Moj prijatelj Nenad

ponedjeljak, 29.09.2014.

275. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN HIPNOZE PA, PROMATRAJUĆI NAŠE SUŽENE SVIJESTI, ČEKAM DA NETKO PUCNE PRSTIMA PA DA DOĐEMO SEBI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se skriva na nepoznatim lokacijama.
– Pa gdje si točno, dobri čovječe?
– Upravo sam ti rekao da se skrivam na nepoznatim lokacijama.
– Znaš da meni možeš reći. Ne bih ja nikome…
– Na nepoznatoj sam lokaciji. Izgubio sam se. Tako sam se dobro skrio da nemam pojma gdje sam.
– A zašto se skrivaš?
– Bježim od Ivane.
– Zašto?
– Zbog Ivanine Babe.
– Nisi valjda, đubre jedno gerontofilsko, nešto imao s njenom uspaljenom bakom?
– Znaš da je Ivana izluđena ponašanjem svoje bake. Otkako je ostala udovica i preselila se kod nje u Zagreb, žena je skroz poludjela.
– Koja?
– I jedna i druga. Ivana od brige, a Ivanina Baba se otkačila. Mijenja dečke, tetovira se, vozi motor, bavi se ekstremnim sportovima i svašta nešto.
– Što je ovaj put napravila?
– Koja?
– Ivanina Baba.
– Odlučila je iznenaditi Ivanu za njen rođendan pa se dala hipnotizirati. Pod hipnozom bi se ponašala pristojno i slušala sve što joj Ivana kaže.
– I kako se ti, Nenade, u to uklapaš?
– Umro je tip koji ju je hipnotizirao.
– Tak si se uklopio?
– Ivanina Baba se nije mogla vratiti na staro. Hipnotizer je u grob odnio tajnu o ključnoj riječi što Ivaninu Babu vraća u prijašnje stanje. Već tjednima je baš onakva kakvu Ivana želi. Mirna starica koja sve sluša svoju unuku. Ivana je presretna. Napokon je odahnula. Više joj baka ne pravi penzionerske tulume po stanu. Ne prešetavaju joj se drogirane babe po sobama niti iz kupaonice izlijeću goli umirovljenici.
– Sve ja to razumijem. Samo mi nije jasno zašto se ti skrivaš.
– Ivana me zamolila, kad odem u posjet majci, da pitam onu liječnicu s kojom sam dobar može li biti kakvih posljedica za Ivaninu Babu ako trajno ostane u tom stanju.
– I?
– Liječnica mi je rekla pa sam otišao kod Ivane. Ivana i ja smo sjedili u boravku, a Ivanina Baba je skrušeno heklala sa strane.
– To mi je nezamislivo.
– I neprepoznatljiva je. Jer joj je Ivana povadila sve pirsinge.
– Još ako joj je skinula kožnjak…
– Ivana je najprije dugo, dugo govorila kako uživa i da je napokon sretna. Ja sam, budala nepromišljeni, rekao da je valjda sretna što joj baka ne nabija komplekse.
– Kakve komplekse?
– Pa znaš da Ivana nema nikoga. A svaku večer mora slušati kako se u susjednoj sobi seksaju njena baka i neki bakin Miško.
– I Ivana se na to naljutila pa te počela proganjati, a ti se skrivaš na nepoznatim lokacijama?
– Ma ne…
– Nego?
– Kad sam spomenuo Miška, Ivanina Baba se vratila na staro. To je bila ta ključna riječ.
– E moj Nenade…
– Sad me Ivana naganja frustrirana i bijesna. A i Ivanina Baba me naganja.
– Zašto ona?
– Želi mi se zahvaliti. Veli da će mi dati nešto specijalno što dariva svakom svom Mišku. Sada bježim od obje. I ne znam koje me je više strah.

Oznake: Nenad, hipnoza, Ivanina Baba

- 10:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2014.

274. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN VIDA PA, GLEDAJUĆI KAKO LJUDI ŽIVE U TAMI I NE VIDE KOD ZDRAVIH OČIJU, NADAM SE DA ĆE NAM SE ŠTO PRIJE PROSVIJETLITI PAMET…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u VVB-u sa drugom iz gimnazijskih klupa.
– Frajer je napisao knjigu. A kad je Matko vidio naslov počeo nas je častiti.
– Zakaj?
– Knjiga se zove VENI O VIDI I BIBI. Zapravo se radi o mom prijatelju Veniu. Venio ima kćer koja se zove Vida, a majka joj je Biba.
– Kakve to veze ima s Matkom?
– Pa VVB se punim imenom zove VENI, VIDI, BIBI. Matko je to doživio kao besplatnu reklamu.
– Matko je baš debil.
– Ti se ne razumiješ u marketing.
– A zašto je taj tvoj nazvao knjigu Veni o Vidi i Bibi ako se zove Venio?
– Veni mu je nadimak.
– Nadimak?
– Da. Skraćeno i od milja smo ga tako zvali.
– Skraćeno? Pa samo ste mu izostavili posljednje slovo.
– Pa da.
– Onda ću ja tebe od sada, skraćeno i od milja, zvati Nena.
– Nemoj tako…
– O čemu je knjiga?
– O Vidi i Bibi.
– Ima logike.
– Venio nije ni znao da mu je cura trudna kad je otišao raditi vani. Nije ni ona znala da je trudna kad je on otišao. Zaposlio se u prekomorskoj zemlji u dućanu. To je bilo davno prije Interneta i mobitela. Samo je s curom pismima komunicirao. Dogovorili su se da i ona dođe k njemu pa da će se vjenčati.
– U koju to zemlju?
– Budem ti rekao drugi put. Venio poludi čim čuje ime te zemlje.
– Zašto?
– Zato jer je dobio izgon i zabranu ulaska u zemlju.
– Zašto?
– Optužen je za diskriminaciju osoba s posebnim potrebama.
– Kaj je on neki nastran tip?
– Ma ne. Najobičniji nesporazum.
– Kaj je bilo?
– Na početku nije dobro govorio jezik. U dućan je došao neki mucavac, a Venio je mislio da ga ovaj zeza pa se fizički obračunao s njime.
– Koji kreten. Sad mi je jasno zakaj ste prijatelji.
– A onda je svakodnevno dolazio neki tip u kolicima i stalno ga nešto ispitivao u stilu kako će napraviti ovo ili ono. Venio mu je strpljivo tumačio jer je znao da već ima žuti karton. A onda ga je ovaj jednoga dana opet nešto pitao što treba napraviti s nečim i dok mu je Venio tumačio, opalo mu je to iz ruke ravno na nožne prste pa je od bola počeo poskakivati. Ljudi su to doživjeli kao ruganje hendikepiranoj osobi. Dali su mu zadnju opomenu napominjući da mu samo nedostaje kap da se prelije čaša.
– I koja kap je prelila čašu?
– Kap vodke.
– Vodke?
– Neki daltonist je redovito dolazio kupovati Pinky vodku. A tog kobnog dana nije imao Pinky vodku pa mu je dao Blue vodku, računajući da je tip daltonist pa da neće primijetiti razliku u boji.
– I je li primijetio?
– Ako je daltonist, nije nepismen.
– Ima logike.
– I tako ti je Venio završio u zatvoru čekajući deportaciju. A u međuvremenu je u zemlju ušla Biba. Nije našla Venia tamo gdje su se trebali naći. Uzalud ga je tražila. Pomislila je da ju je prevario i odlučila je sama roditi i odgojiti dijete u toj zemlji. Venia su deportirali. I kad se vratio u Zagreb doznao je da je Biba otputovala kod njega. Htio joj se vratiti, ali nije mogao jer je dobio zabranu ulaska.
– A zašto se Biba nije vratila?
– Rodila je tamo, našla posao, kasnije se udala i rodila još djece. Tek nedavno ju je Venio zguglao. Zato je napisao knjigu da joj objasni što se zapravo dogodilo.

Oznake: Nenad, Vid, VVB

- 12:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.09.2014.

273. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ATAKSIJE PA, TRUDEĆI SE ZADRŽATI KONTROLU NAD SVOJIM ŽIVOTOM, SHVAĆAM ONE KOJI SE NE MOGU KONTROLIRATI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao u školi.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Treba mi doći jedan bivši učenik.
– Koji?
– Kako misliš: Koji? Da ti kažem njegovo ime?
– Ma…
– Dođi do škole. Nabavio sam dvije ulaznice za koncert.
– Nadam se da nije neki mali komorni sastav u HGZ-u. Već mi ih je dosta.
– Onda možemo otići do VVB-a na piće. Svakako, dođi do moje škole.
Upravo sam došao kad je Nenad ispraćao svog bivšeg učenika. Pozdravili smo se.
– Zar je Nenad bio tako strog profesor kad se još uvijek treseš pred njim?
Nenad me je mrko pogledao i poslao me u sobu za roditelje.
Vratio se ljut.
– Kako možeš govoriti takve gluposti? Pa zar nisi shvatio da se dečko trese zato jer je bolestan?
– Nisam. Kaj mu je?
– Boluje od ataksije.
– A-ha…
– Sve je bilo u redu s njim, a onda je naglo obolio. Sada ga čeka…
– A kaj je to?
– Ataksija je bolest u kojoj čovjek kubi mogućnost koordinacije mišićnih pokreta. Zato se i tresao.
– Gadno.
– Gadno i neizlječivo. Bila je budućnost pred njim. Mislim, i sada je budućnost pred njim, ali drugačija od one što je planirao.
– Zašto te je trebao?
– Donio mi je ulaznice za finale natjecanja amatera u stand up komediji.
– Kada idemo? Bolje to nego mali komorni sastavi.
– Neću ići. Nemam srca gledati kako mu se ljudi smiju.
– Pa zar nije kompliment za komičara kad se ljudi smiju?
– Ljudi se smiju njemu i njegovoj bolesti, a ne njegovim riječima, vicevima, nastupu ili što ja znam.
– Kako misliš?
– Nastup mu izgleda tako da ga žena obučena u medicinsku sestru dogura na sredinu pozornice u invalidskim kolicima i dade mu neku tabletu koja bi ga, kao, trebala probuditi iz kome. On se nakon tablete budi i ustaje iz kolica te prilazi stolu gdje se nalaze različite stvari od kojih pokušava napraviti tabletu od koje će mu biti još bolje. Kako ne može kontrolirati pokrete, stvari lete na sve strane. Usput pokušava nešto tumačiti, ali, kako ima problema s govorenjem, zvuči nesuvislo. A publika to doživljava kao komediju.
– Zar stand up komičari smiju imati rekvizite?
– Veli da je publika oduševljena njegovim nastupom i da je ušao u veliko finale.
– Super.
– Kako može biti super to što se ljudi smiju njegovoj bolesti?
– Zna li publika da je bolestan?
– Publika misli da on bravurozno glumi nekontrolirane pokrete.
– Zači da se ne smiju njemu.
– Razumijem što želiš reći, ali… Nekako mi to nije u redu. Čovjek je bolestan. Kao da se pravi sprdnja s njegovom bolešću i sa svim ljudima koji boluju od te strašne bolesti.
– Zar nije bolje da je pronašao pozitivnu stranu svoje bolesti? Zar bi bilo prikladnije da sjedi doma i sažalijeva sam sebe?
– Razumijem što želiš reći, ali…

Oznake: Nenad, Ataksija, kontrola

- 00:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.09.2014.

272. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN FIZIKALNE TERAPIJE PA, POTPUNO OPUŠTEN I PREPUŠTEN, SKUPLJAM POLOMLJENE KOSTI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da čeka Đorđevića ispred zgrade njegove punice.
– Mooolim?
– Izgleda da je loš signal. Dođi pred puničinu zgradu pa ćemo čekati zajedno.
Nenad je sjedio na klupici u parkiću ispred zgrade.
– Nadam se da imaš neko logično objašnjenje.
– Đorđević je vodio punicu u Gomirje pa čekam da dođe.
– Kaj će tamo?
– Tamo je pravoslavni manastir. Išla žena malo…
– Zar mu je i punica Srpkinja? Još će ispasti da mu je i punac Srbin.
– Mene pitaš? Pa nisam ja bio u ratu s Đorđevićem.
– Đo i ja smo bili dobri u ratu. A vidim da je u miru bolji s tobom. Jesi primijetio da se svi moji prijatelji radije druže s tobom, nego sa mnom?
– Mene to pitaš? Ja bih se na tvom mjestu zapitao zašto je to tako.
Malo smo zašutjeli. Nenad je valjda mislio da se pitam.
Nisam ga htio razočarati pa sam neko vrijeme ostao šuteći.
– A zašto trebaš Đorđevića?
– Treba nešto zataškati. Znaš da ima svugdje veze.
– Što si ovaj put napravio?
– Nisam ja ništa. Pajo Darker je završio u zatvoru.
– Zašto?
– Zbog svodništva.
– Čega?
– Pajina sestra mu je poslala svoju kćer da mala živi kod njega i pokuša nešto raditi u Zagrebu. Budući da je bila maserka, Pajo Darker joj je iznad svog frizerskog salona dao napraviti salon za masažu. I mala je počela raditi punom parom. Ima zlatne ruke.
– Bio si na masaži?
– Naravno.
– Zašto mi ništa nisi rekao?
– No svakako… Znaš da su ljudi zlobni i ubrzo su počeli govoriti da je salon za masažu samo paravan i da se Pajo Darker bavi prostitucijom. Mislim, ne on, nego njegova nećakinja. Da se on bavi prostitucijom, propao bi biznis.
– Ima ljudi koji vole i nas ružne.
– Jednog dana je došla nekakva inspekcija i tražili su od Paje da ih odvede gore u salon. Pajo ih je odveo znajući da nema što skrivati. Kad su došli gore uhvatili su Pajinu nećakinju in flagranti.
– Šokantno. Znači ipak?
– Bila je s malim Danijelom.
– Košarkašem?
– Da.
– Pa zakaj ga zoveš "mali"? Ima u njemu preko dva metra.
– Ispalo je da su se mali Danijel…
– Opet ti!
– … i Pajina nećakinja zavoljeli, a pošto je Pajo bio strog i nije nigdje puštao malu…
– Malu? Na kraju će ispasti da je i ona preko dva metra.
– …oni su se domislili i mali Danijel se pretvarao kao da dolazi na masažu da bi mogli biti nasamo. I baš dok su se masirali banula je inspekcija.
– Koji peh!
– I sada Pajo Darker, ni kriv ni dužan, čami u zatvoru i čeka suđenje.
– Ja sam znao da će prije ili kasnije završiti u zatvoru, ali mislio sam da će to biti zbog načina na koji šiša ljude.
– I ja sam to mislio.
– A što ako Đorđević ne bude mogao pomoći?
– Onda ću zamoliti za pomoć njegovoga punca. On je stari udbaš. Oni ionako sve kontroliraju i svime upravljaju.

Oznake: Nenad, masaža, Paravan

- 08:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2014.

271. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN SUPOVA PA, ČUDEĆI SE KAKVIH SVE GRABEŽLJIVACA I STRVINARA IMA, JOŠ SE VIŠE ČUDIM ŠTO SU NEKI OD NJIH ZAŠTIĆENE VRSTE…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u VVB-u.
– Kaj radiš tamo, dobri čovječe? Trebali smo se naći kod tebe.
– Znam, ali zadržao sam se s dečkima u igri.
– Kakvoj igri?
– Sjedimo i gledamo tko ulazi u VVB.
– Igra vam je baš glupa.
– Poanta igre je da razgovaramo o nečemu na što nas asocira osoba koja je ušla.
– Ne kužim…
– Maloprije je ušla jedna cura pa smo razgovarali o bombama.
– Ne kužim… Kakva cura?
– Ne znaš je, ali bila je prava bom…
– Zašto mi je onda spominješ?
– Znaš li Pijanog Romana?
– Naravno da znam.
– Kad je on ušao, onda smo razgovarali o papučama.
– Ne kužim…
– Pijani Roman je papučar pa zato.
– A-ha…
– Dođeš se igrati s nama?
I ja se na svašta dam nagovoriti.
Kad sam ušao u VVB Nenad je s ekipom sjedio za šankom. Pogledali su me i zašutjeli. Vidjelo se na svakome od njih da traži asocijaciju vezanu uz mene. Vidjelo se na svakome od njih da duboko razmišlja. Jedino se nije to vidjelo na Pijanom Romanu.
Matko je prekinuo šutnju:
– Dečki, znate li tko je isto ružan?

Oznake: Nenad, Strvinari, igre

- 09:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se