Moj prijatelj Nenad

nedjelja, 13.12.2015.

348. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN MAŽENJA PA, ZNAJUĆI KOLIKO JE PROKLETSTVO IMATI PA NEMATI, ČEZNEM ZA TOPLIM ZAGRLJAJEM I NJEŽNIM DODIRIMA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da kupuje zaručnički prsten.
Otišao sam u VVB.
– Opet ti?
Nije me toliko pogodilo što je Nepoznati Čovjek koji Mijenja Matka toliko nepristojan prema nama starim gostima, koliko me je pogodila činjenica da spadam u kategoriju starih gostiju. I po godinama i po stažu u VVB-u.
Sjeo sam za naš stol.
Došla je jedna od sisatih konobarica i htio sam popiti kavu s mlijekom, ali nagovorila me je da probam neko novo pivo što su tek nedavno dobili.
Kad je donijela drugu bocu piva sjela je pokraj mene.
– Ti si tako simpatičan. Sigurno te žene stalno naganjaju.
– Ma neee…
– Ti si meni super. Idealan muškarac.
– Ja? Ja sam ti stari ofucani jarac.
– Meni si pravi. Pališ me. Pogotovo ta tvoja škemba. Još ako si i dlakav po prsima.
– Jesam.
– Smijem vidjeti.
Otkopčao sam još jedno puce na košulji.
– Mmmmmmmm… Joj što mi radiš.
– Oprosti. Nisam mislio…
Tako je ona donosila pive i brbljala sa mnom.
Što je dalje bilo ne znam.
Sjećam se da sam se probudio uz nju u krevetu.
– Dobro jutro, medo. Je li, tatica, slatko spavao?
– Gdje sam ja to? Gdje smo mi to?
– Kod mene doma. Morala sam te privesti jer je stari ofucani jarac postao stari uspaljeni jarac.
– Oprosti. Ničega se ne sjećam.
– Tatica brzo zaboravlja. Ne pamtiš kako je tvoja curica bila zločesta i kako si je morao vezati da se smiri.
– Oprosti i na tome.
– Curica je bila zločesta, ali tatica je bio još zločestiji.
– Molim te, nemoj me zvati Tatica. Čovječe, mogao bih ti biti otac. Nema smisla.
– Noćas ti nije smetalo, tatice.
– Kako se ti uopće zoveš?
– Lara.
– Ma daj. Kad sam bio mali u mom selu su ljetovali neki ljudi koji su imali maltezericu koja se zvala Lara. Tko bi rekao da ću se nakon četrdeset godina opet igrati i maziti s Larom.
– Pa ti si i romantičan. Ne samo da si zgodan, debeo, dlakav i dobar jebač, nego si i romantičan. Curica bi opet da je tatica malo kazni.
– Oprosti, Lara, ali ne mogu.
– Ja vidim da možeš. Vidim da ti se digao.
– Ne da ne mogu u tom smislu. Mislim, mogu u tom smislu, ali ne želim. Ti si dijete. Nađi si nekoga svojih godina. Ja sam bio pijan. Ne sjećam se ničega.
– Svi ste vi isti. Dok me ne pojebete slatki, a onda počnete pričati priče. Gubi mi se iz stana!
Izašao sam na cestu.
A onda su me sustigla pitanja.
Što ja to radim?
Kad ću srediti svoj život i smiriti se uz nekoga?
Gdje sam uopće?

Oznake: Nenad, maženje, Lara

- 08:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #