Moj prijatelj Nenad

srijeda, 15.01.2014.

251. ČUJEM DA JE DANAS MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE STOGA, ZNAJUĆI DA TOLERIRATI ZNAČI TRPJETI ILI PODNOSITI, RAZMIŠLJAM KAKO JE TO TEK PRVI KORAK KA CIVILIZACIJI LJUBAVI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na Kamenitim Vratima.
A onda mi je ispričao kako je dospio tamo.
Neka nevladina udruga je organizirala natječaj za srednjoškolce o toleranciji. Tema je bila: LJEPOTA JE U RAZLIČITOSTI.
Nenad je sa svojim razredom napravio filmić u kojem najprije žigošu neke oblike isključivosti, a potom slijedi niz snimaka u kojima se prikazuju zajedno različiti koji govore da je ljepota u različitosti.
Kad je došao na svečanu dodjelu nagrada i kad je preuzimao svoju ulaznicu što je bila rezervirana za mentore, neki tip se ugodno iznenadio, predstavio se kao predsjednik ocjenjivačkoga suda i čestitao Nenadu na najboljem video uratku.
– To znači da smo dobili nagradu?
– Nažalost niste.
– Kako nismo, ako smo najbolji?
– Zbog časnih sestara. Nismo mogli prihvatiti da nagradu za toleranciju u sekularnoj državi dobije netko tko promiče Crkvu. Morali smo paziti da ne budu povrijeđeni osjećaji drugih ljudi.
Naime, među ostalim ljudima koje su snimili, Nenadovi učenici su snimili i tri redovnice Majke Terezije koje su svaka drugačije rase i one, na svom naučenom hrvatskom, govore da je ljepota u različitosti.
Zbunjen tom spoznajom Nenad je ušao na svečanu podjelu nagrada. Neka gospođa je održala govor s posebnim osvrtom na trenutna događanja u Hrvatskoj. Govor je bio poprilično angažiran. Prisutni su je prekidali oduševljenim pljeskom. Potaknuli su ljude na diskusiju i onda se javila neka druga žena koja je govornici zamjerila isključivost i netoleranciju. Potom je navela neke primjere netolerancije u njenom govoru. Kad je spomenula da joj je posebno zasmetao izraz homofobija, jer joj je nepojmljivo da svoje istomišljenike govornica naziva psihičkim bolesnicima, publika je počela fućkati i hukati, a ženu je pogodilo nekoliko zgužvanih papira i kora od mandarine. Kad ju je netko pogodio u glavu sa café2go, Nenad je shvatio da je vrijeme da ode.
Lutao je gradom pitajući se gdje pronaći oazu poštovanja i tolerancije. Bezuspješno je obilazio.
A onda je, prolazeći kroz Kamenita Vrata, čuo neke okupljene ljude kako mole. Jedna žena je rekla da će se sada pomoliti za sve ljude i cijeli svijet.
Nenad je ostao moliti s njima.

Oznake: Nenad, tolerancija, Ljepota je u različitosti

- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #