Moj prijatelj Nenad

petak, 23.10.2015.

329. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BIODIZELA PA, PROMATRAJUĆI KAKO SE LIJEVA, UVIĐAM ŠTO SVE MOŽE BITI OD ONOGA ŠTO OTPADOM SMATRAMO...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u fuckystanu s jednim tipom.
– Znao sam da si biseksualac, čovječe.
– Ma nisam…
– Da, da! Ti si kao u onom vicu: Ja nisam peder, ali moj dečko je.
– Kiki iz Ivanić Grada me zamolio da mu pokažem stan jer bi ga unajmio.
– Kiki? Naš Kristijan Ivanić? Pa Kiki ima veliku kućerinu. Što će njemu stan?
Kasnije, u VVB-u, Nenad mi je sve objasnio.
Kristijan, koji je više volio da ga zovemo Kiki, doista je imao veliku kućerinu i razvijeni posao, ali nije imao djece. Svašta je pokušavao ne bi li našao sebi prikladnu djevojku, ali nije mu išlo.
– Sad znam i zašto. Pali se na muške. Ali nisam mislio, Nenade, da ćeš ga odvesti u fuckystan.
– Odveo sam ga da ostane u stanu, a ne da mu napravim ono što je Gadni činio u fuckystanu.
– Pa zašto Kiki treba unajmljivati stan?
– Upoznao je jednu curu preko Interneta. Fino im je išla komunikacija i zaljubili su se jedno u drugo pa ju je pozvao da dođe živjeti kod njega.
– Ah… Romantično.
– I žena se zbilja skupila i došla iz Amerike u Ivanić Grad.
– Odakle?
– Iz San Francisca. Zapravo iz Berkeleya, ali to ti je sve tu.
– Amerikanka mu došla u Ivanić Grad?
– Pa da. Što je tu čudno? Ljubav piše i čudnije priče. Ionako je tamo bila nezaposlena, a Kiki ima uhodani biznis.
– I tako cura došla?
– Došla. I dovela kćer.
– Čiju?
– Svoju kćer. Kiki ih je obje primio u svoju kućerinu i sve je bilo kao u bajci jer su se uživo još bolje slagali, nego kad su online komunicirali. Malu su vodili svakodnevno u Zagreb u američku školu, on je radio, Amerikanka ga dočekivala doma i svakodnevno su radili na djetetu.
– Čijem?
– Svojem. Zajedničkom.
– Slutim da je ipak nešto pošlo po zlu.
– Amerikanka je, čuvši za specijalnu bolnicu u Ivaniću, pitala Kikija smije li im doći i njena majka koja boluje od psorijaze. Kiki je bez razmišljanja pristao i punica mu je uskoro doletjela iz Amerike.
– I počela s liječenjem?
– I počela je s liječenjem. No, budući da mu punica nikada nije mrdnula iz rodnog mjesta, nisu je se usudili pustiti samu pa je s njom došao i njezin sin, odnosno brat Kikijeve cure.
– Cure? Zar se nisu oženili?
– Nisu. Ali njen brat je bio oženjen pa on nije došao sam.
– S njim je došla i njegova žena?
– Nije. S njim je došao njegov muž.
– I tada je nastao problem?
– Kikiju to nije smetalo, ali frajeri nisu skužili razliku između San Francisca i Ivanić Grada pa su se ponašali kao doma i javno iskazivali svoju bračnu ljubav izmjenjujući nesputano bračne nježnosti po doma i po vani. Dakako da je Kikijeva bagra to jedva dočekala i počeli su ga naveliko zezati.
– Netolerantni ksenofobni homofobi!
– Budući da pripadaju nekoj vjeri što im ne dopušta sjediti za istim stolom s ljudima koji nisu njihove vjere, zamolili su Kikija da ne jedu zajedno. Pošto je njih bilo više, bilo je praktičnije da oni jedu za stolom, a Kiki je jeo sam u kuhinji. Srećom, puničino liječenje je bilo učinkovito pa su svi bili sretni.
– Barem nešto da je išlo kako treba.
– Dakako da Kikiju nije smetalo ni to što je on financirao to liječenje. Ali mu je zasmetalo kad se na vratima pojavio još jedan Amerikanac.
– Koji sad?
– Njen muž.
– Kikijeve punice?
– Ma ne, Kikijeve cure. Ispalo je da je tip veoma nasilan, a došao se obračunati sa svojom suprugom koja je pobjegla od njega i odvela dijete. Usput je pokupila i novce što su imali, a te novce je on planirao vratiti kamatarima kod kojih se zadužio i koji su mu dali tjedan dana da ih isplati ili će ga ubiti.
– Meni su uvijek govorili da je dug zao drug.
– Zato jer nije mogao podnijeti plač svoje cure ni strah njenoga djeteta, a i Kiki se poprilično uplašio, prodao je uhodani posao i dao novce agresivnom Amerikancu da se vrati i isplati svoje dugove pod uvjetom da prestane progoniti svoju suprugu. Tako je i bilo.
– I tako Kiki ostao bez uhodanog posla.
– I bez uhodanog ritma. Budući da nije išao na posao bio je više doma i počeli su mu ići na živce i Amerikanka i njena razmažena balavica i neizlječiva punica koja pravi veliki trošak i raspojasani peder šogor i njegov sitničavi suprug pa je sve više i sve češće prigovarao. Pogotovo što nikako nije Amerikanka ostajala trudna. Pogotovo ga je potreslo kad je vidio da uzima nekakvu kontracepciju.
– Šokantno.
– Jučer, sjedeći tako za kuhinjskim elementom, gledajući ih kako se oni za stolom obilno goste na njegov račun, pukao je i…
– I sve ih poubijao.
– I počeo je prigovarati. Amerikanka je došla do njega i rekla mu da ga ona ne drži i neka slobodno ode iz kuće ako mu smeta njihovo ponašanje.

Oznake: Nenad, biodizel, Online ljubavi

- 18:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 20.10.2015.

328. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ŽONGLERA PA, PRISILJEN NA SVAKODNEVNO ŽONGLIRANJE, PITAM SE ŽONGLIRAM LI SA ŽIVOTOM ILI SE ON ŽONGLIRA SA MNOM...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je s učenicima na piću.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Pozvali su me na piće da mi se zahvale.
– I toliko dugo ti se zahvaljuju?
– Prije toga sam bio kod Dobre i Mudre Ravnateljice koja je vikala na mene.
– Kako je ona? Nadam se da je otkantala onog Talijana. Jesi joj predao pretplatničku ulaznicu za simfoničare u Lisinskom? Nadam se da nisi otkrio da je od mene.
– S tom ulaznicom je nastao nesporazum.
– Kako misliš?
– Bojao sam se da ću se spetljati ako me bude pitala odakle ulaznica pa je nisam dao direktno Dobroj i Mudroj Ravnateljici.
– Nego?
– Zamolio sam Tajnicu da joj preda.
– Pa gdje je tu nesporazum.
– Tajnica je rekla da ona nije moje potrčkalo i iskidala kuvertu s ulaznicom.
– To je doznala Dobra i Mudra Ravnateljica pa je vikala na tebe?
– Ma ne. Vikala je zbog onoga što se danas dogodilo.
– Što se dogodilo?
– Imao sam sat razrednika. I to onaj što ga učenici organiziraju. Jednoj curi se brat bavi žongliranjem pa je došao u školu i pokazao nam svoje vještine.
– I zato je vikala?
– Budući da je nezgodno žonglirati u razredu izašli smo na dvorište. Tamo nam je pokazao kako radi i dao nama da probamo i mi. Bilo je zabavno.
– Vikala je na tebe zato što si se zabavljao?
– U jednom trenutku je učeničin brat zapalio baklje i počeo njima žonglirati. A onda je uslijedila atrakcija. Zamolio je troje ljudi da stanu na određenoj udaljenosti od njega i da mu okrenu leđa. Svatko je od njih imao zapaljenu baklju u ruci. Počeo je žonglirati i na njegov znak su ta trojica, jedan po jedan, trebali baciti baklju sebi iza leđa prema njemu. Plan je bio da je on uhvati i nastavi dalje žonglirati.
– Ravnateljica je vikala zato što ste palili vatru u dvorištu?
– Ja sam bio treći po redu. I kad je dao znak, zavitlao sam baklju iza svojih leđa. Odjednom je nastao muk, premda se kod prve dvije baklje čuo pljesak i smijeh.
– Zašto su zamukli?
– Ne znam jesi li ikada bacao iza leđa zapaljenu baklju…
– Nisam.
– Nisam ni ja. Pa sam loše procijenio i baklja nije poletjela prema žongleru, nego je uletjela kroz prozor kabineta matematike na prvom katu i upala na profesoričin stol upravo u trenutku kad je ona skupljala kartonske makete dodekaedara što su ih učenici trebali izraditi.
– Ne mogu vjerovati.
– U razredu je nastala panika jer je sve na stolu planulo. Srećom, prije nego se požar proširio upao je domar i pogasio požar. Zato je Dobra i Mudra Ravnateljica vikala na mene jer se uplašila da je škola mogla izgorjeti.
– A zašto te učenici časte pićem?
– Zato što su s dodekaedrima, što ih nisu svi ni napravili, a ovako su se izvukli, izgorjeli i testovi iz matematike.

Oznake: Nenad, žongliranje, Makete dodekaedra

- 17:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 17.10.2015.

327. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BORBE PROTIV BOLI PA, RAZLIKUJUĆI BOL OD BOLI, ZBUNJEN SAM JER JE I OVDJE ŽENSKI ROD GORE PROŠAO...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer se zadržao kod majke u bolnici.
Nakon bolnice je svratio do mene.
Sjeli smo na balkon.
Pili smo prošek u tišini.
– Kako ti je majka?
– Ne znam što bih ti rekao... Ne znam kako i zašto, ali popela se na neko stablo jabuke, pala i slomila obje ruke. Ruke su joj u gipsu. Sama se ne može hraniti, a nikome ne dopušta da je hrane, pa odlazim svakodnevno po nekoliko puta do nje jer meni dopušta da je hranim.
– Dobro da bar tebi dopušta.
– Danas je na tren došla sebi.
– I?
– Rekla mi je da je bole ruke, ali da je još više boli srce gledajući me ovako samog. Rekla je da nađem nekoga i da se oženim. Da bi htjela vidjeti unuke prije smrti.
– Pa jesi joj rekao za Anu?
– Nisam. Ne želim joj buditi nikakvu nadu. Ako nešto bude, doznat će na vrijeme.
– Ima logike.
– Zadnje što mi je rekla prije nego je utonula u svoje tupilo je bio poticaj da se suzdržim od seksa prije braka i da čekam onu pravu.
– Kužim je. Vidiš kako se njoj život zakomplicirao jer nije čekala.

Oznake: Nenad, Bol

- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2015.

326. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN VEGETARIJANSTVA PA, PROMATRAJUĆI KAKVE SVE VEGETACIJE IMA, NE MOGU SE NAČUDITI ONIMA KOJI ŽIVOT SAMO VEGETIRAJU...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi.
Pričekao sam čas u nadi da će mi reći gdje je, ali on je šutio.
– Kako to da nisi pri sebi?
– Izvan sebe sam…
– Sereš?
– Izvan sebe sam od sreće.
– Zašto?
– Dođi u VVB pa ćeš vidjeti.
Kad sam stigao u VVB tamo je već bila poprilična gužva.
Nenad me je ugledao, odvojio se od društva što je pjevalo „Nikom nije ljepše neg je nam“, prišao mi, zagrlio me i doviknuo Matku:
– De, Matko, daj mom prijatelju što god hoće. Danas se slavi!
– Kaj je bilo, ushićeni čovječe?
– Znaš onu moju tetu koja me stalno maltretirala da jedem hranu što je spremala.
– Naravno da znam. Kako bih je izbjegavao da je ne znam?
– S tim je gotovo. Nema više maltretiranja. Nema više njenih eksperimenata u kuhanju, pečenju, prženju, roštiljanju, niti u bilo čemu drugom.
– Umrla ti teta?
– Još bolje!
– Umrle su ti sve tri tete?
– Ma ne. Sve su žive i zdra… Sve su žive.
– Pa u čemu je kvaka?
– Teta mi je postala vegetarijanka. Neće me više maltretirati sa svojim kuharskim eksperimentima.
– Pa i vegetarijanci kuhaju.
– Ali ona ne samo da je vegetarijanka, nego je počela jesti samo sirovo. Ima Boga!
– Baš je to dobra vijest. Mudro je odlučila.
– Odi joj čestitati. Tamo je za glavnim stolom.
– Kako misliš? Zar ima glavni stol u VVB-u?
– Glavni stol je zato jer je ona za njim. A i lako ćeš ga prepoznati. Na njemu je pečeni odojak i pečeno janje. Častimo se.
– Stavio si pred tetu vegetarijanku pečenje?
– Pa da. Neka sadistica vidi kako je to kad ti se na stol stavi nešto što ne možeš jesti.

Oznake: Nenad, vegetarijanstvo, tulum

- 17:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.10.2015.

325. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ŠALE PA, RAZMIŠLJAJUĆI O NJENOJ PERCEPCIJI, RAZUMIJEM KOLIKO SE PROMIJENIO ODNOS PREMA NJOJ I DA NI ŠALA NIJE ŠTO JE NEKAD BILA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je priveden na policiju zbog najobičnijeg nesporazuma.
Otišao sam po njega. Dežurni policajac mi je rekao da ću morati malo pričekati jer još nisu završili s Nenadom.
– Još ga obrađujete?
– Ma ne, shvatili smo da je najobičniji nesporazum, nego se Nenad zakartao s dečkima pa ćemo ga pustiti kad budu gotovi.
Dosađivao sam se čekajući ga zureći u sivi pod i brojeći pločice.
Napokon je došao.
– Kaj je bilo, dobri čovječe.
– Izgubili smo. U kartama ti je kao u seksu: Ako nemaš dobrog partnera trebaš imati dobru ruku.
– Čuo sam i ja za tu foru, ali nemoj se praviti duhovit, nego mi reci zašto su te priveli.
– Najobičniji nesporazum.
– Kakav ovaj put?
– Jedan časopis je raspisao natječaj za priču. Bitno je bilo da se priča događa u četiri različite zemlje. Ja sam se prijavio na natječaj.
– I zato su te priveli?
– Priča je trebala biti duhovita.
– Sad mi je jasno zašto su te priveli. Jesam ti više puta naglasio da ćeš nastradati zato jer pokušavaš biti duhovit.
– Došao sam na ideju napisati priču o svojoj teti koja putuje po svijetu i njenim događajima što ih opisuje u pismima i razglednicama. Budući da sam zadnja pisma primio iz Malija, Nigera i Češke, smatrao sam da su te tri zemlje prikladne za moju priču. Dakako uz Peru.
– Zašto Peru?
– Trenutno je tamo.
– Ima logike.
– Na natječaj se prijavljivalo mailom i ja sam se zeznuo pa nisam poslao dokument s pričom. Tako da sam na natječaj poslao samo naslov.
– Pa su te priveli jer se nisi držao propozicija?
– Priveli su me jer su me optužili za rasizam.
– To sam ih i ja pitao. Rekli su mi da mi je priča rasistička.
– Kako su mogli znati da je priča rasistička kad je nisi poslao niti su je pročitali.
– Budaletine su mislili da je ono što sam ja napisao kao naslov zapravo cijela priča. Pa su zaključili da sam rasist.
– Pa kakav ti je bio naslov, đubre jedno rasističko?
– U naslov sam stavio imena država.
– Pa što je tu rasističko?
– I ja se pitam što je rasističko u naslovu MALI NIGER ČEŠKA PERU.

Oznake: Nenad, ala, zemljopis

- 20:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.10.2015.

324. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN SAJMOVA PA, GLEDAJUĆI SVUGDJE OKO SEBE SAJAM TAŠTINE, PITAM SE GDJE SE MOGU NAĆI PRAVE VRIJEDNOSTI...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u školi na sjednici što se odužila.
Predložio mi je da se nađemo u VVB-u.
Došao sam u VVB i sjeo za šank pokraj Staroga, koji je čitao novine i ljutio se.
– Tko te opet ljuti, Stari? Politika?
– Ljute me novinari. Njihovo neznanje i nepismenost. Piše u novinama, citiram: Svakog desetog u mjesecu je sajam u Benkovcu.
– Što je tu čudno?
– Svakog desetog u mjesecu je sajam u Benkovcu. Ne kužiš?
– Kaj bi kužio? Svakog desetog u mjesecu je sajam. Što je tu krivo, loše ili čudno?
– Piše: Svakog desetog u mjesecu.
– Da. I?
– Svakog desetog u mjesecu? Pa koliko ima tih desetih u mjesecu kad je baš svakog sajam?
– Kompliciraš i bez veze tjeraš mak na konac.
– Kaže se: Mak na kolac!
– Ali svejedno ostaje da kompliciraš i da si bez veze. Kako bi ti rekao?
– Desetog u mjesecu. Svaki mjesec desetog je sajam. Ne znam kako bi trebalo, ali znam da je krivo: Svakog desetog u mjesecu.
– I što sad?
– Treba izbaciti riječ svakog.
– Zamolit ću ja Matka da izbaci tebe, Stari.
Uto je došao Nenad.
– Odužila se sjednica, ali vidim da vi korisno provodite vrijeme.
– Stari me gnjavi.
– Naravno da gnjavim. Da vas ne gnjavim ostali biste i dalje glupi.
– Pitaj Nenada pa ćeš vidjeti hoće li on pogoditi.
– Nenade, što ne valja u rečenici: Svakog desetog u mjesecu je sajam u Benkovcu?
Iz Nenadovog odgovora je bilo jasno da je odgovorio bez razmišljanja:
– Trebali su napisati da je stočni sajam.
– Ne. Nego treba izbaciti svakoga.
– Zašto bi sve izbacio sa sajma?
– Ne sve, nego svakoga.
– Ti si, Stari, kao moja Dobra i Mudra Ravnateljica, koja nam je na sjednici…
– Kako je ona? Pozdravi je puno. Dolazi li joj vikendom još uvijek ono talijansko govno?
– Dobra i Mudra Ravnateljica nam je na sjednici ispričala priču o četiri tipa. Zvali su se Svatko, Netko, Bilo Tko i Nitko.
– Kako ide priča?
– Nisam sve upamtio, ali otprilike govori o tome da je trebalo napraviti neki posao pa je Svatko mislio da će to Netko napraviti, a premda je to mogao napraviti Bilo Tko na kraju je ispalo da je napravio Nitko.

Oznake: Nenad, sajam, Svatko

- 23:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2015.

323. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN PRAVEDNE TRGOVINE PA, ČUDEĆI SE ŠTO SAM DOPUSTIO DA ME PRETVORE U POTROŠAČA, POKUŠAVAM SE ISTRGNUTI IZ LANACA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Ane.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Dečko ju je ostavio.
– Pa je tješiš?
– Ma ne, slavimo zajedno. Budem sada došao do tebe pa ću ti objasniti. Nevjerojatno sretni slučaj.
– Nemoj dolaziti! Sređujem neke papire u vezi s poslom i sav sam živčan i nervozan.
Uzalud mi je bilo govorenje.
Nenad je banuo na vrata.
– Baš sretni slučaj.
– Kaj to?
– Da sam te našao doma.
– Pa maloprije smo se čuli. Znao si da sam doma. Ali nisam pri sebi jer me izluđuju papiri.
– Ana je napokon slobodna. Dečko ju je ostavio. Ah kako sam sretan.
– Možemo o tome sutra? Ili u subotu? Ovo mi je važno. Moram srediti papire.
– Dečko joj je otišao u Belize. I rekao joj je da prekida s njom. Koji sretni slučaj. Niti su zajedno, niti joj je blizu.
– Molim te, Nenade, ako možemo o tome neki drugi put. Ovi papiri…
– Ma pusti papire. Na kraju će se sve od sebe samo srediti. Vidiš kako se ovo između mene, Ane i njenog dečka sve samo od sebe sredilo i kako je dobro uspjelo.
Tad sam pukao i rekao ono čega se sramim:
– Moj kurac bi ti uspjelo da je moj kurac uspio.
Nenad je ostao zatečen.
– Kakve veze ima tvoje spolovilo s odlaskom Aninog dečka?
Toliko me je izbacio iz takta da sam mu sve ispričao:
– Znaš da sam prije nego sam upoznao Gadnoga bio s njegovom ženom? Bili smo neko vrijeme ljubavnici. Potrošila me pa odbacila.
– Nisam znao. Zna li Gadni?
– Sigurno sada zna. Ali nije doznao dok je bio živ.
– Šokantno.
– Prošli tjedan smo opet bili zajedno.
– Ti i Gadni?
– Gadni je mrtav. Susreo sam njegovu ženu.
– Pa zar ona nije veleposlanica u…
– Naravno da je. Ali dođe ponekad u Zagreb. Prošli tjedan smo se slučajno sreli u gradu. Valjda joj se prijebalo pa me odvukla sebi doma i završili smo u krevetu.
– Bljak.
– I ja kažem. Počeli smo s predigrom…
– Ne zanimaju me detalji.
– Svakako, kad mi je rekla da joj ga stavim…
– Kako misliš: Kad ti je rekla?
– Ona voli biti gazdarica u svemu pa tako i u seksu. Svakako, kad mi je rekla da joj ga stavim ispalo je da joj nemam što staviti jer se mali nije digao.
– To te razumijem. Čudilo bi me da ti se digao na nju.
– Onda je nastala neugodna tišina. Ležali smo jedno pokraj drugoga. Pogledala je mog mlitavca i onda me je pitala za tebe.
– Kak sam joj ja pao na pamet?
– Ja sam joj ispričao kako si se zaljubio u Anu, ali da je ona s tim nasilnim dečkom koji je ne pušta i sve redom sam joj rekao. Rekao sam joj i da ti smišljaš kako bi se mogli rastaviti Ana i njezin dečko. Ona je, oblačeći se, rekla da će vidjeti što se može učiniti i da se sada gubim iz njene kuće. Sutradan mi je poslala poruku da mu je dala ponudu što se ne odbija i da će Anin dečko otići u Belize. A otišao je tamo jer ta država nema s Hrvatskom potpisan ugovor o izručivanju. Eto, Nenade, to je taj tvoj sretni slučaj. Moj kurac, a ne sretni slučaj…

Oznake: Nenad, Pravedna trgovina, Sretni slučaj

- 23:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 02.10.2015.

322. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN PAPAGAJA PA, GLEDAJUĆI KAKVIH SVE KOPIJA IMA, NE ODUSTAJEM OD POTRAGE ZA ORIGINALOM...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na policiji.
– Zar je opet bio najobičniji nesporazum, dobri čovječe?
– Ma nije, nego sam s Đorđevićem otišao da on zataška nešto.
– Napravio si neku notornu glu…
– Nisam ja, nego Cvrčak. On i Branko Bivši Policajac su bili u nekom pet shopu.
– Fakat glupost.
– Branko mu je rekao da neki ljudi žele maknuti Cvrčka s vodeće pozicije i preuzeti Operaciju Eichman.
– Još ih to drži?
– Cvrčak se na to naljutio i počeo je ponavljati: „Cvrčak vodi Eichmana! Cvrčak vodi Eichmana!“
– Kak me ljuti kad ljudi o sebi govore u trećem licu.
– Svakako, kad su krenuli prema izlazu čuli su iza svojih leđa da netko govori: „Cvrčak vodi Eichmana!“
– Tko je to govorio?
– Neki papagaj.
– Kako se kaže zapravo? Papagaj ili papiga?
– Cvrčak se uplašio da ga ne otkucaju jer on kada roka ne želi svjedoke. Znaš da je jednom, kao u onoj pjesmi, pretukao dvije starice jer su mu došle na vrata i rekle da su one svjedoci, Jehovini svjedoci.
– Zašto se kaže Jehovini, a ne Jahvini svjedoci?
– Cvrčak se vratio i pitao je prodavača koji papagaj je to rekao. Prodavač mu nije znao odgovoriti pa je Cvrčak odlučio kupiti sve koji mogu govoriti.
– Zar ne mogu svi papagaji govoriti?
– Frajer mu je donio sve papagaje koji mogu govoriti i pitao je Cvrčka želi li i kavez za njih, a Cvrčak je odgovorio da mu ne treba i da će sve odmah srediti. A onda je uzeo jednoga po jednoga i svakom papagaju zavrnuo vratom.
– Fakat ne voli svjedoke.
– Prodavač je pao u nesvijest, ali je u dućanu bio neki peder koji je pozvao policiju pa su priveli Cvrčka.
– I sada vi taj papagajocid zataškavate?
– Zataškavamo Cvrčkovu glupost, ali ne tu, nego onu što je napravio kad je došao u policijsku postaju.
– Nije valjda i tamo bilo ptica?
– Cvrčak je protestirao i budala je rekao da ne može shvatiti zašto ga privode zbog par ptičurina, a potamanio je toliko ljudi i nitko nije prstom mrdnuo.

Oznake: Nenad, Papagaj, Operacija Eichman

- 17:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se