Moj prijatelj Nenad

subota, 17.01.2015.

DRUGI ROĐENDAN

Ovo je Čestitka rođendanska...

Ovdje je Torta za čestitare...

I nek se ori Pjesma ...

Oznake: Moj prijatelj Nenad, Drugi rođendan

- 01:12 - Komentari (108) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2015.

307. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BOLESTI ŠTITNJAČE PA, ZNAJUĆI KOLIKO JE VAŽNA ZA ODRŽAVANJE SUSTAVA, SHVAĆAM KOLIKO JE BITNO DA JE SUSTAV DOBAR...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na obljetnici godišnjice izdaje Andrijice Šimića.
– Onog hajduka?
– Da…
– Pa odakle ti na tome? Još će ispasti da navijaš za Hajduka.
– Najobičniji nesporazum…
– Gdje je ta proslava?
– U Podosoju.
– U Imotskoj krajini? Pa kaj radiš tamo, dobri čovječe?
– Krenuo sam u Hercegovinu.
– Zakaj?
– Nedavno se udala jedna moja kolegica…
– Drugarica!
– …i ostala je živjeti dolje.
– Pa kakve to veze ima?
– Budući da ne radi više kod nas u školi, došla je raditi neka nova. I raspored nam je promijenjen.
– Pa?
– Ja sam imao slobodnu srijedu oko podne tako da sam mogao otići kod mamine liječnice na informacije. Sada nisam u promijenjenom rasporedu slobodan pa neću moći ići.
– Što ćeš sada?
– Jedan moj poznanik je krenuo prema Hercegovini pa sam se povezao s njim.
– Pa što radiš u Podosoju?
– Nisam znao da će se zaustavljati na godišnjicu izdaje Andrijice Šimića. Sada čekam da završi proslava i da odemo dalje.
– Što ćeš kad dođeš u Hercegovinu?
– Probat ću je nagovoriti da se vrati na posao i bude sve po starom.
– Jesi ti normalan? Zašto bi se vratila?
– Zamolit ću je ljudski…
– A ako kojim slučajem odbije?
– Nisam imao ideje, ali onda mi je ova hajdučija dala ideju.
– Slušam.
– Oklevetat ću njega pred njom ili nju pred njim da se rastave i ona se vrati u Zagreb.
– Jesi ti blesav? Radije joj mužu nađi posao u Zagrebu.
– To sam mislio, ali…
– Kaj je sad?
– Čovjek ima sušionicu pršuta.

Oznake: Nenad, štitnjača, hajduk

- 18:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2015.

306. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN GUŠTERA PA, ZNAJUĆI DA SVATKO IMA NEKI SVOJ GUŠT, PITAM SE ŠTO JE GUŠT ERA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi.
Nakon par trenutaka neugodne šutnje:
– Čekam…
– Što čekaš?
– Da mi kažeš gdje si. Obično nisi pri sebi pa mi kažeš gdje si.
– Nemam pojma gdje sam.
– Kako nemaš pojma gdje si? Oteli su te vanzemaljci?
– Čak ne znam ni koji je danas dan.
– Danas je Dan guštera.
– Erin gušt? Vanzemaljci? Sad sam se sjetio.
– Pa reci mi, dobri čovječe.
– Jedna moja kolegica…
– Drugarica!
– …se udala i pozvala me u svatove.
– I to te toliko izbezumilo da ne znaš gdje si?
– Svatovi su bili u Hercegovini.
– Zašto?
– Ona Hercegovka, mladoženja Hercegovac.
– Ima logike.
– I onda smo guštali u svatovima.
– Kako?
– Pjevali smo, plesali, jeli, pili…
– Kak je tebi bilo?
– Očito dobro. Zadnje čega se sjećam je da me je neki tip učio čemu služi bukara i kako se koristi.

Oznake: Nenad, gušteri, Bukara

- 13:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.01.2015.

305. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN DAROVITIH UČENIKA PA, RADUJUĆI SE ŠTO SE PREPOZNAJU KONVENCIONALNI TALENTI, NADAM SE DA ĆE SE U NAŠIM ŠKOLAMA SVE VIŠE PREPOZNAVATI I NJEGOVATI NEKONVENCIONALNI TALENTI...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Dobre i Mudre Ravnateljice.
– Ah…
– Zašto uzdišeš?
– Uvijek uzdahnem od čežnje kad se spomene Dobra i Mudra Ravnateljica.
– I ona uzdiše kad se tebe spomene. Samo od muke.
– Reci joj da se makne od onog svoga…
– Oprosti, ali imam ja i svojih muka.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Prijavili su me neki roditelji djece kojima sam razrednik.
– Zakaj?
– Zato jer smo svi u razredu obrijali glave.
– Molim?!?
– Jedna učenica ima karcinom. Krenulo joj je na bolje i mislili smo da se izvukla, ali onda joj se opet vratilo i sada će morati prolaziti kemoterapije i sve drugo. Budući da joj je već opala kosa, razred je odlučio da ćemo svi obrijati glavu iz solidarnosti s njom.
– Kako si ih uspio nagovoriti na to?
– Nisam ja. Nagovorio ih je jedan učenik. Dečko ima izuzetan talent pregovaranja i nagovaranja. A posebno mu je vjerodostojnost davala činjenica da sam ima dugu, godinama čuvanu kosu.
– I kaj ćete sada tako ćelavi?
– Jedna učenica nas je fotografirala. Kad je drugi jedan učenik vidio kako su dobre fotografije napravio je kalendare, šalice i majice što su ih neki drugi distribuirali. Nekoliko učenika je sve to popratilo mudrim izrekama.
– Kaj ćete s novcima?
– Pomoći ćemo učenici u liječenju.
– Imam ja ideju kako biste mogli dodatno zaraditi.
– Nije da me zanima, ali reci.
– Azijati luduju za našom kosom. Moglo bi im se za skupe novce predati preko Interneta.
– Zna li Pajo Darker za to?

Oznake: Nenad, Daroviti učenici, solidarnost

- 20:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.01.2015.

304. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN TUČENOGA VRHNJA PA, RAZMIŠLJAJUĆI O TOME KAKO SE PRAVI, SHVAĆAM DA JE U SVEMU POTREBNO NAĆI PRAVU MJERU...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u VVB-u.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Pijem kavu s Tučenim Vrhnjem.
– Pa popij tu kavu i dolazi.
– Ne usudim se…
– Zakaj?
– Moglo bi doći do tučnjave, ne želim riskirati.
– Kakve tučnjave?
– Oprosti, moram prekinuti. Upravo se vraća. Dolazi mi za stol.
Nenad je naglo prekinuo.
Uplašio sam se za njega.
Odlučio sam da trebam hitno nešto napraviti.
Krenuo sam u VVB obraniti Nenada od moguće tučnjave, a usput sam pozvao Đorđevića, Cvrčka i Branka, bivšeg policajca, da mi pomognu.
Kad smo mi četvorica ušli u VVB ugledali smo nekog tipa kako stoji Nenadu iza leđa. Jednom rukom ga je stiskao oko vrata, a drugom je zamahnuo htijući ga udariti. Nismo čekali ni tren, nego smo navalili na njega, odvojili ga od Nenada i pretukli smo ga.
Kasnije je napadača odvela hitna, a mi branitelji smo završili u pritvoru.
Tamo nam je Nenad sve razjasnio:
– Vi ste kreteni!
– Kako misliš?
– Tip je moj prijatelj iz srednje škole. Pokazivao mi je kako ga je neki čovjek pretukao. Pa rekao sam ti na mobitel da pijem kavu s Tučenim Vrhnjem.
– Mislio sam da piješ kavu sa šlagom.
– Tip se zove Tučeno Vrhnje jer ga uvijek pretuku.
– Kako misliš?
– Odmah u prvom razredu se nešto pravio važan pred nama drugima i napomenuo je da on uvijek pobere vrhnje. Uto je naišla žena iz kantine, kojoj je netko prije toga pokrao vrhnje, pa je pomislila da je on to napravio i pretukla ga je. Od tada ga zovemo Tučeno Vrhnje.
– Ima logike.
– I kasnije su ga stalno tukli. Jednom je jedan profesor rekao da mora nešto u zbornicu i zamolio Tučeno Vrhnje da izađe pred razred i čita nam gradivo iz knjige. Dok je on čitao banuo je neki tip, nasrnuo na Vrhnje i pretukao ga.
– I što je onda bilo?
– Ništa. Vrhnje je završio u bolnici, a mi smo dobili novog profesora, koji nije pipao curice.
– Ima logike.
– Jednom smo sjedili na kavi, došao je neki frajer i pitao Vrhnje je li on Saša.
– I?
– Frajer ga je pretukao.
– Zašto?
– Nije bitno. Poanta je da ga stalno tuku. Od žene se rastao zato jer ga je stalno tukla. Na poslu su ga pretukli. Čak mu ni sportska karijera nije bila uspješna.
– Kojim sportom se bavio?
– Boksom. Ali uvijek bi ga pretukli.

Oznake: Nenad, Tučeno vrhnje, sudbina

- 09:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2015.

303. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ŠEŠIRA PA, PRISJEĆAJUĆI SE SVOGA ĆELAVOG PROFESORA, DOZIVAM U PAMET NJEGOVE RIJEČI DA JE VAŽNIJE ŠTO ČOVJEK IMA U GLAVI, NEGO NA GLAVI ...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u panici.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Znaš da s vremena na vrijeme pričam priče klincima u Domu za nezbrinutu djecu?
– Znam. Prijavio sam to nadležnom Ministarstvu, ali još nisu reagirali i zaštitili djecu.
– Sutra opet imamo susret i trebao bih naći neku dobru priču.
– Koja je tema?
– "Kako mijenjati svijet na bolje?"
– Mislim da se svijet treba mijenjati na bolje odgovornim življenjem svakodnevice i korektnim ponašanjem, odnosno ljubavlju, prema onima koji su nam bliski. No o tome ćemo prekosutra. Sada mi reci koja je tema sutrašnjeg pričanja priča u Domu za nezbrinutu djecu.
– Tema je: "Kako mijenjati svijet na bolje?"
– A-ha…
– Imaš li kakvu ideju?
– Za priču ili kako mijenjati svijet na bolje?
– Za priču. O mijenjanju svijeta ćemo misliti prekosutra. Tako si maloprije rekao, zaboravni čudače.
– Jednom sam čuo priču o okladi vjetra i sunca.
– Već vidim da je dosadno i glupo, ali nastavi.
– Kladili su se vjetar i sunce tko će čovjeku skinuti šešir. Najprije je vjetar lagano zapuhao. Ali čovjek je prihvatio obod i zadržao šešir. Vjetar je onda zapuhao jače, a čovjek je čvršće stisnuo šešir uz glavu. Kako je vjetar više i jače puhao, tako je čovjek sve čvršće držao šešir i vjetar je nakon nekog vremena odustao zaključivši da je nemoguće čovjeku skinuti šešir s glave.
– Ma…
– A onda je sunce došlo na red. Obasjalo je čovjeka i počelo sjati malo jače nego inače. Čovjek je osjetio kako mu je vruće i sam je skinuo šešir da se rashladi.
– I to je to?
– Da.
– To mi predlažeš?
– Da.
– O, Bože, na što ja gubim vrijeme, a u panici sam…

Oznake: Nenad, šešir, "Kako mijenjati svijet na bolje?"

- 16:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se