Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u panici.
– Kakvoj panici, dobri čovječe?
– Zvala me je moja Dobra i Mudra Ravnateljica…
– Kako je ona? Je l još pati za mnom? Je l me preboljela? Je l se još uvijek tješi s onim talijanskim smećem?
– Ostavila je Talijana. Prekinula je s njim.
– Ima Boga! Znači da si joj prenio moje riječi i da me je napokon poslušala. Znači da joj je još uvijek stalo do mene.
– Nije ga ostavila zbog tebe. Ostavila ga je radi Điđija.
– Điđija? Glazbenika Điđija? Điđi se vratio?
– Vratio se lupež pokvareni Điđi. I opet se vrti oko Dobre i Mudre Ravnateljice. A ona mu ne može odoljeti. Zato me je i zvala da dođem s njom na njegov koncert da je čuvam od njega. Veli da više ne bi podnijela odbacivanje.
– Idem i ja.
– Ne, ti ne.
– Zašto ne?
– Zato jer ne.
Svejedno sam se našao s Nenadom i otišao s njim do kluba u kojemu je Điđi svirao.
Dobra i Mudra Ravnateljica je odahnula kada je vidjela Nenada, ali se uznemirila kada je vidjela mene s njim.
Pozdravio sam je, ali nije mi odzdravila.
– Pa zar me nećeš ni pozdraviti?
– Nenade, reci svom prijatelju da ja biram s kim ću se družiti.
– Rekla ti je moja…
– Čuo sam je. A ti reci njoj, Nenade, da bome baš bira društvo. Sve budaletina do budaletine.
– Reci mu, Nenade, da je on najveća budala od svih. A da je u nečemu i najmanji.
– Pitaj je, Nenade, je l ona to aludira na mog maloga.
– Reci mu, Nenade, da ima najmanjega od svih s kojima sam bila.
– A ti njoj reci, Nenade, da znam da je bila s mnogima. Da znam da je tako nisko pala da ju je i Gadni povalio.
– Reci mu, Nenade, da je čak i on bio bolji ljubavnik od njega. Da je najgori ljubavnik i da ima najmanjeg pišulinca na svijetu.
– Reci joj, Nenade, da ima i manjih od moga.
– Nemojte sad mene miješati u vašu svađu. Prestanite razgovarati preko mene. Ja ionako idem prije nego Điđi završi koncert. Još će izvući neke novce od mene. Nisam ponio ni keš ni kartice, ali sigurno će naći neki način.
– Kako misliš da ideš? Pa zvala sam te da budeš sa mnom.
– Pa neću te ostaviti samu. Vi dvoje lijepo sve raspravite dok Điđi ne završi s koncertom. A nakon razgovora s ovim će te proći volja za muške.
Ravnateljica je rekla da ide do zahoda.
Domalo je Nenadu došla poruka na mobitel.
– Kaj si se smrknuo, dobri čovječe? Loše vijesti?
– Dobra i Mudra Ravnateljica mi je poslala poruku iz zahoda.
– Ako je za mene ne želim je čuti.
– Veli da je ljuta ko pas zato što sam te doveo, a ako odem i ostavim te s njom da će postati pas koji grize. Rekla je da te ne želi vidjeti kad se vrati. Znaš kakva je kad je rezoljutna. Ne idem ja nikuda. Radije imati frku s Điđijem, nego s njom.
– Ne idem ja nikuda. A ti ćeš imat frku sa mnom ako ne odeš.
– Kako sad to? Što god da učinim imat ću frku. Zašto se to meni uvijek događa.
Kad je Dobra i Mudra Ravnateljica došla iz zahoda mrko je pogledala Nenada.
– Gdje ti je mobitel, Nenade?
Vidjelo se da Nenad munjevito razmišlja.
– Ma tu je, ali mi se ugasio prije nego sam vidio da si mi poslala poruku.
Šteta što nije imao više vremena za razmišljanje.
Prije nego je Dobra i Mudra Ravnateljica sasula paljbu na Nenada došao je Điđi do našeg stola.
– Kako vam se dopala praizvedba moje nove skladbe?
Dobra i Mudra Ravnateljica i ja smo šutjeli ljuti na Nenada, a on je odgovorio:
– Veoma je iritantno. Zavijali ste cijelo vrijeme bez veze.
– Pametnom je i komarac muzika.
– Komarac je možda muzika, ali ovo tvoje je iritantnije i od komarca.
– Hvala ti, Nenade. Ti si jedini iskren prema meni. Nisi poput ovih snobova koji mi oduševljeno plješću i laskajući čestitaju. Ti se jedini usudiš reći caru da je gol. Ovo večeras je zbilja bilo shit.
– Shit i po!
– Nego, Nenade, nisam uspio promijeniti novce pa imaš li možda koju kunu za posuditi?
– Žao mi je, Điđi, ali nemam novaca ni kartice, ni bilo kakvih vrijednih predmeta.
Onako ljut na Nenada, napravio sam nešto čega se sada sramim.
– Nenade, Znaš da sam ti dužan petsto kuna pa ti ih evo vraćam.
Izvadio sam novčanice i dao Nenadu, a Điđi ih je uzeo iz Nenadove ruke.
Dobra i Mudra Ravnateljica se brzo snašla:
– Evo ti, Nenade, sedamsto pedeset kuna za prošlotjedni izlet. To su tvoji novci pa nema smisla da ih ja nosim.
Điđi je i te novce uzeo čim ih je Nenad preuzeo.
Vraćajući se oko dva u noći, Nenad i ja smo se vozili u tišini.
– O čemu razmišljaš, Nenade?
– O novcima. O tome kako mi je Điđi opet uzeo novce premda sam sve poduzeo da se to ne dogodi.
– I? Jesi li išta dokučio?
– Čini mi se da počinjem shvaćati riječi pjesme: Tko te ima taj te nema…
Oznake: Nenad, komarci, G. G.
