrazovanja ništa novo
  • Hrvatska - zemlja debila
  • U vrlo krupnom planu
  • Ministar nema kom da piše
  • Ministar (ipak) ima kome da piše
  • U očekivanju šezdesetosme (ili: Hrvatski The last stand)
  • Nepismen protiv Čovjeka-nastavnika
  • Za šaku ocjena
  • Državna matura: Veliki posrtaj naprijed
  • Jeste li za PTSP?
  • Kukurikulum uzvraća udarac
  • Živjela sloboda neizbora!
  • I knjigom, i kredom, i olovkom u glavu
  • Nek' propadne Hrvatska!
  • Štrajk - pogled u kristalnu kuglu


    O SVEMU OSTALOME
  • O mačkama i psima
  • Dobro došli u Horvatistan
  • Došla Jaca na vratanca
  • Demokracija za početnike (ili: Zašto ne ne glasati)
  • Skeptičan spram euroskeptika
  • Smrt
  • Ksenofobi undermenschi
  • Kako je mog dedu izbacilo iz UDBe
  • J'excuse
  • J'excuse 2: Oprostite što se ispričavam
  • "Neka siromašni uče" ili možda "Neka glupi plaćaju"?
  • Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...
  • Zagrebački göbbelsi
  • Will work for internet access (zapravo: antikapitalistički rant)
  • Svi smo mi gotovina
  • Menadriranje na zadanu temu: Hrvatski romansijero
  • Smiješna zemlja
  • Svi smo mi Ameri

  • "Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao hrvanje s nekom teškom bolesti. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti niti ga shvatiti."
    George Orwell


    "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavama ni u mislima."
    Miroslav Krleža


    "No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main; if a clod be washed away by the sea, Europe is the less... Any man's death diminishes me, because I am involved in mankind and therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee."
    John Donne


    o autoru:
    Rođen prije određenog vremena. Piše SF, nekad više nego sad, trenutno predaje fiziku po zagrebačkim školama, što srednjim, što osnovnim, a odnedavno se hvali i titulom predsjednika svježe osnovane udruge "Nastavnici organizirano".



    Veljača 2016 (1)
    Siječanj 2016 (1)
    Prosinac 2015 (1)
    Ožujak 2015 (1)
    Siječanj 2015 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Srpanj 2014 (1)
    Lipanj 2014 (1)
    Ožujak 2014 (1)
    Veljača 2014 (2)
    Siječanj 2014 (1)
    Prosinac 2013 (1)
    Studeni 2013 (1)
    Lipanj 2013 (1)
    Svibanj 2013 (1)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (5)
    Veljača 2013 (2)
    Siječanj 2013 (2)
    Prosinac 2012 (4)
    Studeni 2012 (1)
    Listopad 2012 (3)
    Rujan 2012 (1)
    Kolovoz 2012 (2)
    Srpanj 2012 (6)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (3)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (1)
    Veljača 2012 (4)
    Siječanj 2012 (6)
    Prosinac 2011 (5)
    Studeni 2011 (7)
    Listopad 2011 (4)
    Rujan 2011 (3)
    Lipanj 2011 (5)
    Svibanj 2011 (10)
    Travanj 2011 (13)
    Ožujak 2011 (14)
    Veljača 2011 (2)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Kolovoz 2010 (3)
    Srpanj 2010 (2)
    Lipanj 2010 (2)
    Svibanj 2010 (2)
    Travanj 2010 (2)


    Bilješke:
    Iron law of oligarchy
    TVTropes
    The worst thing that can befall a leader of an extreme party is to be compelled to take over a government in an epoch when the movement is not yet ripe for the domination of the class which he represents and for the realisation of the measures which that domination would imply. What he can do depends not upon his will but upon the sharpness of the clash of interests between the various classes, and upon the degree of development of the material means of existence, the relations of production and means of communication upon which the clash of interests of the classes is based every time. What he ought to do, what his party demands of him, again depends not upon him, or upon the degree of development of the class strle and its conditions. He is bound to his doctrines and the demands hitherto propounded which do not emanate from the interrelations of the social classes at a given moment, or from the more or less accidental level of relations of production and means of communication, but from his more or less penetrating insight into the general result of the social and political movement. Thus he necessarily finds himself in a dilemma. What he can do is in contrast to all his actions as hitherto practised, to all his principles and to the present interests of his party; what he ought to do cannot be achieved. In a word, he is compelled to represent not his party or his class, but the class for whom conditions are ripe for domination. In the interests of the movement itself, he is compelled to defend the interests of an alien class, and to feed his own class with phrases and promises, with the assertion that the interests of that alien class are their own interests. Whoever puts himself in this awkward position is irrevocably lost. (The Peasant War in Germany by Friedrich Engels)

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se